Posljednjih godina Formula 1 se dosta izmijenila i prisutnija je na američkom tlu više nego ikad. Čini se da je i zainteresiranost sve veća, te da Amerikanci sve više uživaju u utrkivanju bolida Formule 1 pa tako i ove godine imamo tri utrke na američkom tlu, ovog tjedna u Miamiju, a potom na jesen u Austinu i Las Vegasu. S nedavnim, možda ipak mogućim, odobravanjem za ulazak na grid momčadi Andretti Formula Racing, američka sveprisutnost postat će još veća u svijetu Formule 1.

Sjedinjene Američke Države dale su dva svjetska prvaka u Formuli 1, koja su osvojila svaki po jedan naslov. Phil Hill prvi je američki prvak svijeta i jedini koji je i rođen u Americi. Hill je rođen u gradu ovotjedne utrke, u Miamiju 1927. godine, a u Formuli 1 debitirao je na utrci za VN Francuske 1958. godine. Svoju prvu pobjedu ostvario je na Monzi 1960. godine, čime je napravio dobar uvod za iduću sezonu u kojoj će biti okrunjen naslovom prvaka.

Hill je 1961. godine sve utrke osim jedne završio na prva tri mjesta, čime si je osigurao vozački naslov prvaka, a svojoj momčadi Ferrari – konstruktorski. Slavlje je pokvareno smrću njegovog momčadskog kolege, Wolfganga von Tripsa, koji je poginuo na Monzi na dan kad je Hill osvojio naslov. Italija je bila pretposljednja utrka sezone, a iz Ferrarija su odlučili ne putovati u Ameriku na utrku na stazu Watkins Glen, što je onemogućilo novookrunjenom prvaku da se natječe na domaćem terenu. Naredne godine, koja je bila ujedno i posljednja Hillova s Ferrarijem, rekao je kako više nema veliku potrebu za utrkivanjem, jer nema želju da pogine.

1962. godine napustio je Ferrari u korist novoosnovane momčadi ATS i prouzrokovao i napuštanje velikog broja inženjera iz Ferrarija. Konačno, do svog umirovljenja iz Formule 1 nakon sezone 1964., vozio je još za momčad Cooper. Pred kraj karijere u Formuli 1 nije imao većih uspjeha, za razliku od Sebringa i Le Mansa, gdje je pobjeđivao po tri puta. Unatoč naslovu svjetskog prvaka, Hill, uz Mikea Hawthorna, ima najmanje pobjeda u karijeru od svih svjetskih prvaka, samo tri.

Najuspješniji Amerikanac u Formuli 1 i do danas je Mario Andretti, rođen 1940. godine u Motovunu, ali u okviru tadašnje Kraljevine Italije. Kao i Hill, Andretti je okrunjen jednim naslovom svjetskog prvaka, ali je tijekom svoje karijere ostvario 12 pobjeda. Andretti je karijeru započeo osvajanjem najbolje startne pozicije vozeći za momčad Lotus, na domaćem terenu, na stazi Watkins Glen.

Iz utrke je morao odustati, a i prva polovina njegove karijere ličila je na njen početak. Andretti je pokazivao bljeske velikog potencijala, no često je nedostajala završnica za veliki uspjeh. Svoju prvu pobjedu ostvario je na utrci za VN Južne Afrike 1971. godine u bolidu momčadi Ferrari.

Stvari su se okrenule u Marijevu korist kad se vratio u Lotus 1976. godine, a ujedno i na pobjedničke podije. Posljednju utrku te sezone je pobijedio, a potom je naredne godine pobijedio još četiri puta i sezonu završio treći u ukupnom poretku. Još bolji bio je 1978. godine, kad je pobijedio šest puta i osvojio svoj jedini naslov prvaka, no i njegovo slavlje pokvarila je tragedija u momčadi. Naime, tragična smrt njegovog rivala i momčadskog kolege Ronnieja Petersona nije dozvolila veselje onakvo kakvo je ono trebalo biti.

Andretti više nije pobjeđivao u Formuli 1, no ostvario je fantastične uspjehe u američkim serijama utrkivanja jednosjeda, poput utrka izdržljivosti i NASCAR-a. Andretti nije samo veliko ime u svijetu Formule 1, već i u automobilizmu uopće, vozač u pravome smislu te riječi.

Od Andrettijevog naslova 1978. godine Amerika čeka svoj veliki rezultat u Formuli 1. Posljednjih godina prisutna je i u formi vozača i u formi momčadi, no bez većih uspjeha. Tendencija je sve veće prisutnosti, pa je za očekivati da će investitori iz ove zemlje još više ulagati i sve se više pojavljivati na gridu. Hoće li uspjeti ponoviti uspjehe iz prošlog stoljeća, vidjet ćemo.

Objava Hometown Heroes: SAD pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Priprema staze i organiziranje utrke se financira od strane Mayor Event Trust fonda koji sve obaveze prema Formuli 1 redovno isplaćuje.

Iznos prema F1 se uvijek plaćao nekoliko mjeseci nakon utrke radi dodatnih priljeva sredstava od posjetitelja.

Staza je dobivala oko 20 milijuna dolara svake godine, a očekivalo se da će za 2018. godinu dobiti 25,8 milijuna. Međutim, to se nije dogodilo s obzirom da nisu ispunjeni svi pravni uvjeti tijekom održavanja Velike nagrade, a konkretno se misli na plan za sprječavanja trgovine ljudi.

Glasnogovornik vlade Teksasa Greg Abbott je izjavio da se zakon mora poštivati:

“Zakon je jasan kada je riječ o planu za sprječavanje trgovine ljudi kojeg COTA nije ispoštovala. Država Teksas i COTA imaju dugogodišnju suradnju koja je uveliko utjecala na Austin i cijelu državu, a već radimo na dogovoru za narednu godinu”, izjavio je Abbott.

Izvršni dopredsjednik COTA-e Rick Abbott se oglasio putem Twittera naglasivši da je plan bio spreman:

“Plan je bio pripremljen i spreman za implementaciju. U travnju 2018. godine COTA je razvila plan za sprječavanje trgovine ljudi koji je uključen u tzv. Plan u slučaju nužde za izdanje MotoGP-a za 2018. godinu. Plan je ostao na snazi tijekom cijele godine”, rekao je Abbott, a potom naglasio da je optimističan:

“Iznos za 2017. godinu je plaćen 10 mjeseci nakon utrke tako da očekujem da će ovaj problem biti riješen.”

Ukoliko papirologija za 2019. godinu bude uredna očekuje se da će najbrži oktanski cirkus na svijetu i dalje posjećivati Austin. Bilo kako bilo, 25 milijuna dolara nije mala brojka i izostanak bi mogao znatno otežati stvari organizatorima.

Upravo je pomoć države Teksas bio ključni element u “nagovaranju” Bernija Ecclestonea da je trka u Austinu održiva.

Objava Organizatori Velike nagrade SAD-a ostaju bez 25 milijuna dolara? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.