Osnivač momčadi Guy Anthony “Tony” Vandervell bio je britanski industrijalac i veliki zaljubljenik u svijet oktanskog sporta. Bogatstvo je stekao kao vlasnik tvornice za proizvodnju tankih zidnih (thin-wall) ležajeva od Babbitt legura. Samo ime Vanwall nastalo je kao izvedenica iz riječi Vandervell i Thinwall. Nakon Drugog svjetskog rata kupio je model Ferrarija 125 te ga je modificirao i nastupao u utrkama pod imenom Thinwall Special. Na taj je način ispitivao vrijednost svojih ležajeva, a istraživanje je provodio za British Racing Motors (BRM). Automobil se pokazao uspješnim, a Vandervell je bio u kontaktu i sa samim Enzom Ferrarijem te mu pružao detaljnu kritiku osobina svoga automobila.

Velika motivacija za ulazak u svijet Formule 1 Vandervellu je bila opsesija crvenim talijanskim automobilima i snažna želja da ih pobijedi. Vanwall je bio prvi u nizu konstruktora koje će Enzo Ferrari prozvati „garažistima“, nasuprot etabliranim tvorničkim momčadima. Prva utrka Formule 1 u kojoj je sudjelovao jedan bolid Vanwalla bila je VN Velike Britanije 1954., a vozio ga je Peter Collins. Zbog kvara na motoru nije završio utrku. Bolid su Vandervellu pomogli složiti dizajner Owen Maddock iz Coopera i inženjer Leo Kuzmicki iz Nortona. Taj bolid i dalje nije bio potpuno originalan proizvod, a dizajn šasije posuđivali su od Ferrarija i Maseratija. U prve dvije sezone nije bilo većih uspjeha, no zabilježili su nekoliko pobjeda u utrkama koje se nisu bodovale za svjetsko prvenstvo.

Prekretnicu u razvoju momčadi predstavlja dolazak Colina Chapmana, vlasnika Lotusa i kasnijeg osnivača istoimene momčadi, jedne od najuspješnijih u povijesti Formule 1. Chapman je uz pomoć stručnjaka za aerodinamiku Franka Costina stvorio konkurentniji bolid, no i dalje su se mučili s pouzdanošću bolida. Prvi bodovi stigli su na VN Belgije 1956. godine. Harry Schell osvojio je četvrto mjesto. VN Francuske iste godine ostala je upamćena kao jedini vozački pokušaj Colina Chapmana u Formuli 1, no zbog sudara na treningu s momčadskim kolegom Mikeom Hawthornom nije uspio startati u utrku. Za momčad je u toj sezoni vozio i Maurice Trintignant, jedan od najdugovječnijih vozača iz ranog razdoblja Formule 1.

Kako bi postigao veće uspjehe, Vandervell se odmaknuo od tradicionalne britanske industrije, posluživši se Boschovom pumpom za ubrizgavanje goriva i Goodyearovim sustavom za kočenje. Uslijedile su dvije najuspješnije Vanwallove sezone u Formuli 1. Prvi plasman na podij ostvario je Tony Brooks na VN Monaka 1957. godine. Prva pobjeda stigla je iste godine na VN Velike Britanije, na stazi Aintree. Posebnost te pobjede bila je činjenica da su bolid dijelili Stirling Moss i Tony Brooks te je pobjeda upisana obojici. Bio je to treći i posljednji put da su pobjedu podijelila dvojica vozača u zajedničkom bolidu. To je ujedno i prva Velika nagrada koju je osvojio jedan britanski konstruktor, i to na domaćem terenu s dvojicom britanskih vozača. Do kraja sezone još je dvije pobjede upisao Stirling Moss, na VN Pescare i VN Italije te zauzeo drugo mjesto u poretku svjetskog prvenstva, iza Juana Manuela Fangia.

Sezona 1958. bila je još uspješnija. U sezoni koja je brojala ukupno 11 utrka, Moss i Brooks zabilježili su svaki po tri pobjede. Stirling Moss pobijedio je i na VN Argentine, vozeći za Cooper-Climax. Treći vozač momčadi bio je Stuart Lewis-Evans, ostvarivši dva plasmana na postolje. Ukupno šest pobjeda te još tri plasmana na postolje trojice vozača osigurali su momčadi mjesto u povijesnim knjigama Formule 1. Vanwallov zeleni VW 5 postao je prvi bolid osvajač konstruktorskog naslova prvaka, koji se prvi put počeo bodovati u toj sezoni. Ipak, Stirling Moss ostao je još jednom kratak u borbi za vozački naslov svjetskog prvaka. Zaostao je tek jedan bod iza bivšeg vozača Vanwalla Mikea Hawthorna, koji je postao svjetskim prvakom sa samo jednom pobjedom u sezoni. Nažalost, slavlje Vanwalla nije dugo trajalo. Stuart Lewis-Evans preminuo je uslijed ozljeda zadobivenih u nesreći na VN Maroka, posljednjoj utrci sezone. Bila je to i posljednja utrka Mikea Hawthorna, koji se ubrzo umirovio, a u siječnju iduće godine poginuo u prometnoj nesreći.

Vijest o smrti Lewisa-Evansa pogoršala je već narušeno zdravlje Tonya Vandervella te se odlučio povući iz svijeta Formule 1. Momčad bez njega nije bila ni sjena pobjedničke momčadi iz prethodnih sezona te su u iduće dvije sezone uspjeli nastupiti u samo dvije utrke. VN Francuske 1960. godine bila je posljednja utrka Vanwalla u Formuli 1. Odlazak Vanwalla iz Formule 1 označava i završetak ere dominacije bolida s prednjim motorom. Unatoč neslavnom kraju, Vanwall će ostati upisan kao prvi konstruktorski svjetski prvak, što mu osigurava posebno mjesto u povijesti Formule 1.

Naslovna fotografija: Kolekcija Vanwall bolida u Donington Grand Prix Collection muzeju (izvor: Wikipedia, John Chapman)

Objava Izumrli velikani F1 – istaknute momčadi iz prošlosti: Vanwall pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.