Put kroz povijest: Žene u svijetu rezerviranom za muškarce

Formula 1 je muški sport. Od prve utrke pa sve do modernog doba utrke Formule 1 vozilo je nebrojeno mnogo vozača. Muškaraca. Osim toga, uz stazu, u momčadima, u razvojnim timovima, pa čak i medijskom osoblju koje pokriva dešavanja na stazi i uz stazu, dominiraju muškarci. Dovoljno je prstiju na jednoj ruci da se nabroje sve vozačice koje su vozile utrke ili se pokušale kvalificirati za utrku. Nešto više je testnih i razvojnih vozačica koje su prošle kroz momčadi Formule 1, pa tako i inženjerki i ostalih zaposlenica na različitim radnim mjestima vezanim za Formulu 1. Tako su, na primjer, za vrijeme vladavine Bernieja Ecclestonea u Formuli 1 većinom kao pravnice radile žene.

No, krenimo redom, vozači(ce) se obično najviše pamte kada je utrkivanje u pitanju. Prošlo je pet godina kako je jedna žena vozila na stazi Formule 1, i to za vrijeme treninga. Bila je to Susie Wolff u bolidu momčadi Williams, na treninzima za VN Španjolske i VN Velike Britanije 2015. godine. Susie nikada nije vozila utrku ili kvalifikacije za utrku Formule 1, u povijesti je to uspjelo samo pet vozačica.

Maria Teresa de Filippis je prva žena koja je ikada sudjelovala na utrci Formule 1. Bila je uspješna vozačica različitih serija utrkivanja u Italiji, a uz podršku peterostrukog svjetskog prvaka, Juana Manuela Fangia, dospjela je i u Formulu 1. Maria Teresa je rođena 11.11.1926. godine u Napulju, a u mladosti je uživala u jahanju konja i igranju tenisa. S 22 godine se počela utrkivati kada su je dva mlađa brata zadirkivali kako je prespora. Pobijedila je na prvoj utrci u kojoj je sudjelovala, vozeći Fiat 500 od Salerna do Cave de’ Tirreni. U Formuli 1 nastupila je pet puta, a najbolji rezultat joj je deseto mjesto na VN Belgije, na stazi Spa, koje je ostvarila 1958. godine. Tada se za deseto mjesto nisu dodjeljivali bodovi, pa je karijera u Formuli 1 de Filippis prošla bez bodova. Za de Filippis je Fangio govorio kako je prebrza i kako previše riskira. Bila je neustrašiva, ali i često diskriminirana na osnovu spola. Sama je tvrdila kako joj je radi toga onemogućeno da sudjeluje u VN Francuske 1958. godine, kada je direktor utrke izjavio kako je jedina kaciga koju žena treba da nosi ona u frizerskom salonu. Utrkivanju je okrenula leđa zbog smrti nekoliko prijatelja tijekom 1958. godine u Formuli 1. Do 1979. godine se držala podalje od motosporta, kada se pridružila udruženju bivših vozača. De Filippis je umrla u 90. godini života.

Lella Lombardi je vozačica s najviše odvezenih utrka i jedina žena koja je osvajala bodove u Formuli 1. Maria Grazia Lombardi, poznata pod nadimkom Lella, rođena 26.03.1941. godine u Italiji, u Formuli 1 je nastupala od 1974. do 1976. godine. Lellin prvi posao bilo je dostavljanje mesa za očevu mesnicu. Nakon kratkog upoznavanja s kartingom, 1965. godine je kupila svoj prvi automobil i počela se utrkivati. Vozila je Formula Monza seriju, talijansku Formulu 3, i Formula 850 seriju. U London se preselila 1971. godine gdje je osvojila Formula Ford Mexico prvenstvo.

U Formuli 1 debitirala je 1974. godine za momčad Brabham, no nije se uspjela kvalificirati za svoju prvu utrku. Momčadi March se pridružila 1975. godine i natjecala se cijelu sezonu. Tijekom te godine samo se jednom nije kvalificirala za utrku, a na VN Španjolske je osvojila pola boda, završivši utrku na šestom mjestu na stazi Montjuic u Barceloni. Osvojila je samo pola boda jer je utrka prekinuta radi nesreće na stazi prije kraja, pa je dodijeljena samo polovina bodova. Naredne godine se nastavila utrkivati za momčad March dok ju nisu zamijenili za Ronnieja Petersona koji je napustio Lotus. Nakon odlaska iz momčadi March, kratko je surađivala s RAM Racingom, za koje je kao najbolji rezultat ostvarila 12. mjesto na VN Austrije.
Osim što je prva (i jedina) žena koja je osvajala bodove na utrkama Formule 1, Lombardi je i prva žena koje je vozila i završila Utrku prvaka (1974. godine u bolidu Lola – Chevrolet). Lombardi se, nakon karijere u Formuli 1, utrkivala u sportskim automobilima, a okušala se i u utrkama NASCAR serije. Od utrkivanja se oprostila 1988. godine, a od posljedica raka je umrla u Milanu, 03.03.1992. godine.

Divina Mary Galica, Britanka rođena 13.08.1944. godine, je skijašica koja je sudjelovala četiri puta na zimskim olimpijskim igrama. Osim toga, Divina je sudjelovala i na utrci Formule 1. Nakon što se povukla iz skijanja, Galica se okrenula utrkivanju. Prvi put se u autosportu okušala na revijalnoj utrci poznatih, gdje je sve prisutne iznenadila svojim talentom. Okušala se u kartingu, sportskim autima, Formuli Renault, Formuli Vauxhall Lotus i u Formuli 1. Pokušala se kvalificirati na VN Velike Britanije 1976. godine, u bolidu koji je nosio nesretni broj 13. Broj na bolidu je bio nesretan i za Galicu, pošto se nije uspjela kvalificirati za utrku. Zapravo, Galica se nije kvalificirala ni za jednu od tri utrke u kojima se okušala. Nakon pokušaja u Formuli 1 natjecala se u sportskim automobilima i kamionima, britanskoj Formuli 1 i Shellsport International seriji, a 1992. godine se vratila skijanju.

