Staza u Melbourneu je i ovog vikenda domaćin utrke za VN Australije, a ista se na ovoj stazi vozi od 1996. godine. Na ovoj stazi su održane još dvije utrke za VN Australije prije Svjetskog prvenstva, 1953. i 1956. godine, na kraćoj stazi u smjeru suprotnom od kazaljka na satu. Albert Park je tijekom godine popularno mjesto među turistima koji vole šetati, za piknike i druge sportske aktivnosti. Jednog vikenda tijekom ožujka svake godine ovaj park postaje dom najbržih bolida na svijetu.

Staza se sastoji od javnih cesta i parkirališta unutar samog parka i često je predmet rasprava jer prema tvrdnjama zaštitnika okoliša, ugrožava park i jezero unutar parka. Radi se o privremenoj uličnoj stazi za koju se oko dva mjeseca prije utrke priprema potrebna infrastruktura i park poprima izgled staze za utrkivanje bolida Formule 1. Utrka za VN Australije je uvijek dobro prihvaćena i posjećena od strane obožavatelja Formule 1, pa je tako prošlogodišnje izdanje posjetilo preko 400.000 gledatelja.

Tijekom svog boravka u kalendaru Formule 1 Australija nam je donijela niz zanimljivih trenutaka i utrka za pamćenje. Michael Schumacher je najuspješniji vozač u Australiji, pobijedivši četiri puta, mogao ga je prestići Sebastian Vettel, no on je ipak ostao na tri pobjede, koliko još u eri Svjetskog prvenstva ima još i Jenson Button. Alain Prost je jedini vozač koji je pobjeđivao u Australiji i prije i nakon uvrštavanja ove utrke u kalendar Svjetskog prvenstva. Pobjedu s jedanaeste startne pozicije, što je i najlošija pozicija s koje je jedan vozač pobijedio u Australiji, ostvario je David Coulthard 2003. godine, što je ujedno i njegova posljednja pobjeda u karijeri u Formuli 1.

18th March 2007

Kimi Raikkonen took victory for @ScuderiaFerrari at the opening round of the 2007 Formula One Season in Melbourne #F1 pic.twitter.com/NbLPfFPVGb

— Motorsport Images (@MSI_Images) March 18, 2018

Pobjedničko postolje 2007. godine su okupirala tri vozača koja su prvi put nastupala za svoje nove momčadi, a podij su sačinjavali Kimi Räikkönen za momčad Ferrari kao pobjednik i novi dvojac McLarena – Fernando Alonso i Lewis Hamilton. Mnogo se utrka iz Australije i dan danas prepričava, od kojih je možda najčešće ponavljana priča ona o sudaru Michaela Schumachera i Damona Hilla, čijim je sudarom odlučen naslov svjetskog prvaka. Michael je osvojio prvu od svojih sedam titula, a ta se priča vjerojatno nikad neće prestati prepričavati.

Australija je u Adelaideu zatvarala sezone, a u Melbourneu ih donedavno i otvarala. Upravo je u zaštitnoj ogradi uz stazu u Adelaideu karijeru završio trostruki svjetski prvak Niki Lauda. Niz je trenutaka koji su vrijedni sjećanja, a danas ćemo pozornost posvetiti donedavno najkraćoj utrci u povijesti Formule 1.

Od 2021. godine titulu najkraće utrke u povijesti Formule 1 nosi neslavna utrka za Veliku nagradu Belgije 2021. godine, koja je trajala malo više od tri minute kad se sav taj cirkus odigrao iz sigurnosnog automobila, pa se i danas postavlja pitanje vrijedi li ju uopće nazivati održanom utrkom. Utrka za Veliku nagradu Australije 1991. godine je održana, ali i skraćena, a nebo je na Adelaide prosulo valjda najgoru kišu ikada.

#F1 Adelaide 1991: On This day in 1991 @jeroenscholte50 (Recording VHS BRT Dutch 1991) pic.twitter.com/6h2BkEq5ZO

— ErwinF1Collector (@Erwin1618) November 3, 2022

Vrijeme tijekom vikenda bilo je povoljno, pa su se i pretkvalifikacije i kvalifikacije održale na suncem okupanom stazom. Unatoč dobrim vremenskim prilikama ni tijekom kvalifikacija nije nedostajalo uzbuđenja. Aguri Suzuki se slupao u prvom zavoju i nije se kvalificirao za utrku, što nije pošlo za rukom ni Martinu Brundleu, koji je utrku prije u svom Brabham-Yamaha bolidu osvojio bodove. Stefano Modena je također imao udes tijekom kvalifikacija, no iz istog je izašao neozlijeđen, pa je mogao startati nedjeljnu utrku. Prvi startni red su zauzeli dečki iz McLaren Honde, Ayrton Senna i Gerhard Berger, a pratio ih je Williamsov dvojac u sastavu Nigel Mansell i Ricardo Patrese. Kako bi dalji poredak bio ravnomjerno raspoređen, pobrinuli su se dva Benettona u rukama Nelsona Piqueta i Michaela Schumachera ispred Ferrarijevih Jeana Alesija i Stefana Modene.

U nedjelju ujutro je počela kiša. Vozači su zauzeli svoja mjesta na startu i zabava je mogla početi. Senna je već osigurao svoj naslov svjetskog prvaka, no igranka u konstruktorskom poretku je još uvijek trajala. Stvari su bile otvorene između McLarena i Williamsa. Pod prolomom oblaka Senna je započeo utrku sa svoje šezdesete najbolje startne pozicije i sve je proteklo u najboljem redu. Kiša se nije šalila, problemi su počeli, a žute zastave su se isticale širom staze. Utrkivanje je postajalo nemoguće. Nicola Larini, Jean Alesi, Michael Schumacher, Pierluigi Martini i Mauricio Guglemin su redom odustajali iz utrke kako se stanje na stazi sve više pogoršavalo.

U 16. krugu je Mansell izgubio kontrolu nad bolidom, nakon udesa je odvezen u bolnicu, a kasnije je priznao kako je imao strašnu glavobolju te kako je možda imao i blaži potres mozga. Kako su se uvjeti na stazi pogoršavali, a na inzistiranje Ayrtona Senne utrka je prekinuta nakon 24 minute i 34 sekunde i nakon samo 16 krugova. Prve tri pozicije zauzeli su Ayrton Senna, Nigel Mansell i Gerhard Berger, no Mansell nije sudjelovao u proglašenju pobjednika, jer je još uvijek bio u bolnici.

Nakon prekida utrke podijeljeno je pola bodova, a Berger i Senna su priznali kako ne bi uopće pristali startati utrku da je borba za konstruktorski naslov već bila odlučena. Brazilac je tvrdio kako je najveća glupost bila uopće startati utrku i kako se ista uopće na zaslužuje nazivati utrkom. Ako tih 16 krugova kakvog takvog utrkivanja ne zaslužuje zvati utrkom, što smo to onda imali prije dvije godine u Belgiji?

Kao što je u uvodu ovog teksta napisano, Australija voli Formulu 1 i Formula 1 voli Australiju. Australija nam je dala dva svjetska prvaka, Jacka Brabhama i Alana Jonesa i još 16 vozačkih imena. Četiri naslova svjetskog prvaka i 43 pobjede otišle su u ruke Australaca. Prvi Australac koji se natjecao u Svjetskom prvenstvu Formule 1 bio je Tony Gaze koji je nastupao 1952. godine, a najmlađi je Oscar Piastri koji je ove godine debitirao za momčad McLarena.

Iako su prije uvrštavanja VN Australije u okvir Svjetskog prvenstva dominirali utrkama koje su “tamo dolje” održavane, od 1985. godine niti jedan Australac se nije uspio popeti na pobjedničko postolje doma. Na stazi u Adelaideu su od domaćih vozača nastupali Alan Jones i David Brabham, ali bez većih uspjeha na domaćem terenu. Na Albert Parku su zapaženije nastupe imali Mark Webber i Daniel Ricciardo, koji su u Australiji uspjeli osvojiti najviše četvrto mjesto.

