Dakle, od osnivanja Svjetskog prvenstva 1950. godine ukupno je 98 vozača branilo boje talijanske zastave, neki manje, neki više uspješno, no dosad se nije dogodila sezona da se talijanska zastava nije vijorila na gridu. Za one godine kad nismo imali vozače iz Italije na startnom poretku, uvijek je bio talijanski Ferrari, sinonim za utrkivanje koji dolazi iz ove zemlje.

Alberto Ascari i Giuseppe Nino Farina jedini su Talijani okrunjeni naslovima svjetskog prvaka, a posljednji Talijan koji je nastupao u Formuli 1 bio je Antonio Giovinazzi. Od 2021. godine, otkako Giovinazzi nema stalno mjesto na gridu, Italija ima predstavnike samo u vidu momčadi. Do Giovinazzija, Italija pet uzastopnih godina nije imala vozačkog predstavnika, s tim da je 2012. godina bila prva godina sezona bez talijanskog vozača na stazi, i prvi trkaći vikend još od 1969. godine na kojem nije nastupio niti jedan Talijan.

Osim Ascarija i Farine, koji osim što osim što su pobjeđivali i osvajali naslove svjetskog prvaka, još 13 vozača iz Italije se u povijesne knjige upisalo kao pobjednici u utrkama Formule 1. Najviše pobjeda ima Ascari, njih 13, a posljednji pobjednik iz Italije bio je Giancarlo Fisichella na utrci na VN Malezije 2006. godine.

Malaysia GP

The 2006 Malaysia Grand Prix was won by Giancarlo Fisichella, leading home his teammate Fernando Alonso for a Renault 1-2 pic.twitter.com/k3mO8B6WYp

— Motorsport Images (@MSI_Images) September 27, 2017

Od višestrukih pobjednika koji nisu uspjeli u podvigu da postanu svjetski prvaci ističe se Michele Alboreto. Alboreto je startao na 194 utrke tijekom karijere koja je trajala 14 sezona. Karijeru je započeo 1981. godine u momčadi Tyrell, te je dobrim vožnjama sebi osigurao trogodišnji ugovor. Za Tyrell je pobijedio dva puta prije nego je prešao u Ferrari, gdje je proveo pet sezona. Upravo je svetalijanska kombinacija došla posve blizu naslova svjetskog prvaka. Osam pobjedničkih postolja i dvije pobjede ipak nisu bile dovoljne da Ferrari i Alboreto osvoje vozački naslov 1985. godine, te je sezonu završio na drugom mjestu. Većih uspjeha po odlasku iz Ferrarija Alboreto nije imao.

Ricardo Patrese se u Formuli 1 natjecao 17 godina tijekom kojih se 31 puta penjao na pobjednička postolja. Šest puta bila je to najvisočija stepenica pobjedničkog postolja. Patrese je započeo 256 utrka, a manje od pola njih je uspio dovesti do cilja. Od 1977. do 1988. godine, najbolji rezultat na kraju sezone za Patresea bio je deveto mjesto u poretku vozača, no njegova karijera je krenula uzlaznom putanjom po dolasku u Williams. Drugog sezonu u Williamsu je završio na trećem mjestu u poretku vozača, što je ponovio godinu kasnije, a još jednu godinu poslije popravio do drugog mjesta u poretku vozača. Formulu 1 je napustio nakon sezone 1993.

A Ferrari 1-2, Berger and Alboreto. It was the first win and 1–2 finish for the Ferrari team after the death of team founder Enzo Ferrari.

Italian GP – 1988#F1 pic.twitter.com/RPuKZHd1Up

— F1 History (@TodayF1History) February 7, 2024

Andrea de Cesaris se na pobjedničko postolje popeo pet puta u svojih 208 nastupa i vozač je s najviše nastupa koji nije uspio pobijediti u utrci. Niti u jednoj momčadi nije ostao duže od dvije sezone i tijekom svoje karijere promijenio ih je deset. Najgori period karijere imao je od 1985. do 1987. godine kad je završio samo šest utrka od ukupno 42 na koje je nastupio.

Elio de Angelis pobijedio je dva puta u osam sezona koliko je proveo u Formuli 1. Debitirao je 1979. godine za momčad Shadow nakon čega je otišao na šestogodišnji boravak u Lotusu. Njegova najbolja sezona bila je 1984. koju je završio treći u ukupnom poretku vozača. Dvije godine kasnije tragično je poginuo na stazi Paul Ricard.

Posljednje pobjede za Italiju osvojili su Jarno Trulli i već spomenuti Giancarlo Fisichella. Trulli je nastupio na 256 utrka tijekom 15 sezona, počevši od 1997. Pobijedio je samo jednom. Fisichella je pobijedio tri puta i na kraju sezone je uspio ostvariti najbolje četvrto mjesto u poretku vozača. Nastupio je 229 puta i na pobjedničko postolje se popeo 19 puta.

Jarno Trulli, Jordan EJ10 – 2000. #F1 #Formula1 pic.twitter.com/sQA0IfNH33

— F1 Memories (@F1Memories) August 12, 2024

Po jednom su za Italiju pobjeđivali Luigi Fagioli, Piero Taruffi, Luigi Musso, Giancarlo Baghetti, Lorenzo Bandini, Ludovico Scarfiotti, Vittorio Brambilla, Alessandro Nannini i Jarno Trulli.

