Stara staza duljine od deset kilometara korištena je na utrkama pedesetih godina prije nego su organizatori odlučili unaprijediti stazu radi nekoliko fatalnih nesreća koje su se na ovoj stazi dogodile. Kroz godine Monza je doživjela niz promjena i poboljšanja uključujući i dodatak Variante del Rettifilo i Variante Ascari šikana.

Smještena u srcu najvećeg parka u Europi, Monza ima posebno mjesto u srcu svih ljubitelja Formule 1, osobito navijača momčadi Ferrari koji se posebno raduju trkaćem vikendu na ovoj stazi. Tribine uz stazu mogu ugostiti preko 50.000 gledatelja, dok uz dijelove bez mjesta za sjedenje utrke na ovoj stazi može uživo pratiti i 100.000 ljudi. Nakon ograničenja u pogledu dozvoljenog broja gledatelja , prošle godine je tijekom trkaćeg vikenda Monzu posjetilo 337.000 obožavatelja utrkivanja bolida Formule 1.

Na Monzi su po broju pobjeda najuspješniji Michael Schumacher i Lewis Hamilton, svaki s po njih pet. Od momčadi najuspješniji je Ferrari čiji su vozači na domaćem terenu pobjeđivali 19 puta. Njihovu posljednju pobjedu ostvario je Charles Leclerc 2019. godine. Sebastian Vettel je svoj put prema zvijezdama započeo u Italiji, pobijedivši po prvi put u svojoj karijeri čime je postao najmlađi pobjednik tog vremena. Vettelova Monza iz 2008. godine se često spominje i na listama nezaboravnih kišnih utrka Formule 1. Od 2003. do 2019. godine samo jednom se dogodilo da vozač koji je utrku započeo s najbolje startne pozicije utrku ne završi na prva dva mjesta. Lewis Hamilton se 2009. godine slupao u posljednjem krugu utrke nakon što je utrku započeo s prve pozicije.

Kako se ova utrka ranije održavala krajem sezone, 12 vozača je svoje naslove svjetskog prvaka osiguravala na ovoj stazi. Prvi put se to dogodilo 1950. godine, a zadnji put 1979. godine. Giuseppe Farina je prvi vozač koji je svoj naslov osigurao na Monzi i jedini Talijan kojem je takav pothvat uspio.

Utrke na stazi Monza često budu vremenski najkraće tijekom sezone. Rekord za najkraću utrku koja se odvezla u punom broju krugova napravio je Michael Schumacher 2003. godine kad je pobijedio za samo 74 minute.

Od 16 utrka sezone Formula 1 1988. godine samo jednom nisu pobjeđivali vozači momčadi McLaren. Nevjerojatnu dominaciju zaustavio je Ferrari tek na 12. stanici sezone. Bila je to prva dvostruka pobjeda vozača Ferrarija nakon smrti osnivača momčadi Enza Ferrarija. Bila je to ujedno i posljednja Ferrarijeva pobjeda do 1996. godine. Prva dva mjesta na startu utrke osigurao si je McLarenov dvojac Senna – Prost, a pratili su ga dečki iz Ferrarija, Gerhard Berger i Michele Alboreto.

Prost je na početku utrke napao momčadskog kolegu, no nije Senni dugo trebalo da ponovo preuzme vodstvo. Berger ih je pratio sa samo nekoliko sekundi zaostatka za Prostom, a Prost nije odustajao od borbe s momčadskim kolegom. Nakon deset krugova Berger je popustio pritisak na Prosta kako bi sačuvao gorivo, a Prost je smanjivao zaostatak za Sennom. U 30. krugu Prostov bolid je počeo odbijati poslušnost i u 35. krugu se povukao u boks i odustao iz utrke, što je jedini kvar na motoru koji je McLaren ima tijekom sezone 1988.

Prostovo odustajanje je unaprijedilo Bergera na drugu poziciju, a njegovog druga iz Ferrarija Alboreta na najnižu stepenicu pobjedničkog postolja. Samo dva kruga do kraja utrke, dok je za krug obilazio vozača Williamsa Jean-Louisa Schlessera, koji je u utrci mijenjao bolesnog Nigela Mansella, kad je došlo do sudara koji je Sennu izbacio iz utrke. Ferrariji su na pladnju dobili dvostruku pobjedu.

Dvostruka pobjeda bila je posebno emotivna za momčad i njihove navijače Tifose. McLaren je te sezone bio tako silan da je pobjeda da Monzi bila ostvarenje sna za vozače, momčad i sve obožavatelje. Pričalo se kako su nakon utrke Ferrarijevi navijači u ime Italije zahvaljivali Schlesseru što je izbacio Sennu iz utrke.

Voljena je Formula 1 u Italiji. Italija nam je dala staze, momčadi i 98 vozača Formule 1 od kojih su dvojica osvajala naslove svjetskog prvaka. To su Giuseppe Nino Farina koji je ujedno i prvi svjetski prvak Formule 1 te Alberto Ascari koji je prvi dvostruki prvak u povijesti. Sva tri talijanska naslova su iz ranog doba Formule 1 pedesetih godina. Oba talijanska prvaka su svoje naslove osvajali za talijanske momčadi, Farina za Alfa Romeo, a Ascari za sinonim talijanskog automobilizma, Ferrari.

Mario Andretti, iako po rođenju Talijan, svoj naslov svjetskog prvaka iz 1978. godine osvojio je vozeći pod američkom zastavom. Petnaest vozača iz Italije je pobjeđivalo u utrkama Formule 1, a od njih je zadnju talijansku pobjedu ostvario Giancarlo Fisichella na VN Malezije 2006. godine. Najviše bodova za Italiju osvojio je Ricardo Patrese, koji je sudjelovao na 257 utrka, pobijedio šest puta i osvojio 281 bod. Po pobjedama najuspješniji je Ascari s 13 pobjeda. Michele Alboreto započeo je 194 utrke tijekom 14 sezona u Formuli 1.

Četiri Talijana sudjelovala su u više od 200 utrka, ali su uspjeli sabrati samo deset pobjeda i 62 pobjednička postolja. Radi se o već spomenutom Patreseu, Giancarlu Fisichelli, Jarnu Trulliju i Andrei de Cesaris. Antonio Giovinazzi je posljednji Talijan u bolidu Formule 1, a od njegovog odlaska nakon sezone 2021. Formula 1 je bez vozača iz Italije. Boje ove zemlje brani bezvremenska momčad iz Maranella, Ferrari.

Jedina žena koja je ikad osvajala bodove u povijesti Formule 1 također dolazi iz Italije. Lella Lombardi je šestim mjestom na VN Španjolske osigurala pola boda s obzirom na to da je utrka prekinuta i da se podijelilo pola od raspoloživog broja bodova.

„Biti na pobjedničkom postolju na Monzi poseban je osjećaj. Ovdje možete osjetiti svu ljubav koju navijači imaju za svoju momčad što je najbolja nagrada nakon savršenog vikenda,“ izjavio je Fernando Alonso nakon VN Italije 2013. godine na kojoj je osvojio drugo mjesto.

Objava Formula 1 u Italiji: Mighty Monza pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Piše: Hrvoje Bučar
Naslovna fotografija: Surtees i Gurney na VN Nizozemske 1964. (Autor: Harry Pot)

Prva F1 pobjeda

Četvrti je kolovoza 1963. Nürburgring, 25. Grosser Preis von Deutschland, šesta utrka od deset prvenstvenih.

Prethodnu, na Silverstoneu, dobio je Jim Clark na Lotus-Climaxu te još više povećao vodstvo u Prvenstvu. Surtees u Ferrariju četvrti je u poretku, iza Richieja Ginthera i Grahama Hilla.

I na njemačku utrku Clark je došao kao favorit, nadmašivši Surteesa u kvalifikacijama za 0,9 sekundi. Poveo je s pole-positiona, a do trećeg kruga već su mnogi odustali.

Već u prvom krugu, Clark uočava probleme s motorom, što na prvo mjesto dovodi Ginthera, a on pak vrlo brzo pada na 5. mjesto zbog problema s mjenjačem. Još uvijek u prvom krugu, Surtees je poveo utrku i borio se protiv pratećeg Clarka. Timski mu kolega Willy Mairesse, na dijelu staze zvanom Flugplatz, izletio je među gledatelje, gdje međutim, čudom, nitko nije stradao. Ipak, bolid je udario i bolničara koji taj sraz nije preživio. Mairesse je u izlijetanju slomio ruku, a još u prvom krugu dogodio se sudar između Lorenza Bandinija i Innesa Irelanda. Obojica su odustala, bez ozljeda.

Nakon što je Hill odustao zbog kvara na mjenjaču, Bruce McLaren je izbio na treće mjesto, ali uskoro je i on doživio tešku nesreću. Prebačen je u bolnicu bez svijesti, s potresom mozga i ozljedama.

Amerikanac Tony Settember izletio je sa staze u petom krugu, bez ozljeda. Nizozemac Carel Godin de Beaufort izgubio je lijevi stražnji kotač u devetom krugu, ali je uspio zadržati bolid na stazi i izvukao se neozlijeđen. Chris Amon se još u prvom krugu zabio u stabla pokraj staze jer je njegovoj Loli otkazao upravljač, a prošao je s lakšim ozljedama.

