Retrovizor: Konačno jedan ravnopravan, izravan troboj na vrhu!

Osim osvrta na po mnogo čemu atipičnu (i za lokalne navijače ne baš presretnu) utrku na Nürburgringu, dotaknut ćemo se i uloge kvalifikacija u ovoj sezoni, te paljbe kojoj je u posljednje vrijeme izložen izvjesni N.H. (34).

Sada kad se ono dovoljno puta dokazalo u praksi, mogu pravilo formulirati i službeno: nikad, nikad, nikad ne vjerujmo McLarenu kad najavljuje svoj loš nastup. Nakon kukulele-petka i izjava koje su zvučale pesimistično kao da na kvalifikacijama očekuju ispasti iz 107%, Hamilton je maestralno zgrabio pobjedu, a malo mu je nedostajalo i za pole position. Istina, zloguka predskazanja iz Wokinga ipak su donekle važila za nesretnog Buttona tako da vikend za McLaren nije bio baš apsolutno idealan, ali svejedno će se mnogi drugi članovi ekipe rado sjećati GP Njemačke 2011.

Jeste li usput uočili da je ovime sad kompletirana svojevrsna ironija prema domaćim navijačima petorice vodećih vozača? Nitko od njih nije na GP-u svoje države uspio doći ni do postolja (osim ako GP Europe smatramo Alonsovom drugom domaćom utrkom).
No vratimo se na utrku; osim što je točno na srediti sezone, ovaj Nürburgring ćemo pamtiti i po nekoliko drugih, za 2011. atipičnih događaja.

Prije svega, po prvi smo put ovdje vidjeli jasno ravnopravnu borbu trojice vozača za pobjedu, i to u tri različite ekipe. Unatoč Kini, Kanadi i Engleskoj gdje Red Bull čudom nije pobijedio, sve dosadašnje utrke pomalo su djelovale kao Vettel-protiv-dežurnog-izazivača, s time da su ti izazivači samo u tri od devet slučajeva uspjeli Vettela nekako stisnuti na drugo mjesto. Na Nürburgringu smo pak na čelu vidjeli nešto novo: formaciju Hamilton-Alonso-Webber, i dugo je u utrci djelovalo sasvim realno moguće da bilo koji od njih na kraju prvi prođe pod crno-bijelom zastavom.

Kad je ta zastava konačno zavijorena prema Hamiltonu, gdje je u tom trenu bio Vettel? Na gotovo pedeset sekundi zaostatka, što je još jedan prizor koji ove sezone nismo prije vidjeli. Naravno, to je instantno dalo municiju njegovim kritičarima, a neki pompoznije raspoloženi već dramatično pišu o “početku Vettelovog pada”, ali niti je vjerojatno da će ovaj jedan rezultat postaviti novi trend nakon devet drukčijih, niti bi nekakav blaži pad odsada nadalje mogao znatno ugroziti njegove visoke šanse za drugu titulu prvaka. Sa 77 bodova prednosti pred drugoplasiranim (i to Webberom koji će po potrebi dobiti komandu “držati razmak”) i devet utrka do kraja, Vettel više teoretski ne može izgubiti prvenstvo niti ako bude svaki put drugoplasiran, a u praksi, s obzirom na raspodjele bodova među drugim vozačima, i samo treća i četvrta mjesta zacijelo bi mu bila više nego dovoljna. U tom smislu se može shvatiti i Alonsov komentar kako mu je sad potrebno da i McLaren bude u vrhu forme, naravno da otkine još dio Red Bullovih bodova. Međutim, mada neutraliziranje Red Bullove prednosti, ako se nastavi, teško više stigne drastično promijeniti stvari u prvenstvu, taj trend donio bi ubuduće još zanimljivije pojedinačne utrke.

Druga interesantna pojedinost bio je odlazak Masse i Vettela u boksove na samom kraju utrke, kako bi samo jedan puni krug prošli na tvrdim gumama. To što niti jedan od njih nije kanio riskirati prelazak s potrošenih mekših na nove tvrđe gume pokazuje koliko su lošija vremena od njih očekivali (odnosno, koliko su uspjeli svoje meke gume čuvati od famoznog cliffa, naglog i drastičnog pada performansi).

Također, opet smo vidjeli koliko fantastično rizičnu igru ekipe vode proračunavajući gorivo. Nakon što je prethodni put Hamilton bio prisiljen štedjeti ga pri kraju, ovaj put je Alonso morao zaustaviti svoj bolid odmah nakon završetka utrke, kako bi u njemu još bila sačuvana ona jedna litra potrebna za inspekciju. (Ništa zato, dobri taksist-kolega Webber ga je provozao ― za publiku još i bolji prizor nego da samo mašu iz svojih bolida!)

Usred uzbuđenja koje je nastalo Massinim i Vettelovim ulaskom u boks na kraju utrke, bilo je lako previdjeti čovjeka iza njih ― Adriana Sutila, koji se došuljao iza njih te šestim mjestom, posljednjim unutar istog kruga kao i Hamilton, ostvario najbolji rezultat Force Indije ove godine, i najbolji osobni rezultat još od Spa-Francorchamps 2010.

Vozač utrke: Lewis Hamilton. Izvrsno obavljen posao i pošteno osvojena pobjeda ispred agresivno raspoloženih Alonsa i Webbera u ništa slabijim bolidima. Englez u zadnje vrijeme ili ima horror ili odlične utrke, a ova je među potonjima. Kandidat je i Kobayashi, krenuvši u utrku s deprimirajućeg osamnaestog mjesta, a na kraju zgrabivši dva boda, te Sutil, koji je cijeli vikend odradio na visini zadatka.

