Nostalgija: Bitka za Britaniju

1958. je bila godina koju su obilježili britanski vozači. Bitka za naslov vodila se između Mike Hawthorna u Ferrariju i Stirlinga Mossa u Vanwallu. Na kraju je Hawthorn odnio naslov, premda je pobijedio u samo jednoj utrci, dok je s druge strane Moss slavio u njih četiri.

Dogodilo se nekoliko promjena u odnosu na prethodnu sezonu. Minimalna dužina utrke smanjena je na 300 kilometara, ili na minimalno vremensko trajanje od dva sata, dok je maksimum iznosio 500 kilometara.

Uz već postojeće prvenstvo za vozače, uvedeno je i prvenstvo za konstruktore. Premda su momčadi nastupale i s po nekoliko bolida, bodove je mogao osvojiti samo najbolje plasirani bolid.

Na stazama se odvijala i prava mala tehnička revolucija. Cooperov bolid, s motorom smještenim iza vozača, ušao je u povijest pobijedivši na prve dvije utrke sezone i time je nagovijestio velike promjene koje su bile pred Formulom 1 u narednim godinama.

Sezona su obilježile i nesreće u kojima su živote izgubili Luigi Musso, Peter Collins i Stuart Lewis-Evans, a samo nekoliko mjeseci nakon što je osvojio naslov prvaka, u prometnoj nesreći život je izgubio Mike Hawthorn.

Na gridu Formule 1 po prvi put se pojavila žena, a njeno ime je Maria Teresa de Filippis. U bolidu Formule 1 prvi put se pojavila na VN Monaka, ali se nije uspjela kvalificirati za utrku. To joj je ipak pošlo za rukom u Spa Francorchampsu gdje je osvojila deseto mjesto.

Važno je spomenuti da su svoje debije u ovoj sezoni ostvarila tri velika vozača – Graham Hill, Phill Hill i Bruce McLaren, kao i momčad Colina Chapmana – Team Lotus.

Nakon osam sezona u mirovinu je otišao El Maestro, veliki Juan Manuel Fangio. 1958. je nastupio u samo dvije utrke u kojima je osvojio dva četvrta mjesta. U karijeri je osvojio pet naslova svjetskog prvaka, 24 pobjede, 35 postolja, 23 najbrža kruga i 29 pole positiona, i to sve u samo 51 utrci.

Juan Manuel Fangio: “Samo će vrijeme reći hoće li se moja sportska postignuća pamtiti. Ono čega ću se ja najviše sjećati su prijatelji koje sam stekao, i oni koje sam izgubio.”

Utrke

Sezona je po prvi put brojila više od deset utrka, njih jedanaest. Nove utrke održane su u Portugalu i Maroku, a u kalendar su se vratile utrke u Nizozemskoj i Belgiji. Indianapolis 500 je i dalje bio dio prvenstva, premda nijedan vozač i momčad iz regularnog dijela Formule 1 nisu nastupili. Održalo se i pet neprvenstvenih utrka, tri u Velikoj Britaniji, te po jedna u Italiji i Francuskoj.

Prva utrka sezone održana je u Argentini, na stazi Buenos Aires No2. Na utrku nisu doputovale britanske momčadi Vanwall i BRM koje su imale problema s prilagodbom na nova pravila oko goriva koja su zabranjivala korištenje goriva na bazi alkohola, te se umjesto njih moralo koristiti Avgas gorivo.

Umanjeni grid od samo 10 bolida činili su Ferrariji, s novim modelom Dino 246, privatni Maseratiji 250F i jedan Cooper T43 Roba Walkera u kojem je nastupio Stirling Moss. Aktualni prvak Fangio osigurao je pole position ispred Mike Hawthorna i Petera Collinsa. Moss, koji se još privikavao na Vanwallov bolid s motorom straga, kvalificirao se na sedmu poziciju.