„Poseban je osjećaj voziti utrku doma. Cijelu godinu sam daleko od kuće, tako da je lijepo provesti vrijeme s obitelji i prijateljima. Fanovi su u Australiji fantastični, podrška je nevjerojatna i motivira. Albert Park je zabavna staza za voziti i nudi posebno iskustvo“, o utrkivanju na domaćoj stazi je svojevremeno govorio Daniel Ricciardo.

Objava Formula 1 u Australiji: O utrkivanju “tamo dolje” pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Vikend čija će kruna biti utrka za Veliku nagradu Australije se približava i samu utrku ćemo pratiti u nedjelju, 15.03.2020. godine.

Prije nego je sama utrka uvrštena u kalendar Formule 1, za VN Australije su korištene različite staze diljem kontinenta. Niz godina utrka je bila centralni događaj Tasman serije utrkivanja, kao i prvenstva Australskih vozača. VN Australije je događaj koji je tijekom svoje povijesti organiziran na 23 različite staze, što je daleko više od VN Francuske koja se selila 16 puta.

Otkako je 1985. godine dio kalendara utrka Formule 1, VN Australije se vozila na uličnoj stazi u Adelaideu (Južna Australija) sve do 1996. godine, kada je prvi put održana utrka na stazi Albert Park u Melbourneu. Upravo na toj stazi ćemo i predstojeći vikend pratiti najbrži cirkus na svijetu. Od svog preseljenja na Albert Park, VN Australije je otvorila sva prvenstva osim 2006. i 2010. godine. Dok se vozilo ulicama Adelaidea, tada je bila posljednja u kalendaru, pa se mnogi rado sjećaju kako su odluke za naslov svjetskog prvaka sezona 1986. i 1994. odlučene upravo na tim ulicama. Dobro je poznata priča o utrci održanoj 1994. godine, kada su Schumacher i Hill sudarom odlučili naslov prvaka. Bila je to prva od Michaelovih sedam titula i tema za mnoge rasprave koje počinju sa “što bi bilo, da je bilo…”.

Pobjednik utrke još od šezdesetih godina prošlog vijeka kući nosi trofej nazvan po Lexu Davisonu, koji uz Michaela Schumachera ima najviše pobjeda na VN Australije (po četiri svaki), i trofej koji kruži među pobjednicima, koji nosi ime Jacka Brabhama i izgleda kao jedan od upravljača Brabhamovih bolida. Već spomenuti Davison i Schumacher su najuspješniji vozači u dugogodišnjoj povijesti utrkivanja u Australiji, dok su od konstruktora najuspješniji McLaren i Ferrari, svaki s po 12 pobjeda na australskom tlu. Francuz Alain Prost je jedini vozač koji je pobijedio na VN Australije u formatima prije i nakon uvrštavanja u svjetsko prvenstvo Formule 1, pobijedivši 1982. godine u Formula Pacific seriji i 1986. i 1988. u prvenstvu Formule 1. Prvim pobjednikom, na utrci održanoj na Phillip Island stazi, 1928. godine, proglašen je Arthur White, a prvi osvajač u Formuli 1 bio je Keke Rosberg u bolidu Williams Honde. Prošle godine pobijedio je Mercedesov Valtteri Bottas.

Dok se utrka vozila na ulicama Adelaidea, bila je to među obožavateljima prilično popularna posljednja utrka sezone, često uspoređivana s utrkom na ulicama Monte Carla. Adelaide je bila utrka zahtjevna kako za vozače, tako i za njihove bolide, posebice za mjenjač. Prva ikada utrka za Veliku nagradu Australije bila je ujedno i 50. utrka Australskog prvenstva.

