Blažičko: Prava istina o Jergoviću

Više od godinu dana izložen sam, zajedno sa suradnicima,  grubim napadima i vrijeđanju na jednom portalu. Pokušao sam autoru tih tekstova odgovoriti ovim tekstom, na istom mjestu, što bi jedino bilo ispravno i korektno. Nažalost, autor tekstova i vlasnik portala nije to dopustio jer nema trunku hrabrosti ni mrvicu dostojanstva. Ispričavam se svima vama koji ćete sada, čitati o “sukobu” koji je u svojoj biti duboko besmislen, ali je na osobnoj i ljudskoj razini nedopustiv i nizak.

–  –  –

Dok ljuštim luk

Ivan Blažičko

Gunter Grass, veliki njemački pisac i meni osobno jedan od najdražih autora, u knjizi „Dok ljuštim luk“ obračunao se s nekim demonima vlastite prošlosti. Čovjeku koji ljušti luk, nerijetko ostaje neugodan miris na prstima, a bude i suza, kada se skinu slojevi privida kojima je omotana nečija stvarnost.

PROLOG

Mladena Jergovića upoznao sam prije 25 godina, na jednoj od posljednjih VN Jugoslavije, na Grobniku. On je bio novinar Vjesnikove kuće u usponu, pisao je ponekad za elitni Start, a ja sam počinjao komentirati velike stvari na tadašnjoj TV Zagreb. Generacijski bliski, ali sasvim drugačiji. Pozvao sam Mladena na druženje navečer u Opatiji. Slijevale su se tada u „staru damu“ rijeke mladih ljudi, tulumarilo se do zore, uživalo u prividu zapadnog svijeta slobode koji se stvarao oko motociklističke utrke. Odbio je poziv i ostao sjediti, potpuno sam, pod šatorom, na pustom i vrućem Grobničkom polju.

UVOD – KRONOLOGIJA

Stigle su devedesete, mirisao je ratni sukob i Mladen je, pomalo misteriozno, nestao iz zemlje. Čuli smo da radi nešto u Formuli. Kasnije, kad je oružje u Hrvatskoj malo utihnulo i kada smo se s poslova ratnih reportera vratili sportu, otišli smo i na pokoju utrku. Sreo sam Mladena u Imoli. Trčkarao je s kazetama, od reportažnih kola, do Bernija, da gazda pregleda jesu li kamere dobro postavljene, vide li se reklame baš kako treba. Par rečenica i ponovo bijeg u neki zakutak. U velike motorhomove velikih ekipa u kojima su se okupljali novinari nije dolazio, ni tada, ni kasnije.

POVRATAK

Ne sjećam se više, 2006. ili 2007., Mladen se vratio u Hrvatsku i prva stvar koju sam napravio bila je poziv da nam se priključi u komentiranju utrka Formule 1, kao studijski analitičar. Prihvatio je poziv i radili smo zajedno sve do kraja 2010., kada je neki genije na HTV-u odlučio da se Formulu 1 više neće pratiti.

KREATOR

U proljeće 2011., Mladen je došao do mog ureda ( i ja sam, u međuvremenu otišao s HTV-a, a jedan od bitnijih razloga za drugi odlazak bilo je i odustajanje od F1 ) i razgovarali smo dugo o tome treba li prihvatiti poziv nekog klinca, Davorina Štetnera, koji je kupio prava. Bio sam oduševljen i rekao mu – svakako, to je sjajno, naravno da ti trebaš to raditi.

Rekao sm mu i još nešto, ali o tome kasnije. 10 mjeseci kasnije, Davorin i Mladen gledali su se preko nišana, tužili se po sudovima, obračunavao se Mladen s „balavcem s konjskim repom“ preko medija. O cijeloj toj sezoni, o svemu što se događalo, niti me je tko što pitao, niti sam imao što za reći, niti sam u bilo čemu sudjelovao. Doznati ću kasnije – jedan od uvjeta Štetneru za suradnju s Mladenom ( u to vrijeme i Goranom Dijakovićem ), bio je da Blažičko ne smije doći ni blizu. Zapravo, Štetner je dovezao Mladena na sastanak u moju firmu, ali nije mogao doći upoznati čovjeka koji 20 godina komentira F1. Trebam li spomenuti da, nakon što sam ga ohrabrio da krene u avanturu komentiranja 2011., Mladen Jergović više niti jednom nije nazvao, ili na bilo koji način stupio samnom u vezu. Ni ja s njim.

KREATOR – DRUGI PUT

Kada su odnosi između Mladena i Davorina bili, činilo se, nepovratno narušeni, tek je tada, prvi put uopće, u zimi 2011., Davorin Štetner došao do mene. Zbog prirode svog posla nisam mogao raditi kao komentator i trebalo je dosta muke da dobijem dopuštenje. Od tada, počinje priča o prijetvornosti, dvoličnosti, podlosti i neviđenom bezobrazluku, koju ću vam uskoro ispričati. No prije toga, skinimo pokoji privid, krenimo malo ljuštiti luk.

