Retrovizor: Povratak starim običajima – postolje opet u Red Bullovim bojama

Ima li bolji način vratiti F1 cirkus u akciju nakon ljetne pauze nego na, po mnogima, najboljoj stazi u kalendaru? Kao iz inata, Vettel je pobjedom uzvratio svima koji su (možda preoptimistično?) najavljivali da će u ovoj fazi sezone karte biti daleko ujednačenije i izmješanije nego što su to bile prije godišnjih odmora. Ali, bez obzira na Nijemčevo dodatno povećavanje ionako gigantske prednosti u prvenstvu, Spa-Francorchamps je donio fantastičnu utrku ― baš kao što se to od njega i očekuje.

I tako je aktualni svjetski prvak napravio još jedan masivan korak prema obrani titule. Sada već ima devedesetak bodova prednosti pred Webberom (kod kojeg ima i Hornerov “Keep distance” bonus), te preko stotinu pred Alonsom ― više od četiri pune pobjede. Sa sedam utrka do kraja, sada bi ga više samo nekakvo čudo odlijepilo od titule prvaka 2011., koliko god uvijek izranjali optimisti koji ukazuju na brojke, komentirajući da još teoretski titula nije odlučena. Konkretno numerički, Webber i Alonso bi sada trebali početi nadoknađivati u prosjeku dvanaest i pol, odnosno četrnaest i pol bodova po utrci da dosegnu Vettela na kraju GP Brazila.

Nijemac je, po tipičnoj praksi, odradio svoju utrku bez greške. Možda ga je malo izbacilo iz takta što na kraju prvog zavoja nije bio prvi već mu se pred nosom stvorio neki Mercedes, ali kao što smo vidjeli, Rosberg nije imao previše šanse obraniti mjesto pred Red Bullovom mašinerijom.

Dobru utrku odradio je i Webber, drugim mjestom izjednačivši svoj najbolji plasman sezone (iz Turske, kad je Red Bull također slavio dvostruku pobjedu). On je sada u jednoj inače rijetko viđenoj situaciji u Formuli 1 ― drugoplasiran je u vozačkom prvenstvu bez i jedne pobjede. To zapravo dobro govori o njegovoj konzistenciji vožnje: u prosjeku je osvajao oko petnaest bodova po utrci (ekvivalent stalnog trećeg mjesta). Izvrstan prosjek, bez obzira na manjak pobjeda, i sigurno nije neopažen od strane Red Bullovog vodstva koje, jasno, želi čvrsto osvojiti i konstruktorski naslov.

Tek je poslije utrke izašlo na vidjelo da je Red Bull išao na veliku kocku ekstremnim podešavanjem kotača što je praktički “ogulilo” gume u utrci. No, na ovaj ili onaj način, pobjeda je legitimna, pravila su poštivana, i rizik im se isplatio.

A upravo koliko su stvari ovog vikenda bile dobre za Vettela i Webbera, toliko su bile loše za jednog od njihovih glavnih konkurenata ― Lewisa Hamiltona. Kvalificiravši se u prvi red u super-uzbudljivim kvalifikacijama gdje je prošao kroz duel s Pastorom Maldonadom, sasvim sigurno je ciljao na pobjedu, da bi mu sudar s Kobayashijem rasplinuo taj cilj i ostavio ga bez bodova drugi put ove godine. Britanac i inače ima renome agresivnog vozača, ali kad se nađe u blizini nekoga jednako oštrog (iako sporijeg), rezultat su leteći dijelovi ugljičnih vlakana i udubljena ograda.

Drugi snažan konkurent, Alonso, pamti i bolje utrke mada je četvrto mjesto još i prihvatljivo s obzirom na loše startno mjesto. Utrka je još jednom jasno pokazala koliko je Ferrari osjetljiv na tvrđe gume (odnosno u ovom slučaju, srednje). Drživši itekako konkurentan tempo na mekanima, njegov pad od sekunde i više po krugu jednom kad se prebacio na srednje potkraj utrke, kad su ga pretekli i Webber i Button, nije bio prizor kojeg bi se Tifosi prerado sjećali. No, još uvijek daleko bolje od Masse koji je, unatoč kvalificiranju u drugi red, utrku završio na osmom mjestu, preko minute iza Vettela.

