Cirkus se napokon nastavlja! Legendarni Grand Prix Belgije je pred nama, i već od sljedećeg tjedna vraćamo se uobičajenoj kombinaciji akcije, špekulacija, komentara i kontroverzi. Dotle, proučimo još jedan portret vozača ― interesantnu priču i perspektivu čovjeka kojemu je nedostajao milimetar da bude svjetski prvak i prvi Brazilac nakon Senne s tom titulom.
Premda je kroz dosadašnju karijeru prolazio i kroz strme uspone i kroz padove, Felipe Massa rijetko je bio praćen prevelikim kontroverzama. Naravno, kao i svaki drugi vozač, on ima svoju grupicu tvrdih kritičara i fanatičnih obožavatelja, ali većina publike opisuje ga zapravo komplimentima poput: pošten, simpatičan, poslušan, marljiv, timski igrač, “good guy”, častan u porazu, nije egoist u pobjedi,… Doista, on nipošto nije jedan od onih vozača specifičnog nastupa i držanja koje “ili volite ili mrzite”. Je li to za vozača dobra ili loša karakteristika, pitanje je koje bi se moglo rastegnuti na cijelu knjižurinu, a kamoli jedan Retrovizor; no činjenica je da su i vozači s njom i bez nje bili uspješni, i svjetski prvaci.
Kao što znamo, ta titula je Massi 2008., koja mu je bila nadaleko najbolja sezona, izmaknula za milimetar. Ili, u mjerilima cijele sezone, za mikrometar: zacijelo se još mnogi dobro sjećaju ludih nekoliko sekundi kad je titula prvaka visila o koncu. No doći ćemo postepeno do toga ― krenimo prvo u malo raniji flashback.
Otkud je sve krenulo
Kao i mnogim drugim F1 vozačima, Felipeova jurnjava počela je kartingom, u koji je sjeo s osam godina. U njemu se dobro snašao i dovoljno rapidno napredovao da zapne za oko nekome iz viših kategorija. Tako 1998. ulazi u brazilsku Formulu Chevrolet, i nakon tamošnjeg petog mjesta u svojoj prvoj sezoni, Brazilcu počinje strmi uspon prema Formuli 1.
Osvojivši prvenstvo Formule Chevrolet sljedeće godine, 2000. godine s nepunih devetnaest prelazi u talijansku Formulu Renault te osvaja titulu i tamo (inače, četiri godine kasnije tu titulu ponio je Pastor Maldonado). To mu već za sljedeću godinu kupuje ulaznicu za europsku Formulu 3000 čiju titulu prvaka, pogađate, opet uvjerljivo osvaja već te iste godine sa šest pobjeda od osam utrka.
Ovakav rafal od tri prvenstva u tri serije kroz tri godine za redom nije mogao proći neopaženo od zainteresiranih šefova ekipa u najvišoj trkaćoj kategoriji, čime mu se godinu dana kasnije, dakle 2002., otvaraju vrata u Formulu 1 ― i to ne među testere, već izravno u trkaći kokpit. Poslodavac mu je Peter Sauber kojemu se otvorilo jedno slobodno mjesto odlaskom Kimija Räikkönena u McLaren.
Ovo je, sjetimo se, doba Ferrarijeve superdominacije, kad je Scuderia propustila pobijediti u samo dvije od sedamnaest utrka, i u konstruktorskom prvenstvu odnosi isti broj bodova kao i sve druge ekipe zajedno. Sauber je spadao u ekipe srednjeg reda, i Massa odnosi neloša dva šesta mjesta i jedno peto što mu daje četiri boda i sveukupno trinaesti plasman u poretku vozača, ali ima i osam odustajanja zbog raznoraznih nezgoda, te propušta GP USA zbog kazne, kada ga mijenja Heinz-Harald Frentzen. No u izravnoj usporedbi, momčadski kolega Heidfeld je kotirao bolje ― tri odustajanja i sedam bodova na kraju sezone, te je Massa taj koji izvlači gori kraj i gubi kokpit kada Peter Sauber odlučuje za 2003. dati priliku Frentzenu za puno radno vrijeme.
Bez aktivnog kokpita na raspolaganju, Massa uzima prvo sljedeće najbolje mjesto ― ono testnog vozača u Ferrariju. Skuplja iskustvo i kilometražu, godinu dana “škica” slobodne kokpite za 2004., i to uspješno.
