Retrovizija: Sezona 2011.

I tako smo sa 71. krugom na Interlagosu zaključili ovu, po akciji na asfaltu daleko natprosječnu, a po neizvjesnosti prvenstva daleko ispodprosječnu sezonu. Tu su se u priču još upleli i KERS, DRS, Pirellijeve gume, nove staze i štošta drugo, ali ništa od toga nije bilo ni izdaleka dovoljno da Vettelu u pitanje dovede titulu dvostrukog svjetskog prvaka.

A s obzirom da je najmlađi vozač s dvostrukom titulom u povijesti, teško se oteti dojmu da je Vettelova karijera i dalje u relativnom početku. Donese li dobre dugoročne odluke, Nijemac sve više djeluje kao vozač koji bi na nišan mogao staviti i neke puno ozbiljnije rekorde. Možda je još rano odmah razmišljati o Michaelu Schumacheru, ali tri ili četiri titule nipošto ne djeluju nemoguće.

No više o tome u pojedinačnom, već za Retrovizor tradicionalno konstruktorski sortiranom pregledu. Krenimo!

RED BULL

Konstruktorsko mjesto: Prvaci, 650 bodova
Vozačka mjesta: S. Vettel, Prvak, 392 boda; M. Webber, 3., 258 bodova
Broj pobjeda: 12 (Australija, Malezija, Turska, Španjolska, Monako, Europa, Belgija, Italija, Singapur, Koreja, Indija, Brazil)

No, jedno je biti jači od konkurencije, a drugo je obrisati pod njome. Nisu austrijsko-engleskoj ekipi baš sve utrke išle na ruku, i u određenim okolnostima su bili barem na sličnoj razini, ali u generalnom pogledu na sezonu Red Bull je bio nedodirljiv. Izravne zasluge podjednako idu Adrianu Neweyu koji je i ove godine na stazu stavio vanzemaljski dobar bolid, i Sebastianu Vettelu koji je iz njega izvukao sve što se moglo. Uvjerljive kvalifikacije s Pole positionom, bijeg sa starta u moćno vodstvo i prolazak ispod kockaste zastave bez mnogo drame postao je pravilo već na polovici sezone. Samo po sebi idealno za ekipu, pa Christian Horner i ostatak ekipe mogu biti više nego zadovoljni komforno zgrabljenom dvostrukom titulu, ali ne idealno za nekakvu nepredvidljivost sezone.

Kao što je rečeno, Vettel je sad u tako destruktivnoj kombinaciji osobne forme i bolida u kojem sjedi da se možemo, u interesu prvenstva, samo nadati da će barem jedna od tih komponenti biti relativno slabija sljedeće godine. Konkurencija štošta najavljuje, ali uvijek je lakše najaviti nego stvarno ugroziti ovako dominantnu momčad, s vozačem koji je riješio neke probleme od 2010. i sada praktički nema nedostatak za koji bi ga se moglo “uhvatiti”.

Manje je to bio slučaj za Marka Webbera; stalno uvjerljiv, stalno u bodovima, stalno u dobrim napadima i obranama s konkurentima, ali i stalno iza Vettela. Je li Vettel ove godine toliko bolji ili je Webber lošiji, manje je bitno ― poanta je da čak i ti razmjerno dobri rezultati pored Nijemca nisu mogli doći do previše publiciteta i izražaja. Tek je na posljednjoj utrci uspio spriječiti da mu ovo bude jedna bizarna godina u kojoj ima najbolji bolid i hrpu osvojenih postolja (do tada devet), a niti jednu pobjedu. U Milton Keynesu ostaje i sljedeće godine, i to mu je ujedno prilika vratiti se u najbolju formu i konkurirati ozbiljnije Vettelu ako može, ili pak potvrditi da više ne može držati korak za njim. Vidjet ćemo.

