Putopis: VN Mađarske (2012.)

NAPOKON F1 UŽIVO

Pozdrav Kreator ekipi i svim ljubiteljima F1!

S „malim“ zakašnjenjem šaljem vam putopis s VN Mađarske, namijenjen pogotovo onima koji nikada nisu prisustvovali takvom spektaklu misleći da je to preskupo za njihov džep.

Rođen sam 1972. g., a Formulu 1 pratim od 1983. Velika mi je želja bila, kao i većini ljubitelja, jednom uživo vidjeti taj cirkus, a to mi se napokon prošle godine i ostvarilo. Dogovor je „pao“ u jednom buzetskom kafiću za vrijeme gledanja utakmice Hrvatska-Italija na prošlogodišnjem Euru. Dan-dva kasnije raspitali smo se za karte i smještaj, a nepoznanica nam je još bila koliko će nas ići. Kako to obično i biva, svi bi išli, a kada treba ići, onda se nalaze raznorazni razlozi koji nas/ih sprječavaju (pozdrav Krumpi). Napokon smo se nas sedmero dogovorili da bismo išli u subotu, gledali kvalifikacije, kasnije malo razgledali Budimpeštu, prespavali u kampu pored staze, a u nedjelju pogledali cijeli program pa onda put kuće. Odlučili smo iznajmiti kombi koji nas je koštao 600,00 kn na dan, a karte bismo kupili na ulazu u autodrom po cijeni od 90 eura za oba dana. Djeca do 14. godine plaćaju 45 eura. Kako smo htjeli vidjeti kvalifikacije i do onda mirno stići, krenuli smo u subotu u 3.30. Planirali smo da će biti gužve i da će nam do tamo trebati oko 8-9 sati. Navigacija nas je vodila kroz centar Budimpešte, mada je karta govorila da se grad može i zaobići. Poslušali smo tetu s navigacije i na Hungaroringu bili već u 9.30, s dva polusatna zaustavljanja – jednim u Zagrebu, a drugim sat prije Budimpešte na jednom odmorištu. Kako nam je to bio i izlet, nije nam zafalilo domaćih kobasica, pancete, pohane piletine, vina i piva. Svi smo u tome slasno uživali osim Manuela koji je bio zadužen da sretno stignemo do našeg cilja.

Stigavši gore relativno rano, na ulasku u kompleks autodroma dočekala nas je kolona u kojoj smo proveli oko pola sata dok se nismo parkirali na veliki besplatni parking blizu ulaza Gate 7, koji se nalazi iza startno-ciljne ravnine. Dok smo kupovali karte, zapazili su nas „zemljaci“ iz Virovitice i ponudili nam jednu kartu koja im je ostala jer jedan od njih nije mogao doći, a kupili su ih preko interneta. Tako smo kupili pet karata po 90 eura, jednu od Virovitičana po 75, i jednu za Roka koji još tada nije imao 14 godina po 45 eura. Pored blagajne je i ulazak u kamp pa se informiramo i o tome, jer ipak moramo negdje i spavati. Kažu nam da ćemo proći za 165 eura nas sedmero i auto. Hm, malo previše… Zadovoljni dobro obavljenim poslom kod kupovine karata ulazimo u autodrom, a da nismo svjesni toga da će za nekoliko trenutaka početi treći trening. Naime, kod planiranja puta mislili smo da ćemo gore doći tek pred kvalifikacije, pa nas je buka moćnih strojeva jako iznenadila i ponukala da hodamo brže prema stazi.

[nggallery id=50]

Prošavši pored glavne tribine i shvativši da treći trening tek počinje, odlučili smo ga pogledati točno preko puta izlaska iz boks(ev)a. U trenutku kad smo se naslonili na ogradu, ja još uvijek nisam mogao vjerovati da je to to – F1 uživo! Button je u tom trenutku izašao iz boksa polako, stao iza crte koja dijeli boks i stazu, pritisnuo gas do kraja, držao ga na limitatoru desetak sekundi i krenuo kao iz topa. Dlake su mi se skroz naježile, a srce lupalo kao ludo. Za njim Schumacher, Raikkonen, Massa… U toj silno neopisivo lijepoj buci jedni smo druge pogledavali, pritom slagavši priglupe face. Neki su tu na izlazu iz boksa stajali nekoliko minuta, dok bi se drugi jedva provlačili pored njih, čekali , zagrijavali motore pa vježbali start ili što već. Volio bih da mi jednom netko objasni što li se to radi kod izlaska iz boksa jer to na TV-u nikad nisam vidio. Tu smo pogledali prvi dio kvalifikacija, a drugi i treći između tribina Silver 2 i Silver 3. Sunce je nemilosrdno pržilo pa smo se dvoumili hoćemo li po pivi ili vodi. S obzirom da smo kasnije namjeravali do grada, prevagnula je voda i to ne ona kupljena, nego ona iz WC-a. Bila je jeftinija i svježija.

Dok bih inače gledao prijenos na TV-u, režiser bi svako toliko pokazao kadar s kupačima na Aquaparku pored autodroma. Uvijek mi se činilo da je to malo dalje nego što ustvari jest. Tako smo mi nakon kvalifikacija potražili osvježenje u Aquaparku. Moj prijedlog da pješice obiđemo stazu pao je u vodu.

