Prvih osam utrka sezone do sada je odgođeno ili otkazano. Neki organizatori nadaju se da bi mogli dobiti novi termin u drugom dijelu godine, dok je primjerice VN Monaka definitivno otkazana za ovu godinu.

Pandemija koronavirusa ne pokazuje znakove usporavanja pa je o utrkivanju prilično iluzorno pričati, no za sada Velika nagrada Kanade 14. lipnja stoji kao prva utrka sezone. Čelnici Formule 1 nadaju se da će sezona imati barem 15 do 18 utrka, koje bi se vozile u razmaku od šest mjeseci.

“Zvuči mi ludo imati 18 utrka u šest mjeseci, ali ako kažu da će biti tako, bit će tako pa ćemo obitelji vidjeti za Božić. Ne mogu reći može li se to odraditi, ali sigurno je da zvuči brutalno”, kaže na tu temu Kevin Magnussen iz Haasa.

Po mnogima, jedini način da se to uspije odraditi je skraćivanje trkaćih vikenda na dva dana, možda čak i održavanje dviju utrka na nekim stazama.

“Možda bi bilo cool probati tako nešto, ali nama je zapravo jedina želja uskoro krenuti s utrkivanjem”, ističe Magnussen.

Prokomentirao je slučaj i bivši vozač Formule 1, Finac Mika Salo. Po njegovom mišljenju, dozvoli li globalna situacija početak utrkivanja, takav “natrpani” raspored je nužan.

“Pretpostavljam da nemaju izbora. Vozači imaju ugovore, a Liberty Media ima slobodu složiti kalendar za ostatak sezone kako oni smatraju da je najbolje. Planirane su 22 utrke, a na njima je da pokušaju odraditi što više.”

“Svi će se tome morati prilagoditi. Bit će teško, ali trenutno su svi na produženom odmoru pa bi bila dobra ideja sada stvarno odmarati”, kaže Salo.

Objava Magnussen: Kalendar s 18 utrka u šest mjeseci zvuči brutalno pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Međutim, taj isti naziv vodonoše u Formuli 1 obilježava doduše sličnu ulogu, ali s puno više upitnika nad glavom s razočaravajućim stavom. Fanovi očekuju od svakog vozača beskompromisnu borbu za prvaka. Naravno, prvo je potrebno pobijediti momčadskog kolegu, ali momčad naravno nalaže da se mora pomagati u ostvarivanju ciljeva i tu dolazi do rasprava i kontroverza. Pošto nemamo uvid u ugovore vozača s timovima, nepoznato nam je da li je i “crno na bijelo” bilo dogovoreno hoće li neki vozač pomagati momčadskom kolegi da osvaja pobjede i naslove prvaka. Kako su sezone kretale, stvari su postajale jasnije. Ali još uvijek je ostajalo pitanje: “Zašto se ne izbori za sebe?”

Kratkim pregledom kroz nedavnu povijest, prisjetit ćemo se vozača koji su bili etiketirani kao neslavni vodonoše. Neki su bili u potpunosti u sjeni momčadskih kolega (da, od više njih), neki su od vodonoše došli do naslova prvaka (barem na pola minute), a neki su upravo na putu da dokažu da nisu vodonoše.

RUBENS BARICHELLO

Rubinho je nakon nekoliko godina mučenja u Stewartu potpisao za Ferrari 2000. godine. I te godine bila je jedna od njegovih najljepših vožnji u karijeri, pobjeda u Hockenheimu. Start s čak 18. pozicije i hrabra vožnja na gumama za suho u mokrim uvjetima. Međutim, stvari su bile jasne da će momčadski kolega Michael Schumacher biti glavni konkurent za naslov prvaka. Tim više što je trebala pomoć kraj veoma brzih (početkom sezone i bržih) McLarena.

Vrhunac podmetanja leđa dogodio se na VN Austrije 2002. godine. Rubens se na ulasku u ciljnu ravninu maknuo Schumacheru i prepustio mu čistu pobjedu. Naravno, sve s ciljem osvajanja prvenstva i naslova prvaka koji se na kraju i ostvario. FIA je nakon toga postrožila pravila momčadskih odredbi. Sezona 2005. bila je zadnja za Rubensa u Ferrariju, prešao je u Hondu k novom budućem svjetskom prvaku, što je značilo da je ponovo u rukama imao bolid s kojim se mogu osvajati naslovi prvaka, ali nije to iskoristio. U Ferrariju ga je naslijedio zemljak s istom, ali kasnije ipak bitno drugačijom ulogom.

