Retrovizor: Sivi oblaci na Alonsovom horizontu

Iako Španjolac i nakon Suzuke formalno ima prednost u prvenstvu, konkurencija mu ima brži bolid. Jesu li se prognoze o Alonsu kao vrlo skorom trostrukom svjetskom prvaku pokazale preuranjenima?

Dvadeset i devet bodova prednosti djelovalo je još tako solidnim kad se odlazilo iz Singapura, dovoljnim da se ostatak sezone “krpa” s konzistentnim postoljima, ali ultra-katastrofalan vikend za Španjolca okrenuo je cijelu situaciju naopako. Na dan kad mu je glavni konkurent osvojio 25 bodova, on je kući krenuo s nulom, prednost mu je smanjena na zanemariva četiri boda, a nema niti mnogo sumnje da Red Bull sad drži osjetnu prednost po performansama bolida, što i Ferrari nevoljko priznaje.

Pred Ferrarijem je sad mučan i hitan zadatak izvlačenja koliko je god još moguće brzine iz ovogodišnjeg bolida kako bi mogao barem pružati malo veći otpor Red Bullu, i ciljati na pobjede. Tifosi u sebi vjeruju da Vettelov alternator mora barem još jednom pokazati svoju nepouzdanu ćud, ali ulagati osvajanje prvenstva na tu kartu bilo bi malo preoptimistično čak i za njih. Štoviše, Vettel je u Japanu ovoliko dominantnom pobjedom malo podsjetio na prošlu sezonu, kad mu je to bila česta navika. Kombinacija pobjede, najbržeg kruga i Pole positiona nije nešto što se osvaja slučajno. Nijemac obilno stvara i koristi prilike kad mu se otvore.

No dok je to za Tifosije i Alonsove navijače loše, za prvenstvo je to sve skupa vjerojatno dobro: izravni dvoboj, ukoliko do njega dođe, uvijek je bolja varijanta nego proučavati kako vozač A kroz sezonu dostiže vozača B. Naravno, i to sve pod uvjetom da se kroz preostalih pet utrka ne uplete još vozača u igru ― za to još itekako ima vremena.

Ali nije dan za Ferrari bio tako beskrajno crn: neočekivano dobar vikend imao je Massa, svojim drugim mjestom u igru stavivši jedan argument za svoj ostanak u Scuderiji 2013. Istina, niti u jednom trenu nije niti priprijetio napasti Vettela već je Nijemac završio utrku s masivnih preko dvadeset sekundi prednosti, ali za vozača koji se u dosadašnjem dijelu sezone vukao kroz skupljanje sitnih bodova, ovo je dobar korak naprijed. Sad će biti interesantno vidjeti je li to bila jednokratna inspiracija ili Brazilac može držati istu formu barem do kraja sezone.

Opet, međutim, nekakva simetrija: dok je Ferrarijev drugi vozač imao dobru utrku, Red Bullov drugi imao je lošu ― bilanca od dva boda nije nešto čime bi Australac bio sretan, kao ni obračunom na startu s Grosjeanom koji sve više dobiva renome detonatora na četiri kotača. Njegov pak timski kolega nastavlja s neobičnim postignućem držanja trećeg mjesta u prvenstvu nakon tri četvrtine sezone ― bez i jedne pobjede. Ubuduće će se jedinica za konzistenciju zvati Räikkönen, oznaka “Rk”.

A i Kobayashi je stigao pokazati da neće samo Pérez imati u njegovoj ekipi pravo dolaziti na postolje, i time vjerojatno dobro popravio mišljenje o sebi u Hinwilu. Dobro odmjereno trošenje guma i obrana pozicije od Buttona potkraj utrke možda su negdje u pozadini stavili tintu u nalivpero za potpis sljedećeg ugovora. Kolega mu Meksikanac je također počeo dobro, fascinantnim napadom na Hamiltona kao da je htio pokazati McLarenu kakav vozač dolazi, da bi trinaestak krugova kasnije to sve anulirao izlijetanjem u pijesak, opet u duelu s Britancem. Di Montezemolo, gazda Ferrarija koji je već nekoliko puta isključio Péreza kao mogućnost za Ferrari 2013. zbog nedovoljno iskustva, je možda Martinu Whitmarshu tada poslao jedan prepredeni SMS “A što sam ti ja rekao?”.

Jako razočaravajući vikend za Mercedes, kojem je ovo prvi put da je ostao posve bez bodova još od prve utrke sezone, u Australiji. No, sa svime što se događalo proteklih dana i tjedana tamo, ekipa možda već više jedva čeka početak 2013. nego što joj se prolazi kroz 2012.

Iako zbog pretumbavanja u prvenstvu, Péreza i ostalih sitnica sveukupno zanimljiv, treba priznati da je GP Japana zapravo u drugoj polovici bio ispod prosjeka. (Barem u odnosu na ono na što smo ovih dana navikli!) Među vodećih pet vozača se tada ništa dramatično nije događalo, osim što je Button bio zalijepljen na Kobayashija.