Na startu je poveo Behra, ali ga u drugom krugu prelazi Hawthorn. Nakon lošijeg starta, i pada na četvrto mjesto, Fangio se do desetog kruga probio nazad na vodeću poziciju. Tu je ostao sve do 35. kruga u kojem je obavio promjenu guma. Tada je na čelo zasjeo Moss, koji je prvi dio utrke proveo nadoknađujući pozicije izgubljene lošijim kvalifikacijama, i tamo je ostao sve do cilja. Neočekivano, Moss nije otišao u boks po nove gume, i premda su one pred kraj utrke počele pokazivati znakove opasne istrošenosti, uspio je zadržati Mussa i Hawthorna iza sebe. Fangio je završio četvrti nakon problema s radom motora, dok je Behru boljeg plasmana koštalo okretanje na stazi sredinom utrke.

Četiri mjeseca nakon Argentine, sezona je nastavljena utrkom u Monaku. Na utrci nije bilo Fangia, ali su se vratile britanske momčadi.

Upravo su njihovi vozači vodili glavnu riječ u kvalifikacijama. Zauzeli su prvih pet mjesta, s Brooksom na pole positionu. Prvi Ferrari je bio šesti, onaj Mike Hawthorna, dok je Moss nakon još jednih lošijih kvalifikacija zauzimao tek osmo mjesto. Svoje mjesto na startu utrke pronašli su i vozači Team Lotusa, momčadi koja je debitirala u Formuli 1. Za utrku se moglo kvalificirati samo šesnaest vozača od njih trideset koliko ih je bilo prijavljeno. Među onima koji se nisu kvalificirali bili su prva žena u Formuli 1 Maria Teresa de Filippis i tada 27-godišnji Bernie Ecclestone.

Behra je poveo utrku ispred Brooksa, a ubrzo su im se priključili Hawthorn i Moss. Brooks je nakon 22 kruga ispao iz utrke zbog problema sa svjećicama, a ubrzo je i Behra stao zbog kvara kočnica. To je ostavilo Hawthorna i Mossa u borbi za prvo mjesto. Moss je uspio preći u vodstvo, ali ono je trajalo samo do kvara motora na njegovom bolidu. Hawthorn se vratio na vodeću poziciju, ali je i on uskoro postao žrtva loše pouzdanosti, tj. kvara pumpe za gorivo. Ti događaji su u vodstvu ostavili Mauricea Trintignanta, vozača Coopera, koji je do kraja utrke zadržao veliko vodstvo ispred Ferrarijevih vozača Mussa i Collinsa, i time donio još jednu pobjedu bolidu s motorom iza vozača.

Samo tjedan dana nakon Monaka, karavana Formule 1 došla je među pješčane dine Zandvoorta. Britanske su momčadi ponovno dominirale kvalifikacijama, s tri Vanwalla na čelu ispred jednog BRM-a i jednog Coopera. Najbolji Ferrari je ponovno bio šesti.

Moss je odmah na startu riješio pitanje pobjednika utrke. Zasjeo je na čelnu poziciju te se postepeno sve više odvajao od svojih pratitelja. Utrka iza njega je bila nešto življa. Harry Schell je za drugu poziciju napadao Lewis-Evansa, i u 11. krugu mu je uspjelo proći ispred, ali nije imao brzine za lov na Mossa. Posljednje mjesto na podiju pripalo je Behri koji se za njega izborio ranije u utrci nakon dvoboja sa Salvadorijem i Hawthornom.

Veliki Juan Manuel Fangio je razmišljao o nastupu na 500 milja Indianapolisa, ali sporost i nepouzdanost bolida su ga odvratili od tog nauma. To je ponovno ostavilo tu veliku utrku bez vozača iz Formule 1.

Utrka će se nažalost pamtiti po smrti Pata O’Connora nakon velikog sudara u prvom krugu utrke u kojem je sudjelovalo 15 bolida.

Nakon nesreće, utrka je nastavljena. Kroz njenu prvu polovicu, u vodstvu su se izmjenjivali Bryan, Sachs, Bettenhausen i Amick. Kako se utrka bližila kraju, borba za vrh se pretvorila u dvoboj između Jimmya Bryana i Johnnya Boyda. Pitanje pobjednika riješeno je u boksovima u kojima je Bryanova ekipa obavila posao brže od Boydove, i tako omogućila Bryanu put prema pobjedi.

Ovo je bio prvi Indianapolis 500 za A.J. Foyta, koji ih je kasnije u karijeri osvajao četiri puta.