McLAREN

Konstruktorsko mjesto: 2., 497 bodova
Vozačka mjesta: J. Button, 2., 270 bodova; L. Hamilton, 5., 227 bodova
Broj pobjeda: 6 (Kina, Kanada, Njemačka, Mađarska, Japan, Abu Dhabi)

McLarenu osvajanje naslova nije novost pa vjerojatno nisu svi potpuno zadovoljni drugim mjestom, ali ako ništa drugo, ove je godine McLaren bio “uvjerljivo drugi” ― daleko od toga da ugrozi Red Bull, ali isto tako, miljama ispred Ferrarija. Martin Whitmarsh uglavnom se morao zadovoljiti pobjedama u situacijama u kojima Red Bull nije bio toliko superioran, ili je upao u probleme, ili je pak bio generalni kaos na stazi. Ali, što Wokingu ide u prilog, ovakve situacije ekipa je redovito iskoristila, tj. nije pak dozvolila nekom trećem da pretendira na to, osim u jednom slučaju.

Bolid je očito bio dobar, dok su kod vozača stvari bile prilično kontrastne. S jedne strane, Jenson Button imao je izvrsnu sezonu. Iako je po sirovom plasmanu već bio bolji, naravno 2009. kad je osvojio naslov, 2011. mu je bila puna izvrsnih vožnji ― konzistentnih, s mudrim taktiziranjem i korištenjem guma, preuzimanjem rizika kad je bilo potrebno i marljivim donošenjem bodova kući. To mu je na kraju i donijelo mjesto vice-prvaka, ispred Webbera koji je na raspolaganju zapravo imao bolji bolid. To je ujedno uvjerljiv znak da Buttonu nipošto nije nestalo motivacije ni energije otkad je osvojio svoju titulu, što su mnogi zloslutno slutili. Štoviše, kako je sezona tekla, čak sad djeluje kao svojevrstan prvi vozač, što će neizravno i formalno biti vidljivo u 2012. kad će voziti pod brojem tri. I, nadajmo se, zadržati svoj izvrstan standard vožnji.

Suprotno njemu, Lewis Hamilton prošao je kroz sezonu koju će željeti što prije zaboraviti. Brojne greške, vožnje koje se mogu ocijeniti samo prosječnima, sklonost incidentima (osobito kad je u njih uključen Felipe Massa), čak i tmurno raspoloženje, zasjenili su nekoliko njegovih izvrsnih vožnji i pobjeda. Uostalom, i sam peti vozački plasman dovoljno govori o svojevrsnoj suši rezultata koja ga je snašla. Nije zaboravio brzo voziti, što je lijepo demonstrirao iskoristivši uvjerljivo sretnu priliku za pobjedu u Abu Dhabiju, ali mu očito nije sve ni sjelo kako treba. Nad njim su, s obzirom na povijest rezultata, i dalje visoka očekivanja, i sasvim sigurno će već od prve utrke 2012. gristi preuzeti opet primat u Wokingu (prije svega po rezultatima).

FERRARI

Konstruktorsko mjesto: 3., 375 bodova
Vozačka mjesta: F. Alonso, 4., 257 bodova; F. Massa, 6., 118 bodova
Broj pobjeda: 1 (V. Britanija)

Koliko je McLaren bio uvjerljivo drugi, toliko je Ferrari pak uvjerljivo treći, završivši sezonu s preko stotinu bodova za starim rivalom iz Wokinga, ali preko dvije stotine bodova ispred prvog sljedećeg, Mercedesa. S obzirom na očekivanja i ono viđeno 2010., Ferrari je svakako očekivao više, i ovakva sezona svakako je razlog za brigu Stefanu Domenicaliju. I naravno, Tifosijima koji nisu niti u jednom trenutku krili razočaranje. Istina, ekipa je imala svoj moment sreće kad je iskoristila situaciju i uspjela osvojiti GP Velike Britanije, ali 2011. je svejedno ostala previše slična onoj teškoj 2009., kad je pod znakom crnog konjića također osvojena samo mršava jedna pobjeda. Tehnički dio personala svakako je pod pritiskom napraviti konkurentniji bolid za 2012.