Naime, Sauber ga je tada odlučio vratiti u ekipu, ovaj put uz Giancarla Fisichellu. I ova je sezona bila potpuno u znaku Ferrarija, ili preciznije rečeno, Schumachera koji pobjeđuje dvanaest od prvih trinaest utrka. Felipe se bolje drži nego u svojoj prvoj sezoni: osvaja jedno četvrto i jedno peto mjesto na dvije opake staze, Spa-Francorchamps odnosno Monte Carlu, te još tri osma mjesta kroz sezonu, sa sveukupno četiri odustajanja. Ovaj put je za jedno mjesto bolji na kraju sezone ― osvojio je dvanaesti plasman s isto toliko bodova, ali ipak još uvijek završava iza Talijana s deset bodova razlike.
Dolazi crveno doba
No Peter Sauber je za 2005. ipak zamijenio Fisichellu, te Massa koji zadržava svoje sjedalo u ekipi po prvi put dijeli garažu sa svjetskim prvakom ― JacquesomVilleneuveom, na čije dotadašnje mjesto u Renaultu odlazi upravo Fisi.
Svi su napola slutili da bi ovo mogla biti još jedna sezona u kojoj će Massa biti nadjačan od druge polovice svoje garaže s obzirom na Villeneuveovu titulu, ali zapravo nije: obojica su imali po jedno četvrto, šesto i osmo mjesto, ali je Massu ispred Kanađanina gurnulo dodatno sedmo mjesto u Bahreinu. Ali sveukupno je u prvenstvu vozača samo trinaesti, s jedanaest bodova.
To mu nije nimalo naštetilo ― dolazi 2006., i stvari se počinju naglo kotrljati u Felipeovoj karijeri. Rubensu Barrichellu dozlogrdilo je tisuću i šestotu utrku za redom Schumacheru svirati drugu violinu dok je Nijemac rafalirao pobjede kao Pez bombone, i Ferrari se “sjetio” vozača koji je za njega marljivo testirao tri godine ranije i poziva ga u svoje redove ― Brazilca da zamijeni Brazilca.
Pod mentorstvom sedmerostrukog svjetskog prvaka Massa oštro grabi naprijed ― prvu polovicu sezone redovito završava oko četvrtog-petog mjesta i svoje prvo postolje ostvaruje na petoj utrci na Nürburgringu. Druga polovica je još bolja: tri postolja za redom (SAD-Francuska-Njemačka), a u Turskoj po prvi put hvata pobjednički pehar Formule 1. Četiri utrke kasnije, na završetku sezone, opet pobjeđuje i to izrazito emotivno, na domaćem terenu i čak u kombinezonu boja brazilske zastave, gotovo dvadeset sekundi ispred Alonsa koji je na toj utrci uzeo svoju drugu titulu vozačkog prvaka. Sezonu završava s osamdeset bodova, dovoljno za manje-više komforno treće mjesto u ukupnom poretku vozača. Naravno to je njegova daleko najbolja F1 godina do sad, što mediji nisu propustili uočiti ― već mu se lijepe pridjevi poput velike nove nade lojalne Ferrariju, talenta koji je konačno dobio priliku “razmahati se”, i slično.
No, završetkom 2006. Schumacher odlazi u penziju (za koju danas znamo da je zapravo bila pauza), i na njegovo mjesto sljedeće godine Ferrari dovodi Kimija Räikkönena.
Svi znamo kako je ta godina prošla ― u kontroverzama, špijunskim optužbama i unakrsnom bacanju stolaca u McLarenovoj garaži, što je Finac na završnici sezone lijepo iskoristio ščepavši vozačku titulu, unatoč priličnom bodovnom deficitu samo pokoju utrku prije. No dokle je trio Alonso-Hamilton-Räikkönen bio većinu godine u centru pažnje, Felipe je i dalje bio tu, prvi iza njih, čvrsto četvrti, sa samo petnaestak bodova zaostatka na kraju i preko trideset bodova za prvim sljedećim ― nekadašnjim kolegom Heidfeldom, koji vozi za BMW. U torbu je ove sezone spremio tri pobjede, u Bahreinu, Španjolskoj i Turskoj, ali i jednu diskvalifikaciju ― u Kanadi zbog prolaska kroz crveno na izlazu iz boksa, na utrci koju inače najviše pamtimo zbog užasne Kubičine nesreće.