Potez utrke: Mark Webber i Lewis Hamilton. Njihovo međusobno napadanje, pretjecanje i nadmudrivanje u trinaestom krugu ono je zbog čega je Formula 1 atraktivna koliko to jest. Treba istaknuti i Hamiltonovo prelaženje Alonsa s vanjske strane na izlasku iz boksa.

Razočaranje utrke: Williams. Nakon kratkih uzleta u Monzi i Kanadi koji su sugerirali da ekipa lagano ostavlja za sobom najteže dane, stvari su se nažalost vratile na staro. Treća utrka za redom bez bodova, s jednim četrnaestim mjestom i jednim odustajanjem, te i dalje posljednji među konstruktorima (ne računajući “mlade” ekipe). Te toliko spominjane restrukturacije ne mogu prerano doći!

Nagrada za napredak: Daniel Ricciardo. Nakon što je na Silverstoneu još bio pod afektom nove sredine, na Nürburgringu se Australac kvalificirao samo 25 milisekundi (!) iza Liuzzija. Ako nastavi ovim trendom, vrlo će brzo staviti Liuzzija pod ozbiljan pritisak. Kao što su to za njega, uostalom, i najavljivali.

Nagrada za kolegijalnost: Mark Webber. Uočivši Alonsa kako stopira poslije utrke, ukrcao ga je na svoj bočni usisnik i odveo na proglašenje. Bilo bi interesantno vidjeti bi li istu uslugu napravio Vettelu.

Kvalifikacije u brojevima

Sa svim ovogodišnjim novostima u pravilima koje su olakšale pretjecanja, generalno je mišljenje da se važnost kvalifikacija time drastično smanjila. Možda naoko jest, ali jedan interesantan podatak sugerira drukčije.

Naime, u 2010. godini prosječno odstupanje svih klasificiranih vozača na svim utrkama između njihovog mjesta na gridu i plasmana na kraju utrke iznosi 3,52. Drugim riječima, u prosjeku su svi završavali utrku 3,52 mjesta “udaljeni” od onog na kojem su utrku započeli (bez obzira bilo to naprijed ili natrag).

Koliko biste odoka procijenili da ta vrijednost iznosi u 2011., barem u dosadašnjih deset utrka? Sedam, osam? Ne! Samo 3,22 ― što izravno znači da se završni plasmani na utrkama ove godine zapravo nešto bolje poklapaju sa svojim startnim gridovima!

Kako je, naravno, posve nemoguće poreći da ove godine ima više pretjecanja i izravne akcije na stazi, zaključak koji iz ovog možemo izvući je da većina pretjecanja zapravo proizlazi iz različitih strategija (naravno, prije svega guma), a ne od izravnih napada za mjesto, na istoj strategiji u istom stintu. To jest, vozači imaju više “oscilacija” pozicija kroz utrku, ali prema kraju oni se ipak postepeno sortiraju u redoslijed manje-više sličan onome u kojem su utrku započeli.

Nemojte krivo shvatiti, ni najmanje ne želim time reći da je to loše: dobrodošlo je da Formula 1 ima malo kaosa, nepredvidljivosti i akcije, ali redoslijedi na završetku ne bi smjeli biti čista lutrija.

Nick na laganoj vatri

Eric Boullier, gazda Renaulta, do sad nije baš previše štedio svoje vozače niti ih se libio kritizirati, za razliku od drugih pretjerano-korporativno-korektnih šefova ekipa. Njegova nova priča odnosi se na zamjenu Nicka Heidfelda (čije nastupe Francuz opisuje kao “razočaravajuće”) Romainom Grosjeanom. Sjetit ćemo se, Grosjean je već vozio u Renaultu posljednje četiri utrke 2009., nakon što je Nelson Piquet Jr. bio dobio cipelu.

Za početak, može se donekle shvatiti da Renault od Heidfelda očekuje više nego samo solidne vožnje ― želi čvrsto vodstvo razvoja bolida i duh nekoga tko može motivirati ljude oko sebe, ali pitanje je koliko se njegovi dosadašnji nastupi mogu nazvati razočaravajućim ako, iako samo marginalno, ima više bodova od momčadskog kolege? Ili je to i nimalo suptilna poruka Petrovu da vozi ispod očekivanja?

Što se Grosjeana tiče, nakon što je otišao iz Formule 1, 2010. godinu proveo je vozeći GT1 prvenstvo, AutoGP i sudjelovao je u Le Mans 24 sata, a ove je godine u azijskom prvenstvu GP2, u kojem je momentalno u vodstvu ― i to upravo ispred sunarodnjaka Julesa Bianchija, koji je pak obećavajuće buduće ime u Ferrarijevim redovima, i testni vozač.

Boullier tvrdi da je Grosjean danas mnogo spremniji za Formulu 1 nego prije dvije godine, i vjeruje da ima potencijal istaknuti se. No naravno, bilo kakav njegov dugoročniji dolazak u ekipu ovisi o povratku Roberta Kubice. Poljak će, apsolutno sigurno i logično, imati prioritet.

U oba slučaja, Heidfeld će biti prisiljen tražiti novi kokpit, a kako su brojna dobra mjesta već rezervirana, lako je moguće da će to za njega značiti odlazak u niži red ili možda među testere. Vidjet ćemo. Samo još trebamo pričekati da ga ovi nadobudniji mediji pridruže grupi od barem deset vozača koji se povezuju s Ferrarijevim drugim kokpitom.

Oton Ribić