EXECUTIVE PRODUCER

Mladen Jergović uistinu je radio za Bernijevu produkcijsku kuću. Bio je televizijski tehničar, zadužen prvo da stavlja i vadi kazete iz magnetoskopa. Kasnije je napredovao, pa su ga stavili da sjedi pored ljudi zaduženih za grafiku i da im šapuće potpise. Još kasnije je, navodno, postao glavni režiser prijenosa. Pišući sam o svojem poslovnom uspjehu napisao je i sljedeće – u slobodnoj interpretaciji, kome se da, može to potražiti u Mladenovim zapisima – „toliko smo se uigrali da sam u jednom trenutku dopustio nekim kamermanima da se, ako misle da je to potrebno, sami „urežu“ u prijenos. Nitko Mladena nije tjerao da to napiše, ali kad već jest, postalo je jasno svima koji su ikada radili u TV produkciji, da imaju posla sa šarlatanom. Ostavimo po strani da na kameri ne postoji prkidač kojim bi se kamerman „urezao“ u prijenos – to je sigurno Mladen riješio učas s Neweyem i instalirao na kamere – mnogo je važnije da na svijetu ne postoji kamerman kojem bi palo na pamet da se „ušnita“ u final prijenosa koji se radi s 20 i više kamera. Osim ako nema ego veći i od Mladenovog. A nema. No dobro, pustimo i tu epizodu na miru. Ali, vratimo se na još tri sitne. Nekao mi se čini da je u toj bajci o uspjehu propušten detalj u kojem je Mladen na dvije ili tri godine maknut iz TV produkcije F1 i poslan na hlađenje na mnogo složenije poslove u produkciji svjetskog prvenstva u rallyu? Ako sam propustio, isprika, ali pamtim baš taj detalj i to ispričan, pogodite gdje? Kod Trubadura, u Dubrovniku, u društvu Mladenove ljupke supruge. Kasnije se više nikako nismo sretali na utrkama, vjerojatno zbog Mladenove zauzetosti. Mladen se vratio, počeo s nama surađivati i nerijetko, kako to i sada čini, naglašavati kako je iz TV produkcije F1 ispraćen uz počasti i s bogatom otpremninom.

MALA DIGRESIJA

Sve do nedavno, do trenutka kada je shvatio da ga je Štetner navukao za uši i da neće biti dio projekta F1 ni ove sezone, Mladen je pljuvao sve i svakoga, ali pišući i govoreći o meni, ipak je birao riječi i bio oprezan. Ne zato što me poštuje ili što drži do svega što sam učinio za njega, ma kakvi. Mladen Jergović je nevjerojatna kukavica i, znajući da ja mogu tamo gdje mogu rijetki, silno se bojao da to i ne napravim. Da nije bio toliko prijetvoran, pokvaren i bezobrazan, ja to ne bih napravio nikada. Ali bio je. Pa će sada malo kusati.

RAZGOVOR S BERNIJEM

Prije pet ili šest godina, dok smo s Mladenom radili Studio F1, napravio sam s Bernijem Ecclestoneom veliki intervju u hotelu Esplanade. Na kraju, iz kurtoazije, rekao sam
– „Mladen sends his regards“.
Bernie me pogledao začuđeno
– „Mladen?“
– „Jergović, he used to work for you.“
– „Oh, that Mladen. What is this clown doing now?“
– „He’s working with us, on TV, as special Formula One analyst“
– „He’s working as F1 analyst??? You must be desperate.“

Odmahnuo je tada rukom i dodao „Always only problems with Mladen“. Nazočili su tom razgovoru i bivši predsjednik HAKS-a Marijan Kostrenčić i glavni tajnik HAKS-a Zrinko Gregurek, a tko zna, možda postoji negdje na HTV-u, u nekoj ladici, i kazeta sa snimkom. Nisam tankoćutnom Mladenu ispričao taj kraj razgovora, znajući da bi ga to jako potreslo. Nema potrebe za spekulacijama, ali koliko sam upoznat s poslovnim običajima u Engleskoj, kao i u Hrvatskoj, otpremnine ne dobivaju mladi ljudi, daleko od penzije, koji sami odluče otići iz kompanije. Otpremnine se daju onima kojih se kompanija želi riješiti.

„MOJI DEČKI I MOJE ANALIZE ZA FOM“

Prije dvije godine otišao sam iz Sportskog programa HTV-a. Još uvijek tamo rade ljudi s kojima sam proveo dvadesetak godina života i s kojima sam odličan prijatelj.