Normalno prvenstvo Formule 1 nastavljeno je u Belgiji, na Spa Francorchampsu. Nakon godine izbivanja iz kalendara Formule 1, staza je doživjela nekoliko manjih promjena. Boksovi su obnovljeni, startno-ciljna ravnina je proširena, a cijela staza je ponovno asfaltirana.

U kvalifikacijama se očekivao nastavak dominacije britanskih momčadi, no ipak su Ferrariji bili ti koji su pomeli konkurenciju. Hawthorn i Musso su zasjeli na prva dva mjesta, dok je Collins bio četvrti, a Gendebien šesti. Favorit za pole positon, Moss, bio je treći, a njegov močadski kolega Brooks, peti.

Na startu utrke Moss je preuzeo vodstvo, ali je na izlasku iz Stavelota promašio brzinu, otišao u previsoke okretaje i uništio motor. U sljedećih nekoliko krugova na prvoj poziciji su se izmjenjivali Brooks i Collins, sve dok Ferrarijev motor nije zakuhao. To je ostavilo Brooksa u mirnom vodstvu ispred Hawthorna i Lewis-Evansa. U tom su poretku i završili utrku. Četvrti je ciljem prošao Cliff Allison koji je tim postignućem osvojio prve bodove za Team Lotus.

VN Francuske, na super brzoj stazi Reims, obilježena je smrću Luigija Mussa. U desetom krugu utrke, u zavoju Gueux, Musso je izletio sa staze pri brzini od oko 250 km/h. Bolid se preokrenuo nekoliko puta, a nesretni Musso je ispao iz bolida. Helikopterom je prebačen u bolnicu, no ozljede su bile preteške.

Vikend je lijepo počeo za momčad Ferrarija. Nastavili su s dobrom formom iz Belgije, te su Hawthorn i Musso ponovno bili najbrži u kvalifikacijama, dok je Collins bio četvrti. Schell u BRM-u se kvalificirao na treće mjesto, a dva su Vanwalla Brooksa i Mossa bili peti i šesti.

Schell je nakratko poveo utrku, no već do kraja prvog kruga Hawthorn se vratio na vrh gdje je ostao do kraja utrke. Nakon Mussove nesreće, većina duela na stazi se odvijala za drugo mjesto u kojima su sudjelovali Fangio, Behra i Moss. Prvo je otpao Fangio zbog odlaska na promjenu guma, a kasnije i Behra kojem je otkazala pumpa za gorivo, što je ostavilo Mossu ostavilo drugu poziciju. Odličnu vožnju je demonstrirao von Trips koji je s posljednjeg startnog mjesta došao do trećeg na kraju utrke. Juan Manuel Fangio je u svojoj posljednjoj utrci u karijeri osvojio četvrto mjesto.

Premda je odnio pobjedu na VN V. Britanije, Peter Collins zamalo nije nastupio. Naime, kroz nekoliko posljednjih mjeseci, odnos između njega i Enza Ferrarija je bio napet. Enzo je smatrao da je Collins zbog svog životnog stila playboya izgubio fokus na utrkivanje i razvoj bolida. Njihov je sukob eskalirao na utrci 24 sata Le Mansa gdje ga je Ferrari otpustio nakon što je namjerno uništio kvačilo na automobilu kako se ne bi utrkivao po kišnom nevremenu. Utrka nije ni završila, a Collins je u jednom londonskom pubu ispijao piće. Situaciju je smirivao njegov veliki prijatelj Hawthorn, koji je od Ferrarija tražio da ga vrati u momčad. Enzo, ne želeći uznemiravati svoju glavnu zvijezdu, je to i učinio.

Nakon dva lošija kvalifikacijska nastupa, Moss je ponovno bio na pole positionu, dok se Hawthorn, njegov glavni konkurent za naslov, kvalificirao četvrti. S njima su u prvom startnom redu još bili Harry Schell i Roy Salvadori. Collins je bio šesti, jedno mjesto iza iznenađujuće dobrog Cliffa Allisona u Lotusu.

Šesto mjesto na startu ipak nije spriječilo Collinsa da odmah u prvom krugu izbije u vodstvo, te kako su krugovi prolazili, sve se više i više odvajao od svojih pratitelja. Iza njega, bitku za drugo mjesto su vodili Moss i Hawthorn, sve dok u 26. krugu Mossu nije eksplodirao motor. To je Hawthorna ostavilo na sigurnom drugom mjestu, premda je kasnije obavio prisilan posjet boksu zbog nadolijevanja ulja. Za posljednje mjesto na podiju veliku borbu su vodili Salvadori i Lewis-Evans. Na kraju utrke su ih dijelile samo dvije desetinke.

