Retrovizor: Konačno smo opet čuli Australsku himnu

Dobre kvalifikacije, dobar start, neuobičajen splet okolnosti koji je usporio glavnog konkurenta ― i rezultat je prva (i naravno, ujedno i zadnja) Webberova pobjeda ove sezone. S devet postolja osvojenih ranije, pošteno je da deseti put konačno i on dobije pravo na najvišu stepenicu.

Istina, pitanje je da li bi tu svoju pobjedu, koja će mu barem malo popraviti ukupan dojam o inače ne toliko blistavoj 2011., spremio u džep da Vettel nije imao probleme s mjenjačem. Lakoćom kojom je Nijemac u svojem uobičajenom stilu uvjerljivog Pole positiona i nestajanja u prašini na startu ove godine osvajao utrke, vrlo vjerojatno bi Interlagos bio Nijemcu samo dvanaesti žuti smiley u kokpitu (da, tko nije do sad uočio ― on doista lijepi po jednog za svaku pobjedu).

Teoretičari zavjere će odmah uletjeti s pretpostavkom da je ovaj kvar mjenjača bio posve režiran od strane Red Bulla kako bi i Webber dobio jednu pobjedu kao iskupljenje za dobre vožnje ove godine, osobito s obzirom da je Vettelov tempo pao samo neznatno, ali podsjetimo ― zašto bi to ekipa radila sad kad su momčadske odredbe dozvoljene? I da li bi Vettelu kao ultra-dominantnom prvom vozaču sa zaleđem koje Helmut Marko brani Panzerfaustom, moglo tako nešto biti naređeno? I da bi on još na to pristao? Dokle se ne pokaže suprotno, krenimo od jednostavnije pretpostavke da se iz čiste koincidencije i Vettelu morao prije ili kasnije dogoditi neki mehanički peh. I da li bi Webber, uvijek otvoren u takvim pitanjima, blatantno lagao o tome da je mogao vidjeti i nanjušiti kako Vettel gubi ulje?

Ali ne treba ta koincidencija kvariti dojam o Australčevoj pobjedi. Kad je Vettelu rečeno da uspori, upravo je Webber bio taj koji je iskoristio priliku i bez drame i nesigurnosti osvojio prvo mjesto, baš kao i Hamilton dva tjedna ranije. S druge strane, teško da se Vettel treba naročito živcirati ― on je već “zabetonirano” dominirao sezonom, i s preko 120 bodova prednosti pred drugoplasiranim u prvenstvu, novi je gazda bez obzira na mjenjač, Abu Dhabi i Nürburgring. I još je k tome oborio rekord broja Pole positiona u sezoni.

Dok je neuobičajena plava rošada naprijed odlučila pobjednika, iza njih se rasplela sve do kraja zanimljiva bitka za titulu vice-prvaka ― nije to nevažna titula u sezoni u kojoj je prvak ionako nedodirljiv. Button je tako trećim mjestom zaključio svoju izvrsnu sezonu, dok je Webberova pobjeda pored Alonsovog četvrtog mjesta Australcu bila taman dovoljna da se na kraju za jedan bod pored Španjolca provuče na treće mjesto.

Naravno, slijedi Hamilton čiji mjenjač u Brazilu za razliku od Vettelovog ipak nije izdržao do kraja, pa Massa koji je taman u tom trenu bio ispred njega što je slutilo na novi mini-rat, pa Mercedesi ― premda u ovim redovima nije bilo praktički nikakve neizvjesnosti kad je počinjao GP Brazila. Još jedno otvoreno pitanje koje je dobilo odgovor tiče se sedmog konstruktorskog mjesta, koje je Sauber uspio obraniti pred Toro Rossom. No više ćemo se time svime pozabaviti u nadolazećem detaljnijem pregledu sezone.

Osim po donošenju konačnih rezultata sezone i količini akcije koja se vidjela na stazi, ova je utrka bila interesantna i iz, recimo to tako, “ugovornih” razloga. Sutil je vozio kao da je sudnji dan, šestim mjestom Force Indiji donio dobrih osam bodova nakon što je čak spektakularno pretekao Rosberga, ali pitanje je koliko je faktor toj odvažnosti bilo njegovo zaposlenje za 2012. koje je, s obzirom na pritisak di Reste i Hülkenberga u Force Indiji, navodno pod sve većim upitnikom. Kupuje li mjesto u Williamsu? Uskoro ćemo znati… S druge strane, svojim sudarom sa Schumacherom Senna je samo još dodatno otkrhnuo komadić renomea koji mu je ionako malo na cjedilu posljednjih nekoliko utrka, a koji mu je sad kritično važan oko traženja poslodavca. Doduše, argument koji mu je u Brazilu išao u prilog je ulazak u Q3 kvalifikacija.