Pohod na titulu
Dolazi 2008. godina i Massina pojedinačno uvjerljivo najuspješnija, iako možda ne i njemu najdraža sezona. Dok je publika očekivala da će svježe titulom okrunjeni Räikkönen sada još više “gristi” i dominirati Ferrarijem slično kao što je to do prije dvije godine radio Schumacher, dogodilo se suprotno: Massa je taj koji se izravno bori za naslov, konstantno se nadmudrujući s Lewisom Hamiltonom. Nakon lošeg početka u obliku dva uzastopna odustajanja na početku sezone, Felipe pritišće gas do kraja: do zadnje utrke, prikuplja pet pobjeda, po dva druga i dva treća mjesta, i još na tri utrke osvaja bodove.
Situacija, kao što se dobro sjećamo, rezultira time da na finalnoj utrci sezone, upravo na njegovom domaćem Interlagosu, za titulu mora nadoknaditi pet bodova razlike od Hamiltona. Tj. ukoliko pobijedi, Hamilton smije biti najviše šesti. I kao što se nesumnjivo svi još sjećamo, Englez je upravo u zadnjih nekoliko stotina metara ščepao njemu potrebno peto mjesto, i Massina pobjeda bila je dovoljna da tek tih nekoliko sekundi bude svjetski prvak 2008. Malo tko je zaboravio onaj vrlo simboličan prizor kad cika i fešta u Ferrarijevom boksu iznenada bude smrznuta i pretvara se u očitu nevjericu kad Hamilton kroz cilj prolazi na petom mjestu, mada je još nekoliko zavoja ranije bio šesti.
Tog Brazilcima nesretnog 2. studenog Hamilton je, dakle, bio vozač koji je osvojio titulu prvaka za najsitniju moguću bodovnu marginu, ali je Massa osvojio nešto drugo ― visok respekt publike “stare škole” zbog dostojanstvenog poraza, te gesti na pobjedničkom postolju koje su gotovo djelovale kao isprika što mu nije pošlo za rukom osvojiti titulu. Uostalom, gledajući koliko mu je sitno do toga nedostajalo, mnogi njegovi navijači su tada vjerovali da će sljedeće godine biti još gladniji naslova, te da je s ovakvom formom već praktički predbilježen na titulu 2009.
Poslije šokantnog Interlagosa
Ali, slučaj je htio da ta godina upravo bude prva nakon dugog niza u kojoj Ferrari nije pripremio bolid kadar borbe za naslov. Prve četiri utrke Felipe nije uspio prikupiti ni bod (a i Räikkönen kroz taj period samo njih tri), pa slijedi mali oporavak te u sljedećih pet utrka u nizu osvaja bodove, ali one “niže” bodove, tj. samo jednom uspijeva doći na postolje. No svejedno kroz taj niz donosi Scuderiji osjetno višu bodovnu bilancu od Finca, i trend do sredine sezone djeluje kao da će Massa opet imati generalno nešto bolju godinu od momčadskog kolege. Međutim, već i prije toga bilo očito da od napada na titule prvaka, s onakvim Brawnom i onakvim Red Bullom koji je skupio sve što je za Brawnom ostalo, neće biti ništa.
I onda, na desetoj utrci te već ionako trule sezone za Massu, sve se iznenadno urušava u njegovoj karijeri. U užasnoj nesreći na kvalifikacijama na Hungaroringu, otpali komad ovjesa upravo njegovog prethodnika u Ferrariju Rubensa Barrichella, pogađa ga nevjerojatnim pehom u vizir kacige. Instantna nesvjestica, težak udarac u zid, hitna pomoć…
Sreća u nesreći je što se brzo potvrdilo da Felipe unatoč ozljedi glave nije u životnoj opasnosti, ali prognoze o Brazilčevom potpunom oporavku su vrlo šture i rezervirane, i sasvim je jasno da se do daljnjeg neće moći vratiti u svoj kokpit. Ferrari je bez njega teško “prošlepao” svoj ostatak sezone, prvo kao zamjenu uposlivši službenog rezervnog vozača Lucu Badoera. Nakon što se on kroz dvije utrke pokazao kolosalno lošim, umjesto njega iz Force Indije dovodi Fisichellu do kraja sezone, ali se niti on nije predobro snašao ― uglavnom, nakon Felipea nitko u njegovom kokpitu te godine više nije osvojio bodove. Doduše, Räikkönen je uspio u Belgiji izvući jednu pobjedu, ali sezonu završava šesti a Ferrari četvrti, daleko ispod očekivanja publike, ekipe i, jasno, Tifosija.