Uspije li im to, s Alonsom svakako treba računati kao vrlo ozbiljnim kandidatom za svoju moguću titulu trostrukog prvaka. Premda mu je na kraju izmakao treći vozački plasman, jasno je da Španjolac ne gubi ni motivaciju ni energiju, i iz svojeg je bolida ove godine izvukao koliko se izvući moglo ― uključivo spomenutu jednu pobjedu, ali i još devet postolja sa strane. Ti bi rezultati još bili zacijelo markantno bolji da mu je bolid imao bolje performanse na tvrdim gumama ― jer u toj fazi utrke je obično bio lak plijen kako za McLaren, tako naravno i za Red Bull. Uglavnom, iako ne godina u kojoj je konkurirao za išta više nego eventualno titulu viceprvaka (poziciju koju je držao dugo u prvenstvu), određeni napadi na stazi i lukavo taktiziranje pokazali su da Asturijac ne gubi finesu.

Upravo suprotno situaciji na drugoj strani garaže. Slično Lewisu Hamiltonu s kojim je imao određenu magnetsko-sudaračku privlačnost ove sezone, Felipe Massa imao je debelo ispodprosječne rezultate za svoj kalibar: doduše na sigurnoj udaljenosti od Rosberga iza sebe, ali preko stotinu bodova kaskajući za petoplasiranim Hamiltonom. Već se naveliko i naširoko govori o 2012. kao posljednjoj godini u kojoj Brazilac može očekivati angažman u Scuderiji ― osim ukoliko iznenada nađe tragove forme kakvu je imao 2008. što bi vjerojatno zadovoljilo šefove. Ali, težak zadatak, osobito ako je referencija momčadski kolega koji ga po pitanju rezultata lomi bez milosti.

MERCEDES

Konstruktorsko mjesto: 4., 165 bodova
Vozačka mjesta: N. Rosberg, 7., 89 bodova; M. Schumacher, 8., 76 bodova
Broj pobjeda: 0

Nakon ne baš stelarne 2010., svi su imali viša očekivanja od 2011., ali Mercedes ― premda sigurno među gornje četiri ekipe ― niti u jednom trenu nije izgledao kao kandidat za pobjede, a čak mu je izostalo i postolje: najdalje što je uspio doći bilo je Schumacherovo četvrto mjesto u kaotičnoj Kanadi. Sad je pak glas kako je Mercedes već rano obustavio razvoj ovogodišnjeg bolida i od sredine sezone priprema nešto mnogo bolje za 2012. Izostanak rezultata za mnoge je nepoznanica: financija ne nedostaje, vozačka postava ne djeluje problematičnom, Ross Brawn je “na brodu”, poznato je i da je kadar dobar ― no neki zapaženiji rezultati nisu još iskrsnuli. No s obzirom na ovaj rano započeti razvoj, pratit ćemo pažljivo što Mercedes ima za pokazati 2012., kad će se utrkivati i pod imenom AMG.

Dobar dio sezone rezultati su bili “tu negdje”, ali do kraja je Rosberg ipak uspio ščepati dovoljnu prednost da godinu ipak završi ispred sedmerostrukog svjetskog prvaka. Više ne toliko uvjerljivo, ali ipak s trinaest bodova rezerve. Nijemac nije uspio završiti na mjestu boljem od petog, i od GP Europe do kraja je svaki put skupljao bodove osim na Monzi, što je barem dobar znak konzistencije i dragocjeno skupljanje bodova za konstruktorsko prvenstvo. No još uvijek nismo vidjeli kako bi se Nijemac ponašao da ga se posjedne u baš neki prvoklasan bolid, pa je teško i relativno ocjenjivati njegov uspjeh.

Schumacherova sezona bila je napredak u odnosu na zapanjujuće problematičnu 2010., i počeo je pokazivati natruhe vraćanja forme ― do kraja sezone dovoljno visoke da redovito konkurira Rosbergu, a nerijetko utrke završava ispred njega. Da je imao manje odustajanja (pet prema Rosbergovih dva), možda bi ispred završio i cijelu sezonu. Ostaje u Mercedesu i 2012., i ako nastavi trend koji je postavljen kroz protekle dvije godine, tada bi trebao nadjačati Rosberga, i tko zna, možda konkurirati za postolja. Već smo vidjeli da stari lisac Brawn zna izvući neke neočekivane adute iz rukava, i Schumacherovi navijači mogu se nadati da ih već sad ima nekoliko.

