Balkanski mentalitet vs. “Globalna perspektiva”

Vijesti iz Hrvatskog Auto kluba. Stanje na cestama. Promet diljem zemlje odvija se bez velikih gužvi i zastoja na svim prometnicama. Jedno važno za upozorenje za vozače na autocestama. Ako koji slučajem pokušate pretjecati vozače Mercedesovih automobila, imajte uvijek na umu globalnu perspektivu vašeg poteza.

Incident Bottas-Russell

Na VN Emilije Romagne prošli vikend konačno smo vidjeli odlično utrkivanje. Iako se omjer snaga nije posebno puno promijenio u odnosu na utrku u Bahreinu, nakon Imole možemo reći kako se stvorio veliki broj zanimljivih priča i kontroverzi. 

Osim toga, dobili smo jedan vrlo zanimljiv izraz od strane šefa Mercedesa Tota Wolffa. Komentirajući incident između svog vozača Valtterija Bottasa i Williamsovog vozača Georgea Russella, spomenuo je izraz globalna perspektiva, što je bilo svojevrsno upozorenje mladom Britancu, kako nakon ovakvih poteza za njega neće biti mjesta u Formuli 1 ako na ovakav način bude napadao Mercedesove vozače. Ekspresnom brzinom nakon ove izjave, Russell povlači potez i na svom Twitter profilu se posipa pepelom i u priopćenju za javnost daje na znanje kako je on kriv za incident i da se uglavnom ne ponosi na svoj postupak u 32. krugu utrke, kao i na reakciju koja je uslijedila nakon toga. No, hajmo malo o toj famoznoj globalnoj perspektivi i perspektivi za Russella.

Balkanski mentalitet G. Russella

George Russell je već treću godinu F1 vozač koji brani boje momčadi Williamsa, jedne od najslabijih ekipa proteklih nekoliko godina na gridu. Ukupno je dosad u svojoj karijeri osvojio skromnih tri boda i to dok je vozio za momčad Mercedesa prošle godine u Bahreinu zamijenivši COVID pozitivnog Lewisa Hamiltona. Ništa posebno zar ne? Njegovi suparnici iz Formule 2 iz sezone 2018. ostvarili su bolje karijere dosad u F1. Mclarenov Lando Norris je dosad ostvario dva podija, uključujući treće mjesto iz Imole proteklog vikenda i 173 boda ukupno u svojoj karijeri koji sve više postaje ljubimac britanske publike. Alex Albon je vozeći za Toro Rosso i Red Bull ukupno osvojio 197 bodova i također dva podija. Sada je u DTM prvenstvu i svjestan je da će teško ponovo dobiti angažman u F1. Valja istaknuti kako je te 2018. Russell uvjerljivo osvojio Formulu 2 ispred Norrisa, pritom ostvarivši rekordnih sedam pobjeda u prvenstvu. Posebno treba istaknuti pobjedu u Bakuu, koju je započeo s 12. startnog mjesta. No, ako pogledamo njegovu dosadašnju karijeru u F1, netko neupućen bi rekao kako je Russell još jedan od epizodista u najvećem oktanskog cirkusa kojeg ćemo se uskoro sjećati jednako kao recimo Zanardija, Pizzonije i Christiana Albersa. No, je li baš tako? 

Balkanski mentalitet nije nešto što nužno mora biti u lošem kontekstu. Ljudi s naših prostora su vječito opsjednuti natjecateljskim duhom, motivirani stalnim dokazivanjem i nadmetanjem, i upravo zbog toga nije slučajno što smo toliko dobri u svemu čega se od sporta prihvatimo. Upravo zbog toga sam gotovo siguran kako će George Russell jednoga dana biti svjetski prvak, jer iako je Britanac, u njemu možete prepoznati taj balkanski mentalitet u kojem uzmak i predaja kao filozofija ne postoji. To mi je postalo jasno još u Imoli prošle godine. Tada je Russell napravio početničku grešku kod zagrijavanja guma iza sigurnosnog automobila i nesretno završio u ogradi u trenutku kada je zauzimao 10. mjesto, što bi mu dakle donijelo i prve bodove u F1. No, kako onda nakon ovakve greške možemo reći da će netko biti budući prvak svijeta? Dok bi se dobar dio drugih vozača skrušeno i s glavom prema dolje vratili u garažu ispričavajući se svima zbog greške, Russell je ostao sjediti pored staze lupajući se po nogama od ljutnje. Iako je imao kacigu na glavi, potpuno se jasno moglo zaključiti kako bi, da može, radije pojeo cijelu stazu za skoro pa nebitno 10. mjesto, nego da ovako odustane od utrke. Kada tome pribrojimo da vozite za uvjerljivo najslabiju momčad na gridu i kako vam ovakav incident nitko neće zamjeriti i okarakterizirati ga kao danak neiskustvu, vozač poput Russella je imao reakciju kao da je netom izgubio naslov prvaka.