S druge strane, belgijski GP ćemo pamtiti po nekoliko “velikih nadoknada”, tj. vozačima koji su katastrofalno prošli kroz kvalifikacije, ali u nedjelju to kompenzirali izvrsnom vožnjom i strategijom. Naravno, prvi među njima je Michael Schumacher, koji je petim mjestom (prvi put nakon Kanade ispred Rosberga) lijepo proslavio dvadeset godina prisutnosti u Formuli 1, nakon što je dan ranije otpadanjem kotača zauzeo najniže kvalificirano mjesto u svih tih dvadeset godina. Ugledni Nijemac počeo je polako grabiti tempo, i mada je i dalje iza Rosberga, razlike među njihovim osvojenim bodovima kroz zadnjih nekoliko utrka nisu drastične.

Drugi masivan proboj naprijed napravio je, jasno, Jenson Button. Nakon McLarenovog gafa zbog kojeg je u utrku krenuo s trinaestog mjesta, u zadnjim krugovima pretjecanjem Alonsa čak je uspio doseći postolje. Toliko o nekim tmurnim komentarima da Button zna voziti samo kad je utrka kaotična i kišna ― uostalom, nakon ove utrke u vozačkom prvenstvu je pretekao svojeg momčadskog kolegu.

Treći i četvrti pohodi sa začelja u bodove bili su oni Sutila i Maldonada. Ovime je Nijemac donio dobrodošle bodove ekipi za napad na Sauber u prvenstvu, a sebi za napad na Kobayashija ― u oba slučaja razlika je tri boda. A i ne pođe mu za rukom svaki dan na cilju iza sebe ostaviti jedan Ferrari. Maldonado je osvojio svoj prvi bod nakon starta s 21. mjesta i time odmah napredovao iznad svih “mladih” ekipa, ali veselje oko toga zatamnile su kritike oko udaranja Hamiltona u kvalifikacijama, dan ranije. A opet, kakve je forme Williams ove godine, i kako je Venezuelancu sezona do sad prošla, pitanje je koliko se i tome može veseliti…

Ali i s tim jednim bodom, prošao je bolje nego Bruno Senna koji je na svojoj prvoj “povratničkoj” utrci, u koju je ušao kvalificiravši se kao izvrstan sedmi, krenuo nizbrdo već na prvom zavoju gdje je udario Alguersuarija, što ga je koštalo zaustavljanja zbog popravaka i dodatne kazne prolaska kroz boksove. Ni u kojem slučaju ovo nije idealan početak, ali sama brzina koju je nećak legendarnog Ayrtona pokazao obećava mnogo za nastup u Monzi.

Sve u svemu, Belgija je bila utrka toliko ispunjena akcijom, i to na toliko očito dobroj stazi da se čovjek želi zapitati je li DRS tamo uopće bio potreban. Iako ne sva, neka od pretjecanja koja smo vidjeli u njegovoj zoni djelovala su čak procesijski, kao da se radi o obaveznom propuštanju pod plavom zastavom. Možda ne bi bilo loše u nekoj od sljedećih sezona razmišljati o “podešavanju” utjecaja DRS-a ovisno o rasporedu staze?

Sljedeća nam je u rasporedu jedna ništa manje legendarna staza ― naravno, Monza, kućna utrka Ferrarija, tradicionalno napučena Tifosijima, enormno brza i s nekoliko točaka za pretjecanje. Ferrari će, naravno, dati sve od sebe pobijediti kod kuće, iako je pitanje hoće li to biti dovoljno nadmašiti Red Bull. Alonso može biti zadovoljan ukoliko opet bude viceprvak i vjerojatno će ciljati na to, dok je među konstruktorima Ferrarijev zaostatak za McLarenom ipak malo prevelik da bi se lako nadoknadio ― prije svega zbog dva Britanca koji kući donose podjednako visoke bodove. No, nikad se ne zna…

Heroj utrke: Michael Schumacher. Možda nije završio toliko visoko kao Button (koji je također startao nisko u gridu), ali je ipak kroz utrku nadoknadio nevjerojatnih devetnaest mjesta i završio ispred momčadskog kolege koji je čak u početku vodio. Naravno, donekle su mu pomogle i okolnosti, ali ipak se radi o lavovskom pothvatu, osobito za nekoga tko je proteklih mnogo vremena proveo probijajući se kroz srednji red.