RENAULT

Konstruktorsko mjesto: 5., 73 boda
Vozačka mjesta: V. Petrov, 10., 37 bodova; N. Heidfeld, 11., 34 boda; B. Senna, 18., 2 boda
Broj pobjeda: 0

S raznoraznim preokretima i rošadama kroz koje je Renault prolazio 2011., ostalo je vrlo malo publiciteta za Renaultova postignuća na stazi. Istina, ona nisu bila briljantna, osobito ne u drugoj polovici sezone kad je deveto mjesto bilo najbolje do čega se moglo doći, ali dva postolja na početku sezone tada su djelovali obećavajuće. Ekipa je ipak uspjela sačuvati peto mjesto u prvenstvu pred Force Indijom koja je potkraj sezone snažno galopirala naprijed. Jedan dio problema već je bio u Kubičinom izostajanju iz kokpita zbog nesreće u reliju, ali već za sljedeću godinu u ekipu se sprema Kimi Räikkönen. Za njega znamo da je brz, no preostaje nam vidjeti kako će se snaći u ulozi razvoja bolida i motiviranja svoje ekipe, nečeg što je u Enstoneu sada nužno potrebno. No barem jedna stvar koja je sređena je prašina oko imena s Lotusom ― sada je jasno da će se 2012. ova ekipa zvati Lotus.

U nedostatku Kubice, po hitnom postupku je zaposlen njegov nekadašnji kolega Nick Heidfeld kako bi ga nadomjestio, i premda je osvojio jedno postolje i skupio nešto bodova, ekipa nije bila zadovoljna što je tek mrvicu ispred još razmjerno svježeg Petrova, i pokazalo se da će Hungaroring biti njegova posljednja utrka, nakon čega je u njegov kokpit “useljen” Bruno Senna. Nije mladi Brazilac naročito povisio standard: premda je bilo nekih dobrih napada i kvalifikacija, od rezultata je kroz osam utrka uspio dohvatiti samo jedno deveto mjesto (doduše, i cijela forma ekipe je tada već bila u padu).

Petrov je imao početak sličan Heidfeldu, a drugu polovicu sezone uspio je ipak još osvojiti nešto bodova. Godina mu je svakako bila mnogo manje obilježena nesrećama i izlijetanjem nego prošla, ali još uvijek se može govoriti o mjestu gdje treba poboljšati konzistenciju. Srećom po njega, od kandidata koji pretendiraju na drugo mjesto u Renaultu pored Räikkönena Rus dolazi s vjerojatno najviše novca, što mu zacijelo daje i najviše šanse zadržati ga. Bit će u tom slučaju interesantno pratiti i njegove vožnje u usporedbi s Finčevim.

FORCE INDIA

Konstruktorsko mjesto: 6., 69 bodova
Vozačka mjesta: A. Sutil, 9., 42 boda; P. di Resta, 13., 27 bodova
Broj pobjeda: 0

Dobar dio sezone Force India držala je sedmo konstruktorsko mjesto, no u drugoj polovici sezone ne samo da je uspjela oduzeti šesto Sauberu, već je praktički priprijetila Renaultu. Na kraju to ipak nije uspjelo, pa ekipa iz Silverstonea zaključuje gornju polovicu prvenstvenog poretka. Nije bilo prilike za postolja, pa čak ni za napad na njih, ali solidan posao koji su oba vozača radila (prije svega, sigurno skupljanje bodova) ipak su pokazali da s ekipom treba računati unatoč navodnim problemima s vlasništvom, krizom u koju je upao Vijay Mallya, i slično. Pouzdanost je također bila na visini zadatka: ekipa je imala samo tri odustajanja kroz sezonu, manje od svih izuzev Red Bulla (s dva).