Završava ta nesretna sezona, i dolaze vijesti kako se Massa dobro oporavlja, ponovo sjeda u bolid daleko od kamera, te srećom, uskoro potom i potvrda da će 2010. normalno nastaviti karijeru vozeći za Ferrari.
Duet sa Španjolcem
Međutim, s malo drukčijom postavom u garaži nego što se očekivalo. Kao što je tada već bilo poznato nekoliko mjeseci, Ferrari je odlučio Räikkönena godinu dana prije dogovora pustiti na slobodu, a njegovo mjesto preuzima netko jednako teške kategorije: Fernando Alonso. Očekuje se da bi moglo biti nešto trenja među njima s obzirom da su već pokoji puta prije znali razmjenjivati vatru, a Stefano Domenicali pak u novinama govori da rivalstvo neće ugroziti uspjeh ekipe.
S obzirom na povredu i prisilnu pauzu, 2010. za Felipea počinje prilično dobro i naslućuje povratak u punu formu: osvojio je drugo mjesto u Bahreinu, s jedinim nezgodnim detaljem što je pobijedio upravo njegov novopridošli kolega. Zatim slijedi lagani pad Ferrarijevih rezultata u kojem se obojica šuljaju oko petog-šestog-sedmog mjesta, a Red Bull i McLaren su oni koji vode kolo sve do, otprilike, polovice sezone.
Tada Ferrari donosi nekoliko snažnih tehničkih poboljšanja i instantno se vraća među konkurente za pobjede. No taj povratak se poklapa s prvom natruhom starog, dobro poznatog Ferrarijevog običaja izdavanja momčadskih odredbi: Massa na GP Njemačke dobiva nimalo suptilnu uputu propustiti Alonsa koji uskoro pobjeđuje ― i to uputu zbog koje je ekipa dobila (premda vrlo blago) po prstima od FIA-e. Felipeovi fanovi komentiraju kako je izvedena svinjarija i nepravda prema Brazilcu koji se, unatoč tome, u tom trenutku ponašao kao pravi timski igrač, dok Alonsovi uzvraćaju da je Španjolac bio taj koji još jedini može goniti prvenstvo, a i da Massa nije pokazao superiornost Alonsu koja bi mu osigurala da Ferrari ide na ruku njemu. U svakom slučaju, od tog momenta bilo je jasno da Ferrari Massi opet sprema ulogu koju je imao prije 2008. ― dobar drugi vozač koji će skupljati bodove i otimati ih protivnicima dok druga strana garaže napravi juriš na prvenstvo.
Taj juriš 2010. nije izostao, ali nije ni uspio ― Ferrari taktičkom greškom u finalu ipak gubi vozački naslov, a Felipe nije uspio dovoljno nadoknaditi zaostatak. Sezonu završava šesti, preko sto bodova iza Alonsa te iza oba McLarena i oba Red Bulla, i već na udaru prvog od ostatka svijeta ― Rosberga ispred kojeg iz Abu Dhabija odlazi s dva boda razlike.
Alonso je time učvrstio svoj istaknuti status u Ferrariju, što već nagovještava modalitet rada za 2011. Istina, ove sezone Ferrari opet nije izravan kandidat za pobjede odnosno za odnošenje titula, osobito ne s Red Bullom koji je u nekom drugom svemiru, a priča o relaciji Massa-Alonso nije se previše promijenila. Felipe marljivo i konzistentno skuplja bodove, ali isto tako, Alonso jednako konzistentno završava ispred Masse, kao što ga uvjerljivo vodi i u kvalifikacijama. Uvijek se tu mogu navesti neki manje očiti faktori koji ga sputavaju, kao što bi primjerice bio bolid više prilagođen Alonsu, ali s druge strane, Brazilac je već ranije u karijeri pokazao da zna biti dobar i u takvim okolnostima (npr. 2006., kad je Ferrari još uvijek bio razvijan onako kako traži Schumacher).