Ali ne usuđujem se više koristiti sintagmu „moji dečki“. Jednostavno zato što vrijeme ide, što sada tamo ima mnogo mladih ljudi koji me čak niti ne poznaju. No, čak – koliko sada – sedam ili osam godina nakon odlaska iz produkcije F1, Mladen vas ( ne ljutite se što kažem vas, mene ne može ) uvjerava da postoje „njegovi dečki“ koji pažljivo slušaju njegove naputke iz Pule i koji, isključivo prema njegovim instrukcijama danas rade prijenose F1. A nakon toga on šalje svoje analize glavnom režiseru, Deanu Lockeu, koji noćima razbija glavu zbog ukora koje mu tako dobrohotno šalje njegov mentor Mladen. Zanimljivo. Pogledajmo što o tome kaže glavni direktor FOM-a za TV prava, „moj dečko“ s kojim sam tri puta vodio duge i teške pregovore oko licenci za F1, Ian Holmes. Pitao sam ga još prošle jeseni, kada je počela odvratna Mladenova agresija, ali nisam mislio koristiti odgovor. Ali zašto ne?

E moj Mlađo? Ovo je bilo formalno. Ali imalo je i neformalni, telefonski nastavak. Kojem ću se vratiti nakon kratkog izleta u jedan od posljednjih Mladenovih tekstova – „za vrijeme VN Malezije dosta sam intervenirao SMS-ovima“. To da je Jergović slao SMS poruke Deanu Lockeu, u to sam siguran. Za vrijeme svake utrke on pošalje stotine poruka, na različite adrese, ali i o tome malo kasnije. Kaže mi Ian:

„No, absolutely he has no bussines in our production for years. I know that he’s harrasing Dean wit emails and messages, but nobody cares“.

Jer, zamislimo situaciju – VN Malezije, osmi je krug, vozači na čelu „šoraju“ se do bola, kreću boksevi, a glavnom režiseru koji prati tridesetak ekrana stižu SMS-ovi. „ Trojka, raširi malo kadar, javlja Mladen da ti cure bolidi na izlasku iz zavoja“ – viče u interkom Dean Locke – koji, zapravo, ne režira prijenos, već čeka Mladenove SMS poruke da zna što mu je činiti. Čak su i ljudi na Mladenovoj web stranici shvatili da to baš tako ne može funkcionirati, pa ih je nekoliko, dobrohotno, pokušalo reći našem junaku, da nije nužno da to priča i piše, ali zaradili su samo histerične ispade i progon sa stranice – jer za njih je nogomet a ne F1. I o tome kasnije još malo. Da skratim, ne postoje nikakvi „Mladenovi dečki“, niti Mladen piše ( a piše ), bilo kome u FOM-u tko bi to što on piše i pročitao. To što Mladen radi, u pristojnom se svijetu zove mobbing.

SLUČAJ N.N. I OSTALI KREATOROVI LJUDI

Neven Novak posebna je meta. Mladenova netrpeljivost prema Đambu pretvorila se s godinama u patološku mržnju. Naime, Mladen je opsjednut idejom da je upravo Neven njemu uzeo ono što mu pripada – da bude uz mene, ili da sam u prijenosima tumači „Urbi et orbi“, što se, zapravo, događa u F1. Neven Novak počeo je samnom raditi davno, dok se Mlađo potucao svijetom. Neven je vrlo cijenjeni novinar koji prati auto industriju. Za razliku od Mladena, televizijskog tehničara, Neven je odradio stotine testova različitih automobila, uključujući i mnoge trkaće, vozio se Estorilom, Paul Ricardom, Vallelungom, Monzom i još desecima staza na kojima se vozi i F1. Vozili su ga Juha Kankkunen i Sebastian Loeb i još mnogi majstori, pokazivali mu tehnike ulazaka u zavoj, učili ga sportskoj vožnji. Mladenu je sigurnost svetinja, pa već 15 godina vozi Range Rover, a vozio ga nije nitko. Međutim, čim je dobio moj poziv i priključio se ekipi u Studiju F1, nakon utrku, dvije, počeo je Mladen, za vrijeme prijenosa, meni slati SMS poruke. Sjedeći samo desetak metara dalje od naše kabine, pisao bi: „ti si super, to je odlično, ali Novak je katastrofa, ne valja ništa“. Kada bi utrka završila, sjeo bi s nama na TV trgu, i kao da se ništa nije dogodilo, popio kavu. Budući da takva sranja ne podnosim, vrlo brzo sam našem Mlađi dao jasno do znanja da neću promijeniti Nevena i da mi prestane slati takve poruke. Smanjio je, ali prestao nije nikada. U četiri ili pet godina naše suradnje, zbog drugog posla, jednom nisam mogao komentirati utrku i samo sam tada odlučio spojiti u kabini Nevena i Mladena. Međutim, budući da je Mlađo tako lako predvidljiv, stavio sam uz njih i Marka Šapita. I dogodilo se točno ono što sam rekao Marku da će se zbiti – u trećem krugu utrke, Mladen je, nakon jedne Nevenove rečenice, izveo histeričnu scenu, bacao papire i, da ga nije Marko „složio“ na mjesto, imali bi skandal samo takav. Inače, te podle i ružne poruke protiv Nevena, to je ono što Mlađo spominje kao „upozoravanje na loše stvari“ dok je radio s nama. Kada sam se, u drugoj sezoni s Kreatorom, ja uključio u prijenose, Mladen je ponovo krenuo – nakon godinu dana nejavljanja – mene zasipati porukama. Čuvam ih nekoliko, a jedna mi je posebno draga – ulovila me na utrci koju nisam radio, bio sam na putu u Parizu. Radili su tada Neven Cvijanović i Ivan Šeperić Grdeša: „ pa zar ćeš ti zaista davati legitimitet ovom Štetnerovom cirkusu, ovo je tragedija itd., itd.“ Pojava nekih drugih ljudi koji su se uključili u komentiranje Formule 1, a koji su jednako veliki i legitimni zaljubljenici u F1 kao i Mlađo, izazvala je novi val histerije. Ako prolistate tekstuljke našeg TV tehničara koji se razumije u rezolucije, pronaći ćete hrpu smeća nabacanog po Cviji, Šepi, Nevenu, ljudima koji rade na GP 1.hr portalu s temeljnom premisom – otkud im uopće pravo da govore o F1??? O meni, u to vrijeme, još su se birale riječi: „onaj stariji, iskusniji, inače odličan komentator koji zna sve o nogometu…“ Kao što rekoh, ne zbog poštovanja prema više od 200 prijenosa F1, ili zbog svega što sam učinio za njega – to je davno zaboravljeno. Samo i jedino zbog straha. Jer Mlađo zna da ja znam. A što sam ja to zapravo napravio za Mladena Jergovića?