Na čelu, Clark je prestigao Surteesa, ali Surtees je uspio uzvratiti krug poslije, a potom konstantno povećavati prednost. Na trećem mjestu našao se Ginther koji se također mučio s tehničkim problemima. Odustali su Južnoafrikanac Tony Maggs i Švicarac Jo Siffert, kojem se na kraju ipak piše osvojeno deveto mjesto. Ranije su već odustali Portugalac Mário de Araújo Cabral i Amerikanci Dan Gurney i Tonny Settember pa je samo deset automobila ostalo na stazi.

Do kraja, Surtees je povećavao prednost pred Clarkom i s razmakom 1’17“ nadmoćno pobijedio u utrci. U njegovoj četvrtoj sezoni i 27. utrci domogao se svoje prve F1-pobjede u karijeri i nagovijestio početak uspješnog angažmana u Ferrariju, koji će mu donijeti mu naslov prvaka već sljedeće sezone.

Ferrari je posljednji put prije ovoga osvojio GP s Philom Hillom, u Monzi dvije godine ranije, a Surtees je nakon utrke izjavio da je sa zadovoljstvom pokazao svojoj bivšoj momčadi (BRM) kako se može biti uspješan – aludirajući na jadnu sezonu ’62.

U poretku vozača, Surtees je napredovao na drugo mjesto, 20 bodova iza Clarka (42). Svi vozači s najmanje 6 bodova i dalje su imali teoretske šanse za osvajanje naslova, međutim pobjeda u sljedećoj utrci bila bi dovoljna da Clark vrlo rano osvoji titulu. Slična situacija bila je i u Prvenstvu konstruktora. Ferrari je napredovao na drugo mjesto, 21 bod iza vodećeg Lotusa, kojem je nedostajala samo jedna pobjeda za osvajanje konstruktorskog naslova.

Ovdje, Clarkovo drugo mjesto bilo je i njegovo jedino u cijeloj F1 karijeri. Nakon utrke je izjavio da je Surtees dobro vozio, dok se on sam bez jednog cilindra borio da zadrži bolid u utrci. Ginther je bio treći ispred Nijemca Gerharda Mittera, Amerikanca Jima Halla i Šveđana Joa Bonniera. Jack Brabham je završio sedmi ispred Britanca Trevora Taylora, Sifferta i Francuza Bernarda Collomba.

I sljedeće godine, poslije vrlo lošeg prvog dijela sezone, Surtees je ponovio uspjeh i uzeo VN Njemačke ’64. (ovaj put, ispred Grahama Hilla s prednošću 1’15“). Ta je pobjeda prekinula Clarkov pobjednički niz, ali Surtees nakon polovice sezone nije bio ni među prvom petoricom u poretku.

Ipak, s dva druga mjesta, dvije pobjede i jednim odustajanjem do kraja sezone – John Surtees je osvojio Prvenstvo, s jednim bodom prednosti ispred Grahama Hilla.

Senzacionalni klinac

John Surtees rođen je 11. veljače 1934. u Tatsfieldu, selu u engleskoj pokrajini Surrey.

Obiteljska situacija u startu mu je donijela prednost po pitanju dostupnosti motocikala. Naime, njegov otac Jack Surtees, vlasnik motociklističke trgovine u južnom Londonu, bio je trostruki britanski prvak motocikala-prikoličara. Najstariji od troje djece, John je do svoje 11. godine već imao vlastiti bicikl te ga je podjednako vješto vozio i popravljao. U 16. godini napustio je školu i postao mehaničar-pripravnik u tvornici motocikala Vincent.

Surteesov je prvi uspjeh na trkaćoj stazi prošao pomalo neslavno. Naime, 1948. nastupio je u utrci sa svojim ocem kao suvozačem, kad je imao samo 14 godina, a njihova je pobjeda naknadno poništena nakon što je otkrivena Johnova prava dob.

Tri godine poslije izazvao je senzaciju pred tisućama gledatelja kao 17-godišnji mladac, kad je šampionu Geoffu Dukeu opasno zagorčao dan na ACU International Meetingu u Thruxtonu. Duke je tom prilikom ipak bio najbolji, a Surtees je i sam zagazio na put prema slavi. (Duke je vozio motociklističke Velike nagrade 1950-59.; osvojivši pet naslova prvaka u klasama 350 i 500 ccm i pobijedivši šest puta na utrci Isle of Man Tourist Trophy.)

“Najsvjetliji trenutak moje karijere, onaj koji je sve pokrenuo, doživio sam sa 17 godina. Bila je to moja pobjeda na relativno nevažnoj cestovnoj utrci u Walesu, na Vincentu kojeg sam uglavnom sam napravio. Bio je to prvi put da sam osjetio spoj čovjeka i stroja. Nikada neću zaboraviti vibraciju koju sam osjetio, znajući da sam dio motocikla. Teklo je… Ja sam letio… To je bio dan kada je rođena budućnost.” – izjavio je Surtees desetljećima poslije.

Dvaput zaredom, dvostruki prvak!

Svoje prve nastupe u Svjetskom prvenstvu motocikala Surtees je ostvario na Nortonima, počevši od 1952., ali do 1956. ta je marka upala u financijske poteškoće pa se preselio u moćni i perspektivni talijanski tim MV Agusta.

I doista, u svojoj prvoj sezoni (’56.) s MV Agustom Surtees je osvojio Svjetsko prvenstvo 500 ccm, iako mu je tu pripomogla situacija gdje je FIM (Fédération Internationale de Motocyclisme) suspendirao Dukea iz natjecanja na šest mjeseci, zbog njegove podrške štrajku vozača.

Surtees 1957. nije uspio obraniti svoj naslov, završio je treći u klasi Premier. Ali, ’58. vratio se u velikom stilu, pobijedivši na svakom Grand Prixu od 500 ccm i 350 ccm na kojem se natjecao. Prvi je put postao dvostruki svjetski prvak, a taj je podvig ponovio i sljedeće sezone kad je moćna MV Agusta maksimalno došla do izražaja. Taj niz uspjeha donio mu je golemu popularnost u Italiji i nadimak Figlio del vento (“Sin vjetra”).

Premda bi povremeno bilježio i poraze, u svojoj posljednjoj sezoni Svjetskog prvenstva (’60.), potvrdio je obje krune, čime je ostvario šest naslova u tri godine. Nadalje, te je sezone postao i prvi vozač u povijesti koji je osvojio utrku Isle of Man TT Senior tri godine zaredom, prije odlaska u Formulu 1.

1959., sada već slavnog motociklističkog asa zapazili su nezajažljivi automobilistički menadžeri i lovci na talente; pozvan je na probne vožnje. U svojoj prvoj utrci jednosjeda, u Goodwoodu (sudjelovao i Ken Tyrrell), u F3 Cooperu, završio je tijesno drugi, iza Jima Clarka – tada obećavajućeg mladića u Lotusu – čiji ga je šef Colin Chapman odmah angažirao za 1960-tu. Prvi nastup, u Monte Carlu, nije završio. Odustao je na četvrtini utrke, zbog kvara na mjenjaču. U srpnju, na britanskom GP-u, svojoj drugoj utrci u životu, bio je drugoplasirani, 49,6 sekundi iza Jacka Brabhama.

U kolovozu, na GP Portugala, osvojio je svoj prvi pole-position i postigao najbrži krug, ali zbog nevolja s hladnjakom, odustao je na 2/3 utrke. Na posljednji GP sezone, onaj američki, u Riversideu (Kalifornija), kvalificirao se kao šesti, ali je zbog vozačkog incidenta odustao već u trećem krugu.

Ti rezultati – iako se danas možda ne čine naročito senzacionalnima – odmah su Surteesa učinili vrlo traženim vozačem.

Prelazak u F1

Od 1961. sasvim je prestao je voziti motociklističke utrke te razmotrio nekoliko ponuda iz Formule 1, uključujući i onu koju mu je dao Chapman – da bude partneru Clarku u Lotusu. Umjesto toga, Surtees je odlučio voziti Cooper, a zatim Lolu – međutim, s nijednim od njih nije polučio bogzna kakve rezultate.

Prva utrka ’61. bila je u Monaku. Surtees se kvalificirao kao 12. te odustao 68. krugu zbog kvara na motoru.

Od ukupno osam utrka te sezone, na pola njih je odustao, a do kraja osvojio dva peta mjesta, u Belgiji i Njemačkoj. Prvak je postao Phil Hill u Ferrariju, s dvije pobjede, dva druga i dva treća mjesta – samo s jednim bodom više od drugoplasiranog Wolfganga von Tripsa.

Godine 1962. Surtees je nastupao s istim motorom (Climax), ali u drugoj momčadi, Loli. U prvoj utrci sezone, u Zandvoortu, kvalificirao se na prvo mjesto, ali je tijekom utrke odustao.

Do kolovoza i VN Njemačke, nanizao je dva peta, jedno četvrto i dva druga mjesta. Na Nürburgringu se kvalificirao kao četvrti, ali je na kraju bio drugi, samo 2,5 sekunde iza Grahama Hilla. I to mu je bio sav uspjeh te sezone – za konačno četvrto mjesto u Prvenstvu.

U posljednje tri utrke – Italija, SAD i Južnoafrička Republika – Surtees je odustao, svaki put zbog kvara na motoru.

Međutim, njegova nevjerojatna snaga, talent i upornost, držali su ga u središtu pažnje, posebno u Italiji. Od bivše zvijezde MV Aguste sada se očekivalo da predvodi slavnu talijansku momčad Formule 1.