Heroji utrke: Kamui Kobayashi i Felipe Massa. Dobar u kvalifikacijama, čvrst u utrci, bez prevelikih rizika te dobrom taktikom, Japanac je na domaćem terenu zgrabio solidnih petnaest bodova. Još uvijek je malo u sjeni Péreza koji ima već dva postolja ove godine, ali je ovime isto tako pokazao da ga ne treba podcijeniti. Također, ne bi bilo pošteno zanemariti i Massu koji je, doduše tek dosegao razinu na kojoj je bio 2008., ali ipak sigurno debelo nadmašio očekivanja cijelog paddocka, osobito s obzirom na deseto startno mjesto.

Potez utrke: Sergio Pérez. Napad na Hamiltona u šestom krugu bio je hrabar i spektakularan. Nažalost po njega, onaj trinaest krugova kasnije bio je također spektakularan, ali ne u pozitivnom smislu.

Razočaranje utrke: Mercedes. Na stranu što je Schumacher uspio nadoknaditi dosta mjesta i utrku završiti na jedanaestom nakon starta s kraja grida, no potpuna nestašica bodova od ekipe koja je inače standardni gost oko petog-šestog mjesta razočaranje je kako god okrenete.

Nagrada “Ništa nismo naučili”: Romain Grosjean. Kako je krenuo, uskoro će njegovom bolidu montirati gumene obloge oko cijele šasije, slično autićima u luna-parku. Što je najbolje od svega, kad nije sklon incidentima, respektabilno je brz.

Nagrada “Kraj suše”: Pastor Maldonado. Čovjek iz Venezuele završio je svoj podugački niz utrka bez bodova još od svoje pobjede u Španjolskoj. Ali i dalje mu ta jedna pobjeda djeluje kao slučajni hitac, nešto kao Trullijeva u Monte Carlu 2004.

Kadrovske križaljke

Toliko o GP Japana ― no barem podjednaku prašinu koliko i utrka podigla je u međuvremenu potvrda transfera o kojem se toliko intenzivno teoretiziralo tjednima i tjednima, naravno o Hamiltonovom odlasku u Mercedes sljedeće sezone, na (barem) tri godine. Ovo je, nema sumnje, velik korak naprijed za Mercedes, ali puno je zanimljivije pitanje ― koliko će to biti korak naprijed za Hamiltona?

Većina sugerira da je za nekoga kome je primarni cilj pobjeđivanje utrka i prvenstva, ostati u McLarenu najpametniji izbor. Uostalom, u cijeloj povijesti Formule 1 samo je Ferrari uspješniji, a i teško se sjetiti neke od sezona u novije doba F1 u kojoj McLaren nije imao barem decentan bolid, s kojim pobjede nisu bile nezamislive. Mercedes momentalno očito nije na toj razini, premda je dobro pitanje koliko to može kompenzirati Hamiltonova sirova brzina? I, koliko s njime “na brodu” Mercedes može postati konkurentniji? Utoliko je Englez odigrao vrlo hazarderski: ako Mercedesove reforme ne uspiju, prijeti mu pasti u ešelon povremenih ili čak bivših pobjednika, a ako uspiju, svi će ga slaviti kao vizionara.

Njegov dolazak u Mercedes je, po drugi i vjerojatno posljednji put, Michaela Schumachera gurnuo u penziju. Nijemac niti sam ne poriče da nije zadovoljan svojom drugom inkarnacijom u Formuli 1, i vjerojatno mu stoga i ne pada toliko teško ostaviti je za sobom. Ali to ne znači da ga ne možemo očekivati u Formuli 1 i dalje, u nekoj drugoj ulozi. A dotle, bilo bi lijepo i iskupljujuće barem ga još kroz predstojećih pet utrka vidjeti negdje na postolju ― ili možda pobjedi?

Čak i malo prije nego što je Mercedes potvrdio dolazak svjetskog prvaka iz 2008. u svoje redove, McLaren je to zapravo već napravio najavom Sergia Péreza kao novog vozača u 2013. Premda nitko ne može osporiti Meksikancu da zna biti i brz i agresivan i taktičan, teško se oteti dojmu da je i ovo u određenom smislu hazarderski potez ― on se tek treba uklopiti u krut McLarenov svijet, sagraditi renome vozača koji zna dobro razvijati bolid, a možda nekom budućom prilikom i biti primarni vozač. To što je član Ferrarijeve vozačke akademije ujedno je potvrdilo da ga Ferrari nije planirao staviti u svoj kokpit ― no je li to zbog nepovjerenja u njegovo dosadašnje iskustvo, ili se tamo jedan bolid u bliskoj budućnosti već sprema za nekoga drugog, intrigrantno je pitanje koje još uvijek čeka odgovor. I čekat će ga još barem neko vrijeme.

Oton Ribić