RETROVIZOR: Još jedna porcija dominacije

Je li ovo već “standardna” priča? Vettel dominantno odmagli u prašinu (tj. u slučaju Singapura, u mrak), a Alonso napravi najviše što može, probije se naprijed, ali ne ispred Nijemca?

Dobro, u ovoj točki već treba postati realan, i vjerojatno prihvatiti da samo više nekakve freak-situacije mogu preokrenuti stanje u prvenstvu. Preostaje nam šest utrka, razlika među Vettelom i Alonsom je sad čak šezdeset bodova. Da je još Ferrarijev tempo na razini Red Bullovog, možda bismo se mogli upustiti u nekakve teorije može li jedan imati malo više sreće i povoljnije uvjete kroz ostatak prvenstva, ali austrijsko-engleska grupacija raspolaže bolidom kojem praktički nitko ne može konkurirati, osim ako baš dođe do nekih jako neobičnih okolnosti.

Utoliko, Vettel je na dobrom putu izjednačiti se po broju titula s Alainom Prostom. Ni po pitanju konstruktorskog prvenstva više nema previše dileme oko prvaka, iako se niže u redu još uvijek nalaze neki otvoreni upitnici (osobito ovi oko konstruktorskih vice-prvaka gdje Ferrari samo nijansu drži razmak ispred Mercedesa).

Dok je aktualnom svjetskom prvaku ovo bila još jedna uvjerljiva stanica na putu prema osvajanju novog prvenstva, njegov kolega pod otkaznim rokom imao je daleko lošiju sreću. Odustati pred sam kraj utrke, posljednje F1 noćne utrke za Australca, peh je kakav se rijetko događa. A još je gore kazniti ga zato što je uzeo taksi od Alonsa, jer se vozača kažnjava sportskom kaznom za nešto što sa sportom uopće veze nema (a i pitanje je ima li uopće potrebe za kažnjavanjem).

Postolje je tako kompletirao Räikkönen, nastavivši svoj niz opakih nastupa, ne davši se smesti činjenicom da su mu kvalifikacije bile bolna točka u Singapuru. Finski stručnjak za konzistentno skupljanje bodova možda je nijansu predaleko (iako, nikad se ne zna) da bi više stigao ciljati na mjesto vice-prvaka ove sezone, ali treće mjesto djeluje zamislivo ― Lewis Hamilton je tek dva boda ispred. Kad smo kod Hamiltona, solidna predstava Mercedesa; doduše su propustili postolje, ali četvrto i peto mjesto su dobrodošli za konstruktorsko prvenstvo gdje je, kao što je rečeno, bitka za drugo mjesto i dalje užarena.

Bez pretjeranog iznenađenja, ovakav početak rasplitanja prvenstva i kristaliziranje situacije oko buduće vozačke postave su fokus događanja već polako počeli prebacivati na 2014. Teško je već sad ne biti nestrpljiv oko utrka koje će se tada voziti!

Red Bullov izbor, koji je na kraju pao na nastavak australske veze i regrutiranje vozača iz sekundarne ekipe, relativno je standardni trik: izvrsnom aktualnom vozaču pridružiti mladog, perspektivnog kandidata koji može mnogo naučiti i biti u punoj snazi taman kad primarni zatraži svoju radnu knjižicu. Tko zna koliki su megabajti tekstova napisani o točnosti izbora Ricciarda umjesto Vergnea. Jedan ima više iskustva, drugi je bolji u kvalifikacijama, pa prvi opet bolji trkač, drugi adaptivniji na uvjete, prvi bolje razvija bolid, drugi se manje trga pod pritiskom, i tako dalje. Vergne, zaslužio on kokpit u Red Bullu ili ne, sad nema više naročit razlog ostati u Toro Rossu ako ne želi: ovo je svojevrstan znak da barem još neko vrijeme neće biti slobodnih kokpita u Red Bullu, i da on nije bio prvi izbor.

Potencijalno daleko eksplozivnija situacija se, očito, zakuhava u Maranellu. Nakon objave povratka Räikkönena u crvene redove, sva je pažnja usmjerena na pitanje kako će se Finac i Španjolac držati dijeleći garažu. Za Alonsa već znamo, naravno iz slučaja 2007., da unatoč svojem stelarnom vozačkom znanju ima problem s momčadskim kolegama koji mu mogu biti aktivni konkurenti. Finac pak ima svoje “žute minute”, i u najmanju ruku ekscentričan karakter. Kako će koji od njih kotirati, i kakav će biti utjecaj jednog na drugog, zasad se može samo nagađati.

Trenutak kad je isplivala vijest da se McLaren interesira za Alonsa je indikativan sam po sebi. Iako je Španjolac odbio bilo kakve primisli o tome, čini se da neka vrsta preliminarnih pokazivanja karata između njegovih menadžera i McLarena postoji. A kako Alonso dovođenje Räikkönena može vidjeti kao svojevrstan napad na svoj suverenitet “vođe”, teško da će se skroz oglušiti o bilo kakvoj ponudi koja bi mu mogla doći sa strane. Čak i ako bi to bilo od strane McLarena iz kojeg je spektakularno izjurio poslije 2007., ali u kojem u međuvremenu više nema Rona Dennisa, niti vozača koje bi on držao nekompatibilnima. Radi li se o političkoj igrici Martina Whitmarsha ili se nešto doista zakuhava, Alonsov prelazak u McLaren bio bi još jedan šok-potez, čak i ako se planira tek za 2015.

S Mercedesom u politici dugoročnog zapošljavanja vozača, prvi sljedeći slobodni kokpit (po atraktivnosti) je Lotusov, koji Räikkönen ostavlja za sobom. Tu se govori o Hülkenbergu, Massi, čak i Maldonadu, ali zasad ne postoji nekakav službeni stav tko je preferirana osoba. Eric Boullier ne poriče da u ekipi postoje određeni problemi financijske naravi, ali taj je kokpit svejedno privlačna opcija. U svakom slučaju, popunjavanje križaljke neće više predugo trajati.

U međuvremenu, slijedi nam GP Koreje. Tamo je prošle godine pobijedio Vettel, a Webber je upotpunio dvostruku pobjedu. Treći je ― pogađate ili se sjećate ― bio Alonso. S aktualnom situacijom, ne bi bilo pametno kladiti se protiv takvog ― ili vrlo sličnog raspleta.

Oton Ribić