Martin Kodrić, hrvatski vozač u utrkama izdržljivosti, koji je jedno vrijeme sudjelujući u karting natjecanjima bio momčadski kolega Georgu, kaže da će se Britanac radije u zabiti u vas na stazi nego vam dopustiti da pobijedite. Spomenuo je također, da su se upravo zbog njihovog rivaliteta na stazi, jedne prilike mehaničari njihove momčadi čak i međusobno potukli. 

Iako izvana staze i u privatnom životu djeluje kao vrlo pristojan i dobro odgojen momak, mladi Britanac u kokpitu se pretvara u sportski drskog vozača, blagoslovljenog sjajnim talentom, koji gotovo sigurno neće prezati od toga da pokaže koliko je dobar. Upravo ove njegove karakteristike smo imali priliku vidjeti u Imoli prošlog vikenda. Najprije je u subotu za djelić sekunde ostao bez treće kvalifikacijske runde, da bi u nedjelju sa svojim “Trabantom” postao glavna vijest dana. U 32. krugu utrke, dok je zauzimao 10. poziciju, bez imalo respekta prilazi Bottasu u nadi da će Finac, koji je imao jedan od najlošijih vikenda u svom stažu u moćnom Mercedesu, biti džentlmen i propustiti ga obzirom da je bilo jasno kako je Britanac brži, no nažalost, obojica završavaju u ogradi pri brzini od 320 km/h i to ponajviše zahvaljujući Finčevom manevru prema desnoj, skliskoj strani staze, čime je zatvorio put pretjecanja Georgeu Russellu i uzrokovao proklizavanje njegovog bolida.

Svoj balkanski mentalitet Russell je ponovo pokazao nakon incidenta. Umjesto da ode s mjesta nesreće, George je imao potrebu na onaj poznati oldschool način objasniti “kako stoje stvari” Bottasu, došavši pred kokpit i usput mu poslati jednu “zidarsku”, onako da nije dolazio bez veze. Nakon prebacivanja krivice između vozača u izjavama nakon utrke, na red je došao svemoćni šef Mercedesa Toto Wolff i obrušio se na mladog vozača i onako s visoka mu poručio da kao mladi vozač Mercedesovog programa malo bolje sagleda globalnu perspektivu kada se sljedeći put drzne obići Mercedes.

“Globalna perspektiva”

Izjava Tota Wolffa nakon utrke u Imoli glasila je ovako: “Ova se situacija uopće nije trebala desiti. Valtteri je imao loših prvih 30 krugova i nije trebao biti tako nisko u poretku, ali i George nije trebao izvoditi takav manevar uzevši u obzir da se sušila staza.”

“To je značio rizik, a bolid ispred njega je Mercedes. U bilo kojem razvojnom programu vozača mladi vozač ne smije izgubiti tu globalnu perspektivu.”

Šefu Mercedesa mora se priznati jedna stvar. Jedan je od najuspješnijih vođa neke F1 momčadi u povijesti. Zanimljiv je podatak da su u hibridnoj eri ostvarili 103 pobjede. Kada bi pribrojili pobjede ostalih četvero ekipa čiji su vozači osvojili prvo mjesto na utrkama u hibridnoj eri i pri tome pomnožili taj broj s tri, tek bi onda ostale momčadi imale veći broj ostvarenih pobjeda nego Mercedes. Također, njegova sposobnost da postavi prave ljude na prava mjesto je svakako jedan od razloga njihove dominacije sve ove godine, pribrojivši i neograničen budžet i podršku koju je ekipa imala od matične tvrtke Daimler AG-a.

No svi pratitelji Formule 1 znaju kako Wolff nije tip koji želi ikakve potencijalne sukobe unutar svoje momčadi i ne pada mu napamet da ponovo proživljava 2016. godinu. Upravo zbog toga, može biti vječno zahvalan Nicu Rosbergu što se oprostio od aktivnog utrkivanja jer je itekako jasno da Austrijanac nema kapacitet da se bori s dva jaka ega unutar momčadi. Podsjetimo, sukob na relaciji Hamilton – Rosberg eskalirao je u Barceloni 2016. nakon njihovog sudara u prvom krugu utrke i to baš dok je na utrci bio nazočan predsjednik uprave Daimlera Dieter Zetsche. Ovu vrlo neugodnu situaciju nije riješio Wolff, već Niki Lauda koji je dvojici usijanih vozačkih glava podijelio fakture s troškovima razbijenih bolida i malo smirio strasti, dok se sam Wolff u ovom sukobu držao po strani, što je nekarakteristično za nekoga tko se kiti pozicijom šefa momčadi.