Enzo Ferrari (koji je vodio motociklistički tim u 1930-tima) cijenio je strast i borbeni duh Johna Surteesa, te ga je ’63. angažirao kao svojeg vozača broj jedan.

“Formula 1, sportski automobili… ili bilo što drugo za što bismo se mogli odlučiti. Evo ugovora!” – rekao je Enzo, a Surtees je osjećao čudnu atmosferu u njegovom uredu. Slike Ferrarijevih na dužnosti poginulih vozača poredale su se po zidovima. Smrt je bila rutina u automoto utrkama pedesetih i šezdesetih godina, posebno za momčad Ferrarija. Surtees je znao da pridruživanje Ferrariju neće biti samo borba za osvajanje Prvenstva; bit će to borba za opstanak.

Dobio je nadimak ‘Veliki John’ (Big John), a zvali su ga i ‘Neustrašivi John’ (Fearless John) – posebno 1964., nakon što je osvojio još jednu briljantnu pobjedu na zastrašujućem i opasnom Nürburgringu, ispred Grahama Hilla u BRM-u.

Poslije gore opisane prve Surteesove pobjede, sezona ’63. se nastavila. Najprije je već na sljedećoj utrci u Monzi, poslije osvojenog pole-positiona, morao odustati u 16. krugu, zbog kvara na motoru.

U Watkins Glenu u SAD-u, kvalificirao se treći, da bi u 82. krugu (od 110) opet odustao zbog motora. U Mexico Cityju se kvalificirao drugi, ali je zbog nepravilnog starta diskvalificiran.

U posljednju utrku sezone, održanoj u južnoafričkom East Londonu, s vodstvom je došao nedostižni Jim Clark (54 boda), a pratili su ga Ginther (29), Graham Hill (25) i Surtees (22).

Clark je uzeo pole-position, a Surtees se kvalificirao četvrti, iza Brabhama i Gurneya. Na kraju, Clark je upisao pobjedu i potvrdio osvajanje svojeg prvog naslova, s golemom bodovnom prednošću. Surtees je još jednom odustao zbog motora te time zadržao četvrto mjesto u Prvenstvu, iza Ginthera i Hilla. Njih su dvojica naime, osvojila identičan broj bodova i tako podijelila naslov viceprvaka.

Šampionska sezona bez šampionskog niza

Sezona ’64. imala je deset utrka; američku i meksičku izvan Europe… Prva od njih, u svibnju, održavala se u Monaku. Pole-position uzeo je Clark ispred Brabhama, dok je Surtees bio dobar četvrti.

S treće startne pozicije pobijedio je Hill, dok su Brabham i Surtees morali odustati. Drugi je bio Hillov kolega Ginther, koji se probio s osmog startnog mjesta.

U Zandvoortu, dva tjedna poslije, Surtees je s 4. startnog mjesta osvojio drugo mjesto u utrci, iza Clarka. Tako je uhvatio bodovni priključak i optimistično očekivao sljedeću utrku, Spa-Francorchamps.

U Belgiji je, iznenađujuće, pobijedio Clark sa šestog startnog mjesta, dok je Surtees startao peti, ali je već u petom krugu morao odustati.

Uoči sljedeće utrke, francuskog GP-a, Surtees je već zaostajao 15 bodova ispred vodećeg Clarka. Na stazi Rouen-Les-Essarts Clark je opet startao s pole-positiona, dok je Surtees imao treću poziciju. Već u šestom krugu Surtees odustaje zbog kvara, a malo poslije polovice utrke i Clark.

Britanski GP vozio se na Brands Hatchu. Prvih pet startnih pozicija zauzeli su Clark, Hill, Gurney, Brabham i Surtees. Do kraja su Clark i Hill zadržali vodeće pozicije, a Surtees je napredovao do trećeg mjesta. Clark je povećao prednost u Prvenstvu i izgledalo je da će naslov biti obranjen.

Na svojem omiljenom Nürburgringu, Surtees je osvojio i pole-position i utrku. Drugi je bio Hill, a Jim Clark je odustao na polovici utrke zbog kvara na ventilima.

Hill je preuzeo prednost u Prvenstvu, a Surtees je sve lakše pratio, popevši se na treće mjesto.

U Zeltwegu je vožena sedma utrka sezone. Hill je s pole-positiona odustao već u trećem krugu, a pobjednik je bio Bandini, sa sedmog startnog mjesta. Surtees je odustao u 9. krugu, a Clark u četrdesetom, pa se bodovna situacija za naslov prvaka nije promijenila.

U Monzi, pred domaćom publikom, Figlio del vento je s lakoćom uzeo pole-position, a u utrci cijelo vrijeme nije ispuštao vodstvo. Završio je prvi, s 1’06“ prednosti ispred McLarena, a zaostatak trećeg Bandinija i četvrtog Ginthera bio je više od jednog kruga. Hill i Clark nisu osvojili bodove (odustajanja u 1. i 27. krugu) pa se tablica Prvenstva promijenila: prvi je Hill s 32 boda; drugi Clark, 30; treći Surtees s 28 bodova.

Odluka pada u posljednjoj utrci

Pretposljednja utrka vozila se u Watkins Glenu, u SAD-u, 4. listopada. Pole-position je osvojio Clark; drugi je bio Surtees, dok je Hill startao tek peti, iza domaćeg vozača Gurneyja.

U konačnici, pobijedio je Hill s 30,5 sekundi ispred Surteesa, dok je Clark odustao na polovici utrke. Na početku je bio poveo, ali Surtees i Mike Spence ubrzo su prošli naprijed, spustivši aktualnog prvaka na treće mjesto. Nakon već jednog kruga, poredak se drastično promijenio: Surtees, Spence (sa 6. mjesta), Hill, Clark, Brabham, Ireland, Gurney i McLaren.

Hill je ubrzo zaobišao Spencea za drugo mjesto, ali malo poslije i sam je preteknut. Clark je zatim napao Surteesa i uspješno preuzeo vodstvo u 13. krugu. Sljedećih 18 krugova Clark se sve više odvajao od Surteesa, a Hill se probio na drugo mjesto, i sam pretekavši Surteesa.

U 40. krugu, Clarkov Lotus počeo je gubiti brzinu zbog problema s ubrizgavanjem goriva. Surtees, zatim Hill i Gurney obišli su ga u 44. krugu. Ekipa je dva kruga pokušavala prilagoditi sustav ubrizgavanja i Clark se ponovo priključio utrci na posljednjem mjestu, te konačno odustao nakon samo šest krugova. Colin Chapman je bolid drugog vozača (Spencea, trenutačno 4. mjesto) dodijelio Clarku, u nadi da bi ipak mogao napredovati ispred Hilla i Surteesa te smanjiti bodovnu razliku. Spence je pak pokušao nastaviti u Clarkovom automobilu, ali je uskoro morao odustati.

U nastavku, Hill je preuzeo vodstvo od Surteesa u 45. krugu, a Clark je sada bio već na trećem mjestu, dostizao je Hilla sekundu po krugu i gotovo izjednačio svoje kvalifikacijsko vrijeme, sve dok i drugi Lotus nije počeo raspršivati gorivo uokolo. Clark je zato odustao u 102. krugu i ostao bez bodova. Pred kraj, od vodećih su samo Hill i Surtees imali ispravne automobile, a Hill je upisao svoju drugu pobjedu u sezoni. Treće mjesto osvojio je Švicarac Jo Siffert u Brabhamu, ispred Amerikanaca Richieja Ginthera i Walta Hansgena.

Prije posljednje utrke sezone, u Meksiku, Graham Hill je imao pet bodova više od Surteesa, a s obzirom na tadašnji način bodovanja (9-6-4-3-2-1), uz njih je jedino još Jim Clark imao teoretsku šansu da osvoji Prvenstvo.

Pole-position osvojio je Clark, dok su favoriti Surtees i Hill startali s 4. odnosno 6. mjesta. Bila je to dotad jedna od najdramatičnijih završnica Prvenstva, jer da bi osvojio naslov: Clark mora pobijediti u utrci, pri čemu Surtees ne bi završio više od trećeg, a Hill od četvrtog mjesta. Surtees bi mogao osvojiti naslov u svakom slučaju, ako bi završio prvi; ili drugi, ako Hill ne bi završio najmanje peti.

Clark je poveo! Gurney je vozio na drugom mjestu. Hill i Surteesov momčadski kolega Bandini, borili su se za treće mjesto. Surtees je vozio peti u poretku, naizgled bez ikakvih šansi. Međutim, Bandini je naletio na stražnji dio Hillovog BRM-a, oštetivši njegov ispušni sustav i izgubivši nekoliko mjesta. Hillov je bolid i dalje funkcionirao s iskrivljenom ispušnom cijevi, ali zbog toga je gubio na snazi.

Činilo se da će Clark lagodno obraniti titulu… I da je ostalo tako, on bi bio prvak s četiri pobjede u odnosu na Hillove dvije, iako bi bili izjednačeni po bodovima (39).

U pretposljednjem krugu, međutim, otkazao je dovod ulja i Clarkov motor se zaglavio, baš u trenutku dok je započinjao posljednji krug! Sad je vodio Gurney; Bandini je na 2. mjestu, Surtees na trećem – što znači da bi Prvenstvo pripalo Hillu, ako se Surtees ne probije na drugo mjesto!