Na novoj stazi u Adelaideu dugoj 3,78 km, najbolje vrijeme u kvalifikacijama napravio je Ayrton Senna u bolidu Lotus Renaulta. Bila je to ujedno i posljednja utrka za trostrukog svjetskog prvaka Nikija Laudu, koji je karijeru završio u zaštitnoj ogradi staze. Da nije bila pogreška uvrstiti VN Australije u kalendar dokazala je već utrka naredne godine. Bio je troboj za naslov između Nigela Mansella, Nelsona Piqueta i Alaina Prosta. Mansellu je za naslov bilo dovoljno treće mjesto, dok su Piquet i Prost morali loviti pobjedu, a da Mansell bude četvrti ili lošiji. Mansellu je 20 krugova prije kraja, dok je bio na početku kolone, pri brzini od 290 km/h pukla guma, a Prost je preuzeo vodstvo i osvojio naslov prvaka. Prost je odmah po prelasku ciljne linije parkirao svoj bolid, kako bi potrošio što manje goriva, jer se dobro sjećao diskvalifikacije na VN San Marina 1985. godine, kada nije prošao vaganje poslije utrke jer je bio prelagan.

1987. godine pobijedio je Gerhard Berger za momčad Ferrarija. Iza njega je utrku završio Ayrton Senna. Bila je to posljednja Sennina utrka za momčad Lotus, iz koje je radi tehničkih neregularnosti bolida diskvalificiran. Sennina diskvalifikacija je na drugo mjesto promovirala Michelea Alboreta tako da je u konačnici Ferrari ostvario dvostruku pobjedu.

Posljednja utrka turbo ere, VN Australije 1988., donijela je pobjedu za tri bolida s Hondinim turbo motorima. Pobijedio je Alain Prost, dok je novookrunjeni prvak Ayrton Senna bio iza njega. Na trećem mjestu smjestio se bivši prvak Nelson Piquet. Bila je to 15. pobjeda u 16 utrka za momčad McLarena koji su očigledno dominirali te godine.

Upravno VN Australije nosi titulu i najkraće utrke u povijesti Formule 1. Naime, 1991. godine, u Adelaideu je padala valjda najgora kiša ikada. Utrka je trajala samo 24 minute, jer su se odmah nakon zelenih svjetala bolidi razbijali jedan po jedan. Bila je to posljednja utrka za Nelsona Piqueta koji se izvrtio za kraj karijere. Senna je agresivno mahao sucima da prekinu utrku koji su se na to odlučili nakon samo 16 krugova. Senna je proglašen pobjednikom, a naslov prvaka si je osigurao još i ranije. Sennina pobjeda na najkraćoj utrci u povijesti je konstruktorski naslov odlučila u korist McLarena. 1993. godine se još jedan šampion od karijere oprostio u Australiji, tada smo se pozdravili s Nigelom Mansellom. Senna je pobijedio i bit će to posljednja pobjeda velikog Ayrtona na stazi u Adelaideu, šest mjeseci prije njegove tragične pogibije na stazi u Imoli 1994. godine.

Dok se još vozilo u Adelaideu, 1993. godine, biznismen iz Melbournea Ron Walker je započeo kampanju za preseljenje VN Australije u Albert Park, što je već godinu kasnije i odobreno i potvrđeno. Isto je uzrokovalo velike proteste grupe nazvane “Save Albert Park”, koji su tvrdili kako će se javni park pretvoriti u privatno igralište za jedan tjedan tijekom godine. Protesti nisu baš urodili plodom, pa je sezona 1996. startala upravo u Albert Parku pod sloganom ‘”Melbourne – What a great place for a race” (”Melbourne – sjajno mjesto za utrkivanje”), a 401.000 gledatelja se složila s tim.

Činjenica da je 1995. VN Australije bila posljednja utrka sezone, a 1996. prva, je još jedna zbog kojih je VN Australije upisana u povijest. Naime, to je jedina utrka koja je održana dva puta za redom. Prva utrka na stazi Albert Park je donijela niz uzbuđenja, na čelu sa sudarom u prvom krugu u kojem je Jordan Martina Brundlea prepolovljen. Kako bi stvari bile još zabavnije, Brundle je na vrijeme stigao u boks i premjestio se u rezervni bolid i sudjelovao u ponovljenom startu utrke.

VN Australije tijekom svoje povijesti nije prestajala puniti redove u medijima. Prvijenac sezone 1998. je vodio do samoga kraja David Coulthard, da bi u posljednjem krugu ispoštovao dogovor s momčadskim kolegom i propustio Miku Hakkinena ispred. Njih dvojica su se dogovorili kako treba pobijediti onaj koji prvi prođe kroz prvi zavoj. Navedeni događaj će kasnije uzrokovati i zabranu momčadskih odredbi. Ferrari je svoju prvu pobjedu u Melbourneu odnio 1999. godine, ali nije pobijedio prvi vozač momčadi. Eddie Irvine je pobijedio 1999. godine, a već naredne godine je svoju osobnu sušu u Australiji pobjedom prekinuo Michael Schumacher. S Rubensom Barrichellom iza sebe svoju momčad su obradovali dvostrukom pobjedom.

Trajala je era dominacije Ferrarija, pa je 2001. ponovo pobijedio Michael Schumacher, no nije to bilo ono po čemu se pamti 16. izdanje Velike nagrade u vremenu Formule 1. Ralf Schumacher i Jacques Villeneuve su se sudarili u petom krugu utrke, a kotač koji je pobjegao iz tog sudara ubio je Grahama Beveridgea, suca pored staze. Nemili događaj je potaknuo uvođenje graničnika koji će osigurati sigurnost izvan staze. Naredne godine jedanaestorica od 22 vozača na stazi su odustala tijekom prvog kruga nakon niza nesreća, a miljenik publike, Australac Mark Webber je završio na petom mjestu. Bila je to njegova prva utrka u Formuli 1 u karijeri. Do danas, Australac nikada nije pobijedio na domaćem terenu.

2006. godine Melbourne Park je bio domaćin Commonwealth igara, pa će to biti prvi put od 1996., da sezona Formule 1 ne starta u Australiji. Tada je već šef FIA-e Bernie Ecclestone inzistirao da se utrka pomjeri u večernje sate, tako da Europljani ne bi morali ustajati u pola noći, umjesto tradicionalnog starta utrke u 14 sati po lokalnom vremenu. Organizatori utrke su popustili pritiscima 2008. godine čime su osigurali budućnost utrke u kalendaru. Takav je život, kompromisi se moraju praviti, iako je u Europi sigurno uvijek bilo mnogo obožavatelja kojima nije bilo teško ustajati u gluho doba kako bi ispratili početak nove sezone.

Novaci su ostvarivali značajne rezultate u Australiji, pa je tako Lewis Hamilton 2007. godine bio prvi novak koji se popeo na pobjedničko postolje na svojoj prvoj utrci u posljednjih 11 godina, a 2009. godine je Jenson Button pobijedio u bolidu novoosnovane momčadi Brawn GP. Button je pobijedio i godinu kasnije, da bi u posljednjem desetljeću pobjeđivali Sebastian Vettel (2011., 2017., 2018.), Jenson Button (2012.), Kimi Raikkonen (2013.), Nico Rosberg (2014., 2016.), Lewis Hamilton (2015.) i Valtteri Bottas (2019.). Sezona 2010. bila je još jedna godina kada sezona nije startala u Australiji, nego je bila druga u rasporedu. Sezona je pak započela Velikom nagradom Bahraina, kao i 2006. godine.

