Retrovizor: Početak jedne anomalno mirne jeseni

Vozačkih nepoznanica za nadolazeću sezonu nema kao što je to bio slučaj proteklih godina i sve se zasad mogu, barem sažeto, opisati u jednom članku ― a većina ih se pritom odnosi na ekipe srednjeg reda. Bilo to dobro ili loše, činjenica je da se ove godine Silly season nije posebno razmahao…

Kao što vam je već nesumnjivo poznato, upravo je ovo doba sezone Formule 1 ― dakle faza godišnjih odmora i pokoji mjesec nakon nje ― tradicionalno vrijeme kad se novine i portali pune raznoraznim glasinama, tračevima i teoretskim rošadama vozača za sljedeću sezonu. Sjetimo se samo ljeta 2009., kad su gotovo sve veće ekipe pripremale kadrovske promjene te je praktički svaki dan iskrsnula neka nova varijanta tko-će-kamo.

Ova je godina, međutim, zapanjujuće tiha, za što dobar dio “krivnje” snose postojeći ugovori zbog kojih je vozačka postava za 2012. već manje-više jasna, osobito među vodećim ekipama koje, jasno, prikupljaju i najviši publicitet. Transferi o kojima se najviše nagađa već se sad odnose na 2013. i kasnije, a i teorije koje se tiču 2012. zasad se dobrim dijelom oslanjaju samo na to što ih nitko službeno nije htio izuzetno odlučno demantirati ― što se teško može nazvati čvrstom indicijom. No, nekoliko otvorenih mjesta ipak još ima, i zgodno bi bilo razmotriti kako bi se situacija mogla za koga raspetljati.

U Red Bullu je od prije nekoliko tjedana stvar čista: aktualna postava tamo će voziti i 2012. Kao što je rečeno u jednom od prethodnih Retrovizora, koliko god možda Webber ne volio biti službeno ili neslužbeno vozač broj dva, ipak je malo vjerojatno da je ovog momenta mogao smisliti neku bolju opciju, s obzirom na “zauzeće” drugih ekipa. Vettel je, naravno, pod dužim ugovorom. Osim Red Bulla, tri ekipe koje već postojećim ugovorima zadržavaju istu postavu u 2012. su Lotus, Sauber i Ferrari.

Ferrari mnogi vole ipak stavljati pod upitnik, jer kao što smo to naučili na Räikkönenu potkraj 2009., Scuderia je u određenim okolnostima spremna zaobići postojeće ugovore. No zasada nema nikakvih konkretnih sugestija da bi Felipe Massa otamo otišao godinu dana prije isteka svojeg. Ili točnije rečeno, to je sve manje vjerojatno obzirom na raspoložive druge vozače. Drugim riječima, tko je to momentalno na raspolaganju tko bi bio toliko bolji od Masse da bi ga Ferrari na brzinu i na silu utjerao u kokpit za 2012., i još mu k tome ne bi smetalo imati temperamentnog Španjolca s druge strane garaže? Utoliko, napete priče o Scuderijinoj postavi sljedeće godine vjerojatno su samo nabijanje čitanosti preentuzijastičnih redakcija.

Ne puno drukčija situacija vlada u Wokingu. Premda mu ugovor za 2012. još nije finaliziran, čini se da niti Button niti ekipa nemaju mnogo sumnji da će on biti potpisan, te da se radi samo o pitanju dana. Pojedinost koja je zadnjih dana zahuktala situaciju je opcija da Englez odmagli 2013., i to u Ferrari gdje bi zamijenio Massu kojemu tada postojeći ugovor ističe. Ali ovo su daleke najave, imamo još cijelu 2012. teoretizirati o tome.

Prema tome, šest kokpita u tri najjače ekipe je, ne dogodi li se neko posvemašnje čudo, već predestinirano nastaviti sljedeće godine s istim personalom. U ovu grupu možemo još dodati i Mercedes: Rosberg ostaje zaposlenik Brackleya, a Michael Schumacher bi, da je odlučio prijevremeno napustiti kokpit potkraj ove sezone, to vjerojatno već rekao ili barem ne bi tako rezolutno osporio odlazak. Uostalom, s laganim pojačanjem forme koje mu se odvija kroz nekoliko posljednjih utrka, sve je manje izvjesno da bi imao želju otići ― stoga, po svemu sudeći i Mercedes će 2012. provesti s istim kadrom kao i ovu godinu.

