VN Južne Afrike prvi se puta u kalendaru Formule 1 pojavila 1962. godine. Vozila se posljednji vikend u prosincu na stazi Prince George Circuit u East Londonu. Bio je to nastavak tradicije utrkivanja u Južnoj Africi, prekinute Drugim svjetskim ratom. Ovakav kasni termin održavanja jedne utrke Formule 1 neobičan je čak i iz današnje perspektive kada imamo 24 utrke u kalendaru i sezona završava početkom prosinca, no ne čudi ako uzmemo u obzir da je u Južnoj Africi tada početak ljeta. U East Londonu se vozilo i godinu kasnije, a utrka koja se trebala voziti na kraju 1964. godine prebačena je na tjedan kasnije te je tako postala prvom utrkom u 1965. godini, a održana je točno 1. siječnja.

@_F1_Retro: '#OnThisDay in 1965.

The new World Championship season got underway with Jim Clark driving his Lotus-Climax-33 to a dominant victory in the South African Grand Prix at East London.
John Surtees finished 2nd… pic.twitter.com/mWWS9cEgJM, see more https://t.co/hF8tMd4e7U

— Graham Hill News (@TT_GrahamHill) January 1, 2023

Takav potez značio je da su momčadi u novu sezonu ušle s prošlosezonskim bolidima, nemajući dovoljno vremena za razvoj novih. Treba naglasiti da je tada bilo uobičajeno da sezona počinje u svibnju, dva mjeseca kasnije nego u današnje vrijeme. Najbrži u kvalifikacijama bio je Jim Clark u Lotusu te nakon 85 krugova utrke i slavio s uvjerljivih pola minute prednosti ispred aktualnog svjetskog prvaka Johna Surteesa u Ferrariju i Grahama Hilla u BRM-u. Britanca nije omela ni krug prerano pogrešno pokazana crno-bijela ciljna zastava. Bila je to utrka u kojoj je debitirao Jackie Stewart, osvojivši šesto mjesto i jedan bod. Bila je to i prva utrka u Formuli 1 za proizvođača guma Goodyear, čime je prekinut monopol Dunlopa. Na iduću utrku, VN Monaka, čekalo se gotovo pet mjeseci, a Clark je dominirao većim dijelom sezone te osvojio svoj drugi naslov prvaka.

Iduće godine utrka u East Londonu vozila se na isti datum, no nije bila dijelom svjetskog prvenstva. Godinu kasnije VN Južne Afrike seli se na stazu Kyalami i ponovno postaje prvom utrkom svjetskog prvenstva, a vozila se dan nakon Nove godine. U sezoni 1968. utrka se održala u ponedjeljak, 1. siječnja. Ponovio se pole position i pobjeda Jima Clarka u Lotusu. Škotski vozač u toj je utrci srušio brojne rekorde. Vodio je u najviše utrka (43), proveo je najviše krugova u vodstvu (1943), ostvario najviše pole positiona (33), postigao najviše savršenih vikenda (pole position, pobjeda i najbrži krug – 11) i pobijedio u najviše utrka (25), čime je prestigao rekord Juana Manuela Fangia, koji je trajao 11 godina. Nažalost, bila je to i posljednja utrka Jima Clarka u Formuli 1. Tri mjeseca kasnije poginuo je u nesreći na stazi Hockenheim, u utrci Formule 2.

Jim Clark – Lotus – Kyalami, South African Grand Prix – 1968 pic.twitter.com/MIR81RuKr0

— Classic Formula 1 (@ClassicFormula1) January 24, 2015

VN Južne Afrike na stazi Kyalami ostala je u kalendaru Formule 1 do 1993. godine, s prekidom između 1986. i 1991. godine zbog politike apartheida, no prebačena je na ožujak, uz nekoliko iznimaka, i više se nije održavala na samom početku godine. U posljednje vrijeme pojavila se mogućnost povratka VN Južne Afrike i staze Kyalami u Formulu 1, no zbog stajališta tamošnje vlade prema ruskoj agresiji u Ukrajini, FIA je otklonila takav razvoj situacije u bliskoj budućnosti.