FELIPE MASSA

Novi vodonoša Michaelu Schumacheru, još manje upitan u toj ulozi nego Barichello, pojavio se u Ferrariju 2006. godine. Mladi Massa svjestan je bio Schumacherovog odlaska u nadi novog poslagivanja prioriteta momčadi dolaskom Kimija Räikkönena. Kimi je ipak 2007. uzeo naslov svjetskog prvaka, a za 2008. godinu su se stvari dosta promijenile. Odlične Felipeove vožnje i Kimijeva tipična nezainteresiranost stavile su Massu kao vozača broj 1 u Ferrariju. U šokantnoj završnici Formule 1, Felipe je izgubio naslov svjetskog prvaka od Lewisa Hamiltona. Osvojio se doduše konstruktorski naslov prvaka. Nadolazeće godine donijele su veliku dominaciju drugih bolida, a bila je tu i gadna ozljeda za njega na VN Mađarske.

Nažalost po njega u Ferrari je odlaskom Kimija došao vozač s kojim nema nikakve rasprave oko prioriteta u momčadi. Fernando Alonso bio je prioritet Ferrariju u narednim godinama, a Felipe označen kao vozač broj 2.

Vrhunac razočaranja bio je u Hockenheimu 2010. i radio razgovor koji se uvijek sluša s podsmijehom i tugom.

“Fernando is faster than you…”.

Pokušali su iz Ferrarija “kodirano” radi zabrane direktnih naredbi uputiti Massi da Alonsu ne otežava pretjecanje.

HEIKKI KOVALAINEN

Finac je 2008. uskočio u još užareno mjesto u McLarenu umjesto Fernanda Alonsa koji nakon mnogo kontroverza nije s vodstvom McLarena i Lewisom Hamiltonom uspio dogovoriti čisti status vozača u McLarenu 2007. godine.

Stvari su tu bile jasne, Lewis je McLarenovo dijete koje je skoro osvojilo naslov u svojoj debitantskoj sezoni i Heikki je tu da pomogne Hamiltonu u narednim sezonama. Uspio je Kovalainen uhvatiti i prvu startnu poziciju, a pripada mu i čast kao stotom vozaču koji je pobijedio u utrci, bilo je to 2008. u Mađarskoj. McLaren je napustio nakon sezone 2009.

DAVID COULTHARD

Škot se nije uspio pored dva Finca u McLarenu tijekom karijere izboriti za neke bitnije pozicije u timu. Krajem 90-ih i početkom 2000-ih, prepreka mu je bio brži i talentiraniji Mika Häkkinen koji je uz njega osvojio dva naslova prvaka. Vrhunac potpore bio je na samom početku te pobjedničke 1998. za Miku, kada mu se Coulthard maknuo i propustio pobjedu. David je kasnije otkrio kako je postojao dogovor prije utrke da vozač koji je ispred u prvom zavoju u prvom krugu, ima pravo uzeti pobjedu ako okolnosti dopuštaju.

Nakon odlaska Häkkinena, u McLaren mu je došao mladi Kimi Räikkönen u kojem je McLaren vidio svojeg budućeg svjetskog prvaka. I bili su u pravu, iako on to nije uspio ostvariti, bar ne s njima. Počela su tu i podbadanja Nikija Laude da Coulthard ne može pratiti tempo Kimija radi svojih godina. Za sezonu 2005. otišao je u Red Bull.

MARK WEBBER

Australac je od 2010. do 2013. vozio dominantan bolid u Red Bullu, kojim je njegov momčadski kolega Sebastian Vettel osvajao prvenstva. Teško je Marku padalo favoriziranje Red Bullovog klinca koji je pomeo konkurente za naslov prvaka pa su ostali upečatljivi njegovi komentari nakon utrka. S jedne strane Webber je mogao tražiti povlašteni status jer je duže u Red Bullovoj seniorskoj momčadi. S druge strane Vettel je polaznik Red Bullove akademije vožnje i nakon mnogo uloženih novaca u njega, od njega su se očekivali najveći rezultati (koje je i postigao). Obojici je naravno trebala puna potpora momčadi.