Uvidjevši to, šef Ferrarijevog tima mahnito je signalizirao Bandiniju da uspori – kako bi kasnije ušao u posljednji krug i pustio Surteesa da prođe naprijed. Bandini je to lojalno i učinio, pa je Surtees završio drugi, čime je osvojio Svjetsko prvenstvo vozača sa samo jednim bodom više od Hilla (40:39)!

U međuvremenu, Gurney je osvojio Grand Prix (jedan od svoja četiri), gotovo nezapaženo. Jimu Clarku se piše šesto mjesto s krugom zaostatka, dok je Graham Hill uspio završiti na 11. mjestu i postati viceprvak. Treće u mjesto Prvenstvu zauzeo je Clark, a četvrto Bandini, s istim brojem bodova kao i petoplasirani Ginther.

Bolide Ferrarija za ovu utrku prijavio je North American Racing Team (NART) pa je livreja bila bijelo-plava, uobičajena za timove iz SAD-a. Inače, ova je utrka bila posljednji put da su Ferrarijevi F1 bolidi nosili neku drugu boju osim tradicionalne crvene.

Ferrari, Cooper, Honda, BRM

U sezoni ’65. svjetski je prvak ostao vjeran Ferrariju i nastupio na osam od deset prvenstvenih utrka. Američku i meksičku utrku je propustio jer je u rujnu doživio nesreću opasnu po život na stazi Mosport Park Circuit (Ontario, Kanada) – dok je “na crno” trenirao u sportskom automobilu Lola. Izgubio je kotač u zavoju, izletio, izašao iz automobila, onesvijestio se i srušio. Posljedica nesreće je ta da mu je jedno rame bilo 10 cm niže od drugog. Tamošnji liječnici su većinu prijeloma zaliječili bez operacija, rastežući njegovo smrskano tijelo sve dok se odstupanje desno-lijevo nije smanjilo do jednog centimetra – i tako je ostalo. Mjesecima se oporavljao u bolnici i morao ponovno učiti hodati. Svaki dan je brojao korake koje je uspio napraviti u bolničkim hodnicima koji su bili okićeni božićnim ukrasima. Jednog dana bilo je osam. Sljedeći dan, 83.

Vratio se u trkaćem automobilu Ferrari u Modena, već u ožujku, postavljajući rekorde krugova. Sedam mjeseci nakon nesreće zbog koje je morao ponovno učiti hodati, postavljao je rekorde na stazi. Demonstracija upornosti, strasti, vještine i hrabrosti.

Za sljedeću sezonu Formule 1 bio je spreman.

Nastupnu utrku u East Londonu završio je drugi, a Jim Clark započeo je pobjednički niz. Doduše, na drugoj utrci u Monaku Clark nije nastupio. Pobjednik Hill, Surtees četvrti.

Nakon toga slijedi Clarkova niska od pet uzastopnih pobjeda, dok je John Surtees bilježio odustajanja i prosječne rezultate.

Svoju posljednju utrku sezone Surtees je vozio pred domaćom publikom u Monzi. Kvalificirao se 0,2 sekundi iza Clarka, ali je nije završio. Odustao je na pola utrke zbog kvara spojke. Dvostruku pobjedu odnijeli su BRM-i. Prvi je bio Jackie Stewart (3.startno mjesto), a drugi Graham Hill. Jim Clark, iako je odustao zbog kvara na ubrizgavanju goriva (sic!), zadržao je prednost u Prvenstvu. Prije zadnjih dviju utrka vodio je s 54 boda. Drugi Hill imao je 34 boda, treći Stewart 33, a četvrti Surtees 17, bez šansi za obranu titule.

U Meksiku i SAD-u zato valjda nije ni nastupio. U Watkins Glenu pobijedio je Hill, a Clark nije završio. U Mexico Cityju pobijedio je Ginther, dočim su i Clark i Hill odustali.

Šampion je – po drugi put – Jim Clark s 54 boda. Viceprvak Hill ima 40 bodova, a trećeplasirani Stewart 33. S jednim drugim, dva treća te po jednim četvrtim i sedmim mjestom, Surtees je završio peti u konačnom poretku.

Iako je u sljedećoj sezoni imao četiri odustajanja (od 9 utrka), s dvije pobjede te jednim drugim i trećim mjestom završio je kao viceprvak – iza Jacka Brabhama.

Na prvoj utrci sezone ’66. u Monaku, morao je odustati, a na sljedećoj, VN Belgije, osvojio je svoju posljednju pobjedu za Ferrari. Na toj prostranoj stazi pobijedio je s 42 sekunde prednosti ispred nailazeće mlade nade – stanovitog njemačkog Austrijanca u Cooperu, Jochena Rindta.

Naime, već od sljedeće utrke Surtees vozi za Cooper, a Rindt mu postaje momčadski kolega. Početak je neslavan, tri odustajanja zaredom (FRA, GBR, NED) pa nakon polovice sezone Surteesa nema među prvom petoricom.

Na Nürburgringu je završio drugi, iza Brabhama, a na donedavno „domaćoj“ Monzi odustao je prije polovice utrke, zbog dovoda goriva. Pobjeda, jedina u karijeri, pripala je Ludoviku Scarfiottiju iz Ferrarija, dok je drugi bio njegov timski kolega Britanac Mike Parkes (jedini podij u karijeri). Surtees je na 4. mjestu u Prvenstvu; trenutačno vodi Brabham.

U SAD-u je bio treći, iza Clarka i Rindta, a na posljednjoj utrci u Meksiku je pobijedio. I pole-position i pobjeda bili su njegovi, prva za novu momčad. U Prvenstvu je uzeo drugo mjesto, s popriličnim zaostatkom za Brabhamom.

Surtees vozi za mladu momčad Honda, u njezinoj tek 4. sezoni, s promjenjivim uspjehom. Francuski i kanadski GP je propustio, dok je u Monaku, Nizozemskoj, Belgiji i SAD-u odustao. Prvenstvo je uzeo novozelandski vozač Denny Hulme, u svojoj tek trećoj sezoni, za tim Brabham. Slijede ga Jack Brabham, Clark i Surtees.

U uvodu nove sezone, 1. siječnja 1968. u Kyalamiju, pobijedio je Jim Clark, ispred Hilla i Rindta; Surtees u Hondi bio je osmi, bez bodova.

Jim Clark poginuo je 7. travnja u Hockenheimu, na utrci Formule 2.

Prvenstvo se, naravno, nastavilo, bez njega. Drugu utrku sezone u Madridu pobijedio je Hill i nagovijestio dobru sezonu, premda osjetno zasjenjenu Clarkovom tragedijom. Imala je 12 utrka, a Surtees je razočaravajuće nizao odustajanja (8/12).

Drugo mjesto uzeo je u Francuskoj, a treće u SAD-u. Bilo je to dovoljno za osmo mjesto u Prvenstvu, a Hondi za šesto u Prvenstvu konstruktora. Naslov je osvojio Graham Hill (svoj drugi), ispred Stewarta i Hulmea.

Surtees 1969. opet vozi za BRM. Ima samo dva plasmana; peto mjesto u Španjolskoj i treće u Watkins Glenu. Pet odustajanja i tri preskočene utrke donijele su mu na kraju 11 mjesto, dok je prvak po prvi put postao Jackie Stewart u Matri, s deeebelom prednošću ispred Belgijanca Jackieja Ickxa (63-37).

Sljedeće godine John Surtees vozi za SRO, vlastitu momčad.

Surtees Racing Organisation

Još je 1966. John Surtees osnovao trkaću momčad Surtees Racing Organisation (SRO) – s nakanom da sudjeluje u Canadian-American Challenge Cupu, poznatijem kao Can-Am (to se natjecanje sportskih automobila uspješno održavalo od 1966-87., a u njemu su sudjelovali i mnogi F1 vozači).

Te, 1966. godine prvak Can-Am-a bio je upravo John Surtees, kao vlasnik/vozač, a kasnije su to ostvarivali i Bruce McLaren, Denny Hulme, Alan Jones, Jacques Villeneuve…

Surtees Racing Organisation proveo je devet sezona (1970-78.) kao konstruktor u Formuli 1, Formuli 2 i Formuli 5000. (F5000 je bila međunarodna kategorija bolida do 5000 ccm koja se održavala 1968-82., a u njoj su sudjelovali i mnogi znameniti konstruktori – McLaren, Eagle, March, Lola, Lotus, Elfin, Matich i Chevron).

SRO se seriji F5000 priključio 1969., kad je tim po prvi put nastupio s vlastitom konstrukcijom automobila. Poprilično uspješna, momčad je pobijedila na četiri utrke, tri uzastopno, u sezoni od 13 utrka.

To je Surteesa potaknulo da se proširi i na F1. Nakon što je 1969. kao vozač imao vrlo tešku sezonu s BRM-om, odlučio je postati vlasnik/vozač momčadi, a novoosnovani tim priključio se Prvenstvu sredinom sezone 1970. Naime, zbog kašnjenja u isporuci vlastitog F1 bolida, John Surtees je prve četiri utrke bio je prisiljen voziti u starom McLarenu. Novi bolid osvojio je svoja prva dva boda uopće, na VN Kanade. Nakon nje uslijedila je VN SAD-a, gdje je tim osvojio još jedan bod i time je zaključena njihova prva sezona.