Ali stvari postaju malo drukčije kad na red dođe Renault. Dok je Petrov pod ugovorom te mu je sjedalo mirno još (barem) 2012., druga strana garaže tamo je još nepoznanica ― i ujedno se radi o najboljem još raspoloživom kokpitu na gridu, barem ako se odnosi snaga ne promijene drastično. Opcija i kandidata ima, ali sve vjerojatno kreće od osnovnog pitanja ― hoće li se Kubica oporaviti do početka sezone 2012., i hoće li moći voziti barem približno onako kako je to znao proteklih godina? Ukoliko je odgovor “da”, velike dileme za Erica Boulliera i društvo u vodstvu Renaulta nema: naravno da će tamo posjesti Poljaka. Situacija je nešto mutnija ako Kubica ipak ne uhvati vlak za 2012. U tom slučaju, postoji mogućnost da tamo ostane Bruno Senna ako u preostalim utrkama ove sezone napravi dobar posao. On je već pokazao potencijal za to do sada, ali Boullier će ― koliko smo do sad o njemu imali prilike naučiti ― tražiti konkretne rezultate u obliku konzistentnih skupljanja bodova i stalnih borbi za pozicije, a ne tek obećavajuću perspektivu. Alternativa je Romain Grosjean koji je već vozio u Renaultu zamijenivši izbačenog Piqueta Juniora, ali se nije najbolje snašao. Sada je, navodno, mnogo spremniji te u Renaultu niti ne kriju da bi mu željeli dati novu priliku. Naravno, vrlo vjerojatno ima još imena koja bi se mogla naći u ovom kontekstu.

Stoga, problem u Enstoneu definitivno neće biti manjak kandidata, već naći najboljeg među njima. I to, samo ako se Kubica ne oporavi u potpunosti, jer ukoliko hoće (čemu se, jasno, čvrsto nadamo), Boullier bi bio vrlo čudan da ga ne vrati u kokpit.

Među njima je i Force India. Po “slučaju Liuzzi” znamo da je Vijay Mallya spreman zaobići ugovore ako mu se pojavi dobra prilika uzeti nekog perspektivnog vozača, ali tko bi od postojećih otišao, i gdje? Sutil ove godine odrađuje korektan posao (recimo, na domaćoj utrci je izborio šesto mjesto) i donosi nešto sponzorskog novca, dok Paul di Resta ostavlja dojam obećavajućeg rookieja, i veza je prema Mercedesu koji je ekipin dobavljač motora, s obzirom da je Škot do 2010. vozio Mercedes u DTM seriji. Eventualan crni oblak nad Sutilom je njegov sudski proces zbog tučnjave u noćnom klubu u Kini, zbog koje mu kokpit još uvijek “visi”. A čak i ukoliko izgubi mjesto u Force Indiji 2012., vrlo je vjerojatno da bi ekipa, umjesto traživši kadar izvana, kokpit dala čovjeku koji tamo već ove godine odrađuje ulogu testera ― naravno, Nici Hülkenbergu.

Slično se može opisati i situacija u Toro Rossu. Ova ekipa se nikad nije libila dovoditi novi kadar, ali momentalno nema razloga tjerati postojeće vozače. Blizu su po broju bodova i od početka sezone svakako bilježe korak naprijed. Svaki od njih dvojice mogao bi u nekoj budućoj prilici biti kandidat za Red Bull, ili za lukrativnu posudbu. U priču bi se mogao negdje uplesti odnedavno aktivan F1 vozač, naravno Daniel Ricciardo, koji je momentalno na gostovanju u HRT-u. No hoće li on zaprijetiti Buemiju odnosno Alguersuariju ovisi još o njegovim nastupima do kraja ove godine. Kako je sada sigurno da niti jedno mjesto u Red Bullu neće biti slobodno 2012., teorija da će Ricciardo ući u Toro Rosso nakon što netko otamo ode u seniorsku ekipu više ne drži vodu.

