VN Monaka 1988. – Trenutak nepažnje koji je upropastio savršen vikend

Sezona 1988. godine bila je 42. sezona svjetskog prvenstva Formule 1. Sastojala se od 16 utrka, počevši 3. travnja i završivši 13. studenog. Prvi od svoja tri naslova svjetskog prvaka osvojio je Ayrton Senna, koji je skupa sa svojim momčadskim kolegom iz McLarena, Alainom Prostom, pobijedio na petnaest od šesnaest utrka. Na treću stanicu sezone, VN Monaka, održanu prije točno 32 godine na ulicama Monte Carla, Prost i Senna su došli s po jednom pobjedom.

Kraj radnog tjedna u Monte Carlu je odavao utisak kao da će vikend biti kišan, no i kvalifikacije i utrka su se održale u suhim uvjetima. Mokro ili ne, za Sennu nije pravilo veliku razliku, pa je kvalifikacijski krug odvezao savršeno, djelujući kao da je došao iz nekog drugog svijeta, druge dimenzije.

Senna se za utrku u Monaku kvalificirao na prvu startnu poziciju. Bio je to možda i jedan od najljepših kvalifikacijskih krugova ikada odvezen, za skoro 1,5 sekundu brži od kvalifikacijskog kruga momčadskog kolege Prosta. Senna je tada u svojoj statistici brojao samo sedam pobjeda, a Prost 29, no početak sezone i međusobni odnos vozača McLarena obećavao je sve, samo ne dosadnu sezonu, unatoč tomu što je tada bolid momčadi McLaren bio liga za sebe.

“Već sam imao najbolju startnu poziciju, bio sam pola sekunde ispred Prosta, ali sam jednostavno nastavio. Odjednom, bio sam dvije sekunde brži od drugih, uključujući i svog momčadskog kolegu u jednakom bolidu kao što je moj. I tada sam shvatio da nesvjesno vozim bolid, vozio sam instinktivno, bio sam u nekoj drugoj dimenziji. Kao da sam bio u tunelu. Ne u tunelu ispod hotela, nego kao da je čitava staza tunel. Samo sam vozio, preko svih granica“, o svom kvalifikacijskom krugu govorio je Ayrton Senna.

U nedjelju ujutro je palo malo kiše, no nije nastavilo kišiti. Kiša je doduše pokvarila 30-minutno zagrijavanje pred utrku, pa su se momčadi morale za utrku pripremiti bez mnogo ulaznih podataka o stanju na stazi. Većina je imala isti stav, pokušati onemogućiti Sennu da ih pretekne za čitav krug više od jednom.

U 15:30h poslijepodne startala je utrka za Veliku nagradu Monaka. Od samog starta utrke, Senna je poveo, a Berger je od Prosta preuzeo drugu poziciju. Iza njih, došlo je do niza sudara, Alex Caffi je udario u zid, Philippe Streiff je odustao, aktualni svjetski prvak Nelson Piquet se sudario sa Cheeverom i odustao u prvom krugu. Sve do 33. kruga, Senna je vodio ispred Bergera, Prosta, Mansella, Alboretoa i Nanninija, da bi u 33. krugu Alboreto kod bazena pretekao Mansella, a Mansell je time i završio utrku. Šest krugova kasnije, Nanninijev mjenjač je stradao, a u 51. krugu Patrese je pokušavajući proći ispred, udario u Lolu Philippea Alliota.

Tek u 54. krugu Prost se uspio vratiti na drugu poziciju, prošavši ispred Bergera u zavoju Sainte-Devote. Prost je tada bio 50 sekundi iza Senne na vodećoj poziciji. Pokušavajući ”pritisnuti” momčadskog kolegu, Prost je počeo nizati najbrže krugove, što je Senni očigledno išlo na živce, pa je i sam skidao Prostove krugove. Jedanaest krugova prije kraja utrke, šef momčadi McLaren Ron Dennis, naredio je Senni da uspori kako bi momčadi osigurao dvostruku pobjedu, pa mu je Prost smanjio prednost za šest sekundi.

U 67. krugu utrke, utrka više nije bila savršena za Ayrtona, a osmijeh se vratio na Prostovo lice. Senna je izgubio koncentraciju u Portier zavoju, izvrtio se i dohvatio zaštitnu ogradu. Bio je to kontakt koji je oštetio prednji ovjes Senninog McLarena. Neka druga staza bi možda oprostila trenutak nepažnje, no nemilosrdne, uske ulice Monte Carla nisu praštale. Utrka za Sennu je bila gotova. Nakon odustajanja iz utrke, Senna je napustio utrku i otišao doma. Momčadi se nije javljao cijeli dan, a tek kasnije, kad su pakirali stvari za odlazak, pojavio se u boksu. I Ayrton Senna je bio samo čovjek.

Senna je pobjedu poklonio Prostu. Naizgled savršen vikend doživio je potop, iz perspektive budućeg svjetskog prvaka, Ayrtona Senne. Prost je 1988. ostvario svoju četvrtu pobjedu na VN Monaka u pet godina. S njim su se na pobjedničko postolje popeli još Berger na drugom mjestu i Alboreto na trećem.

Senninu drugu dimenziju u Monaku najbliže možemo doživjeti iz snimke napravljene dvije godine nakon ove utrke: