Na stazi četrdesetak kilometara udaljenoj od Bologne, punog imena Autodromo Internazionale Enzo e Dino Ferrari, prva utrka Svjetskog prvenstva održana je 1980. godine. Prva utrka bila je VN Italije, a dalje su se na Imoli održavale utrke za VN San Marina, sve do 2006., kad je Imola ispala iz igre. Promjene u svijetu, pa tako i kalendaru Formule 1, 2020. godine su pružile priliku Imoli da se još jednom vrati u društvo odabranih i tu će ostati sve do 2025. Od svih događanja sa staze ističe se ono najtužnije, kad je svijet izgubio velikog i legendarnog Ayrtona Sennu, koji je jednog od najtužnijih vikenda tragično stradao nakon nesreće u zavoju Tamburello.

Imola je jedna od rijetkih staza koja je kroz svoju povijest bila domaćin utrka različitih naziva u kalendaru. Nakon što je 1980. godine na Imoli održana VN Italije, a već iduće godine VN San Marina, Imola je postala prva staza koja je bila domaćin dvije različite velike nagrade. Kad je 2020. godine utrka na Imoli nazvana VN Emilija Romagne, Imola je postala tek druga staza, uz Nürburgring, koja je ugostila tri utrke za velike nagrade pod različitim nazivima.

Ovogodišnje izdanje, koje će sigurno privući brojne ljubitelje utrkivanja bolida Formule 1, bit će prva utrka na Imoli od povratka koju će s tribina moći pratiti i gledatelji. Naime, protekla dva izdanja, zamjenska i povratnička, zbog pandemije održana su iza zatvorenih vrata. Imola je staza „stare škole“ i nudi nekoliko fantastičnih mjesta za pratiti utrku, a za ljubitelje Formule 1 u Europi je i među pristupačnijima.

Naime, u usporedbi s drugim europskim stazama, Imola je među povoljnijima. Naravno, kao i svaka druga utrka i ova nudi iskustva različitih cjenovnih nivoa, pa tako u najjeftinijem slučaju možete proći s oko 4.000 kuna, u okviru kojih biste u utrci uživali iz perspektive najpovoljnije tribine, bili biste smješteni u nekom od hostela u Bologni, a mogli biste potrošiti oko 300 kuna dnevno. S nešto većim džeparcem, mjestom na startno-ciljnoj ravnini i smještaju u hotelu s tri zvjezdice u Bologni, morali biste izdvojiti oko 12.000 kuna, a za one spremne izdvojiti najviše, najbolje iskustvo se nudi za oko 25.000 kuna. U tom paketu podrazumijevaju se VIP ulaznice za trkaći vikend, smještaj u hotelu s četiri zvjezdice i komotan džeparac za aktivnosti uz i na stazi.

S obzirom na to da ćemo se u Italiju vraćati ponovo ove godine, ovog puta ćemo se fokusirati na regiju Emilija Romagna i njena bogatstva i sve ono što boravak uz Imolu može pružiti svojim posjetiteljima. Emilija Romagna je regija na sjeveru Italije, čine ju dvije povijesne regije Emilija i Romagna, a glavni grad joj je studentska Bologna. Oko četrdeset kilometara od Bologne smjestila se čuvena staza Imola. Ne tako daleko od staze, oko 86 kilometara, udaljeno je turističko središte Rimini, ljetovalište na talijanskoj obali Jadranskog mora. Granice Emilije Romagne određene su Jadranskim morem na istoku, rijekom Po na sjeveru i planinskim lancem Apenini na jugu. Jedna je od najrazvijenijih regija u Italiji, a poznata je i po svojoj bogatoj i karakterističnoj gastronomskoj ponudi.

-> Već spomenuta Bologna je glavni grad ovog dijela Italije, a osim što je povijesno, kulturno i zabavno središte nacionalnog značaja, dom je i najstarijeg sveučilišta u Europi osnovanog 1088. godine. I danas je Bologna jedan od najpoznatijih studentskih gradova u kojem studira više od 220.000 studenata. Grad broji oko 370.000 stanovnika. Bologna je opušten grad poznat osim po učenju i po odličnoj kuhinji i svojim crvenim krovovima. Srce grada je trg Piazza Maggiorie koji je okružen najpoznatijim građevinama Bologne, od nezavršene Bazilike San Petronia do palate Palazzo d’Accursio, nekadašnje zgrade gradske uprave koja je danas muzej. Srednjovjekovna Asinelli kula je jedno od mjesta koje najljepše oslikava bolonjsku arhitekturu, i nudi prekrasan pogled na grad. Bolonjska povijest je skrivena u Via Pielli, gdje se nalazi dio starih gradskih kanala.

->Nedaleko od Bologne nalazi se Rimini, ljetovalište na jadranskoj obali. Kako se utrka za VN Emilije Romagne održava u travnju, plaže vjerojatno nisu zanimljive posjetiteljima utrke, no i Rimini, kao i cijela Italija ima bogatu povijest i dobru turističku ponudu i osim kupališta. Upravo se u Riminiju nalazi i najstarija sačuvana trijumfalna kapija iz rimskog doba, Arco d’Augusto, koja je izgrađena davne 27. godine prije Krista. Tempo Malatestiano ili Crkva svetog Franje građena je preko 600 godina i službeno je proglašena završenom u 15. stoljeću, krasi jedan od gradskih trgova. Svakako vrijedi posjetiti i most Ponte di Tiberio, s pet prekrasnih lukova, izgrađen 20. godine ovog stoljeća. Osim kulturnih i povijesnih sadržaja, Rimini nudi i zabavu za cijelu obitelj. Vrijedi posjetiti malu Italiju, Mirabilandia tematski park ili Parco Giovanni Paolo II park za šetnju prirodom.