Sve u svemu, zanimljiva utrka kako na asfaltu tako i na papiru, ali ujedno za mnoge i jedva dočekan kraj sezone u kojoj se pitanje prvaka moglo čvrsto naslutiti već oko Kanade ili Valencije, a na dvije trećine više nije bilo nikakve sumnje. Nova pravila i gume koje su donijele masu pretjecanja su malo spasile situaciju s obzirom da su utrke bile dinamične i zanimljive same po sebi, bez obzira na stanje u prvenstvu, ali bez toga, radilo bi se o reprizi 2004., samo s jednim drugim Nijemcem u glavnoj ulozi.

Heroj utrke: Kamui Kobayashi. Ova je utrka za Sauber bila biti-ili-ne-biti za sedmo mjesto s praktički izjednačenim Toro Rossom. Nakon lošijih kvalifikacija od konkurenata, Japanac je ipak završio utrku ispred njih i Švicarcima sačuvao tih nekoliko milijuna dolara. I da se nije radilo o konstruktorskoj tituli, napredak na deveti plasman sa startnog šesnaestog treba pohvaliti ― nitko drugi nije napravio proboj od toliko mjesta kroz utrku.

Potez utrke: Fernando Alonso. Ako mu je žao zbog propuštenog drugog ili trećeg vozačkog plasmana na kraju prvenstva, barem se može utješiti da je izveo jedno od najoštrijih pretjecanja sezone. Napad na Buttona u barem jednako dobrom ako ne i superiornom bolidu, i to s vanjske strane, direktno može ići u antologiju pretjecanja. Button je mjesto kasnije uspio nadoknaditi na tvrdim gumama na kojima Ferrari tradicionalno ima performanse uredske stolice, ali njegovo kasnije objašnjenje kako na ovaj Alonsov napad nije mogao uzvratiti jer nije želio prijeći preko nekih krhotina zvučalo je malo labavo. A čak i ako je istinito, utoliko pohvala Španjolcu da je prepredeno smislio napasti ga upravo tamo gdje je znao da će ovaj vidjeti krhotine i morati usporiti na unutrašnjoj liniji. Dajte ovom čovjeku 2012. nekakav konkurentan Ferrari, da ovakve stvari viđamo i na čelu utrke! Sekundarni potez utrke svakako je Sutilovo pretjecanje Rosberga.

Razočaranje utrke: Williams. Dok je Maldonado ispao iz kvalifikacija već u Q1, barem je Barrichellovo dvanaesto mjesto djelovalo kao znak da bi se moglo ići na bodove. Međutim, Maldonado je neslavno odustao, a Barrichello cijelu utrku nadoknađivao traljav start uslijed kojeg je pao na dvadeseto mjesto. Samo još jedna u nizu katastrofa koje su, realno, rafalno obilježile 2011. godinu za Grove.

Nagrada “bolje prerano nego ispravno”: Virgin. Kao da nije dovoljno loše da je ekipa opet završila sezonu čak iza turbo-otužnog HRT-a, nego je još imala blamažu u boksu kad je Glocka pustila van prije nego što je kotač pričvršćen kako treba. Sreća da taj kotač nije dospio na samu stazu.

Nagrada za temperament: Duhovito je kako Red Bull ove godine ima povremeno problem s vozačima koji ― voze prebrzo. Vettelu jave o problemu s mjenjačem, pa postavi najbrži krug. Onda to napravi Webber, pa i njemu spomenu da ne mora toliko gaziti po gasu jer mu pobjeda ionako nije upitna.

Dodatna nagrada za samokritiku

Zanimljivo, u jednom za Formulu 1 rijetkom potezu samokritike, Felipe Massa rekao je kako bi samog sebe u 2011. ocijenio s pet od deset. I time samo naglas rekao ono što nas je većina ionako u sebi znala. Istina, Scuderia je već toliko milijuna puta ponovila da Brazilac u Ferrariju ostaje 2012. da više nema smisla to držati upitnim, ali je isto tako jasno da se nad njim već sada nalazi ogroman pritisak, i to ne samo zato što je gazda di Montezemolo rekao da želi bolju 2012.