Potez utrke: Mark Webber. S toliko akcije na stazi gotovo je nemoguće izdvojiti jednu posebnu. Ali recimo, Australčev napad na Alonsa u prvom dijelu utrke bio je apsolutno vrhunski. I još je k tome u njemu ulogu igrao legendarni Eau Rouge.

Razočaranje utrke: Bruno Senna. Kakva šteta što je, nakon kvalificiranja na sedmom mjestu (već u prvoj utrci ispred Petrova), tako nespretno udario u Alguersuarija, što je i jednog i drugog koštalo bodova. Velika frustracija i za Španjolca, ali još više za Brunove mirijade navijača koji su nakon tako dobrih kvalifikacija od Brazilca očekivali barem nekoliko osvojenih bodova. No, kakav potencijal ima, možda će već u Monzi biti “Heroj utrke”?

Nagrada za kvalifikacije: Heikki Kovalainen. Iako je Schumacher svojim ispadanjem malo olakšao taj zadatak, ne treba zanemariti podvih Finca koji se uspio provući u Q2 kvalifikacija. U utrci je, doduše, završio ipak iza Trullija.

Nagrada za “preuspješnost”: DRS. Neka od pretjecanja su na duuuugoj ravnini nakon Eau Rougea bila toliko olakšana DRS-om da više nisu djelovala ni dramatično ni neizvjesno, nego rutinski. Komponenta zamišljena da bi napravila utrke napetijima zapravo, kao što vidimo, pod određenim okolnosima može imati suprotan efekt.

Jedan Nijemac manje na gridu (zasad)

Već smo spomenuli da je na GP Belgije u Renaultu Nicka Heidfelda zamijenio Bruno Senna. Ili, drugim riječima, došla je zamjena Kubičine zamjene.

Iako se nitko u Renaultovom vodstvu prije nije libio kritizirati Heidfelda i govoriti kako je njime razočaran (iako je Nijemac obično bio ispred Petrova, neka bude spomenuto), njegova izjava da će tužiti Renault zbog kršenja ugovora još je malo zapaprila situaciju. Teško da bi se netko odvažio na takvu izjavu da nema pravnu osnovu za to što tvrdi.

Lako moguće Bruno Senna jest bolji vozač od Heidfelda, i u nekakvom općenitom smislu, njegov dolazak u aktivni kokpit mogao bi biti dobar potez. Međutim, kad se to radi na način da se postojećem vozaču prekrši ugovor (ako sud potvrdi da je tako), ekipi će to dugoročno neminovno donijeti štetu. Koji ozbiljan vozač će, razmišljavši o opciji Renaulta u budućnosti, previdjeti njihovu “povijest bolesti” u kojoj su bez dogovora izbacivali vozače pod ugovorom?

I još gore, nakon što je Heidfeld objavio početak pravnog procesa, vodstvo ekipe je iznenada počelo glumiti veliku zapanjenost i začuđenost što je on povukao taj potez. Pa čemu bi mu inače onda ugovor služio? Ne mogu se oteti dojmu da Renault s druge strane ne bi, da je primjerice Heidfeld neku utrku iznenada odbio više voziti za ekipu, njega tužio za neku suludu odštetu.