->Nešto manje od stotinu kilometara jugoistočno od staze nalazi se državica po kojoj je velika nagrada na Imoli nosila ime, San Marino. Monte Titano dominira krajolikom ove države, koja je sa svih svojih strana okružena Italijom. Najviše točke San Marina uljepšavaju tvrđave, od kojih je jedna prikazana i na zastavi ove države.

->Ako pak ne želite skitati tijekom trkaćeg vikenda i uz samu stazu se ima što vidjeti. Povijesni gradić Imola, po kome je staza Autodromo Internazionale Enzo e Dino Ferrari dobila svoj nadimak svakako je vrijedan obilaska. Impresivna tvrđava Rocca Sforzesca je otvorena za javnost, kao i muzej San Domenico, gdje se nalazi preko 600 umjetničkih slika i skulptura. Glavna zvijezda Imole je sama staza, u blizini koje se nalazi Acque Minerali park gdje se nalazi statua pokojnog Ayrtona Senne i predstavlja svojevrsno hodočasničko mjesto za brojne fanove iz Brazila, ali i drugih dijelova svijeta. Svakako vrijedi posjetiti dva muzeja posvećena automobilima iz obitelji Ferrarija. Jedan od njih je Ferrari muzej u blizini tvornice u Maranellu, a u blizini Modene nalazi se muzej posvećen osnivaču Ferrarija, Enzu Ferrariju. Također postoje i dva muzeja posvećena Lamborghiniju, jedan u Bologni, a drugi nedaleko od grada, posvećen osnivaču Lamborghiniju.

Za ulazak u Italiju većini turista nije potrebna viza, a za one koji dolaze iz Šengenskog prostora ne postoje nikakvi posebni uvjeti za ulazak u Italiju, pa čak ni prelazak granice. Još uvijek postoje neka ograničenja glede koronavirusa, ali ni blizu onako oštra i stroga kao protekle dvije godine. Emilija Romagna se smatra sigurnom oblašću s niskom stopom kriminala, no svakako je potrebno voditi računa o osobnim stvarima, jer je džeparenje prisutno kao i svuda drugo. Ni u kom slučaju ne ostavljajte vrijedne stvari i dokumenta u automobilu koji ostavljate na parkiralištu uz stazu. U Italiji se koristi Euro i većina kreditnih kartica je podržana, a bankomati se nalaze na „svakom uglu“. Službeni jezik je talijanski, a prema procjenama oko jedne trećine Talijana govori i engleski. U ovo doba godine u Italiji se temperature kreću oko 15°C, no ne treba se iznenaditi ako bi bilo i toplije. Kiša nije neuobičajena ponuda u travanjskom terminu utrke, obzirom da je travanj mjesec s najviše kiše u ovom dijelu Italije.

Talijanska regija Emilija Romagna, kao i cijela Italija, ima bogatu turističku ponudu, u svakom pogledom. Trkaći vikend nije dovoljan za posjetiti sve ono značajno u Bologni i okolici, a o povijesti i turističkoj ponudi Italije moglo bi se pričati do besvijesti. Kako se u Italiju ove sezone vraćamo još jednom, na VN Italije na stazi Monza, više ćemo se posvetiti i drugim dijelovima ove predivne zemlje.

Objava Put oko svijeta Formule 1: Emilija Romagna pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

FISA vs FOCA i “rat” Pironija protiv Villeneuvea iz 1982. godine

Bila je to tek druga utrka za VN San Marina u povijesti, treća u svjetskom prvenstvu Formule 1 na stazi Imola (prva je nosila naziv VN Italije). Radi političkih problema, nevezanih za trkaći vikend, između dvije vladajuće strukture u Formuli 1, FISA-e i FOCA-e, utrku je startalo samo 14 bolida iz 7 momčadi. Između dvije organizacije se kuhalo uglavnom radi komercijalne strane sporta, bitka je trajala kroz sedamdesete i kulminirala bojkotom članova FOCA-e na VN San Marina 1982. godine. Prvenstveno sve FOCA momčadi su trebale odstupiti s utrke u svrhu protesta protiv važećih regulativa i financijskih naknada, no u stvarnosti četiri momčadi – Tyrrell, Osella, ATS i Toleman, odustale su od bojkota radi obaveza prema sponzorima.

U utrci je nastupilo 14 vozača, šest iz FISA orijentiranih Ferrarija, Renaulta i Alfa Romea i osam iz momčadi koje su odstupile od protesta. Kao dodatak problemima unutar organizacija, kuhalo se i unutar Ferrarija. Odveć se znalo kako Ferrarijevi vozači, Didier Pironi i Gilles Villeneuve baš i nisu bili u ljubavi, a ni odredbe momčadi se nisu poštovale. Momčad je naredila da se čuvaju pozicije na stazi, no prvenstveno Pironi baš i nije mario, vjerujući da se smiju utrkivati, pa je pretekao momčadskog kolegu. Villeneuve je pak mislio kako Pironi samo želi malo uzburkati inače dosadnu utrku, pa je preoteo natrag svoju poziciju, misleći tu i ostati do kraja utrke. No, Pironi se nije složio, ponovno je pretekao momčadskog kolegu i ostao na vodećoj poziciji do kraja utrke. U utrci od 60 krugova pobijedio je Didier Pironi ispred Gillesa Villeneuvea i Michelea Alboreta u bolidu momčadi Tyrell-Ford. Villeneuve se nakon utrke na Imoli zakleo kako više nikad neće progovoriti s Pironijem, što je i ispunio. Gilles Villeneuve je samo dva tjedna kasnije poginuo tijekom kvalifikacija za VN Belgije na stazi Zolder.