Uz Johna Surteesa, 1971. su za SRO vozili još Nijemac Rolf Stommelen, Britanci Brian Redman, Derek Bell i Mike Hailwood, Amerikanac Sam Posey i Nizozemac Gijs van Lennep. Oni su osvojili jedno četvrto, dva peta i jedno šesto mjesto te osvojili deveto mjesto u Prvenstvu konstruktora.

Sljedeće godine glavni vozači za SRO bili su Australac Tim Schenken i Talijan Andrea de Adamich. S Hailwoodom i Surteesom (koji je vozio samo talijanski GP; ujedno i svoju posljednju utrku uopće) osvojili su 18 bodova i 5. mjesto u Prvenstvu, ispred Marcha BRM-a i Matre.

Posljednja utrka Johna Surteesa

Talijanski GP 1972. održavao se u Monzi 10. rujna, kao deseta utrka od dvanaest prvenstvenih. Staza je modificirana dodavanjem dviju šikana, jedne ispred Curva Grande i jedne na mjestu stare Curva Vialone, kako bi se smanjile brzine, navodno zbog sigurnosti.

Najbolje se kvalificirao Jackie Ickx u Ferrariju, ispred Novozelanđanina Chrisa Amona u Matri i Jackieja Stewarta u Tyrrellu. SRO-i su bili deveti (Hailwood), devetnaesti (Surtees), 21. (de Adamich) i 22. (Schenken) na startu.

Sa šeste startne pozicije, utrku od 55 krugova dobio je Emerson Fittipaldi u Lotusu. Drugi je bio Hailwood, a treći Hulme. Ostala tri SRO-a odustala su zbog tehničkih problema, a četiri kruga prije kraja odustao je i Ickx.

John Surtees nije završio svoju posljednju utrku, kao uostalom, ni onu debitantsku svojedobno, u Monte Carlu, dvanaest godina prije, kad je nastupio za Lotus. Ovdje, na oproštaju, odustao je u 20. krugu, zbog kvara na dovodu goriva.

… i time se vozač John Surtees, oprostio od Formule 1, dok vlasnik momčadi Surtees Racing Organisation, izvjesni John Surtees, prvak iz 1964., nastavlja s natjecanjem.

SRO bez većih uspjeha

1970-78. momčad je nastupila na 119 utrka Formule 1, ali nije uspjela nijednom pobijediti. Osim ovdje već spomenutih vozača, za Surteesa su vozili i takvi majstori kao što su: René Arnoux, Vittorio Brambilla, Jean-Pierre Jabouille, Alan Jones, Jochen Mass, Carlos Pace, Patrick Tambay, John Watson…

Uglavnom, 1972. godinu SRO je završio na petom mjestu u Prvenstvu konstruktora, dok je od vozača najbolji bio Mike Hailwood, s osvojenim osmim mjestom. John Surtees nije osvojio nijedan bod, de Adamich tri, a Schenken dva boda.

SRO je baš te, 1972. počeo raditi i tzv. customer-cars, bolide za druge naručitelje tj. timove, od kojih je najpoznatiji Hesketh, s kojim je James Hunt osvojio svoju prvu pobjedu u Zandvoortu 1975.

Pace i Hailwood su u 1973. iznimno mnogo odustajali, a momčad je, osvojivši tek 9 bodova (sve Carlos Pace), zauzela 7. mjesto u Prvenstvu. 1974. bila je još malo gora jer je Pace osvojio samo tri boda, što je bilo dovoljno samo za 11. mjesto u poretku.

SRO je 1975. nastupio na svim utrkama, osim u SAD-u. Najbolji rezultat bilo je osmo mjesto Johna Watsona u Monaku. Bez osvojenih bodova, momčad je završila sezonu na 15. mjestu.

Alan Jones je 1976. uspio osvojiti po jedno četvrto, peto i šesto mjesto, što je njemu donijelo 15. mjesto, a SRO-u 10. mjesto u Prvenstvu, odmah iza tima Brabham, a ispred tima Fittipaldi.

Vittorio Brambilla je 1977. za SRO postizao nešto bolje rezultate (po jedno 4., 5. i 6. mjesto) i zauzeo 16. mjesto u Prvenstvu vozača. To je bilo i svih šest bodova za SRO, što je bilo dovoljno za 11. mjesto u Prvenstvu konstruktora. (Brambilla je te godine bio praktički jedini Surteesov vozač.)

Godine 1978. tim je dodao drugi automobil za konkurentnog vozača, Britanca Ruperta Keegana, ali problemi s financiranjem su se nastavili, točnije, zaoštrili. Nedostatak dobrih rezultata, naravno, produbio je stare probleme i stvorio nove.

Vjerni Fordovom motoru, s njim su ušli i u svoju posljednju F1 sezonu. Brambilla je u Austriji osvojio šesto mjesto i to je bio sav rezultat za tu sezonu. Ruppert Keegan, Carlo Franchi – Gimax, René Arnoux i Beppe Gabbiani nisu osvojili ni boda. Surtees Racing Organisation svoju posljednju sezonu završava s jednim Brambillinim bodom i trinaestim mjestom.

U nemogućnosti da osigura dovoljno novca, SRO je napustio F1 nakon sezone, unatoč tome što je imao bolid pripremljen za 1979. Nakon nastupa u Britanskom F1 prvenstvu (bivši F5000) u listopadu iste godine, Surtees Racing Organisation zauvijek je zatvorio svoje boksove.

Kao Nuvolari i Rosemeyer

John Surtees i dalje ostaje jedini vozač koji je osvajao naslove u Formuli 1 i Svjetskom motociklističkom prvenstvu.

Ovdje više puta spominjani Surteesov suvremenik i prijatelj Mike Hailwood također je u F1 došao iz motociklizma. 1958-67. osvojio je četiri naslova prvaka u klasi 500 ccm (1962-65.); dva naslova u klasi 350 ccm (1966-67.) i tri naslova u klasi 250 ccm (1961., 1966-67.) – ukupno devet naslova svjetskog prvaka!

U Formuli 1 je debitirao 1963., na britanskom GP-u, u Lotusu – za koji je vozio i pobjednik toga dana, Jim Clark. Hailwood je nastupio u 50 utrka, a do 1974. s prekidima je vozio za Lotus, Lolu, Surtees i McLaren.

No, prije Drugog svjetskog rata praksa prelaženja iz motociklizma u automobilističke GP-e i bila je itekako uobičajena.

Legendarni talijanski šampion Tazio Nuvolari (1892-1953.), prije nego se definitivno posvetio automobilizmu, bio je motociklistički prvak. 1925. je osvojio Europsko motociklističko prvenstvo u klasi 350 ccm. Četiri puta zaredom pobijedio je na utrci Nations Grand Prix (1925-28.) i pet puta uzastopce na utrci Lario Circuit (1925-29.). Prvu probu na 4 kotača imao je 1925., ali se tek od 1931. natječe isključivo u automobilizmu. 1932. s Alfa Romeom osvojio je Europsko automobilističko prvenstvo (Championnat d’Europe des pilotes).

Njegov dobar prijatelji i potencijalni nasljednik, Nijemac Bernd Rosemeyer (1909-38.) u sezoni ’31. postigao je deset motociklističkih pobjeda u klasi 250 ccm. Pobjeđivao je i u klasama 500 ccm i 1000 ccm, ali titulu prvaka nije ponio. Nakon što je Rosemeyer 1938. poginuo pokušavajući oboriti brzinski rekord, upravo je Nuvolari sjeo na ispražnjeno mjesto u Auto Unionu. Između 1935-37. Rosemeyer je s Auto Unionom nastupio na 35 Velikih nagrada, pobijedivši 10 puta i osvojivši Europsko automobilističko prvenstvo 1936. (najjača automobilistička kategorija prije osnivanja Formule 1).

Zaklada „Henry Surtees“

John Surtees imao je reputaciju svadljivog i zajedljivog čovjeka. Naravno, jer je uvijek govorio što misli i nije trpio budale. Dok bi većina vozača svoju agresiju ostavila u kokpitu, Surtees bi zadržao svoje „trkaće lice“, što je mnogima bilo zastrašujuće.

Inače, i Johnov sin Henry John Surtees (1991-2009.) vozio je utrke. Nakon kartinga, 2006. je prešao u britansko prvenstvo Ginetta-GT-Junior, gdje je odmah osvojio treće mjesto. Potom je vozio britansku Formulu BMW, a 2008. nastupa u Formuli Renault. Potom se okušao u Formuli 3 i naravno, u Formuli 2.

U jednom intervjuu 2008. John Surtees je rekao novinaru da je to jutro imao bolove u leđima. Sa 74 godine, još uvijek je patio od posljedica nesreće iz 1965. koja ga je bila dovela na milimetar od smrti. Još uvijek je osjećao bol, više od četiri desetljeća poslije. Rekao je i da će kasnije pogledati karting utrku svog sina Henryja.

“Je li vaš sin dobar?”, pitao je novinar. Surtees je visoko podigao bradu, nasmiješio se i rekao: “Vidjet ćemo!”

Prvog dana srpnja 2009., Henry Surtees je doživio fatalnu nesreću u Brands Hatchu. Njegov sunarodnjak Jack Clarke, koji je bio ispred njega, izgubio je kontrolu nad bolidom na dugom brzom zavoju i udario u zid. Stražnji kotač se odvojio i odskočio na stazu. Surtees je u skupini od nekoliko vozača naišao na dotični, prilično nepregledni zavoj, a Clarkeov otpali kotač pogodio ga je u kacigu. Odmah je izgubio svijest, a potom udario u zaštitnu ogradu. Nakon što mu je pružena prva pomoć na stazi, prebačen je u londonsku bolnicu, gdje je u večernjim satima istog dana preminuo.