Većinu bodova ekipi donio je Sutil za kojeg se, ironično, upravo tvrdi da mu je kokpit za 2012. nesiguran s obzirom da na njega ozbiljno pretendira Nico Hülkenberg. Svakako mirniji i taktičniji nego prethodnih godina, Sutil je odradio dobar posao, a nije se nećkao niti nekoliko puta ulaziti u odvažne napade na asfaltu, od kojih su neki bili potpuno na razini majstora iz gornjeg ešalona. U masi rošada koja je nastupila, to bi mu moglo donijeti mjesto u nekoj drugoj ekipi, ali opet, jednako tako je i masa kandidata u igri. Ali s ovakvim vožnjama, bilo bi pomalo šteta da Sutil, ako ne ostane u ekipi, ne nađe novi aktivni kokpit.

A u Formulu 1 novopridošli Paul di Resta, prvak DTM-a, obavio je ― svi se slažu ― solidan posao za nekoga u svojoj prvoj godini. Neprivlačan za incidente (samo jedno odustajanje, u Turskoj) i marljivo donoseći bodove u drugoj polovici sezone, pokazao je da zacijelo ima svijetlu budućnost u Formuli 1. S obzirom da je pod Mercedesovim patronatom, vjerojatno su mu za budućnost otvorene još razne opcije u drugim ekipama, osobito ukoliko nastavi napredovati. Force India ga još nije službeno potvrdila za nastavak angažmana, ali mediji univerzalno sugeriraju da u to više nema neke velike sumnje.

SAUBER

Konstruktorsko mjesto: 7., 44 boda
Vozačka mjesta: K. Kobayashi, 12., 30 bodova; S. Pérez, 16., 14 bodova; P. de la Rosa, 20., 0 bodova
Broj pobjeda: 0

Razočaravajuć sam početak, pa razmjerno dobra prva polovica sezone, i onda opet razočaravajuća druga ― tako bi se mogla opisati sezona koju je ekipa iz Hinwila pretrpjela 2011. Doista, kad je jednom splasnuo šok od diskvalifikacije na otvornoj utrci, šest uzastopnih Kobayashijevih završavanja u bodovima djelovalo je dobro, tek da bi bilo anulirano generalnim padom forme kad je ekipa izgubila šesto mjesto od Force Indije, i za dlaku još i od Toro Rossa.

Vozačka postava ostat će nepromijenjena i u 2012. Za Kobayashija je generalno uvriježeno mišljenje da će biti konkurentan ukoliko mu ekipa isporuči solidan bolid, unatoč povremenoj sklonosti ulaženja u pretjerane rizike. No kolika mu je za to vjerojatnost u Hinwilu, a koliko si gradi situaciju za odlazak u neku od jačih ekipa, tek treba motriti ubuduće.

Meksikanac Pérez je pak odradio korektno svoj dio sezone ― mada su dva najistaknutija njegova događaja u sezoni bili nevezani za samo utrkivanje: testiranje za Ferrari u kojem su iz Maranella rekli kako im se sviđa ono što Sergio ima za ponuditi, te strahovita nesreća u Monte Carlu zbog koje je propustio utrku, i još na sljedećoj u Kanadi propustio voziti, za što je bio na brzinu posuđen Pedro de la Rosa.

Teško je išta predvidjeti za 2012. godinu. Vjerojatno će vozači biti još za nijansu bolji, ali zapravo je glavni upitnik vjerojatno na bolidu. Peter Sauber nije nov u ovom poslu, pa se ostaje nadati da će mu to za godinu dana poći bolje za rukom. Čak i ako možda ne navijaju za nju, ovu ekipu mnogi simpatiziraju i htjeli bi je vidjeti u malo boljim plasmanima.

TORO ROSSO

Konstruktorsko mjesto: 8., 41 bod
Vozačka mjesta: J. Alguersuari, 14., 26 bodova; S. Buemi, 15., 15 bodova
Broj pobjeda: 0

Iako tek među slabijim ekipama srednjeg reda, Toro Rosso je ove godine često bio zanimljiv za promatrati ― što zbog međusobnog nadmetanja vozača od kojih su oba bila svjesna da moraju fascinirati šefove žele li sačuvati kokpit ili napredovati, što zbog povremenih napada na Saubere i Force Indije. Otkad je bila prisiljena osamostaliti se od Red Bulla, ekipa polako trucka naprijed, čini se ne dovoljno brzo da bi hvatala korak za srednjim redom, ali i dalje služi kao dobar “eksperiment” za testiranje mladih vozača. (Ako ne bude prodana.)