Pogled u budućnost
I nastavi li se ovim trendom, ova bi mu sezona bila jednakog efekta kao i 2010.: dosta skupljanja dragocjenih konstruktorskih bodova, ali i daleko od borbe za pobjede, u sjeni Španjolca koji se čvrsto usidrio kao glavni vozač crnog konjića na žutoj pozadini ― čak i još više odnedavno kad je potpisao ugovor ostati tamo do sljedećeg ledenog doba.
Sjetivši se za što je Massa bio sposoban 2008., logično je pitanje kakve planove s njim Ferrari ima za budućnost, i ovo je jedan od razloga zašto se njegov kokpit neprestano veže za bezbrojne špekulacije i kadrovske teorije. Koliko je izvjestan njegov ostanak ― ili odlazak? Gledamo li strogo formalno, on ima važeći ugovor za 2012., ali to ne ukida, već samo odgađa pitanje za godinu dana. A možda ni za toliko, sjetimo li se nedavne rošade Räikkönen-Alonso koja je pokazala da se i ugovor može zaobići ako za to ima dovoljno inicijative.
Massa je kroz svoje godine u Formuli 1 pomalo dobio imidž vozača kojem neke situacije posebno dobro leže (npr. poput Turske, ili ako negdje ima pole position i čistu situaciju pred sobom), i dobro brani poziciju, a opet, u nekim drugima se lako izbacuje iz takta, npr. na kiši ili u gustom prometu gdje se treba probijati. Nije to samo po sebi nedostatak, jer ne postoji idealan vozač i svatko mora imati neke svoje slabe točke ― pitanje je koliko su one prihvatljive Ferrariju (ili nekom drugom potencijalnom poslodavcu).
To što je dokazano lojalan timski igrač koji će bez cirkusarenja i kuknjave po medijima sigurno slijediti momčadske odredbe, svakako je u ovoj situaciji adut kod Ferrarija. Maranello već tradicionalno funkcionira kao ekipa s jednim istaknutijim vozačem, te imati drugog vozača koji je to prihvatio i ne pravi strku oko toga svakako je harmoničnije nego otvoreni sudar mentaliteta. Premda, to njegovo pomirenje s ulogom drugog vozača prilično je iživciralo njegove čvrste navijače, koji su razočarani takvom njegovom lakom “predajom”.
Skupljanje šačice po šačice vrijednih konstruktorskih bodova tu je također pozitivna stvar, premda je s kombinacijama odličnih vozača kojima raspolažu glavni rivali izvjesno da i uloga drugog vozača sve više raste. Tu zaostajanje od preko 100 bodova za Alonsom na kraju 2010. godine Felipeu ne ide u prilog, a i sada ima manje od pola njegovih bodova, što Stefano Domenicali i ostatak Ferrarijevog vodstva sigurno nije previdio.
Točno ovdje i leži rizik za Brazilca da bude zamijenjen: Scuderia doduše ne namjerava dovesti nekoga tko će Alonsu prijetiti otimati bodove, ali s ovakvim konkurentima, bez obzira koliko bolid možda bio dobar, i drugi kokpit mora skupljati vagone bodova da bi postojale šanse za nekim budućim konstruktorskim naslovom.
S druge strane, taj rizik mogao bi Brazilcu osobno u nekom smislu donijeti pozitivnu promjenu. S tek trideset godina iza sebe, pred njim je još dovoljno vremena da možda u nekoj drugoj ekipi, na račun svojeg iskustva i rezultata, zauzme ulogu prvog vozača i postepeno kroz nju gradi “drugi” uspjeh. Jer osim ukoliko iznenada okrene stvari naopako, prijeti mu u Ferrariju obavljati istu ulogu za Alonsa koju je Španjolcu prije pet godina u Renaultu obavljao Giancarlo Fisichella.
