Retrovizor: Vettel prvak (očekivano) i trećeplasiran (neočekivano)

Dok je svoju prvu titulu neočekivano zgrabio u posljednjoj utrci sezone, ove godine to je bilo daleko manje napeto, mnogo dominantnije i, budimo realni, praktički jasno već sredinom godine. Ali to ni najmanje ne reducira pobjedničku vrijednost titule: ovako uvjerljivo može se pobijediti samo kad su apsolutno svi elementi ― i bolid, i vozač, i organizacija, i logistika, i štošta drugo ― dovedeni do perfekcije.

Možda će nekima od Vettelovih zagriženijih navijača biti žao što titulu nije osvojio pobjedom, koje su mu do sada bile češće pravilo nego izuzetak, ali zadovoljiti se trećim mjestom bila je ipak u ovim okolnostima bila razborita odluka ― a između ostalog, prvak se postaje upravo donošenjem takvih, zar ne? Zato, čestitke Nijemcu i Red Bullu, s tihom molbom da neka sljedeće godine odluku prvaka barem odgode do GP Brazila. Jer, svakako će gristi i dalje na treću titulu, i bilo bi dobro da se što prije počnemo navikavati na utrkama u 2012. vrlo često uz crveni broj 1 gledati natpis “VET”. A i ne bi bilo čudno da upravo sad, kad na sebi više nema pritisak skupljanja bodova, još ovu sezonu zacementira s nekoliko pobjeda. Uostalom, još vjerojatno ima pokoji inženjer u Red Bullu koji na ceremoniji pobjede nije primao konstruktorski pehar…

I dok je Vettel ovime samo odradio formalnost potvrde statusa zvijezde sezone, zvijezda Suzuke ipak je bio netko drugi ― naravno, Jenson Button. Odradio je cijeli vikend bez greške: dobre kvalifikacije, forsiranje tempa kad je bilo potrebno, mudar izbor strategije s boksovima, i to je bilo dovoljno za osvajanje GP Japana, te kao lijepa potvrda odluke ostanka u McLarenu, zaključene samo nekoliko dana ranije (više o tome u članku kasnije). Start je donio onaj čudni manevar kad ga je Vettel gotovo strpao na travu, izvukao se bez kazne, ali Button se sigurno neće libiti u suprotnoj situaciji ubuduće Nijemcu napraviti to isto. Ali ― sa ili bez tog problema, pobijedio je, i nema sumnje da s Buttonom u ovakvoj formi svi u Wokingu mogu biti više nego zadovoljni što je dio tima.

S mogućim izuzetkom Lewisa Hamiltona. Iako nema očitih animoziteta između ova dva vozača, ovom čvrstom pobjedom na inače brutalno teškoj vozačkoj stazi Button je svoj bodovni odmak pred kolegom razvukao na 32 boda što je sigurno malo previše da bi se Hamilton osjećao posve spokojno, a i u posljednjih je pet utrka za redom završavao lošije od Buttona. U kombinaciji s nekim incidentima koje “privlači”, osobito s Massom što ni ovaj put nije bio izuzetak, situacija izgleda još i malo lošije. Naravno, nema ni govora o tome da je možda Hamiltonov posao u pitanju ili da bi morao početi igrati ulogu pomoćnog vozača Buttonu, ali kako je još od 2008. naviknut biti jasan dominantan vozač u McLarenu, ovo sigurno nije scenario s kojim bi se pomirio. Bit će zanimljivo pratiti hoće li mu ovo dati dodatnu inicijativu da do kraja sezone napravi još neki briljantan podvig ― po mogućnosti pobjedu, ali bi i 2-3 mjesta bolji plasman od Buttona popravio statistike.

Prema najavama, na Suzuki nije bilo previše pretjecanja, ili barem ne onoliko koliko bi se očekivalo od jedne vozačke staze. No utrka je bila u znaku “pretjecanja” kroz boksove kojih je bilo podosta, što je podsjetilo na stare dane kad je to bio primarni način lova na pozicije, a tu je i sigurnosni automobil malo zapaprio situaciju. Gotovo da je bila neka nostalgija u zraku…

Uz Buttona, na toj strategiji najviše je kapitalizirao Fernando Alonso osvajanjem izvrsnog drugog mjesta, pretekavši kroz boksove prvo Hamiltona na početku utrke, a desetak krugova prije kraja i tada još neokrunjenog svjetskog prvaka. Istina, možda je Vettel mogao smisliti neki način preteći Španjolca (makar po travi, kako to s njim već ide), ali situacija je bila takva da se zadovoljio s petnaest bodova. Uostalom, ova trojica bila su u Japanu u klasi za sebe ― kroz cilj su prošla u rasponu od dvije sekunde, da bi tek nakon šest prošao Webber, pa onda nakon šesnaest sekundi petoplasirani Hamilton, završavajući svoj problematičan vikend, još od Q3 kvalifikacija kad nije stigao na vrijeme postaviti svoj finalni krug.