Osim prvaka i pobjednika treba spomenuti Alessandra Alexa Zanardija i Lellu Lombardi. Alex Zanardi, iako nije imao veliku karijeru u Formuli 1, ispisao je vrlo inspirativnu priču u automobilizmu i sportu uopće. U Formuli 1 nastupao je od 1991. i 1994. godine, i ponovo 1999. godine. U velikom udesu 2001. godine u kartingu ostao je bez obje noge, no to ga nije spriječilo da se aktivno nastavi baviti sportom. Manje od dvije godine od stravične nesreće vratio se utrkivanju, a za svoju zemlju osvajao je i medalje na Paraolimpijskim igrama u različitim disciplinama.

Lella Lombardi jedina je žena koja je osvajala bodove u Formuli 1. Prva je žena koja se uopće kvalificirala za nastup u utrci. To joj je pošlo za rukom na VN Južne Afrike 1975. godine. Godinu kasnije je na utrci za VN Španjolske osvojila pola boda, s obzirom na to da je utrka prekinula prije kraja. Do današnjeg dana Lella ostaje jedina žena koja je osvajala bodove u Formuli 1.

Today we remember Lella Lombardi.

The only female racing driver to ever score points in Formula 1, Lella was a trailblazer and an inspiration to all women in motorsports. #F1Academy pic.twitter.com/S4BjRsvOCy

— F1 Academy (@f1academy) March 3, 2024

Naslovna fotografija: Wikipedia

Objava Hometown heroes: Italija (2) pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Verstappen i Hamilton ne bi bili prvi suparnici koji su se upustili u psihološke okršaje. Bivši momčadski kolega Fernanda Alonsa iz Renaulta, Jarno Trulli, ranije ove godine je otkrio da je Alonso privržen psihološkim igrama, a spekuliralo se da je i Nico Rosberg koristio slične “metode” za svrgavanje Hamiltona u borbi za naslov 2016. godine.

“Ako dođe do tog, neću se dati smetati, da budem iskren. Mislim da je i Lewis nakon utrke u Monaku rekao da se ne želi igrati s tim stvarima, pa se jednostavno moramo usredotočiti na ono što ionako moramo učiniti na stazi, što mislim da i radimo, a to je ujedno i ono najbolje”, rekao je Max.

Verstappen nije nikada osvojio postolje u Monaku do prethodne utrke, ista situacija mu je trenutno i za Baku.

“Mislim, što god da se govori, ponekad, na kraju dana, možete biti pomalo emocionalni, nakon utrke ili prije utrke, a ponekad sve ovisi i o tome kako se postave neka pitanja, tako da je svaka emocija u redu. Mislim da se Lewis i ja zaista poštujemo i mislim da je to vrlo važno”, dodao je Nizozemac.

Međutim, ovog vikenda Verstappen je više usredotočen na dramu na stazi, koju Baku često donosi u izobilju. Od najznačajnijih drama imamo sudar iz 2018. godine upravo Maxa s tadašnjim momčadskim kolegom Danielom Ricciardom te neslavni incident iza sigurnosnog automobila između Hamiltona i Sebastiana Vettela 2017.

Objava Max: Ne zanimaju me psihološke igre pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Umirovljeni Talijan kaže kako nema ni trunke sumnje da će Alonso izvući apsolutno sve što može iz Alpineovog bolida kojeg trenutno ima na raspolaganju te pružiti sjajne vožnje, koje smo i navikli gledati od Španjolca. Teško se ne složiti s Trullijem, posebice kada se sjetimo što je Alonso uspijevao izvući iz McLaren Honde.

“Nedavno sam razgovarao s Fernandom i moram nešto reći: Fernando je deset godina mlađi od mene tako da je to već dobra stvar za njega, ali Fernando je u svojoj glavi, za razliku od mene, još uvijek željan voziti. Nema ništa drugo u mislima osim vožnje. Ne mogu vidjeti kako ne bi uspio u onome što će raditi i još je u dobroj formi”, rekao je Trulli.

“Najveći upitnik nije koliko će dobar biti Fernando, pravo pitanje je hoće li bolid biti dovoljno dobar i Fernandu omogućiti borbu za vrh. Imam jako malo sumnje u Fernanda, jednostavno zato što ga vidim još uvijek iznimno motiviranog. Držimo palčeve i nadajmo se da Alpine može isporučiti dovoljno dobar bolid da Fernandu pruži šansu za uživanje u utrkivanju u 2021.”

Osim što smatra da je Alonso još uvijek “gladan” uspjeha, rekao je da se dvostruki svjetski prvak nije bojao baviti političkim igricama kako bi bio u centru momčadi.

“Fernando je jedan od vozača koji igra psihičke igrice i vrlo je političan u svom timu. Ali to je dio vozača, vrhunskog vozača koji naposljetku želi biti glavni u momčadi i koji želi biti broj jedan, stoga ga ne krivim.”

“Nisam poput njega, uvijek sam se radije dokazivao rezultatima nego politikom. I vjerojatno je ovo bila jedna od mojih pogrešaka. Naravno da je uvijek za sebe pokušavao izvući najbolje iz momčadi i iz politike unutar momčadi. Uvijek je pokušavao usredotočiti pažnju na sebe, a to ionako morate očekivati od vrhunskog vozača… svu pažnju želi za sebe.”

Vozač koji je subotom bio brži nego nedjeljom, danas se bavi vinogradarstvom. Njegov vinograd proizvodi oko milijun boca svake godine i kaže kako nema “kiselog grožđa” za svoju F1 karijeru.

“Mislim da ima jako malo ljudi koji su brži od mene u jednom kvalifikacijskom krugu. Mislim da je Fernando to vjerojatno priznao prije nekoliko godina, kao i mnogi drugi vozači. Ali nažalost, ne pobjeđuje se na Grand Prix utrkama rezultatom kvalifikacija, također morate pobijediti i druge vozače,” poručio je Trulli.

Autor: Alojzije Brčić

Objava Trulli: Alonso će uspjeti pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.