Vettel u Aston Martinu: Briljantni agent 005 ili blijeda slika bivšeg prvaka?

Točno 121 dan trajala je igra oko budućnosti Sebastiana Vettela. Bili smo usred lockdowna uzrokovanog koronavirusom, kad je 12. svibnja Ferrari objavio da Nijemac više nije dio plana i tada su krenula pitanja. Hoće li četverostruki prvak uopće nastaviti karijeru? Gdje će je nastaviti? Hoće li ipak odabrati mirniji život vozačkog umirovljenika i posvetiti se svojoj mladoj obitelji?

Odlučio je nastaviti kao vozač Aston Martin F1 Teama od početka 2021. godine, objavljeno je rano ujutro 10. rujna.

Prošla je jedna trećina godine. Toliko se dugo špekuliralo, nabacivalo u medijima kojekakvim “provjerenim” informacijama. Gotovo da i nema momčadi s kojom se Vettela nije povezivalo, od McLarena i Renaulta, preko Mercedesa pa do senzacionalnog povratka u Red Bull. Ljubav se na koncu rasplamsala tamo gdje je i nismo baš očekivali, misleći u startu da je vozačka postava Racing Pointa sigurna poput novca u švicarskoj banci, no Lawrence Stroll porušio je sve barijere, ne bi li oko svoje igračke stvorio privid moći i važnosti.

Sebastian Vettel proslavio je 33. rođendan tijekom prvog trkaćeg vikenda u ovoj “poremećenoj” sezoni. Njemu je to 14. sezona Svjetskog prvenstva Formule 1, debitirao je na Velikoj nagradi SAD-a 2007. u bolidu Saubera i može se pohvaliti impresivnim brojkama.

Nema sumnje, velika je to karijera i Sebastian će ostati upamćen kao jedan od najtrofejnijih F1 vozača u povijesti sporta te kao čovjek koji je obilježio jednu eru. Četiri uzastopne titule od 2010. do 2013. dovoljno govore u prilog toj tezi.

Međutim, vrijeme leti, a od te za njega sretne 2013. prošlo je sedam godina. U tih sedam godina Vettel je ostvario tek 14 pobjeda. Ne smije se ni slučajno omalovažavati tih 14 pobjeda jer u 70 godina Svjetskog prvenstva samo je 21 vozač došao do 14 ili više pobjeda, no u usporedbi s 38 pobjeda u prethodnih pet sezona, za vozača s takvim renomeom i četiri titule prvaka, to je “tek”. Brak s Ferrarijem nije uspio, nije donio željene rezultate. Na žalost Sebastiana, Ferrarija, Tifosa… ali i svih ljubitelja Formule 1. Da je barem u jednoj godini Sebastian prekinuo Mercedesovu dominaciju, a mogao je, vjerojatno bi se danas drukčije gledalo na ove prilično monotone 2010-te.

Dva druga mjesta u ukupnom poretku najbolje su što je Seb napravio od spomenute 2013. Prvi put, 2017. usprkos tom drugom mjestu nije baš imao realnu šansu za naslov. Godinu kasnije, itekako jest. I uprskao je. Ono izlijetanje na kišnom Hockenheimu nikad neće zaboraviti. Ni Vettel, ni Ferrari, ni Tifosi, ni ostali ljubitelji Formule 1 koji su željeli vidjeti promjenu na vrhu poretka, ma kakve boje bolid bio. I tu su kola krenula nizbrdo.

Raspad sistema u drugoj polovici 2018. Loš ulazak u 2019. na koji se još nadovezao dolazak mladog lava Charlesa Leclerca, koji je vrlo brzo pokazao da ga ne zanima status drugog vozača, s kojim se godinama mirio Kimi Raikkonen. Vettel je generalno tonuo, iako bi tu i tamo bljesnuo, nagovijestivši da nije još za otpis. Na pobjedu je čekao više od godinu dana, došla je u Singapuru i bila mu jedina u toj slaboj 2019. No, čekanje na sljedeću još traje, a tko bi uopće pomislio da će 2020. biti ovako turobna.