Sennina i Prostova netrpeljivost i Berger u plamenu iz 1989. godine

VN San Marina bila je druga utrka sezone 1989. Utrku je iz prvog startnog reda započeo McLarenov dvojac, Ayrton Senna i Alain Prost. Već na samom početku utrke, u četvrtom krugu, petoplasirani Gerhard Berger, tada vozač Ferrarija, je izletio sa staze u Tamburello zavoju radi mehaničkog kvara na bolidu. Berger je u zid udario brzinom od otprilike 290 km/h i buknuo u plamen. Samo 16 sekundi nakon udara, trojica vatrogasaca stigla su na mjesto nesreće i nakon još samo 10 sekundi uspjeli ugasiti plamen i spasiti Bergera. Berger je iz nesreće izašao s polomljenim rebrima i opekotinama drugog stupnja na rukama. Crvene zastave su istaknute i utrka je prekinuta.

Utrka je ponovo počela nakon pola sata s još 55 krugova za voziti. Prost je ovaj put bolje krenuo i nakon ponovljenog starta preuzeo vodstvo u utrci. Unatoč dogovoru da se neće napadati na prvom kočenju, Senna se nije baš slagao s takvim poretkom te je neposrednom borbom preuzeo vodeću poziciju od momčadskog kolege. Nezadovoljni Prost, koji je Sennin potez smatrao izdajom dogovora, kasnije se izvrtio na stazi i za zaostatkom od 40 sekundi utrku završio na drugom mjestu. Isfrustriran, Prost nije želio doći ni na konferenciju za medije nakon utrke.

Najtužnija Imola 1994.

O Velikoj nagradi San Marina 1994. godine već je sve rečeno i ne postoji ljubitelj Formule 1 koji ne poznaje ovaj dio povijesti. Jedna je to od najtužnijih utrka u povijesti Formule 1 uopće. 1994. godine zavoj Tamburello odnio je svoje prve žrtve, među kojima i život miljenika publike, velikog Ayrtona Senne. Nesretni vikend na Imoli započeo je teškim sudarom Rubensa Barrichella tijekom treninga u petak, a nastavio se kvalifikacijama tijekom kojih je poginuo Roland Ratzenberger.

Utrka je započela sudarom Lamyja i Lethoa, zbog čega je na stazu izašao sigurnosni automobil kako bi se očistila staza. U petom krugu, staza je očišćena i safety car se sklonio sa staze. U sedmom krugu, Senna je u Tamburellu nastavio ravno i brzinom od oko 210 km/h udario u nezaštićen betonski zid. Svijet je izgubio velikog vozača, prvaka, miljenika. U ostacima Senninog bolida pronađena je austrijska zastava koja se na kraju utrke trebala vijoriti iz Senninog bolida u čast dan ranije preminulom Rolandu Ratzenbergeru.

U 14 sati i 17 minuta utrka je prekinuta, a doktor Sid Watkins je stigao na mjesto nesreće kako bi pomogao Senni. Vozači su se povlačili u pit lane, dok je zbunjena momčad Larrousse, nesvjesna dešavanja na stazi, svog vozača Comasa (čiji su bolid dotad popravljali u boksu) poslala na stazu. Comas je stigao do mjesta nesreće, te ga je sigurnosno i medicinsko osoblje uz stazu uspjelo zaustaviti. Potreseni Comas se po dolasku na mjesto nesreće povukao iz utrke.

Trideset sedam minuta nakon Sennine nesreće utrka je ponovno startala, a u 48. krugu desila se još jedna nesreća zbog kojeg je ovaj vikend jedan od najcrnjih u povijesti Formule 1. Po izlasku iz boksa, kotač sa Alboretovog Minardija je spao, pogodio i ozlijedio četiri mehaničara Lotusa i Ferrarija. U utrci je pobijedio Michael Schumacher, no nije upriličeno nikakvo slavlje. Događanja iz 1994. uzrokovala su velike promjene u sigurnosti bolida Formule 1, kao i dizajnu staze u Imoli. Zavoji Tamburello i Villeneuve su pretvoreni u šikane što je značajno usporilo kretanje bolida.

A moment for Ayrton.#SennaSempre pic.twitter.com/zAWo3QuB7p

— McLaren (@McLarenF1) April 14, 2021

Prva pobjeda Ralfa Schumachera i Williams BMW-a 2001. godine

BMW je uz Williams kao dobavljač motora u Formuli 1 debitirao 2000. godine, a kao cilj za 2001. godinu momčad Williams BMW si je postavila penjanje na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. Na ispunjenje cilja nisu dugo čekali, Ralf Schumacher je momčadi osigurao prvu pobjedu već na četvrtoj utrci sezone. Osim što je bila prva pobjeda za Williams BMW u Formuli 1, bila je to prva pobjeda za Williams od 1997., prva pobjeda u karijeri Ralfa Schumachera, kao i prva pobjeda za Michellin kao dobavljača guma. Ralf je do pobjede došao vodeći u utrci od početka do kraja.