U svojim kasnim godinama John Surtees provodio je velik dio svog vremena neumorno radeći za Zakladu Henry Surtees. Henry Surtees Foundation još uvijek pomaže osobama s ozljedama mozga ili fizičkim ozljedama uzrokovanim nesrećama – pružanjem podrške za opremu i objekte; vodi kampanje za sprečavanje ozljeda mozga u nesrećama u automotosportu; pruža mogućnosti mladima za edukaciju u automotosportu, tehnologiji, inženjerstvu i sigurnosti prometa na dva i četiri kotača.

Surtees je 1996. primljen u Međunarodnu kuću slavnih motosporta (International Motorsports Hall of Fame), a 2016. odlikovan je s Most Excellent Order of the British Empire.

Sir John Surtees preminuo je u miru sa svojom obitelji, u ožujku 2017.

Objava John Surtees – neustrašivi Sin vjetra pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Albon je u petak odradio slobodne treninge na Velikoj nagradi Italije, no u subotu se morao povući iz natjecanja. Williams je angažirao Nycka de Vriesa kao zamjenu, a Tajlanđanin je završio u bolnici na operaciji slijepog crijeva. Sama operacija prošla je dobro, no nakon nje došlo je do komplikacija, izvijestio je Williams.

“Nakon operacije, Alex je pretrpio neočekivane postoperativne anestetičke komplikacije koje su dovele do zakazivanja respiratornog sustava, što je znana, ali rijetka komplikacija. Intubiran je i prebačen na intenzivnu njegu. Tijekom noći se dogodio izvrsni napredak i moglo ga se skinuti s respiratora. Prebačen je na glavni odjel i očekuje se njegov povratak kući tijekom utorka, nije bilo dodatnih komplikacija.”

“Alex je sad potpuno fokusiran na oporavak i pripreme za Veliku nagradu Singapura kasnije ovog mjeseca. Alex želi zahvaliti na odličnoj skrbi koju je primio od sestara, anesteziologa, ICU timova u Osperdale San Gerardo – ASST Monza, FIA-inog medicinskog tima, njegovog trenera Patricka Hardinga, Williams Racing Teama i dr. Lukea Bennetta iz HINTSA Performancea”, stoji u priopćenju britanske momčadi.

Albonov privremeni zamjenik, Nyck de Vries, odlično je zamijenio kolegu i donio Williamsu dva boda u nedjeljnoj utrci.

Objava Williams: Bilo je komplikacija nakon operacije, ali Albon se sprema za Singapur pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Nakon što je u kvalifikacijama imao šesto vrijeme, George Russell dobio je priliku startati iz prvog reda na VN Italije, zahvaljujući kaznama koje su zaradili Verstappen, Sainz, Perez i Hamilton. Na startu se malo pokušao “pohrvati” s Charlesom Leclercom koji je startao s pole positiona, no nije uspio oteti vodstvo Ferrarijevom vozaču. Držao je mladi Britanac drugu poziciju do petog kruga, kad ga je prestigao Verstappen. Nakon toga njegova je utrka postala prilično nezanimljiva – ostao je daleko iza Maxa i Charlesa, a iz pozadine nije imao ozbiljniju prijetnju.

Iako rezultatom može biti zadovoljan, ovo mu je četvrti plasman na postolje u zadnjih pet utrka, Russell nikako nije sretan performansama Mercedesovog bolida. Posebno ga muči zašto je bolid na početku vikenda u Monzi bio dobar, a onda prema kraju sve lošiji.

“Zadovoljan sam rezultatom, no bez ikakve dvojbe sam nezadovoljan nastupom. Čudan vikend. Počeli smo stvarno dobro na prvom treningu, osjećaj u bolidu bio je odličan, brzina dobra, a onda je to sve samo nestalo i zapravo ne znamo zašto”, izjavio je nakon utrke Russell.

“Imao sam prilično dugu, usamljenu utrku, a brzina nije bila dobra. Nije se baš moglo uživati, to je sigurno. Definitivno nije bila naša najjača utrka u sezoni do sada, ali mislim da je glavna stvar što nas je Ferrari iznenadio brzinom. Očekivali smo da će Max i Red Bull biti kompetitivni, baš kao što su i bili ovog vikenda i kao što su bili u Spa, ali Ferrari nas je iznenadio i nismo se mogli boriti za drugu poziciju.”

Što se strategije tiče, George je u 22. krugu utrke prešao na tvrđu komponentu. Na tim se gumama dosta mučio, ali smatra da je vrijedilo probati nešto drukčije.

“Osvrnemo li se, na softu smo imali najkompetitivniji stint. Bili smo u nekom manjem zaostatku za Red Bullom i Ferrarijem u prvih 20 krugova. Stavili smo hard, pokušali nešto drukčije, ali te gume nisu bile kompetitivne i na njima nije bilo zabavno voziti. Sve se svelo na to da bolid treba dovesti do cilja jer zapravo je bio na rubu i to me dovodilo do pogrešaka.”

“Nije zabavno voziti kad se ne možete osloniti na gume i pritisnuti svoj bolid, ali kao što sam rekao putem radio veze na kraju utrke: Upisujemo ova postolja kad je bolid brz, upisujemo postolja i kad mu nedostaje brzine, tako da moramo uzeti ono pozitivno iz toga”, poručio je Russell.

U ukupnom poretku vozača Russell je učvrstio svoju četvrtu poziciju. Ima 16 bodova više od Sainza i 35 bodova više od momčadskog kolege Hamiltona. Pogleda li prema “gore”, zapravo još uvijek ima solidnu priliku za status viceprvaka ove godine. Leclerc mu bježi samo 16 bodova, a Perez sedam.

Objava Russell: Zadovoljan rezultatom, nezadovoljan nastupom pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

U prošlosti se Maxu Verstappenu uvijek nešto ispriječilo na putu do pobjedničkog postolja u Monzi. Najbolji rezultat do ove godine bilo mu je peto mjesto na VN Italije 2018. I ovaj je put imao jednu malu prepreku – kaznu od pet mjesta na startnom gridu zbog uzimanja dodatne komponente pogonske jedinice.

Nakon drugog mjesta u kvalifikacijama, Max je morao startati sa sedme pozicije, no odmah nakon starta otvorio mu se put. Lando Norris imao je grozan start, a Max je brzo uspio proći ispred Alonsa, Gaslyja i Ricciarda. Malo kasnije prestigao je i Russella, koji usput rečeno nije pružio nikakav otpor Nizozemcu, te se tako dočepao druge pozicije.

“Naravno, pomoglo mi je što sam imao odličan prvi krug i što sam prošao većinu bolida prije nego se stvorio takozvani DRS vlakić. Nikad ne znate što će se dogoditi na putu do prvog zavoja, ali ovdje je ispalo jako dobro za mene.”

Ispred njega bio je još jedino Leclerc, koji je otišao u boks u periodu virtualnog sigurnosnog automobila. Max ga nije pratio.

“Rekli su mi da napravim suprotno od onoga što će napraviti Charles. Moglo se to odviti na bilo čiju stranu. Na oba seta guma sam se osjećao odlično i mogao sam malo produžiti prvi stint, a čak je i na mediumu sve funkcioniralo vrlo dobro”, objasnio je Max.

Leclerc je kasnije probao nešto napraviti svojim drugim ulaskom u boks i prelaskom na soft u završnoj fazi utrke, no nije ni to imalo efekta. Nije mogao uhvatiti Verstappena, koji je proslavio svoju 31. pobjedu u karijeri i 11. ove sezone.

“Izvanredno je što sada proživljavamo kao tim. Imamo sjajnu godinu i važno je uživati u tome. Suočavali smo se s različitim izazovima na različitim tipovima staza, ali sada se čini da naš bolid funkcionira na svakoj stazi. Ekstremno smo zadovoljni zbog toga.”

“Nešto slično sam doživio jedino u mojoj posljednjoj godini u kartingu. Znatno je drukčije u pogledu osjećaja, u to vrijeme cilj je bio Formula 1, tako da sam uživao u onome što sam postizao, ali i osjećao da je još dalek put preda mnom dok ne dođem do Formule 1. Zato je to drukčija razina uzbuđenja i osjećaja, no ta zadnja godina u kartingu bila je također lijepa”, prisjeća se aktualni prvak svijeta u Formuli 1.

Ono što Maxa nije oduševilo, bilo je ponašanje okupljenih navijača prilikom svečanog proglašenja. Uputili su mu salve zvižduka, čime svjetski prvak nije ostao impresioniran. Međutim, trebao bi voditi računa da nisu baš ni njegovi Nizozemci u Zandvoortu uvijek raspoloženi za fair play.

“Da, imao sam lijepi pogled i bilo je lijepo stajati gore. Atmosfera za mene nije bila tako posebna, ali što je tu je. Moj je posao ovdje pokušati pobjeđivati na utrkama, što neki ljudi očito ne znaju cijeniti. Jasno, oni su strastveni fanovi drugog tima. Neće mi to pokvariti dan, uživat ću svejedno u ovom trenutku.”