Vrhunac te netrpeljivosti desio se već na VN Turske 2010. godine sudarom Vettela i Webbera, a 2013. desio se “zloglasni kod” multi 21  Marka Webbera nakon utrke u Maleziji kojim je Vettelu rekao kako nije poštivao momčadske odluke. Iako je momčadska odluka bila da se zadrže pozicije do kraja utrke, Vettel je svejedno svojevoljno krenuo u napad na Webbera i riskirao ponovni sudar.

Mark se svima doimao da ima snažan karakter da se usprotivi Sebastianu i postavi kao vodeći u momčadi, ali nažalost njegove vožnje su bile daleko od toga.

GIANCARLO FISICHELLA

Svima pritajeni favorit, vrhunac karijere mogao je ostvariti mjestom u odlično pripremljenim bolidima iz Renaulta (R25 i R26). Problem je bio Fernando Alonso. Iako je Giancarlo u sezone 2005. i 2006. startao bolje od Fernanda, kasnije konzistentnije vožnje Alonsa i dosta nesreće za Fisichellu rezultirale su padom u poretku.

Nije tu bilo nekog posebnog propuštanja i kontroverzi, Alonso je vidno bio miljenik Flavia Briatorea i Alonso je tada postigao što je htio i trebao. Odlaskom Alonsa 2007., Giancarlo je postao vozač broj 1 za Renault pokraj Heikkija Kovalainena.

JOHNNY HERBERT

Pobjednik LeMansa 1991. je krajem 1994. godine došao u Benetton. Iako nije osvojio niti jedan bod, ostao je i u sezoni 1995. u momčadi i došao do solidnog četvrtog mjesta u ukupnom poretku.

Teško se Johnny borio u Formuli 1, ali pala je i jedna pobjeda. Uglavnom je medijima i fanovima poslužio kao referenca koliko je tada svima interesantan kao mlada zvijezda Michael Schumacher bio bolji i brži od njega.

EDDIE IRVINE

Poznatiji po svom raskalašenom životu, Eddie je uglavnom vozio u sjeni Michaela Schumachera, Ferrarijevog glavnog konkurenta za naslov, a trebalo se boriti i protiv odličnih McLarena. Ipak, Schumacher doživljava tešku nesreću sredinom 1999. godine i Irvine postaje Ferrarijev glavni vozač za osvajanje titule. Michael mu je čak u povratničkoj utrci nakon ozljede, VN Malezije, pomogao da uzme pobjedu.

MIKA SALO

Teška nesreća Michaela Schumachera na VN Velike Britanije 1999. godine udaljila ga je na duže vrijeme iz utrka radi ozlijede. Ferrari je hitno trebao zamjenu, tim više što je Eddie Irvine dobro vozio sezonu u borbi za prvaka. Zamjenu su našli u Miki Salu, tada trenutno vozaču BAR-a. Ostvarena su dva podija, a na VN Njemačke je vodio gotovo cijelu utrku, ali je pobjedu prepustio Irvineu zbog njegove borbe za naslov prvaka.

VALTTERI BOTTAS

Poput zemljaka Heikkija Kovalainena 2008., Valtteri je također sjeo u još vruće sjedalo Mercedesa također uz Lewisa Hamiltona. Šokantnim odlaskom friškog prvaka Nice Rosberga, Toto Wolff povukao je Bottasa iz partnerstva s Williamsom u Mercedes.

Ipak, vozi se uz Lewisa Hamiltona i nema puno rasprava oko statusa vozača. Nico Rosberg je to mogao tražiti jer je dulje bio u Mercedesu tada. Uz solidne vožnje Valtterija, Mercedes je lako osvajao sve što se dalo osvojiti, sve naravno u sjeni Hamiltona. Bottas je furiozno krenuo u sezonu 2019. i po mnogima ova sezona mu je “sad ili nikad”, a Toto Wolff mu doslovno u boksu maše sa zamjenom (Esteban Ocon).

Hoće li Valtteri pokazati napokon pokazati zube Hamiltonu (tj. Wolffu), iskoristiti njegove slabe točke (prema navodima Rosberga) i pretendirati za naslov svjetskog prvaka?

Objava Vodonoša – težak status svakog vozača Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.