Zato je sada u krajnjoj liniji pomalo degutantno da taj isti Wolff priča o nekim globalnim perspektivama kada je Hamilton prošao čak šest vozača na gotov identičan način u utrci, dok mu je pritom svaki od vozača ostavio dovoljno prostora kako bi ga propisno pretekao, što svakako nije bio slučaj u incidentu njegovog pulena Bottasa i Russella. Valja podsjetiti kako velikog vođe Wolffa nije bilo u hotelskoj sobi u Singapuru 2012. kada je upravo Lauda nagovarao Hamiltona da prijeđe u Mercedes i tako na taj način napravio jedan od najboljih poteza u povijesti F1. Taj isti Wolff je i agent Valtteriju Bottasu, koji štiti svoj i interes vozača čija kvaliteta nastupa sve više kopni u toliko dominantnom bolidu i koji je eklatantan primjer vodonoše u ekipi. 

Totove “glavobolje”

Nominalno treći vozač Mercedesa George Russell, je u jednoj izjavi prije početka sezone rekao kako želi svojim vožnjama zadati “glavobolje” šefu Mercedesa, obzirom da javnost sve glasnije šuška da bi upravo Britanac trebao što prije dobiti priliku u “crnim strijelama”. I definitivno se mora reći kako je u tome uspio. Učinio je Wolffa veoma nervoznim, do te mjere kako je s posljednjim istupima šef Mercedesa dobio još veći broj hatera među publikom. No, sam Russell nije ni svjestan kako je već ranije prouzročio početak Totovih migrena. 

U pretposljednjoj utrci prošle sezone na VN Sakhira, snažna migrena je pogodila velikog šefa Mercedesa nakon što je pozitivan covid test imao Lewis Hamilton i samim time je bio onemogućen sudjelovati. To je značilo kako će u kokpit za taj trkaći vikend ući George Russell. Iako su se iz Mercedesa toplo nadali kako će Russell završiti unutar prvi pet, Britančev “balkanski mentalitet” je imao druge planove. S toliko dominantnim bolidom i sjajnim vozačkim talentom, u kvalifikacijama završava na drugom mjestu za samo pola treptaja oka iza Valtterija Bottasa. Ono što se dogodilo u samoj utrci, kada pogledamo iz današnje perspektive, je jedan ozbiljan materijal za “teoretičare zavjera” i početak globalnih perspektiva Tota Wolffa. George je bez problema i respekta pretekao Finca na početku utrke u prvom zavoju i to unatoč činjenici što je došao u bolid u kojem nije ni znao značenje svih gumba na volanu, niti je skroz razumio šifre koje mu je preko radio veze slao Mercedesov trkaći inženjer Bono. Sve ove izazove Russell je prošao s poznatom engleskom hladnokrvnošću s čime se stekao dojam da je u kokpitu neki prekaljeni veteran a ne neki vozač s jedva dvije godine iskustva u F1. 

Ipak, gotovo jednako kao u i Imoli prošlog vikenda, Russell u svemu nije sagledao globalnu perspektivu svojih poteza na stazi. U trenutku kada je svima bila jasno kako je nova vozačka zvijezda rođena, Mercedesov tim na čelu s Wolffom je ipak malo bolje sagledao globalnu perspektivu, pa su ga poslali boks po izmjenu guma, da bi u maniri momčadi sa začelja poretka se ubrzo sjetili kako su mu stavili set guma namijenjen Bottasu i ponovo ga vratili u pit lane. Nakon što je Britanac ponovo pretekao Finca na stazi i stigao do drugog mjesta na samoj utrci, Russell u 78. krugu ponovo dobiva poziv za boks zbog puknuća zadnje lijeve gume koja ga vraća na 14. poziciju poretka. U posljednjih devet krugova u Bahreinu, Russell ponovo aktivira svoj balkanski mentalitet i nadoknađuje čak pet pozicija i stiže na konačno deveto mjesto i osvaja još jedan dodatni bod ostvarivši i najbolji krug utrke u debiju za Mercedes, što je značilo osvajanje jedina tri boda u njegovoj dosadašnjoj karijeri u F1. Javnost je tada na najbolji način upoznala Britančev talent, dok je Totova migrena lagano počelo napredovati.