Početkom godine Mattia Binotto tvrdio je da razgovori s Vettelom traju, da je nastavak suradnje obostrana želja, a onda se par mjeseci kasnije otkrilo da je to bila “vel’ka debela laž”. COVID-19 je odgodio sezonu, a prije nego smo dočekali start, Ferrari je Vettelu napisao oproštajno pismo. Novi ugovor nikad nije niti bio na stolu. Doista čudna odluka, odbaciti vozača i prije nego je sezona uopće krenula, prije nego je dobio priliku pokazati što zapravo u ovom trenutku može.

Ovosezonske utrke pokazale su da praktički ne može ništa. Ne s ovakvim Ferrarijem. Bilo je razmišljanja da bi Seb mogao biti veliko iznenađenje sezone, rasterećen i lišen bilo kakvog pritiska na oproštaju od Maranella. Ništa od toga. Mizernih 16 bodova iz osam utrka, borba s kriminalno lošim bolidom, prepucavanje s Ferrarijem preko medija i radio veze tijekom utrka… Sve je to djelovalo prilično tužno za vidjeti i sugeriralo je da gledamo vozača koji ide ka mirovini.

Očito ne Lawrenceu Strollu.

Situacija u Racing Pointu još do prekjučer bila je sljedeća: Sergio Perez imao je ugovor koji je trebao trajati do kraja 2022. godine, a drugi vozač je Lance Stroll. Pa nema te švicarske banke koja može jamčiti sigurnost kakvu ima Lance u očevoj momčadi. Šalu na stranu, Racing Point je ove godine doista dobar. Nećemo sad o tome kako je do toga “preko noći” došao, ali na momente izgleda kao treća momčad u Prvenstvu, iako je po bodovima trenutno iza McLarena (za 16 bodova, a 15 je oduzeto u sklopu kazne za kopiranje).

Sergio je dugogodišnji “sluga” momčadi i vozač koji je koristan na različitim frontovima. Kad dođe dan utrke, uvijek sposoban izvući maksimum iz bolida ili pak mudrim čuvanjem guma nadmašiti rezultatska očekivanja. Osim toga, sa sobom donosi sponzorski novac, a smatra ga se na neki način i “spasiteljem” jer je 2018. pokrenuo stečaj momčadi Force India i tako očuvao 400 radnih mjesta. Ove sezone Checo je čak i koronu prebolio, propustio zbog toga dvije utrke, no ipak skupio respektabilna 34 boda.

Lance, možemo se malo šaliti na račun nepotizma i definitivno stoji da je on zahvaljujući ocu dobio prilike o kojima mnogi mladi talenti mogu samo sanjati, no nitko ne može reći da trenutno svoje mjesto ne opravdava. Četvrti je u poretku vozača s 57 bodova, koliko ima i Lando Norris, a u Monzi je došao do svog drugog postolja u karijeri (prvo je imao u Azerbajdžanu 2017. s Williamsom).

Pitanje koje se logično nameće, zašto to mijenjati? Racing Point sljedeće godine postaje Aston Martin. Ima stabilno vodstvo, izvor financiranja, dobre rezultate, vozače koji jako dobro rade svoj posao… Zašto to “razmontirati” dovođenjem vozača koji u ovom trenutku sa sobom donosi gomilu nepoznanica?

Lawrence Stroll je napravio upravo to. Pronašao je način kako na kraju godine raskinuti Perezov ugovor i time širom otvoriti vrata te rastegnuti crveni tepih pred Sebastiana Vettela. Dobro, možda bolje da ne bude baš crveni.

Osobno, ne pronalazim previše logike u takvoj odluci. Pitajući se što Vettel može donijeti Racing Pointu, odnosno Aston Martinu, prvo mi na pamet pada – pažnju javnosti. Početkom sljedeće sezone definitivno će oči F1 zajednice biti usmjerene na “novu momčad” i pratiti svaki Sebastianov korak u novoj sredini. No, pitanje je koliko će to trajati. Posebno ako ga Stroll dobije na nekoliko utrka.

Dovođenje Sebastiana Vettela za jedan Racing Point možda na prvu djeluje moćno, možda izdiže momčad iz prosjeka tako da se na nju više neće gledati podcjenjivački. Možda šalje poruku da je nova sila u nastajanju u svijetu Formule 1, no je li to vrijedno rizika? Tko može jamčiti da će današnji Vettel uopće biti u stanju donositi rezultate kakve trenutno donosi Perez?