FORMULA 1

Mladen Jergović, ako izuzmemo nekoliko mjeseci virtualne, email suradnje na projektu USF1, nikada u životu, niti jedan jedini dan nije radio u Formuli 1. Kao što sam spomenuo, on je TV tehničar koji je u sasvim drugom poslu, pratio utrke. Istovremeno, bivajući godinama uz sport ( a tako daleko od njega ), Mladen je, kao i bezbroj takvih, sličnih likova, razvio pomalo autistično znanje, složio u memorijske kartice tisuće podataka o F1 i krenuo se, naš TV tehničar, predstavljati kao vrhunaravni autoritet za sport čijim dijelom nikada nije bio. Odmah priznajem, pomogao sam jako u kreiranju tog mita i zato sada, kada se ljušte oklopi privida, i na mojim rukama ostaje mnogo neugodnog mirisa. Otvorio sam Mladenu prostor da u Studiju F1 priča sve te bajke o „njegovim dečkima“, o silnim vezama u F1 koje ne postoje itd. Kada je krenula priča o USF1, iskreno sam se veselio, jer meni bi zaista bilo drago da Hrvatska dobije pravog insidera, čovjeka koji će biti istinski dio tog svijeta. Mladen je taj prostor obilato koristio. Nikada nisam odbio niti jedan njegov prilog, ni o USF1, niti o Evelin Frank, malom Grobenskom ( sve su to projekti kojih se Mlađo prihvaćao i uz koje se u emisiji samopromovirao, a koji su, gle čuda – propadali ). Štoviše, dobio je logističku podršku dobrog režisera Zlatka koji mu je slagao i montirao sve njegove priče i bajke. Tim je bjednije što je, radeći za Kreator, pokušao odmah otjerati i dobrog Zlaju jer je on „Blažičkov čovjek“ – kakav si ti, Jergoviću, grozni seronja! Dobio je moju podršku i kada su ga pozvali Štetner i Dijaković, i to oduševljenu – znao sam da ja ne mogu raditi i jako me je veselilo što će prijenose raditi Mladen. Pa sam, na ranije spomenutom razgovoru, dodao i sljedeće: „super je da ćeš ti to raditi. Brzo ćeš „ubiti“ Dijakovića, on to neće izdržati…“ Znajući u kakvom je psihičkom i fizičkom stanju Goran, znao sam da će se uz Mladena pogubiti. To se i dogodilo, ali Mlađi to nije bilo dosta. Putujući na prijenose u Voloder u automobilu, pa još i starom, kukavičkom taktikom SMS mobbinga, Jergović je toliko psihički izmasakrirao krhkog Dijakovića da je čovjek potonuo u dijabetički šok i teško se razbolio. To je ono što u svojim zapisima spominje kao „upozorenja Goranu da se mora bolje pripremati“. Jesam li za Mlađu učinio malo, ili mnogo, možda čak i nije bitno. Bitno je da sam to činio iz dobre namjere, iz prijateljstva s čovjekom koji prijatelja nema.