Naslovna fotografija: Wikipedia – autor: Ossewa

Objava Formula 1 na Novu godinu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Za najbolju startnu poziciju izborio je Denny Hulme i bio je to prvi pole position za Novozelanđanina za u karijeri. Iza Hulmea kvalificirali su se Emerson Fittipaldi i miljenik domaće publike Jody Scheckter, dok su drugi red dijelili Ronnie Peterson i Clay Regazzoni. Nakon nesreće na treningu kad su mu na bolidu otkazale kočnice, Stewart se za utrku kvalificirao tek na sedmu startnu poziciju, u bolidu momčadskog kolege.

Medijski stupci su početkom ožujka u Južnoj Africi bili prepuni najava utrke, a oko 91.000 gledatelja uz Kyalami stazu je dodatno govorilo u prilog popularnosti utrkivanja u Južnoj Africi. Osim toga, Velika nagrada je bila jedan od prvih događaja sportske sezone i tim više zanimljiva ljubiteljima sporta. Nakon nekoliko pripremnih utrka, mehaničari momčadi Formule 1 su pripremali svoje jurilice za utrku, a Peter Revson je još jednom, nakon kvalifikacija, bio u problemima s mjenjačem. Na Reutemannovom Brabhamu je trebalo zamijeniti stražnji ovjes, Beltoiseov bolid je trebao novi motor, a Tyrellovi mehaničari su cijelu noć vrijedno radili kako bi Cevertov bolid uopće osposobili za utrkivanje.

Utrka je trebala početi u 15 sati po lokalnom vremenu i dok su se vozači pripremali za pozicioniranje na gridu, nebo je zaiskrilo i najavilo kišu. Prema prognozama, stazi se približavala tropska oluja i prve kapi kiše su pozivale na prelazak na gume za kišu. Kako takve oluje znaju sa sobom nositi velike, poplavne kiše, rukovodstvo utrke je odlučilo odgoditi početak utrke. Nakon četrdeset minuta postalo je očigledno da će oluja zaobići stazu i zastave su se zavijorile za početak utrke.

Trojac iz prvog reda je prema prvom zavoju krenuo gotovo bok uz bok, uz pola bolida prednosti za Emersona Fittipaldija, no McLarenov dvojac, Hulme i Scheckter, je bio nešto hrabriji na kočenju u Crowthornu, pa su izašli ispred Fittipaldijevog Lotusa. Regazzoni je startao loše, pa se u krajnjem dijelu poretka pridružio momčadskom kolegi Jean-Pierreu Beltoiseu. Ostatak prvog kruga je prošao bez incidenata, Hulme je vodio ispred Schecktera i Fittipaldija, a Peter Revson je na četvrtom mjestu zaokružio dobro otvaranje kruga McLarenovih vozača. Grid se dalje redao i činilo se kako će sve dalje teći bez incidenata, Hulme je povećavao prednost, dok je Charlton pokušavao preteći Reutemanna bez uspjeha. Kad je izgledalo da će Charlton ipak proći, Lotus je odbio poslušnost i zakačio i zavrtio Hailwoodov bolid, koji je unatraške krenuo prema ostatku grida.

Bliži vozači su bez problema zaobilazili oštećeni Hailwoodov Surtees bolid, no istu sreću nisu imali vozači sa začelja poretka. Jedan od njih bio je i Regazzoni, koji je također bez kontrole nad vlastitim bolidom (vjerojatno oštećen nakon kontakta sa Ickxom). Regazzoni se zabio u Hailwooda, šasija Regazzonijevog BRM-a se prepolovila, oštetila spremnik goriva i bolid je buknuo u plamen. Hailwoodov bolid se također zapalio, no vatru je ubrzo ugasio vlastiti protupožarni sistem, a Hailwood se izvukao iz bolida i krenuo pomoći Regazzoniju.

Regazzoni je već bio bez svijesti u gorućem bolidu, osoblje uz stazu nije bilo ni spremno niti blizu, a Hailwood je bez zadrške ušao u plamen, otkopčao Regazzonijeve sigurnosne pojaseve i uz zakašnjelu pomoć osoblja uz stazu, izvukao Regazzonija plamena. Hailwoodov kombinezon je također gorio, no njega je ugasio jedan od maršala. Medicinsko i vatrogasno (novo, brzo i vrlo hvaljeno) vozilo su na scenu došli kada je Hailwood već spasio Regazzonija, Clay je odvezen u bolnicu (na sreću uz manje opekotine i natučen), a Mike je otišao objasniti što se sve izdešavalo. Kako je spasio život kolegi vozaču.