Malo marketinškog glamura ne škodi

I tako je Red Bullov bolid sjeo i Thomas Cruise Mapother IV, nama poznatiji kao Tom Cruise, i odvezao nekoliko krugova. Dietrich Mateschitz i ljudi oko njega rijetko su promašivali prilike skupiti snažan marketing, a ovo je samo još jedan primjer. Nevažno je, naravno, kako se Cruise zapravo snašao u bolidu ili kako je vozio; imati snimku njega u bolidu, u Red Bullovom kombinezonu, već je dovoljno dobar marketinški trik.

Ovo je ujedno i dobra reklama za Formulu 1 općenito, i možda dobar primjer kako raditi zanimljivu promociju sporta drugim ekipama. Posvećenijoj publici, poput one koja je klikala dovoljno marljivo da dođe do ovog teksta, obično su zanimljiviji videoprilozi o dijelovima bolida, tehnici vožnje i nekim drugim suptilnim ali važnim detaljima ostvarivanja rezultata u Formuli 1, ali to teško da će privući posve novu publiku. Malo holivudske reklame teško da može škoditi sportu koji je inače neupućenima ionako dovoljno kompliciran.

Australac još godinu dana u plavom

Slutnje, teorije i kvazi-izvještaji o potencijalnom novom momčadskom kolegi Sebastiana Vettela u 2012. su sada dobili službeni demanti ― potvrđeno je da će Webber zadržati istog poslodavca i sljedeće sezone.

Lako je sad biti general nakon bitke, ali treba reći da je većina priča koje su Australca tjerale iz Red Bulla 2012. bile utemeljene više na insinuacijama i tome što netko nije htio eksplicitno nešto poreći, nego na konkretnim faktima. Webber teško da bi momentalno mogao zamisliti bolje (i još važnije, slobodno) radno mjesto, a Red Bull bi išao u rizik da u ekipu dovede vozača za kojeg ne zna niti kako će se snaći u ekipi, niti kako kotirati prema Vettelu, niti kako osvajati bodove, a sve to umjesto nekoga tko je već “položio ispite”, donosi dovoljno bodova kući da bude drugi u prvenstvu i praktički cementira konstruktorski naslov. Uostalom, Webber je brz, a Red Bull ima novac i dobar bolid u kojem želi dobrog vozača, i kombinacija jednostavno ― štima (osim u “Keep distance” slučaju, i još nekoliko sitnih drugih).

Eventualni detalj koji će rasplamsati ideje će biti to što je ugovor potpisan samo do 2012., što koincidira s još nekoliko drugih ugovora koji tada ističu, pa će biti raznoraznih kombinacija kamo bi Australac mogao otići (ako ne u penziju), i tko će, od pet milijuna kandidata koji se za to mjesto spominju, zauzeti taj čarobni Neweyev bolid. To jest, ako bude jednako čaroban i 2012. godine…

Hoşçakalın, Istanbul Park

Na žalost svih jedanaest gledatelja koji su vjerno dolazili na dosadašnje utrke u Istanbul Parku, FIA je u novoobjavljenom kalendaru potvrdila da 2012. više neće biti GP Turske. Tako će, spletom okolnosti, do daljnjega Michael Schumacher biti posljedni F1 vozač koji je prošao kroz cilj ove staze. (Naravno, nije bio posljednji u plasmanu, već je posljednji prošao kroz cilj, nakon onih obiđenih za cijeli krug.)

I dok je, što se lokalne publike tiče, Turska već dugo na meti zbog loše posjećenosti, pa čak i jednog političkog skandala koji ju je koštao lijepu svotu, zapravo je za utrke donekle šteta. Ovo je jedna od ne-baš-prečestih uspješnih staza Hermanna Tilkea, koju je obično obilježavalo dosta pretjecanja i, osobito, famozni zavoj br. 8 koji je i vozače i bolide tjerao na limit mogućeg. No ostaje se nadati da će novopridošla GP SAD-a biti barem slično zahtjevna i zanimljiva.

Jedini koji je u Istanbulu pobijedio više nego jednom (i to, štoviše, tri puta) je Felipe Massa. Uz njega, tamo su slavili još i Räikkönen, Hamilton i Button, te ove godine ― iznenađenje! ― Vettel.