SLUČAJ ŠTETNER

Davorina Štetnera doživio je Mladen kao genijalnog pokusnog kunića. Super, zaneseni klinac koji nema blage veze, pogodan materijal za sve vrste obrada. Jedino, bez obzira na ludu hrabrost da uopće uđe u posao s F1, Štetner nije imao dovoljno love. Pa je Mlađo, inače poznata cicija, teško i nevoljko, ali s pripremljenim planom, posudio malom lovu. Da ima samo zrno razumijevanja za život u Hrvatskoj, za muku da se pronađe 10, a ne stotine tisuća EUR, i da nije tako gramzivi škrtac, Mladen bi dan danas komentirao F1, ja bi vikendima pekao ribu u Karlobagu, a Štetner bi ostao uskraćen za životnu školu. I dok je radio na HTV-u, Mladen je inzistirao da njegovi honorari stižu u dan, bez obzira na činjenicu da su klincima u redakciji kasnili i po četiri mjeseca. I stizali su, bome, a samo Grgo Juroš i ja znademo kako. Međutim, Mladen nema trunke razumijevanja za sve te hrvatske, svjetovne probleme, pa se, kad je povrat zakasnio, vratila histerija.

Izvrijeđao je mladog biznismena na najgore i najgrublje načine, trubio po medijima kako je izigran, da bi, mrtav hladan, nešto kasnije zatražio, ni manje ni više, nego 34.000 EUR za komentiranje sezone 2012. Dragi Mlađo, toliko nisu dobili proslavljeni nogometni reprezentativci za komentiranje svjetskih prvenstava – ali kako bi ti to znao, ti živiš po engleskim standardima, zar ne? Kasnije je Štetner novac vraćao, Mladen je skinuo fetvu s Davorina i krenuo u novu vratolomiju rektalnog alpinizma – od prošle jeseni zasipa Štetnera mailovima i SMS porukama u kojima nudi svoje usluge – jer Ivica i Neven ne valjaju. Budući da su, u međuvremnu, stotine ljubitelja F1 popljuvale njegove prijenose ( kao što druge stotine pljuju po mojima ), malo je „smirio ribu“, pa se gurao silom u studio. I bio je Mladen uvjeren da će sve što je izgovorio, napisao, sve uvrede i gadosti, nestati samim činom njegove dobre volje da se vrati i da nam „prosvijetli pamet“. Puj, pike, ne važi. I tu se malo zajebo. Čučao je u Zagrebu u noći VN Australije, slao SMS-ove, molio, najavljivao na svom webu rješenja – jer „on zna što se događa i uskoro će otkriti“ – da bi ga Štetner dočekao „na aktera“ i vratio mu lagani volej za sve gadosti koje je naš TV tehničar izveo. O da, skoro zaboravih, pisao je Mlađo pisma FOM-u, tražio da se Štetneru oduzmu prava, prijavljivao ga za nelegalno emitiranje, odlazio tužakati ranije spomenutom Holmesu koji ga je hladno otpilio, drukao Kreator BBC-ju zbog zajebancije sa Stigom i još puno toga zloga i zločestog je izvodio. Na njegovu žalost, i „njegovi dečki“ iz FOM-a ne shvaćaju ga baš ozbiljno. I sada, kad je shvatio, da od F1 neće biti ništa, kreće u obračun s neznalicama.

ŽELIM POMOĆI I SVE OSTALE LAŽI

Kako ne bi ispao „Bad Guy“ i prikrio svoju ljubomoru i netrpeljivost, Mlađo je sve svoje tekstove prepune uvreda, maskirao egidom kako on samo „želi pomoći da prijenosi budu bolji“. Kakva smrdljiva, prijesna laž! Naime, meni je godinama u prijenosima pomagao Vojan Jagić. Zaljubljenik u F1 iz Rijeke, vlasnik prebogate baze podataka, čovjek koji o F1 znade nemjerljivo više od TV tehničara Mladena Jergovića, a, otkriti će se u posljednje dvije godine, i odličan pisac. Vojan mi je godinama slao sjajne i korisne statistike uoči utrka, a za vrijeme prijenosa poslao bi, kada bi osjetio da treba, tri ili četiri SMS-a s upozorenjem na neki važan detalj ili neki statistički podatak. Mala digresija, Vojana sam u životu vidio samo jednom, sasvim slučajno. To se zove – pomoći nekome. Kada sam krenuo raditi sezonu 2012., prvo sam zamolio Vojana za nastavak te suradnje. Međutim, Vojan je u međuvremenu, počeo surađivati na Mladenovoj web stranici, pa je lojalno, pitao Mlađu za dopuštenje. „Čovjek koji samo želi pomoći“ najstrože je zabranio Vojanu bilo kakvu suradnju samnom i prije no što sam izgovorio prvu riječ u prvom prijenosu 2012. Nije pritom nevažno spomenuti da je Vojan, nažalost, nešto ranije ostao bez posla i da bi mu sigurno dodatni honorar dobro došao ( i dobio bi ga ) – ali za Vojanove se muke Mladenu iskreno, duboko i živo jebe. Inače, opet ću malo odlutati – i ja, ponekad, želim pomoći jednom mladom novinaru koji danas radi u Sportskom program jer mislim da to zaslužuje. I onda ga nazovem, kažem njemu što mislim da nije dobro, a ne odlazim na web HTV-a i ne pišem mu na Forumu javno prokazujući njegove pogreške. Kada je kretao s web stranicom, najavljivao je čuda, a ponajviše se kitio nevjerojatnom „originalnošću“ stranice. A onda, bacite pogled na stranicu ozbiljnog F1 novinara Jamesa Allena i shvatite da je Mlađo besramno maznuo apsolutno sve – dizajn, sadržaj, ideje. Vrhunac je bio lani, kada je, sjedeći u sobici u Puli uz TV ekran, twitao svemirom kao i James Allen. Uz mikro razliku – Allen je bio na svakoj utrci ( a nazočnost na mjestu događaja osnovna je premisa tweeta ), a Mladen Formulu nije vidio uživo, koliko? Tri ili četiri godine u Studiju F1 na HTV-u, pa još dvije sada – po mojoj slobodnoj procjeni – pet ili šest godina naš TV tehničar Mlađo nije vidio uživo utrku F1. Takvih je laži, zapravo obmana, bezbroj.