Treba opet i to staviti u određenu perspektivu, te prihvatiti fakt da je već ovog momenta Massa uspješniji od 95% kolega samim time što je jednom bio u izravnoj borbi za titulu, te da mu se ispunio san mnogih: voziti za najstariju, najlegendarniju i najuspješnjiju F1 ekipu u povijesti. I to ne jednu, već (barem) šest sezona, i ujedno je (zajedno s Barrichellom) s jedanaest pobjeda najuspješniji brazilski vozač od Ayrtona Senne. Mnogi bi se, prema tome, nesumnjivo odmah mijenjali s njim, ali opet, nakon 2008. godine bilo bi čudno da Massa ne želi imati još jedan dobar napad na osvajanje titule. No u Ferrariju za to prvo treba biti osjetno bolji od Alonsa ― što je samo po sebi već monstruozna zadaća. I to, ne zaboravimo, samo koliko mu Ferrari za to da priliku.
Kao što je spomenuto, ukoliko digne sidro i kroz godinu-dvije bude pod okriljem neke druge ekipe, to bi mu mogla biti mala psiho-renesansa, ali u tehničkom smislu mnogo je vjerojatnije da bi se radilo, barem na neko vrijeme, o koraku unatrag. Slobodnih kokpita u najjačim ekipama jednostavno nema dovoljno, ili su već rezervirane za dobro poznat skup ljudi. No s druge strane, ekipama kojima predstoji intenzivan razvoj bolida upravo bi moglo biti vrijedno njegovo iskustvo iz utrka i razvoja u Ferrariju.
To je na Massi i Nicolasu Todtu, Massinom menadžeru i sinu njegovog dugogodišnjeg šefa, da procijene.
Nijemac je rafalirao pobjede kao Pez bombone :rofl: oplakah!
massa nema srece .kad on sve odradi dobro ove godine zezne ga ferrari u prolasku kroz boks
Massa sjajan vozač no nažalost upropaštena karijera s Ferrarijem…
imao je priliku za titulu no nikad sreče…
npr, ako alonso ne voli da mu bolid nadupravlja(bjezi mu prednji kraj ) FERRARI ce sloziti bolid da podupravlja a ako to masi ne odg. je snadi se prijatelju
Istina je da bolid razvijaju inženjeri, ali vozač je onaj koji mora reći što želi od bolida. Naprimjer bolid može biti nešto brži ali teže upravljiv ili malo sporiji ali jednostavniji za upravljanje. Nekim vozačima leži prva opcija a nekima druga. Ovakvih primjera ima bezbroj i bolid se gotovo od samog početka konstruira i prema potrebama onoga koji ga vozi, tj prema “prvom” vozaču, jer je vozački naslov veći od konstruktorskog. Dokaz tome je dva ista vozača u momčadi u jednoj godini su izjednačeni, a u drugoj bodovna razlika ogromna, nije jedan od njih zaboravio kako se vozi, nego mu… Read more »
mislim da ne razumijete jednu stvar a to je bolid razvijaju inzinjeri, a ne vozaci, znaci da je isti na pocetku sezone za obojicu, bez obzira na to koje preinake se dogadaju i u ciju korist, bolid je masinerija napravljena od x milijardi komadica koji se mogu sloziti po volji, tako da ocito fernando bolje razumije auto i bolje bira setup i nacin postavljanja tog setupa, dok massa ne! ako umemo primjer mclarena, oni ne rade auto za vozaca, jer i jedan i drugi pobjeduju, pa kako su onda tako dobri…e pa ocito su inzinjeri napravili dobar posao fernando je… Read more »
Ne vjerujem da bilo koja ekipa konstruira bolid prema vozacu.
momcad mi je najvaznija. pa prema tome radi naslova u konstruktorima jako je vazno da oba dva vozaca sakupljaju puno bodova. to ne stima u Ferrariju jer u redbulu i mclarenu puno bolje rade takozvani drugi vozaci. mozda je vrijeme da se masa zamjeni. to ce odrediti vodstvo FERRARIJA. (moje misljenje)
..siguran sam da je Massa sporiji od Alonsa jer se ferrarijev bolid pravi prema Alonsovom stilu vožnje. Također mislim da je Alonso fenomenalan vozač bez obzira na bolid, no bilo bi zanimljivo vidjeti što bi bilo da je situacija obrnuta, odnosno da se cijeli ferrarijev bolid konstruira prema Massi..
http://www.youtube.com/watch?v=lrSeSdHcnu4
ja nikako ne spadam medju felipeove fanove, no mislim da je u najboljem interesu njega kao vozaca da sto prije odmagli u sauber ili renault. ovako je u bolidu koji je uvijek medju najboljima, a nema sanse da ce ikad pored fernanda moci biti prvi vozac momcadi, pa tako ni prvenstva. ako ostane, kroz koju godinu bi mogao postati njurgalo poput barrichella, koji je najbolje dane izabrao cuvati ledja schumacheru, a godinama nakon toga izabire srati po njemu i pretvarati se u zrtvu.