Japanska publika nije dobila zapažen rezultat svojeg lokalnog heroja Kobayashija, koji se čak kvalificirao u Q3 ali kroz utrku pao sve do trinaestog mjesta. No dan nije bio potpuno loš za Sauber: Pérez se sa sedamnaestog startnog mjesta uspio došuljati do čak osmog, i donijeti Hinwilu četiri boda. Još dvije ovakve utrke i Sauber će vratiti konstruktorsko šesto mjesto koje mu je prije koju utrku preotela Force India.

Što očekivati od GP Koreje, koji slijedi na kalendaru? Rasterećenog Vettela koji možda neće ići na nepotrebno riskantne poteze, ali neće niti propuštati prilike za pole position i pobjede. Hamiltona koji želi više imati dobar plasman, minimalno postolje. Massu koji će ga nekako u tome spriječiti. Buttona u vrhunskoj formi, Alonsa koji će po običaju uspjeti izvući iz Ferrarija više nego što itko misli da je moguće, i vjerojatno Schumachera u daljnjem usponu ― možda u lovu na prvo bodovno vodstvo pred Rosbergom. Prošlogodišnja inauguracijska utrka u Yeongamu djelovala je kao da tamo postoji potencijal za akciju na asfaltu, sad je prilika da to konkretno dokaže.

Heroj utrke: Jenson Button. Školski primjer pobjede zahvaljujući kombinaciji dobrih kvalifikacija, mudrog taktiziranja, nešto napada i lukavog odlaska u boksove, te akcije i tempa kad su potrebni. Svakako ovdje treba spomenuti i Péreza koji je s prosječnim bolidom i potprosječnim kvalifikacijama na kraju napravio natprosječan rezultat, i Alonsa koji je završio utrku samo oko sekundu iza pobjednika.

Potez utrke: Jenson Button. Čekajući da izađu na ceremoniju pobjede, obrecnuo se Vettelu “so that’s how we’re racing, then” (engl. figurativno, nešto kao “dakle, tako ćemo se igrati”). Ovo će biti jedan od onih trenutaka koji se koriste u pregledima najboljih događaja sezone. A i Vettelu konkretna uputa neka ubuduće pripazi na suverenitet svojih krila…

Razočaranje utrke: Williams. Da, opet. Nakon pet-šest utrka u kojima je djelovalo kao da legendarna ekipa počinje laaaaagano gurkati prema naprijed i držati se nekakvog prosječnog 12.-13. plasmana, u Suzuki jeopet pala na na svega mjesto-dva ispred Lotusa. Taj novi kadar ne može prerano početi raditi na bolidu.
Nagrada za mehaniku: Toro Rosso. Buemiju je prednji desni kotač odlučio pokazati karakter i odlutati svojim putem. Srećom, Švicarac nije pretrpio nikakve posljedice osim nezavršavanja utrke, ali netko od mehaničara imao je bliski susret s Franzom Tostom i prijateljima…

Nagrada za oduzimanje napetosti: Red Bull. “Sebastianu je rečeno neka ne ulazi ni u kakve rizike, a nemoj ni ti” ― rekoše oni Webberu, da Australac slučajno ne bi napravio kraj utrke zanimljivim, mada bi i deseto mjesto Vettelu bilo dovoljno da u džep spremi titulu.

Nagrada za hrabrost: Svi vozači koji su u kvalifikacijama zavoj 130R vozili s uključenim DRS-om.

Rubensov zaposlenički limbo

Barrichellova situacija s Williamsom je točno ― nigdje. Potkraj druge sezone u Williamsu nad njegovim daljnjim radnim mjestom u Groveu je sve veći upitnik. Već i zadnja ptica na najdaljoj grani zna da postoje špekulacije o povratku Kimija Räikkönena u Formulu 1 i to upravo u ovoj ekipi, a sad je i Rubens odlučio to prokomentirati izjavom da nitko, pa ni Finac, ne može ekipi ponuditi ništa više nego što on već sada sam daje.

Ako je kroz novinarske redove dobro očuvana formulacija, ovo gotovo zvuči kao da ga je Williams već izgurao jednom nogom van, a on traži razloge zašto bi trebao o(p)stati. Svaka čast Barrichellovom iskustvu, jedanaest pobjeda, znanju razvoja bolida i štočemu ostalom, ali ovakva izjava djeluje kao malo prenapuhani balon u usporedbi s Räikkönenom. Istina, ne ide Fincu u prilog što možda nije ultimativni talent za razvoj bolida, a upravo je to točka na kojoj Williams treba raditi, ali ni Barrichellu to što je velik dio svojeg dugog angažmana u Formuli 1 proveo u sjeni svojih momčadskih kolega, i pritom postao neformalni svjetski prvak u izmišljanju isprika zašto mu ne ide.

Nastavak dobrog saveza

I tako su riješene sve dileme oko Buttonovog budućeg angažmana: potpisao je ostati više godina u McLarenu. Baš tako ― “više godina”, jer nije objavljeno o koliko se zapravo godina radi, osim što znamo da su, po logici izraza, barem dvije.