DOBRI LJUDI

Okupio je Mladen na svojoj stranici neke sjajne ljude. Vojana, Zlatka, Otona. Mnogo bolji pisci i znalci od našeg TV tehničara, privlače i druge pametne i dobre koji, ponekad, upozore Mlađu da mu nije potrebno govoriti o svojim bjesovima, govoreći ružno o ljudima s kojima je dugi niz godina radio. I to ga posebno razljuti. Pa otjera one koji nisu vrijedni njegove milosti da „gledaju nogomet, jer Formula nije za svakoga!“. O tužni, mali čovječuljče. Jesi im reko, svaka ti čast! Baš si ih otjerao u pustopoljine najvećeg sporta na svijetu, i sačuvao čast Formule o kojoj je dopušteno zboriti samo odabranima. Tebi i još dvojici, ako je suditi po tvojim recenzijama svjetskih novinara koji desetljećima prate F1. Ni oni nisu ništa posebno, piše Mlađo. A piše i ovakve nebuloze, ponukan još jednim naivnim pitanjem – kakav je bio Damon Hill u suradnji s inženjerima i mehaničarima? Ok, ali ništa posebno – kaže Mlađo!!! Bože dragi, pa odakle bi ti Mlađo, u to vrijeme Bernijev potrčko, mogao išta znati o odnosima Hilla jr. i njegovih mehaničara?? Baš su tebi dolazili na ispovjed i tračali Grahamovog sina!!! Nema srama u laži i obmani naš TV tehničar. A pametni se ljudi samo nasmiješe i pređu na Vojanove tekstove.

GRAND FINALE

Kada je shvatio da ga je Štetner zajebao, Mlađo, ukakana kukavica, nije ponovo udario na klinca s „konjskim repom“. Sad mu je jasno da dečko iz Jaske drži uzde i da ga ne treba gaditi, već da treba udarati okolo, po Nevenu i meni, i nekako se, vrijeđanjem drugih, polako uvući u Štetnerovu guzu. Možda ih ipak otkanta, sanja naš TV tehničar u sobici u Puli. Ali ne prestaje lagati, pa objavljuje – „Blažičko ne dopušta da ja radim, on me neće, evo, sad sam vam i to otkrio“. Ne ljutite se, cijenjeni čitatelji, sad će postati vrlo osobno, pa ako ste slabijih živaca, vrijeme je za predah. Dragi moj Mladene, vlasnik prava i šef cijelog projekta je Davorin Štetner. On je jedina osoba o kojoj ovisi tvoj „povratak“. Je, spominjao je tu mogućnost, vi ste pregovarali, ali se, koliko znadem, niste dogovorili. Ja sam, za tvoj povratak, postavio samo jedan uvjet – da se javno, na svojoj stranici, tu gdje već godinu i pol veličanstveno sereš o ljudima koji ti nikada u životu nisu učinili baš ništa nažao, ispričaš. Koliko sam čuo, za to nije bilo problema, ti si trenutno spreman progutati sva govna, samo da ti je ponovo do ekrana. Ali, zajebo te „konjski repić“. Štetner može, još ove godine, izabrati Paju Patka ili Nives Celzijus da komentiraju F1, može angažirati slavnog Zeku, pučkog tribuna i komentatora svih nogometnih utakmica u Zagrebu, a može uzeti i tebe. Ja imam mogućnost izbora, ako se to dogodi – ostati ili otići. Bez brige, otići ću.