Premda su oba vozača imala svoje zapanjujuće dobre dane, Alguersuari ih je imao ― više. Sva njegova završavanja su bila oko osmog mjesta, i sad bi već bilo interesantno vidjeti što je u stanju napraviti ako mu se na raspolaganje da neki bolji bolid. Prilična suprotnost njegovim počecima u Formuli 1 kad je djelovalo da mu je to prevelik zalogaj. Sad se već sasvim dobro snalazi.

Barem malo bolje od Buemija, ali za kojeg bi također bilo nepravedno reći da je podbacio. Imao je neke odlične vikende, ali i dva odustajanja više od kolege Španjolca. Ali zaslužuje svoj daljnji angažman u Formuli 1, mada brojna imena iz Red Bullovog programa mladih vozača ozbiljno prijete.

Ne treba se nadati čudima, ali možda konkurirati za neko šesto ili sedmo mjesto među konstruktorima sljedeće godine ne bi bilo preambiciozno.

WILLIAMS

Konstruktorsko mjesto: 9., 5 bodova
Vozačka mjesta: R. Barrichello, 17., 4 boda; P. Maldonado, 19., 1 bod
Broj pobjeda: 0

Donju trećinu ekipa počinjemo legendom iz Grovea koja je pala na niske grane, zapravo ― najniže grane. Samo tri završetka u bodovima, što je bilo dovoljno samo da se ekipa odmakne od ona tri mlada tima, ali niti izdaleka dovoljno da zaprijeti Toro Rossu, naglo su izazvali alarme. Tako je otkaz dobio tehnički direktor Sam Michael, a i dugogodišnja ikona Williamsa Patrick Head najavio je odlazak (bilo to vezano za rezultate ili ne). Ne samo zbog svojeg trkaćeg renomea i povijesti, već i zbog samih sponzora i rezultata, Williams se mora hitno vratiti barem u srednji red, iako nema mnogo sumnje da bi ga mnogi željeli vidjeti i na vrhu. Ovakvu sezonu, u kojoj se tipično kvalificira i završava oko četrnaestog ili petnaestog mjesta, bilo je deprimirajuće gledati.

Svo to iskustvo od preko tri stotine utrka i znanje o razvoju bolida nije previše pomoglo. Brazilac nije krio svoje frustracije, i treba vjerovati da ih je imao, s obzirom da je prije samo dvije godine bio kandidat za postolja i pobjede. Iz pobjede u katastrofu, slično svojevremenom Hillovom prelasku iz (upravo) Williamsa u Arrows. No nije ni on sam bio bezgrešan, iako je teško procijeniti radi li se o guranju bolida na rub zbog frustracije, ili samo vremenu da Brazilac razmišlja o penziji. No ovog momenta sad više možda nema ni izbor oko tog pitanja.

Drugi kokpit bio je još slabiji. GP2 prvak Pastor Maldonado doveden je prije svega zbog mase novca koji je nosio sa sobom, a i ako bude zadržan, bit će pomalo deprimirajuće da je glavni razlog tome opet novac, u jednoj ekipi koja je još prije sedam-osam godina među konstruktorima bila u vrhu. Jer, teško da se čovjek može podičiti uspjehom u F1: zanemarivši sad jedno deseto mjesto što mu je donijelo jedan bod, dobar dio godine bio je sklon incidentima, kaznama, rizicima i sukobima.

Sve u svemu, tužna sezona, koja će u nekim budućim lijepim albumima o povijesti slavne ekipe Williams biti sumnjivo izostavljena. Određena nada postoji u restrukturaciji i novom personalu ekipe, pa i mogućim novim vozačima, ali zapanjujuće je da uopće govorimo o ulasku u srednji red kao prvom praktičnom cilju koji Grove pred sebe treba postaviti!