Od “starih” ekipa, još je ostao Williams, oko kojeg je mnogo nejasnoća. Iako Pastor Maldonado nije okrenuo svijet naopako svojim dosadašnjim vožnjama, enormna količina podrške (naravno, prije svega financijske) koju donosi kroz svojeg venezuelanskog sponzora PDVSA vjerojatno mu daje vrlo visoke karte za ostanak u ovoj novčano osušenoj ekipi i sljedeće godine. Veće je pitanje što će biti s Rubensom Barrichellom. Izjave koje daje su u najmanju ruku dvoznačne ― sve ide u stilu: “nisam zadovoljan, ali bih ostao, mislim da mogu pomoći, ali ne mogu više ovako, ali opet mislim da ima potencijala, a ipak ne mislim da ekipa taj potencijal može iskoristiti”, i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje.

Uglavnom, takva situacija mogla bi se protumačiti kao da Williams načelno želi Barrichella ali nije siguran želi li ga platiti i stigne li još u zadnji čas naći nekog drugog (plaćajućeg) vozača, a Barrichello da načelno želi Williams ali ne Williams koji je u donjoj četvrtini konstruktora, posljednji od starih ekipa, koji primarno gleda tko donosi sponzorstva, i ostalo. Realno gledano, pitanje je koji bi on, u sadašnjoj situaciji u kojoj se drugi ugovori već potpisuju ili su već pregovori daleko uznapredovali, bolji kokpit sada mogao stići zgrabiti za 2012., i toga je vjerojatno svjestan. To nipošto ne znači da je Brazilac za odbaciti, već da su mnogi bolji kokpiti već zauzeti ili rezervirani, i da ima priličnu mladu konkurenciju u dolasku do njih. Možda, uostalom, Williams niti neće imati izbor: stisnu li financije previše omču, prioritet će biti naći financijski što povoljnijeg i sponzoriranijeg vozača, i u tom slučaju Barrichello će biti pušten na slobodu, htio ili ne htio biti u Groveu. Ali u svjetlu bolida koji jedva može pobjeći Lotusu, odlaska Sama Michaela, restrukturacije i reorganizacije, Williamsu briga oko vozača sigurno sada nije jedina.

Naposljetku imamo Virgin i HRT. Od njihova četiri kokpita, potvrđen je samo Glockov u Virginu, a ostalo su samo nepoznanice. Virgin bi još mogao, ukoliko skupi dovoljan budžet, razmišljati o nekom iskusnom vozaču koji ga ne bi previše financijski udesio (ima ih nekoliko slobodnih), ali je barem jednako veliko pitanje koliko bi oni bili spremni voziti za posljednju ekipu. To jest, ako je i Glock potvrdio da je pomalo frustriran stanjem u Virginu, kako to ne bi bili Heidfeld, Barrichello i slični? Vjerojatnija je varijanta ― ukoliko kokpit ne zadrži d’Ambrosio, koji je zapravo momentalno u prvenstvu ispred Glocka ― tamo vidjeti neko od istaknutijih imena iz serija poput GP2, osobito ako donosi nešto sponzorstva sa sobom.

Za HRT je stanje stvari već poznato: vozači koji mogu donijeti novac uvijek imaju prednost. U toj perspektivi treba gledati i ostanak postojećih vozača ― ako Liuzzi neće biti rentabilan, vjerojatno će se naći neko drugo potkovano ime iz nižih serija, ili npr. vratiti Karthikeyan. Slično je s Ricciardom; ako bude zadovoljan njime a ne uspije ga nigdje drugdje “uglaviti”, Helmut Marko bi ga mogao zadržati u HRT-u ― toj ekipi sigurno ne bi smetalo dobiti komadić Red Bullovog gigantskog budžeta da im na zagrijavanju drži jednog vozača za koji nisu našli mjesta u četiri kokpita. Ako ne, tražit će se netko tko na pregovore dolazi držeći pred sobom dokument o stanju bankovnog računa.

Kad se svemu podvuče crta, obzirom na spomenuta slobodna mjesta još su moguća neka iznenađenja, ali vjerojatno niti jedno nema potencijal odlučivati u ishodu prvenstva. I dalje ćemo gledati glavne igrače u istim bojama (i nadati se da će im se Kubica pridružiti). No rošade bi mogle promijeniti odnos snaga u srednjem redu ― ako ih bude.

Finese formulacije

Uh-oh. Ponekad se pola istine može naslutiti iz formulacije nečije izjave. Neposredno nakon odlaska iz Renaulta, Heidfeld je bio “uvjeren u nastavak utrkivanja na najvišoj razini”. Sada se već “nada dobroj mogućnosti nastavka”, a trend očito ide prema “postoji šansa voziti 2012.”, i nakon toga u “nikad se ne zna, možda se vratim”.