O ČEMU JE TU, ZAPRAVO, RIJEČ

Oprostite mi na ovom, svakako predugačkom uvodu i u pravu ste, do sada nisam rekao ni riječ o biti, o meritumu sukoba. Oko čega se mi, zapravo, sporimo? O tome, tko je bolji komentator Formule 1 – Mladen Jergović, ili Ivan Blažičko? Mladen Jergović, iz prvog A, tvrdi da onaj zločesti, veliki i debeli Ivica iz osmog B nema pojma i da je on puno bolji komentator. Možda je, dijelom, u pravu. Ivica je često nezadovoljan činjenicom da mu, uz 60-satni radni tjedan, ne ostaje dovoljno vremena da se pripremi kako bi želio i svjestan je svih svojih mana i propusta. Ali, malo je tko malom Mlađi govorio o njegovim prijenosima. Pa pozovimo u pomoć „onog starijeg, iskusnijeg, inače odličnog komentatora koji zna sve o nogometu“ ( tako ga kiti mali Mlađo, pa će, valjda, prihvatiti sud tog iskusnog, odličnog komentatora, o kojem je tako lijepo ( od straha ) zborio ). Čak i ako stavimo postrani golemu govornu manu, ridikuloznu akcentuaciju i probleme s osnovama hrvatskog govornog jezika – dragi moj Mlađo, nije to bilo dobro. Evo zašto:

LOGOREJA

Ono što ti doživljavaš kao svoj najveći trijumf, prijenos o kojem će se pričati generacijama, četiri sata prijenosa ničega, umjesto urke za VN Kanade, bio je, nažalost, dragi Mlađo, potpuni televizijski debakl. Časteći me kojekakvim konstrukcijama u posljednje vrijeme, izmislio si jednu na kojoj sam ti jako zahvalan i koja me od srca nasmijala – neka moja pozicija u hrvatskom medijskom svijetu koju ja zlorabim i ne dopuštam tvoj novi uzlet. Puno ti hvala, ovo je genijalno. Da, doduše, postoji moja pozicija u medijskom svijetu u Hrvatskoj, zarađena u 25 godina rada s osnovnom idejom – kad možeš, pomozi, a kad ne možeš, ne odmozi – i zahvaljujući toj poziciji, mogu ti reći točan broj kućanstava koja su, primjerice, na MAX TV pratila tvoj „trijumf volje“, niz genijalnih misli kojima si spasio prijenos. Umjesto da se odjaviš, pustiš snimku sažetaka, ili bilo što drugo, ti si, opijen vlastitim glasom i pameću, tukao četiri sata. Već nakon pola sata odustalo ti je više od pola gledatelja, jer, Mlađo, da se ukazao i Bernie Ecclestone osobno, s Laudom, Dennisom i Williamsom, pa da su krenuli pričati, a da slika pokazuje kišu koja pada, nezahvalni bi se gledatelji počešali po jajima, otišli po pivu i prebacili bi na program na kojem se nešto – događa! Ali ti to ne možeš shvatiti. Rado se hvališ porukama koje se dobio, tada. Drago mi je, ali vjeruj, dobio si ih od svih koji su to izdržali do kraja. A brojač na MAX TV pokazao je na kraju dvoznamenkastu brojku. Dosta skupa zajebancija za 40 gledatelja, ali, kaj te briga, to ionako Štetner plaća.

EMPATIJA

Ono što je pokopalo tvoje prijenose i zbog čega su ljudi vrlo brzo počeli ozbiljno prigovarati Kreatoru, svakako je izostanak bilo kakve emotivne reakcije na sport, na ono što se događa na stazi. Ta rijeka uzvišenih misli tekla je jednako na slobodnim treninzima kada na stazi sat vremena nije bilo nikoga, kao i u utrci kada su se događala čuda. Tebe, zapravo, užasno smeta kada se one budale u bolidima počnu forfarati, gurati, sudarati, kada cijeli svijet skače na noge. To je fuj, to je besmisleno i to je točno za onog zločestog, velikog i debelog Ivicu iz osmog B, koji onda viče, a glupi gledatelji, nedostojni tvojih briljantnih opservacija, uz to svršavaju. Kako je teško, kako je mučno biti Prometej u vlastitom sokaku i nuditi vatru, a suseljani, glupi i nedostojni radije se utječu nekom tko ne zna ali je „stariji i iskusnijji, inače odličan komentator.“ Kako je teško razumjeti ljude koji u nekom smiješnom, mrtvom danu, utorku, dva dana nakon utrke, hrle čitati tekst tog neznalice, pa ih više od 12 tisuća otvori samo taj jedan tekst, a, analitika weba kaže, tebi i tvojim genijalnim mislima potreban je cijeli tjedan da bi dobacio do te brojke. Zaista smiješno i nepravedno.