Osim niza prvijenaca, utrka je upamćena po jednom od bizarnih trenutaka s početaka karijere Kimija Raikkonena. Bila je to prva sezona u Formuli 1 za Kimija i tek četvrta utrka u karijeri. Kimi je bio nositelj privremene superlicence, a u Tosa zavoju se zabio u zid u vrlo čudnim okolnostima. Iako je tvrdio da je propisno namjestio upravljač, isti mu je neposredno pred izlijetanje ostao u rukama.
Dvadeset godina kasnije, Kimi je još uvijek na gridu.

#EmiliaRomagnaGP #F1 Stats Preview #5 by our special contributor @LauraLeslieF1
"Ralf Schumacher’s maiden win at Imola in 2001 made history as it was the first time two brothers had both won races not only in the same season, but at all."#Schumacher #BMW #Williams #ImolaGP pic.twitter.com/tKxw67Ixib

— Motorsport Stats (@msportstats) April 13, 2021

Rekordna Hamiltonova pobjeda i sedmi naslov Mercedesa iz 2020. godine

Po mnogočemu vrijedi spomenuti prošlogodišnje izdanje utrke u Imoli. Kad smo se najmanje nadali Imola se vratila u kalendar, ovaj put pod nazivom VN Emilije Romagne. Bila je to tek druga utrka na Imoli koja se nije vozila u proljeće, koja je svoje mjesto u izmijenjenom kalendaru našla tek početkom studenog. Hamilton je uz malu pomoć sigurnosnog automobila stigao do svoje rekordne 93. pobjede u karijeri i tako osigurao Mercedesu sedmi uzastopni konstruktorski naslov, što je još jedan rekord u Formuli 1. Iza Hamiltona je utrku standardno završio njegov momčadski kolega Valtteri Bottas, a Daniel Ricciardo je proslavio svoje drugo penjanje na pobjedničko postolje tijekom prošle sezone.

Objava VN Emilije Romagne: Trenuci za pamćenje s Imole pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Kao i svih prethodnih srijeda pred utrku dosad i danas ćemo reći nekoliko riječi o povijesti utrke koja nam slijedi. Kako se utrka za Veliku nagradu Emilia Romagne održava prvi put ikada, prisjetit ćemo se utrkivanja na stazi u Imoli.

Na stazi koja nosi naziv po osnivaču Ferrarija, Enzu i njegovom sinu Alfredu (Dinu), utrkivanje je započelo pedesetih godina prošlog stoljeća. Isprva su se na stazi vozile utrke koje nisu bile dio Svjetskog prvenstva Formule 1, da bi se u kalendar Svjetskog prvenstva Imola smjestila 1980. godine kao domaćin utrke za Veliku nagradu Italije. Bila je to prva VN Italije od 1948. godine koja nije održana na stazi Monza na kojoj je tada rađena rekonstrukcija. Na prvoj utrci na Imoli pobijedio je Nelson Piquet za momčad Brabham-Ford, a sama utrka je bila toliko uspješna i podržana, da je od naredne godine (1981.) pa sve do 2006. Imola redovno bila domaćin utrke za Veliku nagradu San Marina.

Prva utrka za VN San Marina prošla je bez većih problema, a u cilj je ponovno prvi ušao Nelson Piquet, ovaj put ispred Riccarda Patresea i Carlosa Reutemanna. Naredne godine utrku je obilježio protest momčadi iz asocijacije konstruktora (FOCA) i Međunarodne autosport federacije (FISA). Protest nije imao veze sa samom utrkom, bio je to politički rat FISA-e i FOCA-e, pa je tako samo sedam momčadi sudjelovalo u utrci s ukupno 14 bolida na stazi.

U utrci od 60 krugova pobijedio je Ferrarijev Didier Pironi ispred momčadskog kolege Gillesa Villeneuvea i Michelea Alboreta u momčadi Tyrell-Ford. Sama utrka nije prošla bez tenzija, odveć je već poznato kako Pironi i Villeneuve baš nisu bili u ljubavi, a nisu se baš poštivale odredbe momčadi. Zbog pretjecanja, unatoč naredbi momčadi da čuvaju mjesta na stazi, Villeneuve više nikad nije progovorio s Pironijem. Tužna je zapravo činjenica da Villeneuve zaista više nikad u životu nije progovorio s Pironijem, budući da je poginuo samo dva tjedna kasnije tijekom kvalifikacija za VN Belgije na stazi Zolder.

Još jedna uzbudljiva utrka na stazi Imola bila je utrka za VN San Marina 1985. godine. Ayrton Senna je vodio dobar dio utrke, no Ferrarijev vozač Stefan Johansson koji je utrku startao s 15. startne pozicije, napredovao je tijekom utrke. Do 61. kruga Johansson je napao i pretekao Sennu, no zbog problema s gorivom morao je odustati. Johansson nije bio jedini koji je ostao bez goriva, a pobijedio je Alain Prost koji je kasnije diskvalificiran jer mu je bolid bio dva kilograma lakši od dozvoljenog. Pobjedu je na koncu slavio drugoplasirani Elio de Angelis.