Veliki dvoboj između Hawthorna i Mossa, te njihovih momčadi, Ferrarija i Vanwalla, nastavljen je na Nördschleifeu. Organizatori utrke ponovno su popunili grid bolidima Formule 2. U jednom od njih je nastupao Bruce McLaren kojemu je to bio debi u GP utrci.

Hawthorn je sa samo jednom sekundom prednosti ugrabio pole position ispred Tonya Brooksa. Moss je bio treći, a iza njega su se našli Collins i domaći vozač von Trips.

Hawthorn nije najbolje startao te su ga oba Vanwalla i Schell u BRM-u prešli na samom startu. No do kraja prvog kruga Hawthorn i Collins su probili do drugo i trećeg mjesta, te su krenuli u lov za vodećim. Lov nije dugo trajao jer je u četvrtom krugu utrke Mossa još jednom iznevjerio njegov bolid. To je ostavilo Ferrarije na čelu utrke, no s Collinsom ispred Hawthorna. Oni su bili u naizgled sigurnom vodstvu s oko trideset sekundi prednosti ispred Brooksa. Ali tada je Brooks pojačao tempo i ta se prednost do devetog kruga u potpunosti istopila, te je u naredna dva kruga tražio način kako proći Ferrarije. To mu je uspjelo u jedanaestom krugu i počeo im je polako odmicati. Collins je pokušavao održati priključak no onda se dogodila tragedija. U dijelu staze Pflanzgarten, izgubio je kontrolu nad bolidom, te se nekoliko puta preokrenuo i ispao iz bolida. Brzo je prebačen u bolnicu u Bonnu gdje je preminuo od zadobivenih ozljeda. Krug kasnije stao je i Hawthorn zbog kvara kvačila. Odmah je pohitao u bolnicu svom prijatelju. Na kraju je Brooks odnio pobjedu s velikom prednosti ispred Salvadorija i Trintignanta. Još su samo von Trips i Allison završili utrku od bolida Formule 1. Bruce McLaren je svoj nastup završio na petom mjestu, najbolji od bolida Formule 2.

Hawthorn i Moss su svoj dvoboj za titulu nastavili u Portugalu koji je po prvi puta ugostio vozače Formule 1. Vozilo se na zahtjevnoj uličnoj stazi u Portu, punoj tramvajskih tračnica i ulica popločenih skliskim kamenom.

U napetoj borbi za pole position Moss je bio uspješniji od Hawthorna za samo pet stotinki sekunde. U prvi startni red se još ugurao Lewis-Evans, dok su drugi činili Schell i Brooks.

Moss je poveo s pole positiona, samo da bi ga početkom drugog kruga Hawthorn prestigao. Njegovo je vodstvo trajalo pet krugova nakon kojih je Moss ponovno preuzeo čelnu poziciju. Pitanje pobjednika bilo je riješeno kad je Hawthornov Ferrari počeo razvijati probleme s kočnicama koji su ga prisili na odlazak u boks i popravak kvara. To ga je zaustavljanje bacilo na treće mjesto iza Behre, ali je BRM-ov motor uskoro počeo “kašljucati” te se ubrzo vratio na drugu poziciju. Behru su problemi s motorom koštali i mjesta na postolju jer ga je nekoliko krugova prije kraja prestigao i Lewis-Evans.

Kontroverzni trenutak utrke dogodio se u posljednjem krugu kada se Hawthorn izvrtio i nakratko izletio sa staze. Na nju se vratio iz pogrešnog smjera zbog čega su ga suci nakon utrke diskvalificirali. Čuvši za tu odluku, Moss je otišao do sudaca i stao u Hawthornovu obranu. Oni su uvažili njegovo mišljenje te je diskvalifikacija bila poništena.

Kako se završetak sezone bližio, tako se i borba za naslov sve više zahuktavala. Sljedeća postaja u sezoni bila je Monza, Ferrarijeva domaća utrka. Ponovno su Ferrarijevi i Vanwallovi vozači bili u glavnim ulogama.

