Davorin Štetner: Sjećanje, Goran Dijaković

Umro je Dijaković. Kratka rečenica, teška, tužna, baš me presjekla jučer. Znao sam ga više od deset godina i u tom periodu prošli smo svašta. Od sudskih tužbi do velikih suradnji. Nikad ne bih ušao u svijet Formule 1, kupio medijska prava F1, a posljedično niti pokrenuo Kreator TV te GP1 da nije bilo Gorana. Ovo su velike stvari pa je red napisati ovaj tekst i odati priznanje ovoj specifičnoj osobi koja je obilježila posljednja desetljeća sportskog novinarstva.

Upoznavanje i Formula 1 u Hrvatskoj

S Goranom sam se upoznao još dok sam završavao svoj put na lokalnoj TV postaji TV Plus. Doveo ga je tadašnji urednik emisije o oktanima „Sedma brzina“ koju smo pokrenuli – Ivan Ril. Odmah me oduševila njegova osobnost, nastup kao da je glavni sportski novinar BBC-a i da za njega nema prepreka u svijetu sporta, a kao bivši dugogodišnji komentator Formule 1 na HTV-u imao je veliki kredibilitet. Glas iz snova za sportskog komentatora. Ogromno znanje o sportu. Jednostavno Goran Dijaković.

I tako mi je upravo Goran jednog dana krajem 2010. rekao: „Rista, HTV petlja oko Formule 1 i možda postoji šansa da mi uletimo!“. Ta rečenica klincu od jedva napunjenih 29 godina zvučala je izazovno, nestvarno, ali odmah sam je prihvatio i Goran i ja smo počeli kombinirati. Upravo je Goran dogovorio moj prvi sastanak u Formuli 1 u prestižnom londonskom kvartu Knightsbridge u četvrtak, 27.1.2011. na kojem sam šefu medijskih prava Ianu Holmesu prezentirao svoju viziju prijenosa F1 u Hrvatskoj. Tada sam po prvi puta upoznao i Goranovu drugu stranu, a to je i da stvari nekad i nisu takve kakvima ih je prikazivao. Naime, Goran se, iako smo trebali ići zajedno na taj sastanak, na moj užas jednostavno nije pojavio u Londonu. Kasnije sam saznao da nije imao novaca za avionsku kartu – problem koji bismo u pet minuta riješili da je rekao, ali on je bio preponosan da potencijalnom partneru u velikom projektu kaže da si ne može priuštiti dolazak u London.

Taj period pregovora s F1 obilježili su naši zajednički pokušaji, razgovori s određenim sponzorima i stotine svakodnevnih poziva i mailova. Goran je bio neumoran suradnik te neiscrpni izvor informacija o Formuli 1 koju je obožavao. Nažalost u tom periodu nismo uspjeli s F1 i već smo se pozdravili od projekta, ali nikad u životu ne uzimajte za sigurno dok se zaista i ne dogodi. I tako u petak, 25. ožujka 2011. u 15:10 stiže mail koji počinje: „Dear Davorin, Well it just goes to show that you should never take anything in life for granted……… it now looks as though the AMI/Arena agreement is not going to happen….“! I u sljedećem trenutku postajem svjestan da mi je F1 ponudila ugovor tog dijela života, ali već nakon par dana postajem svjestan činjenice da mi je Goran malo krivo prezentirao stvari te da 50% novaca koje je obećao osigurati jednostavno neće doći!

Donosim tešku odluku i Goranu kažem da sam usprkos svemu odlučio ići samostalno u projekt i da ne može biti partner jer nije osigurao svoj dio dogovora. Apsolutno se slaže te nakon mog potpisa ugovora s Formulom 1 7.4.2011. (samo tri dana prije druge utrke sezone) dogovaramo da obavlja ulogu glavnog TV komentatora Formule 1 u Hrvatskoj i s Velikom nagradom Malezije krećemo u događaj bez presedana – prijenose F1 na lokalnim kanalima u Hrvatskoj distribuiranom od strane novog kanala na Max TV-u – Kreator F1 i Kreator F1 HD – pretečom Kreator TV-a.

Razlaz i tužba

Nažalost, već te godine Goran ima velike zdravstvene probleme sa šećernom bolesti kojoj je zasigurno kumovao i neuredan život koji je vodio te ne uspijeva odraditi sve utrke F1 u tandemu s Mladenom Jergovićem. Krajem godine priopćavam mu da u sljedećoj sezoni namjeravam raditi s Ivicom Blažičkom i Nevenom Novakom te prekidamo suradnju. Početkom 2012. godine Goran u Jutarnjem listu objavljuje da je tužio Kreator i tu staje naš odnos. Naredne godine obilježavaju sudska ročišta jer je Goran zaista tužio mene da sam ga prevario u projektu F1. Nekoliko puta susreli smo se na ročištima te sam ga priupitao da što mu ovo sve treba? Ali to je bio Goran, uvjeren da radi svoju ispravnu stvar i čvrsto nepokolebljiv iako je bio debelo u krivu. Nakon nekoliko godina sud je 2016. i pravomoćno presudio u moju korist te mi dodijelio iznos od preko 45.000 Kn koje mi je Goran morao isplatiti. Nikad nisam išao na naplatu te sam jednostavno odlučio zaboraviti taj novac i ne stvarati mu problem iako me je debelo koštao živaca.

Ponovni susret

Godinama nismo bili u kontaktu i onda me početkom svibnja 2019. dočekala poruka iz tajništva Hrvatskog auto i karting saveza da je zvao Goran Dijaković i da moli da mu se javim. Odmah sam mu poslao poruku znači li to da želi krenuti novim putem? Odgovorio mi je: „Život je kratak. Meni je biti dobronamjeran uvijek bio moto. Da. Zašto ne?“. I tu je krenula ponovna, odlična suradnja. Doprinosio je Goran obilato motorsportu. Bezbrojne kolumne za Sportske novosti, GP1, komentiranja utrka, intervjui s hrvatskim vozačima, razni pozivi u svom specifičnom stilu. O da, nije baš imao kočnice i brojne su mlade kolege imale velikih problema s njime. Ali to je bio Goran. Isti kakvog sam ga i upoznao. Britak, inteligentan, mnogo puta neugodan, ali s brutalnom voljom za životom i motorsportom. Usprkos gubitku noge zbog te nesretne šećerne bolesti odlazio je na brojne utrke.

Još prije par mjeseci sjedio sam kod njega doma na Pantovčaku, uvijek uz odličan whiskey i uvijek uz ponudu za dobru klopu (bio je pravi hedonist čega se nije odrekao usprkos teškoj bolesti).

Raspravljali smo o našim TV prijenosima i potencijalnim projektima. Nažalost, danas ga više nema, ali ostaje velika ostavština u vidu bezbrojnih članaka i intervjua koje je napravio. Ono što nikad neću zaboraviti je njegov stav i činjenica da ga nikad, ali apsolutno nikad nisam čuo da se požalio na nešto iako je živio dosta teško. I nikad nije promijenio stav. I u kolicima zvučao je samouvjereno, glasno, inteligentno. Dječačka naivnost, ludi i nepresušni entuzijazam i velika ljubav prema motorsportu. To je bio Goran Dijaković.

Hvala ti Goran, u mojem sjećanju uvijek ćeš imati posebno mjesto.

Davorin Štetner