Staza je bila puna ostataka nakon sudara, Ickx se odustao radi slomljenog kotača, a Charlton je odgegao do boksova. Utrka se nastavila nakon čišćenja staze, no već je bilo prekasno za vodećeg Hulmea, kojem je pukla guma radi ostataka na stazi. Hulme se ubrzo našao na začelju kolone, gdje je pretrpio još jedno puknuće gume.

Scheckter je nakon Hulmea preuzeo vodstvo, a iza njega je bio Jackie Stewart, za kojeg se vjeruje da je ignorirao žute zastave i tako stekao nezasluženu prednost. Suci pak nisu prosudile tako, unatoč zvaničnim pritužbama koje su uslijedile nakon utrke. Već u sedmom krugu Stewart je preuzeo vodstvo. Dok je Stewart nestajao ispred pratioca na stazi, Ronnie Peterson, Revson i Scheckter su tvrdili kako ih je pretekao u najmanju ruku sumnjivim okolnostima.

Prema cilju utrka je tekla bez većih incidenata, da bi u konačnici pobjedničko postolje podijelili Jackie Stewart u bolidu Tyrella, Peter Revson iz McLarena i Lotusov Emerson Fittipaldi. Bila je to prva Jackiejeva pobjeda sezone. Bez oklijevanja, Teddy Mayer iz McLarena je uložio zvaničan prigovor radi Stewartove vožnje pod žutim zastavama, no Jackie je prošao samo s ukorom. Možda da se radilo o nekom drugom vozaču, s malo drugačijom reputacijom, epilog ove priče bi bio drugačiji. Ovako Stewart je zadržao i proslavio svoju pobjedu.

Mike Hailwood, po čijem će nesebičnom i nadasve hrabrom potezu, VN Južne Afrike 1973. i ostati zapamćena, odlikovan je posebnom medaljom Velike Britanije i Commonwealtha za hrabrost.

Naslovna fotografija: McLaren Racing – Heritage

Objava VN Južne Afrike 1973: Hailwoodova medalja za hrabrost pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Argentina (13 utrka u siječnju i jedna u veljači)

Argentina je 1953. godine postala jedna od prve tri države koja je bila domaćin utrke svjetskog prvenstva u prva dva mjeseca godine. Popularnost utrkivanja u Argentini je bila neopisiva zahvaljujući uspjesima Jose Froilana Gonzaleza, prvog čovjeka koji je pobijedio za Ferrari, i legendarnog Juana Manuela Fangia, koji je prvu od svojih pet titula svjetskog prvaka osvojio 1951. godine.

Osim činjenice da su vremenski uvjeti početkom godine zadovoljavajući na južnoj hemisferi, nije postojao niti jedan drugi razlog da se prva utrka sezone održava tako rano u godini. Unatoč tomu, u razdoblju od 1953. do 1980. godine samo jedna od petnaest utrka na stazi Autodromo 17 de Octubre (danas poznatoj kao Autodromo Juan y Oscar Galvez) u Buenos Airesu nije održana u prvom mjesecu godine. Jedina je u tom razdoblju sezona 1960. startala početkom veljače.

Na opće oduševljenje organizatora utrke, domaći heroj Fangio jer pobijedio na četiri od prvih pet utrka održanih u Argentini. Nakon što je Fangio napustio Formulu 1, utrka u Argentini se brzo prestala organizirati. U kalendar je vraćena tek 1972. godine kada je uspjehe počeo nizati još jedan Argentinac, Carlos Reutemann. Tada je ponovo vožena u siječnju, kako bi se dodatno poradilo na preplanulom tenu i izbjegla oštra Europska zima.

Južna Afrika (četiri utrke u siječnju)

Nakon što je ukinuta VN Argentine s krajem 1960. godine, tek nakon pet godina će prvenstvo ponovno startati s početkom godine. Ponovno se tražila lokacija na kojoj je toplo i sunčano u ovo doba godine, te je jasno, odluka pala na Južnu Afriku.