Prošle godine, Lewis Hamilton je u Australiju došao braniti naslov svjetskog prvaka, koji je u konačnici i obranio, ali u Australiji je utrku završio iza momčadskog kolege Bottasa. Hamilton je startao s najbolje startne, dok je Bottas pobijedio s drugog mjesta. Ricciardo je pokušavajući pobjeći od Pereza u borbi za poziciju izletio na travu, a u povratku na stazu je uslijed neravnine na stazi izgubio prednje krilo. Stigao je do boksa i odustao iz utrke. Možda za ljubimca publike iz Australije bude više sreće ove godine. Bottas je osim pobjede ostvario i najbrži krug, pa mu je po prvi put nakon VN SAD-a 1959. godine dodijeljen bod za najbrži krug. Time je Bottas ostvario maksimalan broj bodova u jednoj utrci.

U nedjelju ćemo gledati 85. izdanje VN Australije u kombiniranoj povijesti, 36. izdanje u eri Formule 1 i 25. na stazi u Albert Parku. Dvadeset vozača iz deset momčadi će se u subotu pokušati kvalificirati na što bolje startne pozicije za nedjeljnu utrku. Nova momčad Scuderia AlphaTauri će prvi put startati neku od utrka, obzirom da su se dosad natjecali pod nazivom Scuderia Torro Rosso. Esteban Ocon se vraća na stazu braniti boje momčadi Renault umjesto umirovljenog Nica Hülkenberga. Još jedan novak će se naći na stazi, a to je Nicolas Latifi umjesto Roberta Kubice u momčadi Williams. Unatoč brigama radi COVID-19 koronavirusa, VN Australije će se održati kako je planirano.

Uz još nekoliko zanimljivosti vezanih za VN Australije, ostaje mi još da svim čitateljima u ime ekipe gp1.hr poželim sretan početak Formula 1 2020. sezone:

– Ako Sebastian Vettel pobijedi u nedjelju, izjednačit će rekord Michaela Schumachera s 4 pobjede za VN Australije u natjecanjima Formule 1

– David Coulthard je 2003. godine pobijedio s 11. startne pozicije, što je najveći napredak od starta utrke do pobjede na stazi u Albert Parku i ujedno Coulthardova posljednja pobjeda u Formuli 1

– Danac Kevin Magnussen je svoju prvu utrku u karijeri, VN Australije 2014. godine, završio na drugom mjestu što je i njegov najbolji rezultat karijere, a ujedno i posljednje pobjedničko postolje za momčad McLaren

– VN Australije 2007. godine je bila prva utrka ikad koju su na pobjedničkom postolju završili vozači na prvim nastupima za svoje nove momčadi; Kimi Raikkonen za Ferrari i Fernando Alonso i Lewis Hamilton za McLaren

– Oko 290.000 radnika radi tijekom godine na pripremi staze za utrku

– Eddie Irvine je jedini vozač koji je svoju prvu pobjedu ostvario u Australiji, bila je to utrka 1999. godine, a Eddie je pobijedio za momčad Ferrarija

– Na VN Australije 2012. godine utrkivalo se šest svjetskih prvaka, i to Lewis Hamilton, Jenson Button, Michael Schumacher, Sebastian Vettel, Fernando Alonso i Kimi Raikkonen

Objava VN Australije: Lekcija iz povijesti za sretan početak sezone pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

U ne tako davnoj prošlosti vozilo se na stazama koje su po svim kriterijima vozača i navijača trebale ostati redovno u kalendaru natjecanja, ali razni faktori su utjecali na promjene i ubacivanja novih staza, tj. izbacivanja postojećih. Za neke postoji mogućnost povratka, za neke nikako, a neke se upravo vraćaju.

IMOLA, Italija

Službeno poznata pod imenom Autodromo Internazionale Enzo e Dino Ferrari, Imola je prvi i jedini put ugostila VN Italije 1980. godine. Sljedeće godine dodijeljena je vlastita utrka, VN San Marina i održavala se svake godine do 2006. godine.

Za mnoge, Imola se pamti po jednom tužnom vikendu 1994. godine. Rubens Barrichello pretrpio je gadnu nesreću na treningu u petak i imao je sreće da nije zadobio ozbiljnije ozljede. Sljedećeg dana, Roland Ratzenberger izgubio je život u teškom izlijetanju u zavoju Villeneuve. A u nedjeljnoj utrci, prvo na startu težak sudar Lamya i Lethoja, a zatim je Ayrton Senna poginuo nakon što je otišao ravno u Tamburellu. Promjene radi sigurnosnih standarda su napravljene, ali željeni povratak svih nostalgičara F1 je teško moguć.