Nakon tri intenzivna tjedna, za F1 društvo slijedi vikend odmora, a onda VN Singapura. Pomalo nevjerojatno, ali Verstappen će na toj utrci imati prvu priliku osigurati svoj drugi naslov svjetskog prvaka. Trenutno ima 116 bodova prednosti pred Leclercom, a nakon Singapura u igri je još 138 bodova. Pobjegne li Nizozemac u Singapuru svojim pratiteljima na 139 bodova prednosti, prvenstvo je riješeno pet utrka prije kraja.

Objava Verstappen: Pomogao mi je odličan prvi krug, naš bolid sada funkcionira na svakoj stazi pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Papaya bolidima očito paše talijanski zrak jer ranije ove sezone, na Velikoj nagradi Emilije-Romagne, Lando Norris startao je treći, a Daniel Ricciardo šesti. Ove nedjelje u Monzi imat će još bolje pozicije na startnoj rešetki. Drugi red bit će McLarenov s Norrisom na trećoj, a Ricciardom na četvrtoj poziciji.

Jasno, tako dobre startne pozicije mogu donekle zahvaliti brojnim kaznama koje su zaradili drugi vozači. Norris i Ricciardo bili su zapravo sedmi i osmi u kvalifikacijama, ali zbog kazni za Verstappena, Sainza, Pereza i Hamiltona, pomaknut će se četiri mjesta naprijed.

“Vrlo sam sretan ovime danas, dobar posao momčadi”, izjavio je nakon kvalifikacija Norris. “Mogu biti jako zadovoljan svojim završnim krugom jer gotovo da je sve bilo baš kako treba. Ipak, nije lako… staza je kratka, nema puno zavoja, a razlike su vrlo male. Posebno su u Q2 svi bili ekstremno blizu.”

“Pronaći te malene prednosti i sve ih povezati u jednu cjelinu, to je ovdje vrlo teško, ali ja osjećam da sam to napravio i dao si jako dobru priliku. Bio sam šest stotinki iza dva Mercedesa, a treće mjesto na gridu sutra, dobra je prilika za osvajanje nešto bodova.”

McLarenu je trenutno najveći suparnik Alpine, a francuska je momčad posebno jaka u utrkama. Više se puta događalo da McLaren ima brži bolid za kvalifikacije, ali u nedjelju Alpineovi vozači osvoje više bodova.

“Fernandova brzina u simulaciji utrke u petak je bila vrlo dobra. Dakle, slično kao u Zandvoortu i na mnogim utrkama ove godine. Subotom smo jaki, možemo konkurirati i napraviti dobar posao, a onda nedjelje su dani u kojima nismo uvijek mogli isporučiti željene nastupe i zadržati razinu koju bismo pokazali subotama. Radit ćemo marljivo još tijekom noći kako bismo sve pohvatali i dali si najbolju moguću priliku za završiti ispred konkurenata i imati dva bolida u bodovima”, rekao je Lando.

A prilika za tako nešto doista je dobra jer konačno smo u kvalifikacijama vidjeli i dobrog Daniela Ricciarda. Ušao je u Q3 prvi put nakon ljetne stanke i bio tri desetinke sekunde iza svog momčadskog kolege.

“Sretan sam zbog kvalifikacija. Mislim da sam u Q3 pomalo pretjerao u drugom sektoru, zapravo i u prvom. Iskreno, moj krug u Q2 bio je već nekako na limitu. Očigledno mi je teško osjećati se ugodno pri vožnji na granici s ovim bolidom. Bio sam sretan jer sam izborio Q3 i onda sam pokušao izvući još koju desetinku. Nisam do sada baš osjećao da sam među prvih deset, tako da bilo je lijepo spojiti nekoliko dobrih kvalifikacijskih krugova.”

“Moći ću vidjeti pole-sittera, to je dobar osjećaj i prošlo je dosta vremena otkad sam zadnji put stajao na toj strani grida. I naravno, lijepo je to učiniti ovdje, gdje smo prošle godine ispisali neke lijepe uspomene. Ispunjen sam optimizmom”, poručio je Australac.

McLarenov najbolji rezultat ove sezone je treće mjesto Norrisa iz Imole, a momčadski gledano peto i šesto mjesto iz Australije. Mogu li Lando i Daniel to nadmašiti u Monzi, doznat ćemo u nedjelju poslijepodne.

Objava Ricciardo: Dugo nisam startao na mjestu s kojeg vidim pole-sittera pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Naime, ovoga vikenda gotovo da je lakše nabrojati vozače koji nisu zaradili nekakvu kaznu, nego one koji su kažnjeni. Uzimale su se naveliko u Monzi dodatne komponente pogonskih jedinica, a budući da su do ove faze sezone gotovo svi već koristili dopušteni broj tih komponenata, posljedica su brojne kazne koje znatno remete slaganje startnog grida.

“Prvak” kazni ovoga je vikenda Yuki Tsunoda koji ima kaznu starta sa začelja poretka zbog korištenja dodatnih elemenata pogonske jedinice, kaznu od deset mjesta na startu jer je skupio pet upozorenja sudaca i još kaznu od tri mjesta na startu jer nije poštivao žute zastave. Jasno, startat će zadnji.

Lewis Hamilton i Carlos Sainz imaju kaznu starta sa začelja poretka. Ferrarijev vozač bio je bolji u kvalifikacijama, tako da će on biti 18., a Hamilton 19. Mick Schumacher ima kaznu od deset plus pet mjesta na startu, a držat će 17. poziciju. U redu ispred bit će Valtteri Bottas na 15. i Kevin Magnussen na 16. mjestu, koji imaju kaznu od 15 mjesta.

I u sedmom redu će biti kažnjenici. Na 14. poziciji Esteban Ocon (kazna od pet mjesta), a na 13. Sergio Perez (kazna od deset mjesta). U kvalifikacijama je Perez bio četvrti, a Ocon 11. Zato Meksikanac starta ispred. Francuz zapravo ne ide pet mjesta natrag, nego samo tri mjesta, budući da su iza njega vozači s još većim kaznama.

U šestom redu su vozači Aston Martina, koji nemaju kazne. Peti red činit će Guanyu Zhou i Nicholas Latifi, na osmom mjestu startati Albonova zamjena Nyck de Vries, a na sedmom Max Verstappen koji ima kaznu od pet mjesta. Kvalificirao se na drugu poziciju, ali njegovom kaznom profitiraju Alonso, Gasly, Ricciardo, Norris i Russell. Svaki ide (još) jedno mjesto naprijed.

Jedini koji će startati na mjestu na kojem je završio i kvalifikacije je osvajač pole positiona Charles Leclerc u Ferrariju.

S obzirom na događanja u Belgiji i ovdje u Monzi, cijela ova priča s kaznama pretvara se u farsu i sve se češće mogu čuti komentari kako sustav treba hitno mijenjati. Vjerojatno bi bilo bolje pronaći neki novi način kažnjavanja timova koji ne ostaju unutar dopuštenog broja korišenih pogonskih jedinica. U suprotnom, kod ovakvih trkaćih vikenda pojam kvalifikacija u potpunosti gubi svoj smisao.

Objava Konačni startni poredak za VN Italije pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Nizozemac je ove sezone vozio tri slobodna treninga na Grand Prix utrkama Formule 1, a što je posebno zanimljivo, svaki od tih treninga za različitu momčad. Prvo je na Velikoj nagradi Španjolske vozio za Williams umjesto Alexandera Albona, onda je mijenjao Lewisa Hamiltona u bolidu Mercedesa u Francuskoj, da bi danas na Velikoj nagradi Italije vozio za Aston Martin umjesto Sebastiana Vettela.

“Iskreno, veoma je vrijedno dobiti priliku zaviriti u tri različite momčadi i njihove organizacije te vidjeti kako djeluju i kako pristupaju različitim stvarima, na što stavljaju naglasak. Također, dobro je osjetiti razlike između tri bolida. Mislim da je privilegija dobiti tu priliku i pohraniti stečena iskustva”, kaže De Vries.

Aston Martin se prvog dana u Monzi nije baš pokazao u dobrom svijetlu. Na prvom treningu Lance Stroll je bio 15., a De Vries 19. Poslijepodne se u svoj bolid vratio Vettel i imao 17. vrijeme drugog treninga. Stroll je bio poziciju iza njega.

“Bilo je vrlo teško. Koristimo ovdje paket s niskom razinom potisne sile i mislim da priroda ove staze s karakteristikama ove generacije bolida, čini vožnju s malo downforcea izuzetno izazovnom. Posvetili smo prvi dio treninga prikupljanju aerodinamičkih podataka, a na kraju ipak mogu biti zadovoljan s onim što smo napravili”, rekao je privremeni Vettelov zamjenik u Monzi.

De Vries je 2019. osvojio prvenstvo Formule 2, no na pravu priliku u najjačem rangu još uvijek čeka. Nije više puno slobodnih mjesta ostalo za sezonu 2023., a mnogo je dobrih vozača koji se još uvijek nadaju da će ući među odabranih 20. I Mercedesov rezervni vozač je u tom društvu vozača neriješenog statusa s primjerice Nicom Hülkenbergom ili Antoniom Giovinazzijem, koji još uvijek sanjaju povratak u F1.

“Vrijeme će pokazati, doista ne znam”, odgovorio je Nyck na pitanje o svojim planovima za 2023. “To nije u mojim rukama i ne kontroliram situaciju. Sanjam tu priliku i mislim da istu zaslužujem, no nije na meni odlučivati o nečijim vozačkim postavama.”