NARCIS I ZLATOUSTI

Razlog te nevjerojatne pojave, tog nerazumijevanja, krije se Mlađo, u činjenici da, koliko god cijenili svo ono kumulirano znanje, sve one poluautističke gomile podataka, koje čak ni debeli, veliki i zločesti Ivica iz osmog B nikada i nigdje nije doveo u pitanje ( koliko je tu pogrešaka, a ima ih mnogo, reći će ti, zapravo neće – Vojan Jagić ), ljudi teško gutaju tvoj narcistički poremećaj zbog kojeg svo blago kojeg posjeduješ i s kojim bi mnoge mogao podariti, gubi svaku vrijednost i postaje tek biserje koje ti bacaš, u svoj glavici, pred nezahvalne svinje. I to ti dobri ljudi, koji od tebe žele čuti i pročitati nešto, govore, kod tebe, na tvojim stranicama, ali ti ne čuješ, ne razumiješ. Zlatousti podstanar u tvojoj glavi je prejak i ne prestaje – ti si najveći, najpametniji, ti sve znaš, tebi se ispovjedaju svi u F1, nabij im to na nos. Jebi ga, Mlađo, ljudi su ti svinje, da citiram starog Franju Šafraneka.

ŠTO JE JOŠ BILO

Kada mi je, nakon godinu i pol svih Mladenovih sranja napokon pukao film, nazvao sam ga i postavio, barem meni, vrlo važno pitanje – jesam li mu ikada u 20 godina poznanstva učinio išta nažao? Nisam, rekao je. Pa zašto onda piše sva ta sranja? „Jer to nije dobro“ – uzmucao je, usran od straha, skriven iza neke tipkovnice, nekog monitora. Onda je hitro nazvao, pogodite koga – Štetnera. I počeo plakati da sam mu prijetio, da je snimao razgovor, da će me prijaviti policiji. O tužni, smiješni mali čovječuljče. Što si pomislio? Da ću sjesti u auto i doći u Pulu pa te istući palicom? Pa da te puknem šamarom, glava bi ti se pet puta okrenula, ko Mariolinu. Miruj, ne kakaj u gaće, davno sam se prestao tući. I onda nova laž – nisam ti Mlađo rekao da ću ti učiniti nešto što ćeš zapamtiti, već nešto zbog čega će ti biti jako žao. I siguran sam, još ćeš dugo, dugo žaliti zbog toga što si me isprovocirao na ovaj tekst.

EPILOG

Možda se Mladen i Štetner dogovore, pa će već sljedeću utrku raditi Mlađo. Ja neću sigurno, jer me nema, na putu sam. Možda ću, sljedeći put kad se sretnemo, ipak odgojno isćuškati tog malog, podmuklog, dvoličnog srolju, ako ne pobjegne daleko, kao što je nedavno guzicom strugao po zidovima Sheratona, držeći se što je moguće dalje od velikog, debelog i zločestog Ivice iz osmog B. Brzo Mlađo, trk odmah do učiteljice, prijavi me, pa ako ona ne reagira, odi raski, ili ravnateljici. Pusti policiju, oni bi vrištali od smijeha da te čuju. Svima vama, koji ste isključivo zbog njegovog narcizma uvučeni u ovu priču, koji guštate zbog ovog javnog „sukoba“ na jednoj ili drugoj strani, iskreno se ispričavam. Kao što do sada nisam nikada, tako više nikada i neću javno progovoriti o tom tužnom, smiješnom malom čovječuljku, izjedenom od zavisti i muke, bijednom u svojoj dvoličnosti, pokvarenosti i zloći. Samo ću još jednom ponoviti, kada se ogule svi slojevi luka, ne postoje nikakvi dečki, nikakve ekskluzive, nikakve “nulte ruke”, ne postoji baš nitko tko bi se u svijetu Formule 1 sjećao apsolutno bezveznog TV tehničara, Mladena Jergovića. Čovjeka nesposobnog za bilo kakvu normalnu socijalnu interakciju, emotivno hendikepiranog, otuđenog i izgubljenog u virtualnom svijetu u kojem okuplja šačicu sljedbenika kojima još nitko, do sada, nije rekao istinu. Čovjeka koji sam sebi piše komentare pod tekstove koje objavljuje i histerično se svađa sa svima koji, začudo, ne misle kao on. Na njegovu ogromnu žalost, u svjetskom automobilizmu uistinu postoji čovjek iz Hrvatske koji igra važnu ulogu, koji ima privatne brojeve Bernija i Jeana Todta, koji je ambasador FIA-e na utrkama F1, ali to nije naš TV tehničar. Ime tog čovjeka je Zrinko Gregurek, a i o njemu je Mlađo nedavno lagao, napisavši da se „ne čuje sa Zrinkom baš svaki dan“. Ne čuje se Mlađo sa Zizijem nikada, a i da se javi, ne bi dobro prošao – zato što postoje ljudi koji jako drže do prijateljstva. Što se mene osobno tiče, ovo je sigurno posljednje što ćete ikad čuti ili pročitati na ovu temu. Tužni Pierrot Mlađo može, što se mene tiče, staviti na glavu lonkicu, zdjelu, ili Napoleonov šešir, lansirati se u orbitu i vikati da je predsjednik svemira, sasvim mi je svejedno. Mogućnost odabira je divna stvar, žao mi je samo zbog Vojanovih tekstova. Hvala vam na pozornosti i uživajte uz još jednu sjajnu sezonu F1, slušajući koga god želite – izbor je samo vaš.

Ivan Blažičko