1987. godine desio se prvi veći incident u zavoju Tamburello, koji nas većinu uvijek vrati u nesretnu 1994. godinu. Tijekom kvalifikacija za utrku 1987. godine Nelson Piquet je imao strašan sudar u Tamburellu, pa mu je unatoč manjim ozljedama doktor Sid Watkins zabranio da vozi utrku. Godinu kasnije dominirao je McLarenov dvojac, Senna i Prost, vozeći po tri sekunde brže krugove od najbližeg konkurenta, Nelsona Piqueta u Lotusu.

Tijekom VN San Marina 1989. godine, Gerhard Berger se svojim Ferrarijem slupao u Tamburellu nakon kvara na prednjem krilu bolida. Bolid je ubrzo buknuo, a Berger je spašen brzom intervencijom vatrogasaca i medicinskog osoblja uz stazu. Zbog opekotina na rukama, Berger je morao propustiti narednu utrku.

Svoje prve žrtve Tamburello je odnio 1994. godine, kada je život tragično izgubio i miljenik publike, veliki Ayrton Senna. Posebno mjesto u tužnoj povijesti Formule 1 zauzima izdanje upravo izdanje iz 1994. godine, kada je težak sudar imao i Rubens Barrichello tijekom treninga u petak, a u kvalifikacijama poginuo Roland Ratzenberger. Svijet Formule 1 je konačno u nedjelju u potpunosti zavijen u crno kad je staza odnijela i Ayrtona Sennu. Kako bi se u povijest upisala kao najtužnija i najcrnja utrka u povijesti Formule 1, kotač sa Alboretovog Minardija je spao kad je izlazio iz boksa, pogodio i ozlijedio četiri mehaničara Ferrarija i Lotusa. U utrci je pobijedio Michael Schumacher, no nije upriličeno nikakvo slavlje.

Nakon nemilih događaja 1994. godine Tamburello je izmijenjen, uklonjen je ravni dio zavoja u koji se ulazilo punom brzinom, čime je staza načinjena mnogo sigurnijom nego dotad. Imola je pokrenula niz poboljšanja u pogledu sigurnosti na staza diljem svijeta koje su bile dio kalendara prvenstva Formule 1.

Dva puta zaredom, 1995. i 1996. godine na Imoli je pobjeđivao Damon Hill, dok je 1997. godine Heinz-Harald Frentzen svoju prvu pobjedu ostvario na VN San Marina. Nakon Frentzena pobijedio je David Coulthard, da bi uslijedila crvena dominacija Michaela Schumachera. U periodu od 1999. do 2004. godine na pobjedničkom postolju bio je Schumacher, s tim da se 2001. godine umjesto Michaela na najvišu stepenicu postolja popeo mlađi brat Ralf. Michaelov niz prekinuli su Jenson Button i Fernando Alonso, a točku na Veliku nagradu San Marina još jednom pobjedom, 2006. godine, stavio je Michael Schumacher, pobijedivši sedmi put na stazi Enzo e Dino Ferrari.

29.08.2006. godine objavljeno je kako Velika nagrada San Marina više neće biti dio kalendara, kako bi se napravilo mjesto za Veliku nagradu Belgije. Na stazu u Imoli više se nisu vraćali bolidi Formule 1. Dok se nije desila pandemija.

Utrka za Veliku nagradu Emilia Romagne bit će prva ikada, no zasigurno će biti poslastica za ljubitelje Formule 1. U Imoli će aktivno biti u subotu i nedjelju, a nadamo se i uzbudljivo. Uz još nekoliko detalja o utrkivanju na stazi Enzo e Dino Ferrari, želimo Vam zabavan trkaći vikend.

• Uvjerljivo najbolju statistiku na VN San Marina ima Michael Schumacher, koji je u Imoli pobijedio sedam puta. Prate ga Ayrton Senna i Alain Prost s po tri pobjede.
• Od konstruktora, prvo mjesto dijele Ferrari i Williams. Vozači ove dvije momčadi pobjeđivali su po osam puta.
• Svoju prvu pobjedu u karijeri na Imoli su ostvarili Heinz-Harald Frentzen i Ralf Schumacher. Posljednji put u karijeri su na Imoli pobjeđivali Patrick Tambay i Elio de Angelis.
• Ralfova pobjeda bila je ujedno i prva za kombinaciju BMW – Williams.
• Zbog izmjena formata vikenda, Pirelli je reducirao i količinu raspoloživih setova guma; umjesto dosadašnjih 13, momčadi će na raspolaganju imati 10 setova guma za svakog vozača tijekom vikenda, po dva seta tvrdih, dva seta srednje tvrdih i šest setova mekih guma.
• Imola je jedna od rijetkih staza koncipiranih u smjeru suprotnom kazaljci na satu.
• Od posljednje posjete Formule 1, staza u Imoli je presvučena novim asfaltom.
• Momčad s najsvježijim iskustvom na Imoli je AlphaTauri. AlphaTauri je naime svoj promotivni spot snimao na ovoj stazi pred početak sezone u Austriji.
• Vikend koji slijedi će biti put da se bolidi s turbo hibridnim pogonom utrkuju na Imoli.
• Utrke na Imoli su se uvijek održavale u proljeće, osim prve koja je nosila naziv VN Italije i ove koja nam slijedi.
• Tek drugi put u povijesti će jedna država biti domaćin triju utrka tijekom sezone. Osim Italije, još su Sjedinjene Američke Države bile domaćin triju utrka tijekom sezone 1982., u Long Beachu, Detroitu i Las Vegasu.
• Imola će biti domaćin utrkama za tri različite Velike nagrade, Italije, San Marina i Emilia Romagne. No to nije rekord. Naime, Nürburgring je ugostio dosad Velike nagrade Njemačke, Europe, Luksemburga i Eifela.
• U nedjelju će se na stazi Enzo e Dino Ferrari voziti 63 kruga, svaki dužine 4,959 kilometara.