No, šalu na stranu, u kontekstu prethodnog članka, Heidfeld bi još teoretski mogao negdje naći kokpit za sebe, tim više što ima dosta iskustva u razvoju bolida što bi moglo biti privlačno ekipama nižeg reda, ali ― bi li on želio otići u takvu ekipu, i vjerojatno višestruko smanjiti svoju cijenu? Teško, osobito ako ima ponude za DTM i slične serije. Vjerojatno je najmanje na što bi bio spreman sada ciljati bili Force India ili Williams…

Retrovizorske greške

Možda ste već uočili da su u prethodnom Retrovizoru izostale titule za GP Italije. Razlog je, naravno, u mojoj brzopletosti i slanju materijala uredniku prije nego što sam provjerio je li sve tamo što bi trebalo biti. Po logici “bolje kasno nego nikad”, eto ih sa zakašnjenjem.

Heroj utrke: Jaime Alguersuari. Svaka čast Vettelu, ali on nije nadoknadio jedanaest mjesta u utrci kao što je to napravio vozač Toro Rossa. Stvar je za Španjolca bila zloslutna u subotu kad je ispao već u prvom dijelu na osamnaestom mjestu, ali u utrci je, kombinacijom oštre vožnje i dobrog taktiziranja, dovukao svoj Toro Rosso do sedmog mjesta i najboljeg Toro Rossovog plasmana ove sezone. Helmut Marko to sigurno nije propustio uočiti, kao ni prethodne Alguersuarijeve podvige, i ovo je Španjolcu sigurno u ruke gurnulo još malo perspektivnije karte za ubuduće.

Potez utrke: Sebastian Vettel. Zar je bilo sumnje? Aktualni svjetski prvak kako super-odvažno preko trave pretječe jednako agresivnog dvostrukog svjetskog prvaka za vodstvo u utrci bilo je čisti koncentrirani spektakl, bez obzira na čijoj strani stajali. Da po utrci imamo više od jednog ovakvog poteza, morali bismo početi uzimati tablete za smirenje.

Razočaranje utrke: Sauber. Slabašne kvalifikacije, i potom u utrci odustajanje oba vozača zbog mehaničkih problema dok još nije prošla ni trećina utrke. Iako Sauber nije ove godine neki veliki trijumfalist, ovako loše vikende od njega nismo navikli gledati. Švicarci su time izgubili i šesto mjesto u poretku konstruktora od Force Indije ― radi se samo o jednom bodu razlike tako da se to još lako stigne nadoknaditi, ali je već znak za alarm.

Nagrada za startni juriš: Fernando Alonso. Baš kao i na svojoj domaćoj utrci ranije ove sezone, tako je i na domaćoj utrci svoje ekipe iz šešira opet izvukao svoj banzai-start, i dok su se McLareni i Vettel u početku motali ispred njega, malo je zavijugao, i preko trave došao do prvog mjesta u prvom zavoju. Dovoljno za Tifosije da padnu u trans ali, kako se pokazalo, Ferrarijevo vodstvo nije bilo predugog vijeka.

Nagrada “Važno je sudjelovati”: Daniel Ricciardo. Ne obazirući se što već kasni gotovo deset krugova, HRT-ovi inženjeri uspjeli su zakrpati Ricciardov bolid nakon kvara u startu i poslati ga van na asfalt skupiti malo kilometraže. Nažalost nije klasificiran jer nije odvozio 90% udaljenosti, ali barem je za pohvaliti što nije samo sjeo na zid boksova i ravnodušno pio iz plastične bočice.

Nagrada za hvatanje priključka: Michael Schumacher. OK, istina, možda Rosberg nije mogao nikako utjecati na to da će odustati iz utrke, s obzirom na kaos u startu. Ali, malo-pomalo, Schumacher je dobrim nastupima već nanjušio svojeg momčadskog kolegu u vozačkom poretku. Samo ih još četiri boda razdvaja, a kakav je trend, nije nezamislivo da Schumi završi sezonu ispred svojeg šesnaest godina mlađeg rivala. Čuju li se još glasovi koji ga tjeraju u penziju?

Oton Ribić