Posljednje utrke sezona 1962. i 1963. završavane su na južnoafričkoj stazi East London, te su se održavale krajem prosinca. Još neobičnije od današnjih običaja započela je sezona 1965., naime ona je počela na prvi dan nove godine. Osvajač titule 1964. godine, John Surtees, je borbu za obranu naslova započeo u Južnoj Africi samo 67 dana nakon što je u Meksiku osvojio titulu. Radi usporedbe, između posljednje utrke sezone 2019. i prve utrke sezone 2020. proći će 105 dana.

Momčadi su još dva puta uživali u ugodnoj južnoafričkoj siječanjskoj klimi, 1967. i 1968. godine na utrkama na stazi Kyalami. Nakon toga, utrka je pomjerena za ožujak. Još samo jednom je VN Južne Afrike održana u siječnju, a to je bilo 1981. godine.

Brazil (šest utrka u siječnju i dvije u veljači)

Posljednja država koja je bila domaćin velike nagrade na početku godine je Brazil, točnije od 1973. do 1975., te ponovno od 1977. do 1980. godine. Baš kao što su i Argentinci uživali početke godina uz pobjede domaćih ljubimaca, tako su i Brazilci rado dočekivali nove godine uz pobjede Emersona Fitipaldija i Carlosa Pacea.

Radi potreba za proširivanjem kalendara, ali i sve više potrebnog vremena za pripreme bolida za narednu sezonu, siječanjske utrke nisu opstale ni u Brazilu. Od 1981. godine pa sve do danas, sezone Formule 1 počinju u ožujku i traju sve do kraja studenog ili samog početka prosinca. Brazil je dugo godina držao mjesto u ranoj fazi sezone, da bi od 2004. godine bio pomjeren na listopad, otkada često uživamo u raspetljavanju odluka oko titule prvaka.

Objava Siječanjske utrke u Formuli 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

“Imamo stazu koja udovoljava skoro svim zahtjevima Formule 1. Postoji par područja koja bismo možda morali promijeniti. Obratili smo se Charlieju Whitingu kada je riječ o odobrenju. On nas je prošle godine došao posjetiti. Radimo kako bismo dobili potvrdu FIA-inog razreda 2, što znači sve osim Formule 1. Ovdje možete odraditi F1 testiranja.”

“Napravili smo apsolutno sve u pogledu sigurnosti, uključujući poboljšanje ograda, sve šljunčane zone itd. Kada je riječ o sigurnosti, imamo trkaću stazu koja udovoljava svim zahtjevima. Kada završimo, ponovno ćemo pozvati Charlieja te ćemo možda porazgovarati s njim.”

Ipak, trenutni povratak u F1 kalendar nije moguć zbog velikih sredstava koja su potrebna za takav pothvat.

“Izazov predstavlja poslovni model, pronalaženje novca kako bismo Formulu 1 doveli u Južnoafričku Republiku”, rekao je Baldwin. “Ovoga trenutka se to ne može dogoditi, ali nikad ne reci nikad. Voljeli bismo Formulu 1 opet vidjeti u Kyalamiju.”

Što je onda potrebno za održavanje Velike nagrade?

“Trebali bismo podršku vlade. To je jedini način, što je dokazano i na primjeru drugih država. Svjesni su što radimo, ali ne mogu reći da smo vodili ikakve formalne razgovore.”

Objava Obnovljeni Kyalami sve bliži F1 standardima pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Posljednjih je nekoliko godina bilo puno nagađanja i pregovoranja oko održavanja Velike nagrade u priobalnom Cape Townu, no svi su razgovori neslavno propali. Ipak, čini se kako težnje za povratkom u JAR postaju sve realnije.

”Prolazimo kroz neke stvari. Pokušavamo nešto ostvariti ondje gdje smo se godinama utrkivali”, rekao je Ecclestone za R-Sport.

”Bilo bi se lijepo vratiti u taj dio svijeta. Amerikanci žele još jednu utrku, no nisam siguran da i mi želimo.”

Bernie se osvrnuo i na Veliku nagradu Rusije koja je iznova obavijena političkom nekorektnošću.

”Imamo ugovor i utrkivat ćemo se koliko god želimo”, rezolutan je bio Britanac.

Objava Ecclestone bi želio ponovno VN Južne Afrike pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.