Tri vozača Vanwalla i četiri vozača Ferrarija zauzeli su prvih sedam pozicija u kvalifikacijama. Vanwallovi su bili uspješniji, s Moss koji je zgrabio pole position. Prvi statrtni red je dijelio s dvojicom momčadskih kolega, Brooksom i Lewis-Evansom, te glavnim konkurentom za naslov Hawthornom.

Iznenađujuće, na kraju prvog kruga u vodstvu je bio Ferrarijev Phil Hill ispred Mossa, Lewis-Evansa, Hawthorna i Brooksa. Iza njih se dogodio veliki sudar između Schella i von Tripsa prilikom kojeg su oba bolida poletjela zrakom. Von Trips je čak i ispao iz bolida zbog čega je zadobio prijelom noge, a Schell je prošao bez ozbiljnijih ozljeda. Na vrhu su Moss i Hawthorn ubrzo preuzeli vodstvo u utrci, no Moss još jednom završava utrku ranije. Sad ga je zaustavio kvar mjenjača. I drugi Vanwall Tonya Brooksa je imao problema, ali je nakon posjeta boksu i provjere ulja nastavio s utrkom, naizgled bez većih izgleda za boljim plasmanom. No nije se predao, te je počeo nizati brze krugove i napredovati prema vrhu. Odlučio je da neće stati po nove gume i time dodatno izgubiti još nešto vremena, ali to su učinila oba vodeća Ferrarija Hawthorna i Hilla. Taj taktički potez i odlična vožnja su ga vratili u igru za pobjedu, te je u 61. krugu Brooks uhvatio i prestigao Hawthorna za pobjedu.

Odličnom Brooksovom izvedbom Vanwall nije samo uzvratio Ferrariju za poraz na domaćem terenu u Silverstoneu, već je osigurao i prvi konstruktorski naslov.

U finalnu utrku sezone, Hawthorn je ušao s osam bodova prednosti ispred Mossa. Utrka se održala u Maroku, na brzoj stazi Ain-Diab u blizini Casablance.

U kvalifikacijama je Hawthorn za desetinku nadmašio Mossa. S njima je prvi startni redu dijelio Lewis-Evans, dok su se iza poredali Behra, Hill, Gendebien i Brooks.

Moss je odmah počeo raditi što je morao ako je želio doći do naslova. Poveo je utrku, te je lovio i najbrži krug koji je donosio jedan bod. Moss je bio u sigurnom vodstvu, dok je Hawthorn počeo padati u poretku. Prvo je propustio Phila Hilla koji se otisnuo u potjeru za vodećim, a ubrzo ga je prestigao i Brooks. Borba s Brooksom potrajala je jedanaest krugova nakon kojih je na Vanwallu ekspolodirao motor. Tada je iz Ferrarijevog boksa naređeno Hillu da uspori i propusti Hawthorna na drugo mjesto koje mu je osiguralo naslov svjetskog prvaka.

No ponovno je tragedija zasjenila utrku i proslavu novog prvaka. U 41. krugu utrke eksplodirao je motor na bolidu Stuarta Lewisa-Evansa zbog čega je izletio sa staze. Lewis-Evans se uspio izvući iz gorućeg bolida, ali je planulo i njegovo odijelo. Pretrpio je teške opekline te je avionom prebačen u bolnicu u Londonu. Tamo je, nakon šest dana, preminuo. Njegova je smrt teško pogodila Tonya Vandervela , vlasnika momčadi Vanwall, koji je na kraju sezone prodao momčad i povukao se iz Formule 1.

Ni tu nije bio kraj tragedijama. Novi prvak Mike Hawthorn je ubrzo nakon osvajanja naslova obznanio da se povlači iz svijeta utrkivanja, premda je imao samo 29 godina. Njegova mirovina nažalost nije dugo trajala. 22. siječnja 1959. Hawthorn je poginuo u prometnoj nesreći, kada je sa svojim Jaguarom sletio s ceste i udario u drvo.

Bodovni sustav bio je 8-6-4-3-2. 1 bod se dodjeljivao za najbrži krug utrke. Bodovalo se šest najboljih rezultata iz jedanaest utrka.

Clark6365