LOTUS

Konstruktorsko mjesto: 10., 0 bodova
Vozačka mjesta: J. Trulli, 21., 0 bodova; H. Kovalainen, 22., 0 bodova; K. Chandhok, 28., 0 bodova
Broj pobjeda: 0

Još uvijek Lotus nije osvojio svoje prve bodove, ali je barem ove godine djelovao kao u solidnom napretku u odnosu na 2010. Ako nastavi ovim putem i dalje, možda ima nade da ti prvi magični bodovi dođu 2012. Infrastruktura je očito dobra, organizacija funkcionira, zasad nigdje ne “škripi” s novcima, i ima elana. Čak je i nevolja s imenom Lotus riješena, i od sljedeće godine ekipa će nastupati pod imenom Caterham. Mnogima je ova ekipa zbog svoje otvorenosti, entuzijazma i nesklonosti bahaćenju najsimpatičnija od ove tri “mlade”.

Vozačka postava nije bila nepromijenjena u odnosu na 2010. Spletom pravila Jarno Trulli je zapravo završio plasiran bolje nego Kovalainen, iako nema neke sumnje da je Finac generalno kroz sezonu bio nešto uvjerljiviji. No to nema mnogo veze po pitanju zapošljavanja, jer se već sad govori kako Trulli, unatoč formalno objavljenom potpisivanju ugovora s Lotusom, nema toliko sigurno sjedalo u ekipi za sljedeću godinu. Dok Kovalainen, očito zadovoljan u ekipi i s ekipom koja je jednako zadovoljna njime, ima sređenu budućnost u njoj.

Zapravo, sve se više čuje inicijative da se Talijan zamijeni nekim mlađim perspektivnim vozačem, osobito u ovoj međusezonskoj pauzi u kojoj, čini se, na tržištu ima čitava masa kandidata. Trulli očito ima u šaci prednost iskustva, ali je isto tako već sigurno u godinama u kojima ne treba očekivati neke njegove spektakularne podvige.

HRT

Konstruktorsko mjesto: 11, 0 bodova
Vozačka mjesta: V. Liuzzi, 23., 0 bodova; N. Karthikeyan, 26., 0 bodova; D. Ricciardo, 27., 0 bodova
Broj pobjeda: 0

Na neki je način duhovito kako HRT, kao očito najproblematičnija ekipa u kojoj svaka utrka kao da je još jedna dobivena bitka protiv stečaja, otkaza i tko zna čega još sve ne, kroz finese u pravilima još jednu sezonu uspijeva izbjeći posljednje mjesto. To trinaesto Liuzzijevo mjesto još u Kanadi pokazalo se vrlo, vrlo dragocjenim. Ali pred Hispanijom je još uvijek neopisivo puno posla. Za sljedeće dvije godine već je zaposlen Pedro de la Rosa, koji će zacijelo pripomoći u razvoju i donošenju nešto dolara, dok će drugo mjesto valjda pripasti nekome tko ima dobru kombinaciju brzine i (važnije) financija iza sebe. S raznim vozačima koji se spominju u kontekstu gubitka kokpita, kandidata ima više.

Dok je, dakle, Talijan bio zaslužan za jedanaesto konstruktorsko mjesto čime je ujedno plasiran i ispred oba vozača Virgina, preostala dva vozača ekipe čvrsto su ostala uz dno ― Narain Karthikeyan i Daniel Ricciardo koji je doveden iz Red Bulla od GP Velike Britanije nadalje. Pitanje je da li se i koliko uopće moglo napraviti više s tim bolidom.

Povremeno iz ekipe dođe neka entuzijastična izjava kako se tamo kuju neki iznenađujuće ambiciozni i hrabri planovi, ali kad se radi ovom donjem redu konkurencije, ne vjerujmo dok ne vidimo.

