Grogirani Nijemac uspijeva se othrvati snažnom zagrljaju Britanca koji je već pomalo zadihan od velikog naleta, te uzima šestu rundu. U sedmoj rundi obojica su već na pragu umora. Mliječna kiselina se nakuplja u mišićima, obojica gube korak, pa sudac ovu rundu proglašava izjednačenom. Olakšanje za obojicu, ali i strah da im ta slabost iz šeste runde ne odredi slijed budućih kretanja. Noge su već pomalo teške te se  u sljedeće tri runde izmjenjuju. Ruke padaju sve niže, udarci su sve bolniji, a posljedice mogu biti sve gore i gore. I najmanja pogreška može označiti kraj meča. Koraci postaju sve usporeniji, a masa u dvorani sve razjarenija. Oni su platili ionako skupe karte da vide krv,  slomljene noseve a ne ples dviju dama koje kmeče svojim trenerima. Žrtva mora bit prinesena, a tko će biti žrtvovan, a tko žrtva njima nije bitno. Sucu još manje. Boksačima su pogledi zamagljeni, ruke više ne slušaju, noge još manje. Jedva čekaju da se sve ovo okonča, da mogu doći kući, sjesti u kauč i ulogirati se na društvene mreže. Sljedeće dvije runde prolaze u magli, kao da skupljaju  posljednje atome za ono što slijedi. Trinaesta runda postaje ovaj put sretna za Britanca. Ali stvari u toj rundi nisu bile tako jednostavne. Nijemac je imao sve u svojim rukama, održavao Britanca na distanci, kontrolirao rundu. Britanac je pokušavao napasti, trudio se iz petnih žila, stiskao kao nikad, udarao sumanuto, pogled mu se grčio. Znao je da nema što izgubiti iako su mu iz kuta vikali da se smiri i povuče, da skupi energiju. Boksao je kao prvak. I nagrada je stigla. Nijemac se poskliznuo u ringu te izgubio ravnotežu. Britanac osjeća miris krvi, te napada Nijemca koji još tetura po ringu. Bang. Nijemac se još jednom skliže i nalijeće točno na  Britančev aperkat. Ova runda je gotova.
Sudac uviđa da je obojici potreban odmor te daje tehnički time-out kako bi se obrisao pod i obojica malo skupila snage za dalje. U tih par minuta imaju o čemu razmišljati. Što će biti u narednim rundama? Tko će skupiti snage i mirnoće  za idućih šest  rundi  i pokazati da je pravi prvak?

Ivan Papak

Objava Crno bijeli svijet pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Dugo vremena su u Ferrariju ribu čistili od repa. Padale su glave u momčadi, ratovalo se drvenim mačevima, zazivalo bogove, proklinjalo sudbinu i upiralo prstom jedni u druge. Situacija je bila ovakva, ako ne i gora prije dolaska Michaela Schumachera. Međutim, Crveni barun je sa sobom donio neumoljiv rad. Strast multiplicirana s neumoljivim radom  vam daje strahopoštovanje da, čak kada i u sebi, u mraku svoje sobe gdje nema nikog osim vas, izgovorite ime Ferrari. A toga nema odavno, breme krivnje samo se prebacuje, protivnici se rugaju s Ferrarijem, okaljavajući sve one junake koji su s Ferrarijem bacali mase u trans, uzrokujući da čak i starim talijanskim nonama zatitraju slabine na spomen propetog konjića. Ta strast odavno ne stanuje u Maranellu. Gazde FIAT-a, u unakrsno povezanim odnosima, se predstavljaju kao vlasnici Ferrariju. Oni to možda formalno i jesu. Međutim Ferrari pripada svim onim tifosima diljem svijeta kojima srce zatitra kao na spomen majčina zagrljaja ili prve ljubavi. To je takva ljubav.  Ali, neka očiste ovaj put ribu od glave. Jer upravo ta glava dovela je Ferrari na vrh, ali nažalost i na dno. Ali morate znati, Ferrari je nešto drugačije. Tamo ne možete biti samo  zbog starih zasluga, jer kolikog god vi zadužili Ferrari, on ipak više zaduži vas. Možete navijati za bilo koju momčad, možete navijati za bilo kojeg vozača, ali za Ferrari ne navijate, s Ferrarijem živite. Taj duh se mora vratiti u Maranello.  Sušne godine su sastavni dio utrkivanja. Ali  veličina se ne ogleda kada ste na vrhu, već koliko brzo ćete se vratit s dna. Kažu, povijest se ponavlja, imajući to na umu, tko je sljedeći Kaiser?

Ivan Papak

Objava Crvenokošuljaši pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.