Ipak, kao vedrija strana za kraj ćemo spomenuti legendarnu borbu Fernanda Alonsa i Michaela Schumachera 2005. godine u kojoj je mladi Španjolac izvanrednom vožnjom branio poziciju od veterana u Ferrariju.

ISTANBUL PARK, Turska

Iz navijačke perspektive, a radi zavoja 8 i iz vozačke perspektive, odlična staza na kojoj se vozila VN Turske napustila nas je 2011. godine, a prvi put se vozilo 2005. Jedna od onih koje se voze obrnuto od kazaljke na satu, imala je i svog “kralja”, a to je svima nam simpatični Felipe Massa s tri uzastopne pobjede.

Ipak, najupečatljivija scena u kratkoj povijesti ove utrke je sudar Marka Webbera i Sebastiana Vettela 2010. godine na ravnici prema kraju staze.

MAGNY-COURSE, Francuska

VN Francuske ovdje se vozila od 1991. godine do 2008. Stazu svi pamte po upečatljivom desnom lakat zavoju (Adelaide) u koji su se morale pažljivo birati putanje ulaska i izlaska kako bi se eventualno moglo pretjecati kroz sljedeća tri brza zavoja prema opet sporom lijevom zavoju. Za vozače je možda najviše fizičkog izazova imala brza šikana Imola radi velike brzine prolaska i nagle promjene smjera i elevacije.

Bernie Ecclestone najviše je zamjerao što se staza po njemu nalazi “usred ničega”, pa su se 2007. pojavile špekulacije o utrci na ulicama Pariza. VN Francuske se danas vratila u kalendar i to na drugu legendarnu francusku stazu na kojoj se nekad vozilo, a to je Paul Ricard.

HOCKENHEIM, Njemačka

Hockenheim je izgrađen tridesetih godina prošlog stoljeća u šumama Baden-Württemberga, a izvorna verzija je ugostila VN Njemačke 1970. godine. Slavne ravnice koje su se protezale kroz šumu bile su glavno obilježje ove staze do početka 2000-ih. Izmijenjeno izdanje radi sigurnosnih zahtjeva debitiralo je 2002. godine. Priliku u svemu tome su dočekale i razne udruge za zaštitu okoliša te se stari dio staze koji ide kroz šumu potpuno razrovao i zasadio novom šumom. Izgubio se veliki dio čari tim izmjenama, ali široka staza pruža odlične pozicije za paralelno utrkivanje s nekoliko bolida istovremeno.

FUJI SPEEDWAY, Japan

Možda griješimo što gore među draguljima nije uvrštena i Suzuka, ali za njen opstanak se ne moramo brinuti. Podno jednog od najsvetijih mjesta Japanaca, nalazi se Fuji Speedway. Prva utrka bila je 1976. godine, a sljedeće godine dogodila se jedna od najtežih nesreća u povijesti F1, izlijetanje Gillesa Villeneuvea i smrt dvoje gledatelja kraj staze. Utrka se vratila 2007. godine s planom da se sa Suzukom svake godine izmjenjuju za VN Japana. Ipak, uglavnom loši vremenski uvjeti i financijska situacija radi neslavne recesije učinili su Suzuku jedinim mjestom za održavanje VN Japana.

Opet, ne želimo po nesrećama pamtiti neku stazu, tako se rado prisjećamo maestralne borbe Roberta Kubice i Felipea Masse 2007. godine u skoro nemogućim uvjetima vožnje radi kiše. Bilo je tu i dodira i kratkog izlijetanja obojice vozača.