Objava VN Emilia Romagne: Poznata utrka s novim imenom pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Ono čega ću se dotaknuti u ovom tekstu je događaj koji se dogodio na današnji dan već spomenute 2003. – utrka za VN San Marina u Imoli.

Sami početak sezone 2003. za Schumachera nije bio vrijedan spomena. Iz prve tri utrke skupio je samo osam bodova, četvrti u Australiji, šesti u Maleziji i odustajanje u Brazilu. Četvrta utrka sezone na domaćem terenu za Ferrari je bila idealna prilika za povratak pobjedama. No, Imola i Schumacher kao da su sinonim za tužne događaje u Schumijevom životu. Michael je pobijedio u tužnoj utrci 1994. kad je svoj život izgubio veliki Ayrton Senna, a devet godina kasnije Schumacherovu utrku u Imoli obilježio je iznenadni gubitak majke u noći uoči utrke.

Svi bi pomislili kako su sad braća Schumacher shrvani i nemaju mentalne snage za nastup. Vodstva Ferrarija i Williamsa su rekla Michaelu i Ralfu da ne nastupe na utrci i odu u Njemačku svojoj obitelji, no braća su odlučila nastupiti na utrci koju su, simbolično, startali iz bratskog prvog startnog reda s Michaelom na pole positionu.

“Vrlo težak dan za Michaela. Osjećao je da mora danas nastupiti u utrci i odraditi posao za cijelu ekipu koja neumorno radi na bolidu, na kraju krajeva on je vozač u duši. Pokazao nam je danas koliko je jak čovjek i to je najvažnije u svemu ovome,” rekao je Jean Todt nakon utrke.

Ferrari je, kao prethodne tri, i ovu četvrtu utrku odradio s lanjskim F2002, jer im je pouzdanost bila na prvom mjestu, a za nastup novog F2003GA nisu bili potpuno spremni. McLaren je također nastupio s prošlogodišnjom verzijom bolida, MP4/17D, s kojim su odradili cijelu 2003. nakon što se MP4/18 pokazao kao promašaj (ustvari, MP4/18 je bio baza za McLarenov bolid za 2004, MP4/19, a aerodinamičke sličnosti možemo vidjeti i s bolidom iz 2006., MP4/21)

Iza braće su u drugom redu bile njihove momčadske kolege, Barrichello treći i Montoya četvrti. Start je protekao bez drame za vodeću četvorku, dok je iza njih malo kaosa napravio Mark Webber u Jaguaru natjeravši Jacquesa Villeneuvea da ga obiđe dijelom po travi. Braća su bila čvrsto na vrhu, s Ralfom na čelu (koji je bolje startao i prestigao starijeg brata) i Michaelom vrlo blizu iza njega. Montoya je na trenutke bio brži od njih, odvozio je nekoliko najbržih krugova, no nije mu to puno pomoglo jer je bio iza Barrichella.

Ralf je svoje šanse za pobjedu izgubio ranim ulaskom u boks, u 16. krugu. To je značilo da je s manje goriva od Michaela počeo utrku, a zaustavljanje od 6.4 sekundi sugeriralo je da će odvoziti kratak drugi stint. Samo tempiranje ulaska u boks nije bio glavni razlog gubitka šansi za pobjedu jer je veću štetu napravio spor polazak nakon zaustavljanja. Imao je problema s odabirom brzina i tu gubi nešto vremena.

Krug kasnije Montoya i Barrichello također ulaze u boks. Ferrari je mogao iskoristiti probleme s Ralfovim zaustavljanjem i s Barrichellom zaraditi dodatnu poziciju ispred Nijemca, međutim, odlučuju se natočiti više goriva u Rubensov bolid te on i Montoya ostaju zaglavljeni iza Ralfa. Krug iza njih u boksu je Michael kojem zaustavljanje traje približno kao i Rubensovo te se vraća na stazu ispred dva Williamsa i Rubensa. Ispred Michaela su bila samo dva McLarena Raikkonena i Coultharda koji su bili na taktici od dva zaustavljanja (Ferrariji i Williamsi su bili na tri).

Kako su se nizali krugovi postajalo je jasnije da će glavna borba za pobjedu biti između dva McLarena i Michaela. McLareni su vozili dug prvi stint i tek u 21. i 22. krugu, prvo Coulthard pa potom Raikkonen, idu u boks. Na stazu su se vratili opkolivši Montoyu – Kimi ispred a David iza, dok je malo nedostajalo Kimiju da izbije i ispred Rubensa. Nakon prvih zaustavljanja na čelu je bio Michael s osam sekundi prednosti ispred Ralfa, treći je bio Rubens ispred Kimija, Juana Pabla i Davida – tri najbrže momčadi na prvih šest pozicija, rijetko viđeno u 2003.

U 30. krugu druge ulaske u bokseve “otvara” Montoya. Kako je tijekom prvih loša sreća bila na Ralfovoj strani, sad je red bio na Juana Pabla. Problem je nastao sa sustavom za dolijevanje goriva koji nije isporučivao gorivo i momčad pušta Kolumbijca na stazu bez nove doze goriva te opet sljedeći krug mora u boks po gorivo. U međuvremenu mehaničari su riješili problem i Montoya pri trećem ulasku dobiva gorivo, no izgubio je previše vremena i otpada iz svake kombinacije za postolje.