Massa je BIO borben te famozne 2008.,jer je ferrari od pocetka sezone bio borben odnosno konkurentan za pobjede…ako bolid nije konkurentan kao 2009.masse nema nigdje i to je jasno ko dan.Ispred Alonsa na kraju utrka ce biti samo ako ovaj odustane.Ove sezone da su imali jednog Rosberga s alonsom bili bi bodovno izjednaceni s mclarenom za drugo mjesto u konstruktorskom poretku,zato mi je neshvatljivo da i 2012 ostaje u ferrariju jer to samo moze znaciti da im je konst.poredak manje vazan.Massa ce biti na postoljima samo kad ferrari bude dominantan a tog bi se moga nacekat.
massa jednostavno nije borbeni tip,kad nu sve bude namjesterno,bolid da se poslozi,pobijedi ako bude na polu prvi,a da se trudi u trci slabo,hamilton je vozac kojeg mi trazimo i takuma sato,da je on tu bilo bi uzbudljivo da ga ubace umijesto mase,samo se sjetite 2006 godine,2007 kada je sa pretekao alonsa u meklarenu.
bravo pireli.
točnosi napisa daje šteta da nije osvoija naslov jer više ni neće,a hamiltonu je to zagarantirano.
Masa ima materijala za prvaka to je dokazao i 2008. imao je brzinu ali nije imao dovoljno srece koliko mu je malo falilo. Imao je i ovu nesrecu u Madjarskoj koja ga je unazadila a otezavajuca okolnost mu je i timski kolega koji tezi biti dominantan sto ga stavlja u poziciju drugog vozaca. Postavlja se pitanje da je uspio osvojiti naslov 2008. koliko bi mu ta titula napuhala jedra i koliko bi mu znacila za moral, jer je to u ovom trenutku izgleda kod njega najveci nedostatak. Biti vozac u ferrariju znaci brzo goriti i na koncu sagoriti ili ako… Read more »
pohvala za savršeno napisan tekst….drž’se massa!
meni se ne sviđa kao vozač, fobar je samo ako je na prvoj startnoj poziciji i ako je bolid superioran …
Samo naprijed Massa 😉 LJepo napisan tekst
Nema on bas izbora, ili ostati u Ferrariju, u kolotecini iza Alonsa, ili preci u drugu momcad gdje ce pomoci u razvoju bolida, a nadam se i konkurirati u prvenstvu. U svakom slucaju ne zelim da ode iz F1.
ja bih dodao pograšku na početku sezone,ono izlijetanjeu maleziji dok je bio drugi
zanemarivši ostale pogreške, samo bi s tim dodatnim drugim mjestom bio prvak
i da je hungaroring završia,no sva sreća pa nije on kriv nego motor u toj utrci.bia 1. u toj utrci do zadnjeg kruga i motor krc krc
što se tiče 2008. godine, nitko ne spominje da je massa izgubio titulu upravo zbog momčadskih grešaka!!! (sjetimo se samo singapura i cijevi za gorivo…)
Lijep tekst, samo tako naprijed. Što se Masse tiče, toliko mi je žao te njegove titule iz 2008 zaslužio je čovjek. Hamilton će sigurno do kraja karijere osvojiti još titulu, dvije, tri, a Massa sumnjam, iako sve je moguće u formuli 1.
Oton : Mladen+Goran = 5 : 1
Itekako Masa zasluzuje titulu volio bih da uspije.
NAjbolji dio:
… ali s ovakvim konkurentima, bez obzira koliko bolid možda bio dobar, i drugi kokpit MORA skupljati vagone bodova da bi postojale šanse za nekim budućim konstruktorskim naslovom.
Dobar text, Massa je dobar ali kako ferrari kaze tako se igra jbg. i nema niko bolji sad da dodje u ferrari jer svejedno ce biti sporiji od alonsa 0.6
Jedan baš lijepo napisani tekst! Čestitam, samo tako dalje.
Lijepo napisan tekst.
Massa, van iz Ferrarija.