Unatoč raznim teorijama o Buttonovim selidbama, ovo je ipak bio najmanje iznenađujući ishod: Button je u izvrsnoj formi u McLarenu, momentalno je po bodovima nadjačao i svojeg daleko renomiranijeg kolegu Lewisa Hamiltona, i što je jednako važno, između njih dvojice nema očitih napetosti. S obzirom na bolna iskustva iz, recimo 2007., nije čudo da su u Wokingu odlučili ne popravljati ono što nije pokvareno, i izabrati kadrovski status quo.

Ovo je neizravno znak Hamiltonu da mora konstantno davati najbolje od sebe, jer dovoljno je imati ispad-dva, i Buttonova konzistencija preuzet će vodstvo (barem po bodovima) ― baš kao što je to ovog trenutka slučaj. Dobro je vidjeti da Button nakon one za njega fantastične 2009. i dalje itekako grize, a u godini u kojoj bi McLaren bio tehnički na vrhu, svakako ne bi propustio svoju priliku za napad na moguću drugu titulu prvaka.

Smedley i pjesnička sloboda

Digla se prilična prašina objavom razgovora Roba Smedleya s Felipeom Massom na GP Singapura, kad je inženjer Brazilcu rekao neka “uništi” (doslovno engleski ― destroy) Hamiltonovu utrku. A s energičnošću i reaktivnošću britanskih medija u Formuli 1, bilo bi čudno da se tako nešto jednostavno previdi.

Reakcije su, sasvim u skladu s očekivanjima, bile sasvim iracionalno crno-bijele. Jedna strana je objasnila kako se radi o određenoj slobodi izražavanja koju figurativno koristi bilo koji trener ili savjetnik bilo kojeg sportaša kad ga treba držati motiviranim, dok je druga strana naglašavala kako se radi o očitoj instrukciji da Hamiltona treba pokušati onesposobiti u utrci. Dovoljno je odmaknuti se milimetar od cijele buke (osim ako ste Brazilac ili Britanac) da bi shvatili bijedne pokušaje izmotavanja na jednoj, te komično dramatiziranog impliciranja teorije zavjere na drugoj strani.

Nezamislivo je da bi inženjer svojem vozaču preporučio doslovno da karambolira suparnika. Nije da već jedan crash-skandal nismo imali u Formuli 1, ali pitanje je bi li Ferrari bio toliko očajan. I ukoliko je doista toliko očajan, zar bi, osobito nakon što je Smedleyev veseli jezik već donio određene probleme Scuderiji u prošlosti, tu naredbu dao tako bjelodano otvoreno u snimci? Takav ultra-gaf se ne može više dogoditi čak ni Ferrariju.

No s druge strane, ne može se poreći da je izraz “uništiti” vrlo nesretan za komunikaciju s vozačem. Zašto implicirati ikakvu agresivnost ili uništavanje, osobito kad to potencijalno kasnije mogu čuti milijuni ušiju? To je čisto pucanje u nogu. Istina je da svaki dobar trener ili mentor treba, između ostalog, držati moral i motivaciju svojih igrača visokima ― ali ako je kod Masse to potrebno raditi ovakvim rječnikom, onda je to problem koji Brazilac prvo treba riješiti sam sa sobom.

Novo francusko lice u paddocku

Kao da Red Bullova grupacija nema sama po sebi već dovoljno gužve među kandidatima za buduće kokpite, u listu se umiješao još jedan ― Francuz Jean-Éric Vergne koji će ubuduće nastupati kao testni vozač za Toro Rosso (izuzev nove GP Indije, gdje aktualni vozači trebaju maksimum iskustva iz treninga s obzirom na prvu tamošnju utrku uopće). Ovo je zapravo potez koji je Toro Rosso najavio već ranije u sezoni.

Ime je nesumnjivo poznato onima koji pored Formule 1 prate druge motosportske serije ― Francuz je prošlogodišnji prvak britanske Formule 3, i stoga je već i prije nekoliko puta bio spominjan kao vjerojatan kandidat za novootvorene kokpite u Formuli 1, a već je i tada na ljeto odradio test za Red Bull. Ove je godine prešao u Formulu Renault 3.5 u kojoj je izvukao titulu viceprvaka, iza Kanađanina Wickensa. Prije svega toga vozio je, dosta uspješno, Formulu Renault 2.0.

Nije ovo samo po sebi nešto neobično ― novi vozači stalno dolaze i mijenjaju se, osobito u ulozi testera ― ali ovo je još jedan mali signal aktualnom dvojcu u Toro Rossu, da ih sljedeća generacija već stavlja pod određen pritisak. I Buemi i Alguersuari ove su godine odradili neke fantastične vožnje kojima itekako opravdavaju kokpit koji voze, tako da gazde ekipe i Red Bulla općenito neće imati jednostavne kadrovske križaljke za sljedeće godine. No s druge strane, niti najmanje ih ne muči nestašica mladog talenta.

Oton Ribić