Osim ako iznenada nađe natruhe forme koju je imao 2008., i to dovoljno konzistentne da može barem većinu vremena držati korak za Alonsom, ovo već praktički možemo shvatiti kao prvu najavu odlaska Masse iz Scuderije poslije 2012. Kamo, ovisi o tome koliko će dobre karte dobiti vozeći sljedeću sezonu, a od početka godine već možemo očekivati lavine i lavine špekulacija tko bi se mogao naći u drugom crvenom kokpitu 2013.

Jedna teorija govori o mogućem čuvanju tog mjesta za Kubicu, ali tu je još uvijek malo previše riječi “ako”, od kojih je najveće pitanje ono koje se tiče fizičke forme Poljaka nakon udesa koji ga je koštao nastupa u cijeloj 2011., a čini se da će i još malo duže. Vidjet ćemo, album sa sličicama vozača i za 2012. još nije popunjen kako treba, a kamoli za 2013…

Povratak ledenog čovjeka ― ali ne u Grove!

Dakle, potvrđeno je ― svjetski prvak iz 2007., nakon dvije godine solidnog ali ne senzacionalnog gombanja po brdskim cestama, snijegu, blatu i jarcima, vraća se u Formulu 1. Ali, ne u Williams s kojim se povezuje već mjesecima, već u ― Renault. Odnosno, ekipu koja je sad poznata kao Renault, a kao što zasigurno znate, tada će se zvati Lotus.
Još prije manje od godinu dana Räikkönen je tvrdio kako mu Formula 1 ni najmanje ne nedostaje te da sad s punim etnuzijazmom uživa u Rallyju, ali je sad promijenio ploču i govori kako mu je Formula 1 zapravo cijelo vrijeme zanimljiva, ali ga smeta ono što ona sa sobom donosi od pratećih stvari.

Kako god bilo, Renault je ovime našao jednu poprilično provjereno dobru zamjenu za Kubicu, i napravi li 2012. nešto bolji bolid, s Fincem svakako treba računati kao faktorom u prvenstvu. Možda ne odmah za titule, ali za redovito osvajanje bodova i povremena postolja zacijelo da.

Ugovor je potpisan na dvije godine i ovo je nesumnjivo donijelo crne oblake nad cijelu grupicu vozača koja se nadala prilici za vožnju u Enstoneu 2012. ili je bila spominjana u tom kontekstu. Drugo vozačko mjesto, istina, još nije objavljeno, ali prvo treba vidjeti trese li se uopće Petrovu kokpit toliko da bi drugi mogli na njega pretendirati. On još uvijek donosi i ovce i novce.

Logično, ovo je i potvrda da s Williamsom dogovor nije postignut, i da je mjesto uz Maldonada još otvoreno. Mada, kako se razvija ona priča sa sponzorskim novcem koji donosi, pitanje je hoće li i on biti u igri za 2012. Prema listama kandidatura koje je FIA objavila, niti jedno mjesto tamo još nije potvrđeno.

Kako god bilo, čini se da ćemo sljedeće sezone imati jednu neobičnu postavu na gridu ― da su četvrtina vozača svjetski prvaci! Njih šest od dvadeset i četiri: Alonso, Schumacher, Vettel, Hamilton, Räikkönen i Button. Svi zajedno imaju četrnaest titula, od čega dobru polovicu drži samo jedan ― dobro znate tko.

Novo ime za ekipu br. 12

Još je jedno novo ime potvrđeno za grid 2012. ― Charles Pic koji će voziti za Virgin, koji će se tada zvati Marussia. Ovaj 21-godišnji Francuz ovu je godinu završio kao četvrtoplasiran u GP2 seriji prikupivši pet postolja, od čega su dvije pobjede ― u Španjolskoj i Monte Carlu. Prošle godine u toj je seriji bio deseti, a još prije treći, te šesti u Formuli Renault 3.5.
U Abu Dhabiju je testirao za Virgin, i očito je impresionirao Johna Bootha i ostatak ekipe dovoljno da dobije kokpit uz Timu Glocka. Ovo ujedno znači i da je Jérôme d’Ambrosio vjerojatno ostao bez aktivnog kokpita za 2012., osim ukoliko vrlo brzo smisli neki plan za spas situacije. Iako je, silom okolnosti i pravila, 2011. sezonu zapravo završio plasiran bolje nego Timo Glock.

Oton Ribić