Nakon desetak minuta vožnje stigli smo do Aquaparka. Iznenadili smo se kad smo vidjeli da je to točno iza zavoja u kojem je Massa prije dvije godine izletio. Na parkingu pored vidjeli smo domišljate ljubitelje F1 iz Srbije koji su na kamionu prastare vučne službe postavili zidarsku skelu i s nje pratili događanja na stazi potpuno besplatno i to otprilike s visine dvokatnice. Svaka čast na domišljatosti. Došavši na kapiju Aquaparka vidimo da radi do 19.00, a sada je 17.00. Ulaz je 25 eurića po osobi. Ja se opet potajno nadam da će nam to biti preskupo za samo dva sata i da ćemo ići u razgledavanje staze pješice, ali tada Tihana uzima stvar u svoje ruke i na svom tečnom engleskom uvjerava blagajnika kako bi nam mogao spustiti cijenu jer je već 17.00h! Neko je vrijeme i on pričao engleski, a kasnije se pravio blesav i udrio samo mađarski i pobrao nam cijenu za cijeli dan. Nitko od nas nije imao kupaće gaće, ali smo se snašli, lijepo osvježili, malo odmorili, te takvi kasnije otišli u razgledavanje Budimpešte. Malo smo obišli stari grad i zasjeli na zasigurno najljepšem mjestu gore, u kafiću s terasom i pogledom na novi dio grada. Tu smo bili do 23.00 i laganom vožnjom kroz grad opet došli do autodroma oko 23.40h. Odlučili smo da nećemo plaćati kamp, već da ćemo pokušati parkirati kombi 50-ak metara od ulaza Gate 7 jer je bilo mjesta, preko puta ograde kampa, te sa stražnje strane kombija postaviti vreće za spavanje i tu prenoćiti u nadi da nas nitko neće micati. Bilo je tu puno policije i redara od kojih smo očekivali probleme, ali ih nismo baš zanimali. Tako je i bilo. Poredali smo se jedan pored drugog kao srdele i pokušali zaspati. To i nije bilo lako s obzirom na dance muziku koju je DJ puštao 30-tak metara od nas, i harmonike veselih navijača iz Njemačke i Finske u kampu također 30-40m od nas. Istovremeno buka dviju muzika, lavež nečijeg psa, svađa jednog pripitog para u šatoru pored nas…umorni smo nekako utonuli u san, kad odjednom kap po kap počne padati kiša. Nemoguće, pa cijeli je dan bilo +40, kako sad kiša? Pa i trka bi sutra trebala biti po lijepom vremenu. Još nam je i to trebalo. Trebali smo ići u kamp i postaviti šator, naravno, ali za to je sada bilo kasno pa smo se pokupili u kombi i tu nezadovoljni pokušavali zaspati. Već je polako svitalo, a ja nisam oka sklopio. Kiša je polako prestajala. Odlučio sam protegnuti noge i prošetao malo po kampu. Bio je tu veliki motorhome proizveden vjerojatno negdje 70-ih godina prošlog stoljeća, na kojem je pisalo F1 FAN FINLAND, bilo je raznoraznih kampera, motocikala, šatora s obiteljima ljubiteljima F1. Lijepo. Na jednoj ogradi pored vozila s poljskim registarskim tablicama vidio sam transparent od kojeg sam se naježio. Pisalo je: „Kubica we need U!“ Pomislih, mi smo već zaboravili na jednog od ponajboljih vozača današnjice, ali pravi navijači su ga se sjetili, svaka čast. Nadamo se da će nas opet uskoro razveseljavati svojim potezima. Kako se je sve više danilo, polako su počele pristizati kolone automobila iz cijele Europe koje su prolazile ispred našeg kombija, tako da spavati nije mogao baš nitko. Brzo smo odlučili da će nakon marende Manuel, Rosando i Rok otići na ulaz i odmah kad se otvori otrčati na poziciju koju smo na kvalifikacijama odabrali za gledanje utrke. Tako je i bilo. Otišli su na travnati plato s kojeg puca pogled na zadnji zavoj, ulazak u boks, vidi se i startno-ciljna ravnina, doduše u daljini, ali tu imamo i videozid na kojem vidimo sve. Predobro. Doduše, prvi red je već bio zauzet, ne znamo kako, ali je, pa smo mi utrku gledali iz drugog reda. Do 12.00 na toj poziciji iza i oko nas bilo je 500-tinjak ljudi. Dobro smo odlučili kad smo poslali čuvare onako rano. Do utrke se vrijeme poboljšalo i opet je bilo oko +40. Nitko nije mogao ni pomisliti da je po noći padalo kao iz kabla. Sjedeći na podu odgledali smo cijelu utrku. Mjesta za protezanje nije bilo.

Nakon utrke se opet nije poslušalo mene i išlo na stazu na proglašenje pobjednika, već se je spakiralo stvari i krenulo put Buzeta. Tamo smo stigli oko 02.00h.

Jako lijepi vikend za ljubitelje F1 i one koji će to tek postati. Ljudi, nemojte oklijevati, ulaznica za dva dana 90 eura (možda i manje), 1200,00kn za kombi, malo za gorivo podijeljeno na 7, malo klope, besplatni parking i to je to. Suveniri su skupi. Mi smo si priuštili magnetiće za frižider za 5 eura po komadu. Pozdrav svima, a posebno ekipi s kojom sam se lijepo proveo – Tari, Rosandu, Manuelu, Barbari, Tihani i Roku.

Alen B.