Gost kolumna: Kako su Honda i Ford zakucali čavle u Jordanov lijes

Sedam godina nakon što su Monteiro i Karthikeyan odvozili posljednju utrku u žutom bolidu, Jordan je sinonim za malu momčad koja je pokazala da se može uspjeti u društvu velikih. Jordan je, zbog njihovog rock’n’roll stila, imao veliki broj fanova, uključujući čak i navijače velikih momčadi poput Ferrarija i McLarena. Priča o Jordanu je jedna od najljepših ispričanih priča u svijetu Formule 1, ali malo je poznato kako je i zašto toj priči došao kraj, baš kao što je malo poznato da su krvnici bili Honda i Ford.

Nakon Jordanove najbolje sezone, u kojoj se Frentzen gotovo do kraja borio za titulu prvaka, a momčad zauzela treće mjesto u poretku, Eddie Jordan se našao pred problemom – početak dolaska tvorničkih momčadi značio je povećanje troškova, što je otežavalo život manjim momčadima. Iako je EJ10 bio dobar bolid, Mugen-Hondin motor se pokazao nepouzdanim, pa su sezonu obilježili kvarovi i odustajanja dok su vozači bili na dobrim pozicijama. Da stvar bude gora, na kraju sezone tim je napustio Mike Gascoyne koji je, zajedno sa čak 29 perspektivnih ljudi, prešao u Benetton. Jordan je tražio partnerstvo s proizvođačem motora, po uzoru na deal Williamsa i BMW-a, i našao ga u Hondi. Ipak, bolid je i u 2001. sezoni bio nepouzdan, a da se stvari dodatno zakompliciraju BAT (British American Tobacco) je vršio pritisak na Hondu da se riješi Jordana i da njihove motore koristi samo BAR. Kako bi spasio situaciju, i nagovorio Hondu da ostane Jordan je odlučio usred sezone otpustiti Frentzena, koji tu sezonu nije bio zadovoljan u Jordanu, te je za iduću sezonu pristao potpisati Takumu Sata, Japanca kojeg je štitila Honda. Na Jordanovu žalost, niti potpisivanje Sata, niti činjenica da su 2002. godinu završili ispred BAR-a nisu pomogli Jordanu da zadrži Hondine motore. Honda je raskinula ugovor pristavši platiti Jordanu 22 milijuna eura, koje je Eddie iskoristio za novog dobavljača.

Na greškama se ponekad ne uči, pokazao je Jordan potpisavši ugovor s Fordom, koji ga je ostavio na cjedilu na kraju Jordanove prve sezone, 1991. godine, a koji će ga, kako će se pokazati, pokopati još jednom – ovaj put zauvijek. Jordan je potpisao ugovor na tri godine, lukavo ubacivši i klauzulu o mogućnosti odustajanja i prije vremena. Fordovi motori su se pokazali već u prvoj sezoni nedoraslim, i očigledno lošijim od onih koje je koristio Jaguar, iako su trebali biti isti. Otprilike u isto vrijeme, tvorničke su se momčadi okupile u GPWC [wiki] kako bi zaštitile svoja prava i postigle bolje uvjete novog ugovora s FIA-om.

Dio GPWC-a su bili i Ford i Mercedes. Da naprave kompromis – FIA je odlučila odustati od zabrane nekih stvarčica koje su tvorničke momčadi htjele zadržati, a u zamjenu su „tvorničari“ pristali manje momčadi opskrbljivati s motorima po cijeni ne većoj od 10 milijuna eura. Tijekom VN San Marina Norbert Haug i Eddie Jordan su počeli pregovarati o Mercedesovim motorima u Jordanovim bolidima. S obzirom na to da je Jordan plaćao 18 milijuna za Fordove loše motore bila je to odlična ideja. Razgovori su pošli toliko daleko da je dogovoreno da će se motori brandirati kao Smart pa će se momčad zvati Jordan–Smart, a Jordan je pristao kao vozača uzeti i Britanca Gary Paffeta što je pak odgovaralo Benson & Hedgesu, glavnom sponzoru Jordana. Momčad Jordana je tako dobivala jeftinije i kvalitetnije motore, dok je Mercedes zarađivao i plus reklamirao svoj brend automobila za mlade.

Ta se priča, naravno nije svidjela Fordu, a kako nisu mogli spriječiti Jordana da raskine ugovor odlučili su se udariti na drugoj fronti – GPWC. Richard Parry Jones, čovjek broj jedan za Cosworth, Jaguar i Ford je doslovno ucijenio ostale članove GPWC-a – ukoliko ne pristanete da Ford bude jedini koji će prodavati motore malim momčadima, mi napuštamo GPWC i sve propada. Mercedes je, kao i ostali, morao odustati od dogovora s Jordanom, a irska momčad, kojoj su Mercedesovi motori bili slamka spasa, ostala je prisiljena plaćati duplo više za Fordove katastrofalne motore. Koliko je Fordov potez bio podmukao, možda najbolje govori da je Ford prvi napustio GPWC, te da je samim time 2004. godine Jordan ostao i bez njihovih motora. Umoran od silnih bitki, i u svijetu u kojem su dominirali tvorničari, a troškovi dosegli nebo – Jordan je odlučio prodati momčad.

// Blackhawk