ADELAIDE, Australija

Utrka za VN Australije u Adelaideu je bila drukčija od ostalih gradskih utrka jer sama staza nije služila da bi se pokazivala blještavost okolne arhitekture i života, nego je prema mnogima jednostavno bila odlična staza. Prva utrka je bila 1985. godine, a 1996. se VN Australije preselila u Melbourne.

Takva staza zaslužuje i velike povijesne trenutke, a tu spada okršaj Michaela Schumachera i Damona Hilla 1994. godine za direktno osvajanje naslova svjetskog prvaka.

KYALAMI, Južnoafrička Republika

Nekada jedna od najbržih staza u kalendaru od 1967. godine, Kyalami se nažalost pamti po političkim utjecajima koji su rezultirali odgodom utrke 1986. godine.

Dogodio se i redizajn staze 1992. godine, ali utrka je trajala samo još dvije godine. Zanimljivost je ta da je Herman Tilke takvu postavu staze dobrim dijelom preslikao na Buddh International Circuit, tj. stazu za VN Indije.

NÜRBURGRING, Njemačka

“Zeleni pakao” nazvao je Jackie Stewart 22 kilometara dugačku stazu na sjeveru Njemačke, inače samo sat vožnje od Spa-Francorchampsa. Opet, sigurnost kao glavni problem rezultiralo je prekidom održavanja utrka na stazi s oko 160 zavoja. Završni čavao u lijes bilo je skoro još jedno tijelo vozača spremljeno u lijes, ali svima dragi Niki Lauda izvukao se nakon teškog izlijetanja i jakih opeklina po tijelu na utrci 1976. godine.

Novi, poznatiji kao GP izgled staze, pojavio se 1984. godine s normalnom duljinom staze i najsigurnijim uvjetima utrkivanja. Na pokaznoj utrci te nove staze, u tada novim Mercedesovim automobilima minimalno dorađenim za utrke, svijet se malo više počeo interesirati oko jednog mladog Brazilca koji se istaknuo pored ostalih veterana pobijedivši utrku ispred Laude te guranjem Prosta sa staze.

ZANDVOORT, Nizozemska

Kao i mnoge staze u to vrijeme (1952. godine), VN Nizozemske bila je prilično brza i nesigurna utrka. Vozači su 1972. odlučili da neće više voziti upravo zbog loših sigurnosnih uvjeta. Raznim doradama kako bi se zadovoljili uvjeti, utrka se tamo održavala do 1985. godine.

Ali nakon više od 30 godina mogli bismo ponovo imati VN Nizozemske. Zahvaljujući njihovoj mladoj zvijezdi, Maxu Verstappenu, interes za održavanje se mnogostruko povećao. Naravno, postoje financijski preduvjeti koji se moraju ispuniti, a nizozemska vlada po zadnjim informacijama je ipak odlučila pomoći u organiziranju utrke.

ESTORIL, Portugal

Autódromo do Estoril izgrađen je 1972. godine, a prva VN Portugala bila je 1984. godine.

U jednom od zadnjih izdanja utrke upečatljiv potez je napravio Jacques Villeneuve 1996. godine fenomenalnim pretjecanjem s vanjske strane glavnog konkurenta Michaela Schumachera u Parabolici. Utrke su se mogle i dalje održavati, ali posljednja je bila 1997., uglavnom zbog grešaka i nezainteresiranošću organizatora oko poboljšavanja sigurnosnih uvjeta.

Ipak, staza je ponovo dobila FIA-in Grade 1 status te sada zadovoljava sve tehničke i sigurnosne uvjete. Vidjet ćemo kako se će stvari odvijati oko povratka utrke.

HANOI, Vijetnam

Za 2020. godinu potvrđena nam je VN Vijetnama, i to na ulicama grada Hanoija. Neki dijelovi staze koristit će postojeće ceste, a neki će biti dodatno izgrađeni i poslije utrke će također biti korišteni kao javne ceste. Stazu karakteriziraju dvije velike ravnice odvojene dugačkim lijevim zavojem.

Objava Staze koje nam nedostaju u Formuli 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.