VIRGIN

Konstruktorsko mjesto: 12, 0 bodova
Vozačka mjesta: J. d’Ambrosio, 24., 0 bodova; T. Glock, 25., 0 bodova
Broj pobjeda: 0

Drugu sezonu za redom Virgin završava na začelju konstruktora, i s dva najlošije rangirana vozača u konkurenciji onih koji su odvozili cijelu sezonu. Ne baš na razini koja se najavljivala pri ustroju ekipe, kad se pričalo o isključivom dizajnu pomoću CFD-a (bez zračnog tunela). No i tu se govori o promjenama koje ― doslovno ― barem ne mogu stvar učiniti gorom: ukinuta je suradnja s Nickom Wirthom nakon konstantne serije neuspjeha, i s novcem i moći u ekipu od sljedeće godine ulazi ruski automobilistički koncern Marussia, čije će ime i ekipa nositi.

Teško je išta posebno komentirati o nastupima d’Ambrosija i Glocka kad je u takvim okolnostima uopće i završavanje utrka ispred bilo koga svojevrstan uspjeh, a niti jedan od njih nije uspio biti plasiran ispred Lotusa. Bilo bi čudno da Glocku ovo već nije poprilična frustracija, no čini se da i 2012. nastavlja pod okriljem tada novoimenovane ekipe. Ime koje će mu se pridružiti umjesto d’Ambrosija je Charles Pic, Francuz koji je ovu godinu završio kao četvrtoplasirani u GP2 seriji.

Cilj za sljedeću godinu barem treba biti nadmašiti HRT, ali nakon dvije godine za redom što to nije uspjelo, ne treba baš trčati u kladionicu…

BERNIE ECCLESTONE

Po staroj tradiciji, Bernie ne bi bio Bernie da nije stalno u medijima s raznim planovima i izjavama. Tu je bio plan o uvođenju GP SAD-a, koji je potom bio pod prijetnjom otkazivanja, pa je po posljednjim informacijama ipak vraćen. Pa hoćeš-nećeš igra oko Bahreina. Pa komentari o drugim utrkama koje hoće ili neće ostati na kalendaru ubuduće. Pa skandal i suđenje oko mita isplaćenog njemačkom bankaru Gribkowskom. Pa štošta drugo, više ili manje kontroverzno.

Ali, stari lisac i dalje drži dobar dio konaca u svojim rukama, i marljivo pušta pjesme po kojem plesna skupina zvana F1 paddock spremno pleše. Pod kritikom je određenih ekipa zbog širenja kalendara na dvadeset utrka, ali što se publike tiče, više staza znači više akcije, i više mogućnosti za preokrete ― osim ako opet bude netko jako dominantan.

FIA

I ove su godine suci bili često kritizirani zbog nekonzistentnog suđenja, te kažnjavanja onoga što se može svrstati pod trkaće incidente. Još uvijek je to daleko od one katastrofalne situacije od prije par godina kad je svaki kontakt i napad nosio rizik za kaznu prolaza kroz boksove (ali bez ikakvog pravila), ali je činjenica da smo često imali dojam kao da se utrkom direktno manipulira.

Slično je i s pravilom od 107% koje je redovito bilo “opraštano” ekipama koje to nisu uspjele, izuzev GP Australije na kojem su HRT-ovi bolidi izostali. To je na kraju ispalo samo kao kozmetička promjena.

Ideja s prisutnošću vozača među sucima je dobra, ali očito još treba malo konzistencije, i tolerancije na malo agresivniju vožnju.

NOVA PRAVILA

Uspjeh, uspjeh, uspjeh. Teško je sad točno reći koji je tu faktor KERS, koji DRS, a koji nove Pirellijeve gume ― ali rezultat svega je sezona s toliko pretjecanja da su neki čak počeli tvrditi kako ih je previše, i da to više nije umijeće. No vjerojatno ćete se složiti da je reduciranje broja pretjecanja uvijek puno manji i slađi problem nego povećanje. Ovakva receptura svakako je dobrodošla za uzbudljive utrke i njene dobre dijelove valja zadržati. Puka je koincidencija da je kroz to sve jedan vozač u jednom bolidu bio posve superioran, ali da nije, ovo bi bila sezona koju bi svi još poprilično dugo pamtili.

Toliko u ovom pregledu, a drugi dio pregleda, u kojem ćemo donijeti sveukupne sezonske nagrade, heroje, razočaranja i ostalo, očekujte u sljedećem Retrovizoru!

Oton Ribić