Bez isprika, molim…

“Morate biti svjesni da kada ste vozač utrka, vi ste u riziku cijelo vrijeme. Biti vozač utrka znači da se utrkujete s drugim vozačima, i ako više ne tražite prostor za pretjecanje, više niste vozač utrka, zato što se ovdje natječemo da pobijedimo, jer je naša glavna motivacija da ostvarimo pobjedu.”

Autor ovog citata je tragično skončao upravo u zavoju koji je postao predmet kontroverzi prošlog vikenda. Taj isti autor, ne bi bio to što jest da je gledao globalnu perspektivu u Monaku 1984. u svom bolidu koji je bio nalik tenku. Također, autor je osim po sjajnom vozačkom talentu, bio nadaleko poznat po sukobima s najvišim autoritetima i globalnim perspektivama motosporta, a ponajviše s vrlo omraženim predsjednikom FIA-e Jean-Mariom Balestreom i nije uopće imao namjeru slati ikakve isprike za svoje postupke. Ipak, ta romantičarska vremena su daleko iza nas.

Nakon što su u izjavama nakon utrke Bottas i Russell nastavili verbalnu vatru i dok je šef Mercedesa u maniri hladnog birokrata koji štiti interese svoje korporacije na neki način poslao jasnu poruku kako se Mercedes iz perspektive mladog vozač ne smije pretjecati, stekao se dojam kako će se velika kontroverza oko Imole nastaviti. No, Russell se na svom Twitter profilu posuo pepelom i preuzeo krivicu za svoje poteze prije i nakon incidenta i tako smirio strasti i po prvi put se odlučio na uzmak.

Ipak, bez obzira da li je Russellov tweet motiviran njegovim kulturnim manirama, gotovo prijetećoj poruci Tota Wolffa od kojega mu zavisi razvoj karijere ili savjetu njegovog menadžmenta, Britanac se nema što ispričavati i opravdavati za svoj postupak. Suci su to okarakterizirali kao trkaći incident, što znači da je krivica barem polovična za oba vozača. Usto, Russell je sa svojim “Trabantom” imao sportske drskosti da prestigne veliki Mercedes. Usto, činjenica je da mu Bottas nije ostavio dovoljno prostora, svjestan kako bi mu eventualno pretjecanje ugrozilo ionako lošu poziciju u momčadi i u svekolikoj javnosti. Isto tako, Williamsu i Russellu bi osvojeni bodovi značili više nego Mercedesu. I ono najvažnije, kako bi rekao slavni autor gore navedenog citata, ako ne tražiš taj prostor za pretjecanje, više nisi vozač utrka, bez obzira tko je ili što je onaj ispred tebe. 

Na kraju priče Russell je ispao pedro i preuzeo krivicu. Nije morao, ali je svjestan da mu o tome ovisi daljnji razvoj karijere. Činjenica je da je Britanac u 2017. potpisao za Mercedesovu vozačku akademiju, no to ne znači da mora pristati na uzmak kada ispred sebe vidi reklamu za Neox. Pogotovo ako znamo da na njegovom potencijalnom vozačkom mjestu sjedi čovjek koji je tamo isključivo radi snažne protekcije svog šefa koji mu je ujedno i agent. 

I da na kraju ironija i bol u želucu bude veća, na isti tweet javio se i neformalni šef Greenpeacea i verzija Miroslava Krleže za siromašne, Lewis Hamilton, koji mu je poručio kako čovjek postaje puno bolja osoba i sportaš ako uči iz svojih grešaka. Naravno, kada je iz te tobože Russellove greške, spomenuti Lewis uspio ispraviti svoju i završiti na postolju. Naravno, dobivamo i rani stadij čir na želucu kada se sjetimo svih Lewisovih žalopojki kada mu situacija na stazi ne ide u prilog. Pitanje je kako bi bio njegov stav da se netko od ove šestorice vozača koje je prestigao ponio kao Bottas. U ovom tekstu smo možda bili malo previše kritični prema Wolffu, no stavio bi dobre novce na to da i sedmerostruki prvak ima prste u tome da Georgea Russella još ne vidimo u kokpitu Mercedesa jer je sve jasnije kako bi mu broj 63 bio ozbiljna prijetnja unutar momčadi. U prilog tome idu i sve glasnija šuškanja kako Hamilton sve više izbjegava kontakte s Russellom u neformalnim F1 druženjima. Pomalo licemjerno od nekoga koji je u Russellovim godinama imao punu podršku svoje momčadi bez obzira što mu je kolega bio friški dvostruki svjetski prvak, a on samo nedokazani novak.

Direktoru vozačkog sindikata Russellu i dalje želimo što manje uzmaka pred takozvanim globalnim perspektivama i što više balkanskog mentaliteta, što mu je uz vozački talent, jedna od najvećih karakteristika.