Između ta dva problematična Montoyina zaustavljanja Ralf uspješno odrađuje svoje zaustavljanje i nakon što je Barrichello obavio svoje poredak spomenutog dvojca ostaje isti, no razlika između njih je vrlo mala. Nakon što su svi vodeći (osim dva McLarena) odradili svoje drugo zaustavljanje postalo je jasno da će Michael i Kimi voditi izravnu borbu za pobjedu, a Ralf, Rubens i David za treće mjesto. Ostatak utrke se sveo na čistu borbu strategijom.

Vrijeme je bilo oblačno, no vjerojatnost za kišu je bila 0%. Uostalom, nije ni bilo potrebe za istom, jer je i ovako bilo dovoljno uzbuđenja na stazi. Michael i Kimi su bili vrlo blizu jedan drugom, a trojka iza njih je također bila zbijena i još su zaglavili za vozača zaostalih za krug. Kad je došlo vrijeme za završno zaustavljanje, prvi potez povlači McLaren pozvavši Kimija u boks. Vratio se iza trojke Ralf – Rubens – DC, i trebalo mu je da sva trojica što prije odu u bokseve kako bi imao čist zrak ispred sebe. Prvi mu je pomogao DC koji je odmah krug iza Kimija otišao u boks.

Nije se predavao ni Michael. Unatoč malo širem prolasku kroz Piratellu povećao je prednost te nakon svojeg zaustavljanja uspjeva izaći ispred Rubensa koji je tek trebao u boks. Čak je odradio i momčadski posao propustivši lakšeg i bržeg Brazilca ispred kako bi s brzim krugovima izbio ispred Ralfa. No, ne pomaže mu problem s prednjim lijevim kotačem zbog čega zaustavljanje traje deset sekundi i vraća se iza Ralfa.

Nekoliko krugova kasnije Ralf griješi u Rivazzi omogućivši Rubensu da priđe bliže i pri izlasku iz zadnjeg zavoja prestigne Nijemca, “proslavivši” stisnutom šakom pri prolasku startno-ciljnom ravninom. Rubens se nakon toga okrenuo lovu na Raikkonena, dok je Ralf polako padao i došao pod pritisak Coultharda. Kimi nije imao dovoljno brzine i njegov zaostatak za Michaelom je rastao.

Put za pobjedu Michaelu je bio širom otvoren. I nije je ispustio. Osvojio je svoju prvu Veliku nagradu u 2003. Drugoplasirani Kimi Raikkonen se uspio obraniti od napada Rubensa Barrichella koji je završio četiri desetinke iza Finca. Michael je pobjedu posvetio svojoj preminuloj majci. Odmah nakon utrke on i Ralf su otputovali u Njemačku na ispraćaj, a na intervju nakon utrke umjesto Michaela otišao je šef Jean Todt.

“Sve nam se složilo ovaj vikend. Ipak, nije bio savršen. Rubens je većinu utrke bio u gužvi i nije vozio onoliko brzo koliko je mogao, no s Michaelom smo uspjeli strategijom izbiti na čelo i pobijediti. Ovo je vrlo važna pobjeda koja nas vraća u život, posebno pred domaćom publikom, našim Tifosima. Michaelu nije uopće bilo lako, no cijela momčad je jedna velika obitelj i zajedno prolazimo kroz sve poteškoće,” rekao je Todt, i dodao:

“Michaelu smo dopustili da ode odmah jutros u Njemačku s bratom. Mi ne želimo tjerati vozača da se u ovakvoj teškoj situaciji utrkuje, no njegova je odluka bila da nastupi danas. Pokazao je kako je veliki čovjek, što mnogi neće ili ne žele razumjeti. Tužan je dan, i ponosni smo na oba naša vozača i na cijelu momčad.”

Nakon ove utrke Raikkonen je ostao vodeći u prvenstvu, kao i uoči utrke, ispred momčadskog kolege Coultharda i Michaela Schumachera, a u momčadskom poretku vodeći je ostao McLaren ispred Ferrarija i Renaulta. Ostatak sezone je bio vrlo uzbudljiv i velika je borba vođena između Michaela, Kimija i Juana Pabla, a krajnji ishod je ostao isti kao i prethodne tri sezone.

Objava Imola 2003. – Pobjeda za posljednje zbogom majci pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Monza se morala renovirati i 1980. godine, upravo staza u Imoli, tada još Autodromo Dino Ferrari, poslužila je kao zamjena za VN Italije. No, već sljedeće godine Monza je bila ponovo spremna za nastavak svoje tradicije, a organizatori utrke u Imoli su morali nekako pronaći način da zadrže utrku i u Imoli. Malo pregovora i Automobile Club of San Marino, kao predstavnik motorsporta Republike San Marino, pristao je na organizaciju utrke u Imoli kao VN svoje zemlje.

Na prvoj utrci 1981. pobijedio je Nelson Piquet, ali već sljedeće godine zakotrljao se crni niz događaja koji će se dogoditi na ovoj stazi.

