Retrovizor: Australci priredili triler, a Englezi odnijeli pehare

Konačno smo odbrojali te spore zimske mjesece i dočekali otvorenje sezone u starom dobrom Albert Parku! Ova staza često je donosila spektakle, a nije nam ga uskratila ni ovaj put. Čvrsto se nadam, i vjerujem da u tome nisam jedini, kako povremeni tračevi o mogućem izbacivanju ove staze s kalendara kad joj istekne ugovor nisu ništa više nego tračevi, te da će nam grmljavina F1 motora još dugo dolaziti s nje…

Spektakl i iznenađenja su, zapravo, počeli već u subotu. Donekle zbog Alonsovog rovanja po pijesku u Q2, što je malo atipično za vozača kojeg upravo prati renome kao otpornog na jednostavne pogreške, ali mnogo više pljeska zaslužuje čovjek kojega je isti taj Fernando kao momčadskog kolegu drobio u prah prije tri godine, da bi sada na kvalifikacijama trećim mjestom iza sebe ostavio i Schumachera, i Vettela, i Webbera, ostavivši ispred sebe samo društvo iz Wokinga. Romain Grosjean možda je imao klimav start u Formuli 1, ali njegov drugi pokušaj djeluje zapanjujuće uspješnim. (Daleko uspješniji nego Sennin, čini se.) Lotus možda jest osjetno bolji nego što je to inkarniran kao Renault bio prošle godine, ali biti manje od četiri desetinke iza Pole positiona izvrstan je rezultat u bilo kojem bolidu. Šteta što mu se trajanje nastupa u nedjelju mjerilo ― u metrima.

Uostalom, slično kao i Michael Schumacher, kojem mjenjač nije dopustio da četvrto kvalifikacijsko mjesto pretvori dan kasnije u bodove. Markantno, Red Bull je zauzeo tek treći red. Još možda nije vrijeme za dizanje alarma u ekipi (to prepustimo Ferrariju), ali vrijeme posprdnog „igranja“ s Pole positionom je očito iza njih.

To je donekle potvrđeno i onim viđenim u utrci. Iako je bio neosporno brz, Red Bull nije baš prijetio kontrolirati utrku. Jasno, teško je reći pravilo na temelju tek jedne utrke iza nas, ali prvi argumenti su već tu.

A pobjeda je ipak pripala njihovim glavnim prošlogodišnjim rivalima ― McLarenu. Istina, nije ni McLaren baš pomeo konkurenciju, ali ovo je ipak bio njihov vikend. Podsjetivši na 2009., i još važnije, pokazavši da itekako još ima volje i znanja ponavljati takve podvige, Button je iskoristio priliku na startu se odvažno postaviti na vrh i potom nastojati održavati kakav-takav razmak prema drugoplasiranim. Dobro obavljen posao, i sasvim zasluženih 25 bodova, ali teško je previdjeti donekle kiseo osjećaj koji je od vikenda vjerojatno ostao Lewisu Hamiltonu. Daleko od toga da treba biti nezadovoljan trećim mjestom i s petnaest bodova u džepu, ali nakon što je krenuo s najbolje startne pozicije i imao sve oči uperene u sebe jer se od njega očekivao „veliki povratak u formu“, bilo što manje od pobjede mu je vjerojatno svojevrstan neuspjeh, osobito ako se između pobjednika i njega još ugura prošlogodišnji prvak. Bit će zanimljivo pratiti hoće li ga to izbaciti iz takta, ili ga već možemo očekivati s duplom voljom u Sepangu.

Odnos Red Bullova također je još daleko od očitog. Vettel je ovaj put bolje prošao, Webberu se nastavila tradicionalna muka s lošim startovima, ali to što se kvalificirao ispred Nijemca te sam tvrdi kako mu ovogodišnji bolid bolje leži mogao bi značiti da će pružati mnogo jači otpor.

Ono što su izveli Räikkönen i Pérez ― startovi sa 17. i 22. mjesta na gridu te dolazak do sedmog i osmog u utrci, bilo je čisto vozačko remek-djelo. Za Räikkönena to i nije toliko iznenađujuće, jer nije bez razloga svjetski prvak i dvostruki viceprvak, ali Pérez, koji je čak nadoknadio i više mjesta, očito odrađuje izvrstan posao. Nema veze što mu je sigurnosni automobil izašao u susret za štednju guma; svemu unatoč, napredovao je četrnaest mjesta u utrci i Sauberu donio nimalo zanemariva četiri boda (što, s Kobayashijevih osam, Sauber stavlja na treće mjesto konstruktora!). Ako je istina da Ferrari drži Péreza na oku kao kandidata za svoj kokpit u budućnosti, mladi Meksikanac doista će ovakvim podvizima imati sve bolje karte jednom zapakirati kofere za Maranello.

A taj Maranello imao je čudan vikend, što donekle potvrđuje problematične i kaotične dane kroz koje ova legendarna ekipa prolazi. Nastavljajući običaj proteklih godina, Alonsu kao da je netko opet zaboravio reći da je bolid loš, pa je iz njega izvukao decentno peto mjesto, iako u drastičnom zaostatku (preko 17 sekundi za Webberom). I pod pritiskom Maldonada, koji je doduše više stavio sebe nego Španjolca pod pritisak, završivši u ogradi tri kilometra pred ciljem.

Massa je pak slabo krenuo a nadalje samo „tonuo“ i završio bez bodova nakon klinča sa Sennom što će, nema sumnje, instantno opet izazvati salve medijskih špekulacija o njegovom definitivnom lansiranju iz Ferrarija. Trebaju mu rezultati i to hitno. U krajnjoj liniji, rezultati trebaju i Ferrariju: sa snažnim postavama koje sve vodeće momčadi sada imaju, i Massini bodovi, ne samo Alonsovi, bit će vrlo potrebni ako Scuderia želi igrati ulogu u prvenstvu konstruktora.

Pod znakom upitnika ostao je Mercedes. Očito je konkurentan, što se vidjelo i po kvalifikacijama, ali gdje se točno nalazi i kako se nosi s trošenjem guma kroz punu dužinu utrke moći ćemo odgovoriti tek kroz sljedećih nekoliko utrka. Zasad ih slijedi peh što su ostali bez bodova, baš kao i Williams ― i kao tri „mlade“ ekipe. Dotle, Toro Rosso i Force India i dalje predstavljaju tipičan srednji red, premda su u nekoliko navrata pokazali natruhe brzine koja bi ih mogla gurnuti visoko kad se poklope okolnosti.

Uglavnom, mnogo je još drugih pitanja ostalo koja se mogu odgovoriti tek u Maleziji, ili kasnije. No s ovakvim početkom, utrka na dokazano dobroj stazi kao što je Sepang jednostavno mora biti dobra!