Južnoafrikanka Desire Randall Wilson, rođena 26.11.1953. godine, propustila se kvalificirati za VN Velike Britanije 1980. godine na stazi Brands Hatch za samo manje od jedne sekunde. Wilson se za VN Velike Britanije pokušala kvalificirati u bolidu Williams FW07 pripremljenog od strane RAM Racinga. Vozila je i VN Južne Afrike 1981. godine, no ta utrka nije bila dio svjetskog prvenstva. Jedina je žena koja je pobijedila na utrci iz neke od Formula 1 serije, pobijedivši na stazi Brands Hatch 1980. godine, na utrci britanskog Aurora F1 prvenstva. U čast tom postignuću, na stazi Brands Hatch, jedna od tribina nosi njeno ime.

Giovanna Amati, rođena 20.07.1959. godine, talijanska je vozačica koja je svoj put do pokušaja u Formuli 1 prelazila preko Formule Abarth, talijanske Formule 3 i Formule 3000. Odrasla je u bogatoj obitelji, a proživjela je i otmicu 1978 godine. Za njen povratak kući obitelj je platila 800 milijuna lira (oko milijun dolara). Sreća joj se osmjehnula kada joj je Flavio Briatore sredio testiranje F1 bolida za momčad Benetton na stazi Donington, što je kasnije dovelo do toga da potpiše ugovor s momčadi Brabham za sezonu 1992. Amati se patila u lošem BT60B bolidu i nije se uspjela kvalificirati ni na jednu od prve tri utrke sezone, VN Južne Afrike, Meksika i Brazila. Nakon neuspjelih pokušaja, momčad ju je zamijenila Damonom Hillom. Od utrkivanja se oprostila 2000. godine.

Dvadeset i dvije godine nakon što je žena posljednji put nastupila u Formuli 1, Susie Wolff se okušala u bolidu tijekom F1 vikenda, na prvom treningu za VN Velike Britanije 2014. godine, na stazi Silverstone. Susie Wolff je tada vozila bolid momčadi Williams, čija je tadašnja šefica (zamjenica direktora momčadi) bila Claire Williams, kćerka Franka Williamsa. Susie Wolff je još dva puta nastupila na treninzima, a Claire i dalje obnaša funkciju čelnice momčadi. Osim Claire, visoku funkciju u nekoj od Formula 1 momčadi, obnašala je i Monisha Kaltenborn, koja je u periodu od 2010. do 2017. godine bila glavni izvršni direktor momčadi Sauber. Kaltenborn, austrijska pravnica rođena u Indiji, je prva žena u povijesti koja je obnašala funkciju generalnog direktora neke od Formula 1 momčadi.

Unatoč činjenici da su u Formuli 1 zaista većinom zastupljeni muškarci, te da se žene koje se i okušaju u tom svijetu često susreću sa seksizmom, neke momčadi su za testne i razvojne vozače posljednjih godina angažirali i vozačice. Katherine Legge je testirala bolide momčadi Minardi 2005. godine, a Španjolska Maria de Villota je 2011. testirala za Lotus Renault, a 2012. za momčad Marussia. De Villota je 2013. godine nakon nesreće tijekom testiranja bolida Marussije izgubila desno oko, a umrla je u listopadu iste godine uslijed zatajenja srca. Sauber je 2014. godine za potencijalnu vozačicu angažirao Simonu de Silverstro, a godinu kasnije se momčadi Lotus pridružila Carmen Jorda. Od 2019. godine, vozačka akademija momčadi Williams je pod svoje okrilje uzela vozačicu W serije Jamie Chadwick. Jamie je od tada razvojna vozačica za Williams F1 momčad.

Osim dama za upravljačem i onih u vodstvu momčadi, vrijedi spomenuti i žene iza zavjese u Formuli 1, koje rade važne i odgovorne poslove od kojih u mnogome ovisi i uspjeh bolida na stazi. Dakle, treba spomenuti i inženjerke, kojih kao i ovih za upravljačima, nema ni blizu onoliko koliko i muškaraca u razvojnim timovima. Ruth Buscombe je viša strateška inženjerka za momčad Alfa Romeo Racing, a radila je za Ferrari i Haas, a Bernadette Collins obnaša sličnu funkciju u momčadi Racing Point. Marga Torres Diez stoji iza razvoja bolida Lewisa Hamiltona. Čelnici sporta su tek nedavno napravili iskorak i prestali s angažiranjem djevojaka na gridu prije utrke.

Upravo je aktualni svjetski prvak, Lewis Hamilton, tijekom jednog intervjua izjavio kako Formuli 1 treba više žena u svim sferama, marketingu, inženjeringu, pa i iza upravljača. Ja bih se složila s Lewisom i unaprijed bih se ispričala svim damama koje sam propustila spomenuti u ovom tekstu.

“Jedan od glavnih razloga zašto nema toliko žena u Formuli 1 je zato što se djevojčice nemaju na koga ugledati. Dječaci prate sport i od malena mogu reći kako žele biti kao Sebastian Vettel. Zbog toga žene u muškom svijetu moraju raditi mnogo više”, izjavila je jednom prilikom Susie Wolff, bivša vozačica momčadi Williams.