Reći će neki, Vettel donosi iskustvo. Zar Perez nije iskusan vozač? Još k tome poznaje momčad kao vlastiti džep nakon svega što su prošli zajedno. U redu, Perez nije bio i neće biti materijal za prvaka svijeta, ali za Vettela je to sad već dosta davna prošlost. “Sebastian ima mentalitet pobjednika”, kaže šef momčadi i dugogodišnji Vettelov prijatelj, Otmar Szafnauer. Međutim, puno je vremena prošlo otkad smo taj Vettelov mentalitet pobjednika vidjeli na stazi.

Oni koji ga baš ne cijene previše, reći će da ga je ionako kroz karijeru pobijedio svaki iole ozbiljniji momčadski kolega, koji je to smio učiniti. Daniel Ricciardo u Red Bullu 2014. pa onda Charles Leclerc u Ferrariju prošle godine.

No, pozabavimo se na trenutak idealnim scenarijem. Dolazak u Racing Point Seb bi mogao doživjeti kao “novi početak”, kao projekt unutar kojega može krenuti od nule. Sigurno će imati veliki motiv pokazati da ova slika iz Ferrarija nije realnost i da nisu svi ti neuspjesi bili (samo) njegova krivnja. Racing Point/Aston Martin nije (još) na razini Red Bulla ili Ferrarija po svom statusu, infrastrukturi i veličini, ali planira rast, širenje i nova ulaganja, a osjeti li Vettel da je važan kotačić u tom procesu razvoja i da se momčad podređuje njemu, mogao bi možda ponovno izvući ono najbolje od sebe.

Okruženje bi mu moglo biti pravo osvježenje u odnosu na Ferrari. Prijatelj Szafnauer, Lawrence Stroll koji ga je očito jako želio u momčadi, mladi kolega Lance koji će željeti od njega upijati znanja i savjete… Plus, želja da donese uspjeh brandu kakav je Aston Martin. Vettel voli povijest, voli tradiciju, a zvuči optimistično u prvim najavama.

“Bit će to nova avantura za mene s doista legendarnom automobilističkom kompanijom. Impresioniran sam rezultatima koje je momčad postigla ove godine i vjerujem da je budućnost još svjetlija. Energija i predanost Lawrencea Strolla ovom sportu je inspirirajuća i vjerujem da zajedno možemo izgraditi nešto vrlo posebno. I dalje imam veliku ljubav prema Formuli 1 i moja je jedina motivacija utrkivati se u gornjem dijelu poretka. Učiniti to s Aston Martinom bit će golema privilegija”, najavljuje Vettel, Sebastian Vettel.

Situacija je otprilike 50 – 50, moglo bi prevagnuti i na jednu i na drugu stranu. Već nekoliko godina u Sebovoj karijeri pogreške nadmašuju uspjehe, što za rezultat ima silaznu putanju u pogledu rezultata. Hoće li za Aston Martin biti pun pogodak ili totalni debakl? Može li u novoj sredini napraviti zaokret? Može li biti “onaj stari” Vettel, ako to uopće još čuči u njemu?

Mnogo pitanja, mnogo nepoznanica. Čini se sve to kao nepotreban rizik jedne momčadi koja nakon financijskih problema 2018. ima putanju sasvim suprotnu od Vettelove. Postoji li mogućnost da se nekim čudom nađu na istoj valnoj duljini pa zajedno krenu u bolje sutra?

Pri dolasku u Ferrari, Vettel je želio biti ono što je u Maranellu bio Michael Schumacher. Novi Nijemac u crvenom bolidu, već etablirani prvak… sve je bilo spremno za sjajnu priču, no do nje nikad nije došlo. Možda i ovo s Aston Martinom krije određenu paralelu između Vettela i Schumachera. Na isti datum kad je Michael u Monzi najavio svoj prvi odlazak u vozačku mirovinu 2006., Sebastian najavljuje novo poglavlje svoje karijere – u Mugellu, slaveći usput 1000. Grand Prix Ferrarija u Formuli 1.

Michael se kasnije vratio iz vozačke mirovine kako bi u F1 uveo Mercedes, a Vettel se ovim potezom želi poput feniksa izdići iz blata u koje je upao i pritom voditi Aston Martin u elitno društvo.

Nemoguća misija? Ne, ako pitate agenta 005. Vjerujete li vi u njega?