Objava De Vries: Mislim da zaslužujem šansu u Formuli 1 2023. pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Na prvom slobodnom treningu Max Verstappen bio je peti, dok je na drugom uspio razbiti Ferrarijev 1-2. Ugurao se na drugo mjesto, zaostavši za Carlosom Sainzom gotovo desetinku i pol, ali bio je pet stotinki brži od Charlesa Leclerca.

“Oni izgledaju dobro, no nisam zabrinut zbog toga jer mi imamo neke stvari koje tek trebamo finalizirati. Ako se pogleda long runove, mislim da mi izgledamo dosta dobro i to je za utrku najvažnije. Mislim da je bolid bio prilično dobar. Isprobavali smo neke stvari radeći promjene između treninga, kako bismo vidjeli što se može napraviti bolje. Nešto je upalilo, nešto nije. Iskušali smo brzinu u simulaciji utrke, budući da imamo tu malu kaznu, a čini se kako sve funkcionira prilično dobro”, rekao je Verstappen.

Njegova kazna podrazumijeva pet mjesta unatrag na startu nedjeljne utrke u odnosu na rezultat kvalifikacija. Posljedica je to uzimanja novog (petog) motora s unutarnjim izgaranjem, a takvu odluku objasnio je šef momčadi Christian Horner.

“Odlučili smo prihvatiti ovdje tu kaznu na temelju savjeta naših partnera za motore. Pet mjesta nije previše drakonska kazna na ovoj stazi, a imat ćemo jedan dodatni motor na raspolaganju za preostalih sedam utrka. Mislili smo kako je strateški to ispravna stvar za napraviti”, rekao je Horner.

Kaznu ima i drugi vozač Red Bull Racinga, Sergio Perez. On je uzeo četvrti motor ove sezone, tako da je kazna 10 mjesta unatrag. Meksikanac je na drugom slobodnom treningu bio šesti.

“Imali smo solidan dan. Testirali smo različite gume, različite razine potisne sile”, objasnio je Horner. “Max je pronašao balans s kojim je dosta sretan, a mislim da je i Checo sada sve bliže tome. Imamo kazne za oba bolida, što će nas pomalo izbaciti iz tračnica, ali će kreirati doista uzbudljivu utrku u nedjelju.”

Red Bull u Monzi nije imao mnogo uspjeha proteklih godina. Zadnja pobjeda datira iz 2013. godine sa Sebastianom Vettelom. Još kad se tome doda podatak da je Verstappenu najbolji rezultat u Monzi peto mjesto, možda u Ferrariju mogu s malo više nade čekati nedjelju. Napravi li im Verstappen nešto slično onome u Belgiji prije dva tjedna, Binottu i ekipi ne piše se dobro.

Objava Verstappen nije zabrinut zbog Ferrarijeve brzine u Monzi pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Prošlogodišnji prvak svijeta imao je drugi rezultat, a bio je pet stotinki sekunde brži krug od Charlesa Leclerca. Ugodno je iznenadio Lando Norris s McLarenom, koji se smjestio ispred Georgea Russella, Sergija Pereza i Lewisa Hamiltona.

Tijekom treninga dogodio se i jedan prekid jer je suradnju svom vozaču otkazao Haas s brojem 47. Tako je Mick Schumacher ostao vozač s najmanje odvoženih krugova tijekom prvog dana talijanskog GP-a.

Ferrari je dobro otvorio domaći trkaći vikend. Leclerc i Sainz zauzeli su prva dva mjesta na prvom slobodnom treningu, ispred dvojice Mercedesovih vozača. Ono što je važno za nastavak vikenda, ponovno je veći broj vozača kažnjen zbog korištenja dodatnih pogonskih jedinica ili njezinih dijelova.

Sa začelja poretka startat će Hamilton. Verstappen i Perez uzimaju dodatne motore s unutarnjim izgaranjem, što znači pet mjesta niže na startu za Verstappena i deset mjesta za Pereza. Tsunoda ide na začelje poretka, kao i Hamilton, dok kaznu od 15 mjesta ima Bottas. Sainz je nakon prvog treninga imao kaznu od 25 mjesta unatrag zbog novog mjenjača i još dviju novih komponenata pogonske jedinice, ali nije se na tome zaustavio pa će zbog dodatnih dijelova i on startati sa začelja. Sve to nam govori da, kao i prije dva tjedna u Belgiji, subotnje kvalifikacije u neku ruku gube svoju svrhu.

Što se drugog slobodnog treninga tiče, vremenski uvjeti bili su dobri. Talijanski hram brzine obasjalo je sunce, tako da su vozači mogli u gotovo savršenim uvjetima raditi na postavkama svojih bolida. Na početku treninga temperatura zraka bila je 27 stupnjeva, a temperatura staze 39 stupnjeva Celzija.

Na bolidima se ovoga vikenda mogu vidjeti simboli kojima se odaje počast britanskoj kraljici Elizabeti, koja je preminula u četvrtak.

Tijek treninga:

Čim je na satu krenulo odbrojavanje 60 minuta, na stazi dugačkoj 5,8 kilometara zavladala je poprilična gužva. Na vrhu poretka odmah su se počeli smjenjivati uobičajeni sumnjivci – vozači Red Bulla i Ferrarija. Nakon prvih deset minuta najbrži je krug imao Verstappen (1:22,303), za samo četiri tisućinke brži od Leclerca. Većinom su u prometu bile srednje tvrde gume, tek su Albon, Ocon, Ricciardo i Schumacher izašli na hardu. Do desete minute mjerene krugove imali su svi osim Latifija i Bottasa.

Verstappen, Leclerc i Sainz u ranoj su fazi bili značajno brži od ostatka društva. Treba reći da se vozačima Ferrarija potkrala i poneka pogreška, tako da su i Sainz i Leclerc po jednom sjekli nezgodne šikane staze u Monzi. Prvi vozač koji je vozio brzi krug na softu bio je Bottas, koji je tim krugom došao na četvrto mjesto. Finac je također imao jedno prekasno kočenje i blokiranje kotača, zbog čega nije uspio uhvatiti prvu šikanu na ispravan način.

Nakon prvih 20 minuta poredak je bio Verstappen, Leclerc, Sainz, Perez pa Bottas. U prvih deset bili su još vozači Mercedesa, Alpinea te Tsunoda s AlphaTaurijem. Prošlogodišnji pobjednici utrke u Monzi – Ricciardo na 16., a Norris na 11. mjestu.

Malo prije polovice treninga počeli su i ostali vozači koristiti mekše gume pa su krenule i promjene u poretku. Dobre su krugove odradili Norris, Alonso i Albon te se probili među prvih šest. Verstappen je imao pogrešku na kočenju za prvu šikanu pa je morao odustati od prvog brzog kruga i pokušati ponovno, a u isto vrijeme Ferrarijevi su mehaničari pokušavali riješiti problem s elektronikom na bolidu Carlosa Sainza.

Verstappen je na softu uspio postaviti novo najbolje vrijeme. Vozio je 1:21,807 neposredno prije nego je Micka Schumachera izdao njegov bolid Haasa. Stao je pored staze i suci su morali posegnuti za crvenim zastavama kako bi se bolid s brojem 47 sklonio sa staze.

Trening je nastavljen s otprilike 25 minuta za vožnju. Ubrzo smo na stazi vidjeli Ferrari i Mercedes na mekšim gumama – Sainz je skinuo Verstappena s vrha za 143 tisućinke sekunde, dok je Leclerc došao na treće mjesto s pet stotinki sporijim krugom od Nizozemčevog. Norris je i dalje bio četvrti, a njegov najbrži krug nisu uspjeli nadmašiti Russell, Perez ni Hamilton. Tijekom treninga u nekoliko smo navrata čuli nezadovoljstvo Mercedesovih vozača ponašanjem njihovih bolida.

Ocon i Alonso zadržali su se u gornjoj polovici poretka, opet je dobro izgledao Alex Albon s Williamsom na desetom mjestu, a popravio se malo i prošlogodišnji pobjednik Ricciardo pa došao do 11. pozicije. S najmanjim brojem krugova dan je završio Mick Schumacher, koji nije vozio prvi trening, a na drugom je ostao na jednoznamenkastom broju krugova. Još su neki vozači imali manjih izlijetanja (Bottas čak dva puta, Tsunoda, Albon…), no većih incidenata nije bilo. Tsunoda je bio rekorder po broju krugova s 30, a krug manje odradio je Zhou.

U završnih dvadesetak minuta vozile su se simulacije utrke, stintovi s većom količinom goriva, tako da se poredak nije mijenjao. Konačni poredak prve trojice bio je Sainz, Verstappen, Leclerc, a razloga za optimizam imaju u McLarenu zbog Norrisovog četvrtog mjesta. Smrknuta će večeras biti lica u Haasu i Aston Martinu, budući da su njihovi vozači završili pri dnu poretka uz Williamsovog Latifija.

Treći slobodni trening je u subotu u 13 sati, a kvalifikacije tri sata kasnije. Opet će, nažalost, startni poredak dominantno krojiti kazne, a budući da su Verstappen, Perez i Sainz među kažnjenicima, sve osim Charlesa Leclerca na pole positionu u nedjelju bilo bi poprilično iznenađenje.

Objava Carlos Sainz odvozio najbrži krug drugog treninga u Monzi pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.