Utrku 1982. bojkotiralo je većina momčadi na strani FOCA-ine organizacije, te je to označilo vrh borbe između FISA i FOCA organizacija nad pravima Formule 1. Nakon bojkota na toj utrci, menadžmenti su ipak dogovorili uvjete i ugovore i krenuli dalje uspješno poslovno surađivati. Sama utrka donijela je napetu završnicu iako je sudjelovalo samo 14 automobila. Nakon odustajanja Renaulta, Ferrariji Gillesa Villeneuva i Didiera Pirona trebali su rutinski odraditi vožnju do dvostruke pobjede. Pobijedili su oni, ali bila je to žestoka borba koju je tim pokušao odredbama kontrolirati kako ne bi došlo još do mehaničkog kvara, sudara ili nestanka goriva. Slijedom mnogo nesporazuma, Gilles je propustio obraniti svoju prvu poziciju u zavoju Tosa i Pironi je odnio pobjedu. Villeneuve je to shvatio kao veliku izdaju momčadskog kolege i zakleo se da neće s njim više nikad pričati. Nije nažalost trebalo mnogo da takva zakletva postane proročanstvo, Gilles je poginuo dva tjedna kasnije u kvalifikacijama u Belgiji.

1989. godine nazivu staze dodalo se ime i Enza Ferrarija radi njegove nedavne smrti. Utrku je obilježila velika nesreća i rivalstvo vozača. Gerhard Berger sa svojim Ferrarijem izletio je u zloglasnom Tamburellu uslijed čega se i zapalio bolid. Na sreću, sve je prošlo u redu za Gerharda i samo je morao propustiti sljedeću utrku. Nakon prestanka crvenih zastava i nastavka utrke, zaplet je dobila priča McLarena Ayrtona Senne i Alaina Prosta. Dogovor je bio između njih dvojice kao momčadskih kolega da onaj koji prvi ulazi u zavoj Tosa (sporiji lijevi, tada još praktički prvi zavoj), taj i ostaje naprijed. Prost je bolje startao i bio prvi na ulasku u taj zavoj, ali Senna ga je svejedno prestigao i na kraju pobijedio u utrci. Prost je bio veoma ljut radi prekršenog dogovora, završio je drugi. Senna je nakon utrke kao razlog tog pretjecanja hladnokrvno rekao:

“Promašio je točno mjesto početka kočenja.”

Tako je započelo jedno od najvećih rivalstava u povijesti sporta. Prost je u Imoli pobijedio tek 1993. s Williamsom.

Ipak, 1994. godine u Imoli slijedi najtužniji vikend u povijesti Formule 1. Prvo je Rubens Barrichello pretrpio gadnu nesreću na treningu u petak i imao je sreće da nije zadobio ozbiljnije ozljede. Roland Ratzenberger sljedećeg dana izgubio je život u teškom izlijetanju u zavoju Villeneuve. Nedjeljna utrka prvo je počela sa sudarom Lamya i Lethoja, a zatim je Ayrton Senna poginuo nakon što je otišao ravno u zloglasnom Tamburellu. Značilo je to velike promjene u sigurnosti bolida Formule 1, kao i redizajnu same staze u Imoli.

Za utrku 1995., jako brzi i po svemu sudeći opasni zavoji, Tamburello i Villeneuve, pretvoreni su u šikane i sigurnosno su usporili kretanje bolida. Tosa je sada treći zavoj na stazi, nekad bila u praksi smatrana kao prvi. I ostali zavoji su bili modificirani. Slijedile su pobjede Damona Hilla i Davida Coultharda, a zatim i totalna dominacija na domaćem terenu, Michaela Schumachera u Ferrariju.

2005. jednu od najljepših borbi u povijesti Formule 1 pokazali su nam Fernando Alonso i Michael Schumacher. Mladi Španjolac izvanrednom vožnjom branio je poziciju od vozača s najviše pobjeda u Imoli i pobijedio. Sljedeće godine ponovo je pobijedio Schumacher, a to je bila i zadnja utrka u Imoli. Sezone 2007. vraćala se VN Belgije za koju je trebalo napraviti mjesta u kalendaru i Imola se više nikad nije vraćala u kalendar.

Od 2007. staza je doživjela dosta promjena. Dodan je zaobilazni put zbog čega je od Rivazze 2 do Tamburella moguće voziti punim gasom. Rekonstrukcija starno-ciljne ravnine i bokseva počela je u travnju 2008. Proširivanje bokseva i rekonstrukciju staze nadgledao je naravno Hermann Tilke.

U lipnju 2008., kada je većina radova na rekonstrukciji završena, FIA je dala stazi ocjenu  1T, što znači da se službeni testovi Formule 1 mogu održavati na stazi. Stazama je potrebna homologacija 1 da bi se mogle voziti utrke Formule 1. U kolovozu 2011. staza je dobila i tu ocjenu 1, nakon homologacije i pregleda od strane Charlie Whitinga.

U lipnju 2015. godine vlasnici staze potvrdili su da razgovaraju o povratku u kalendar Formule 1, ako Monza, čiji je ugovor trebao biti završen nakon sezone 2016., ne uspije sklopiti novi ugovor.

U srpnju 2016. Imola je potpisala ugovor o domaćinstvu VN Italije od sezone 2017. Međutim, 2. rujna 2016. objavljeno je da je Monza osigurala novi ugovor za nastavak utrka na svojoj stazi. Predstavnici Imole pokrenuli su sudski postupak protiv te odluke navodeći da je ugovor prekršen. Ipak, 8. studenoga 2016. povukli su taj slučaj sa suda.

Objava VN San Marina – jedna od najvećih nostalgija Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.