Saint-Jean-sur-Richelieu, grad u okolici Montreala, sa svojih 100.000 duša po ničemu se ne razlikuje od ostalih satelitskih naselja u okolici kanadskog velegrada, osim po jednoj distinktivnoj okolnosti. Baš u tom gradu rođena su dva najveća kanadska vozača motornih utrka. Da bi stvar bila zanimljivija, radi se o ocu i sinu. Na današnji dan, 9. travnja 1971., svijet je ugledao mali Jacques Joseph Charles Villeneuve. Rođen od majke Joann i oca Gillesa, Jacques, koji je ime dobio po svom stricu, Jacquesu-Josephu Villeneuveu, od malih nogu je ubačen u “ringišpil” moto-utrka. To i ne čudi kad se zna da mu je otac bio legendarni Gilles Villeneuve, ime koje i dan-danas izaziva poštovanje kod pratitelja Formule 1. Već sa sedam godina, Villeneuve mlađi svjedočio je kako Gilles pobjeđuje na Velikoj nagradi Kanade za sezonu 1978. u bolidu Ferrarija. Nažalost, idila nije dugo potrajala.

Odrastanje bez oca

Jacques je u više prilika izjavio da mu je najveći uzor, naravno, bio otac. Navedeno je najviše vidljivo u okolnosti da je dizajn svoje kacige preuzeo od oca. Villeneuve mlađi se i dalje sjeća kako je Gilles pastelama obojao običnu bijelu kacigu i time stvorio povijest. Formula 1 ranih osamdesetih je nezamisliva bez ikonske kombinacije boja, a tu uspomenu na Gillesa kroz svoju karijeru je prenosio i Jacques. Jacques je radi toga kroz karijeru odbijao unosne ponude kako bi promijenio boju kacige radi sponzorskih boja pa su se sponzori prilagođavali tvrdoglavom Jacquesu.

Vratimo se međutim još malo u prošlost. 1982., najtragičnija sezona u povijesti Formule 1, odrazila se i na samog Jacquesa. 8. svibnja 1982., na stazi Zolder u Belgiji, nakon stravične nesreće u kvalifikacijama, prestalo je kucati srce Gillesa Villeneueva i time je mali Jacques u formativnim godinama ostao bez svog uzora. Iako je tragedija utjecala na Jacquesa na način da ga je na dvije godine udaljila od pomisli na utrkivanje, gen Villeneuveovih je bio prejak i Jacques se počeo lagano kaliti u karting serijama, počevši od 1984. Ipak, postojao je i jedan uvjet. Naime, 1983. Jacques je počeo pohađati prestižnu privatnu školu u Švicarskoj. Prije nego što se počeo utrkivati, Jacques je, na zahtjev majke, morao popraviti ocjene iz matematike, što mu je naravno i uspjelo, jer je želja za utrkivanjem očito bila prejaka. Nakon godina kaljenja i impresioniranja kroz karting utrke, Gillesov nasljednik se 1987. odlučio u potpunosti posvetiti utrkivanju.

Mladi Jacques na putu prema zvijezdama

1987. je bila prekretnica u životu mladog Kanađanina. Jacques je, kao i svaki tinejdžer, iskazao svoj bunt na način da je nagovorio majku da ga ispiše iz škole kako bi se mogao početi utrkivati. Ipak, majka je postavila uvjet da će sin sam financirati svoju trkaću karijeru. Poduzetni Villeneuve je odlučio biti pomoćni radnik u garaži Richarda Spenarda, a Spenard mu je zauzvrat pružio podršku u razvijanju vozačkih vještina. Iz tog doba proizlazi i anegdota da je 17-godišnji Villeneuve svoju prvu trkaću licencu dobio ni manje ni više nego u Andori, a s obzirom na to da je bio premlad da dobije licencu u rodnoj državi.

Iako je Jacques impresionirao svojim predstavama u karting utrkama, početak karijere u Formuli 3 je bio najblaže rečeno trnovit. U jednom trenutku, razočaran svojim lošim nastupima, tvrdoglavi Kanađanin je odlučio upisati vozačku školu Magione te je ipak uspio napredovati, ali ne dovoljno da bi osvajao naslove. Jacques kao Jacques, 1992. je odlučio u potpunosti promijeniti okružje pa je svoju bujajuću trkaću karijeru nastavio ni manje ni više nego u Japanu. Tu putešesvije nisu stale, pa se 1994. „globetrotter“ Jacques prebacio na drugu stranu svijeta, točnije SAD.

Pozornost trkaćeg svijeta Villeneuve mlađi je skrenuo na sebe fenomenalnim nastupom na najvećoj utrci u Sjevernoj Americi, legendarnom Indianapolisu 500. Drugo mjesto u prvom nastupu na ikonskoj stazi „Brickyard“ donijelo mu je nagradu za novaka godine. U to doba Jacques je također počeo nositi kontaktne leće tijekom utrka, jer je na treningu za Indianapolis 500 shvatio da pri brzini od 380 kilometara na sat nositi naočale i nije baš najpametnija ideja. 1995. su već došle ponude od nekih Formula 1 momčadi, međutim Jacques je odlučio ostati još jednu sezonu u CART seriji i to se pokazalo kao ispravna odluka. 1995. Villeneuve uzima Indianapolis 500 i postaje prvak CART serije, a time privlači pažnju legendarnog Franka Williamsa. Na prijedlog Renaulta, Williams gura mladog Kanađanina u vatru, rame uz rame s iskusnim Damonom Hillom.

Formula 1 – preko zvijezda do trnja

Ovaj uvod je poslužio kao referenca da se shvati mindset Jacquesa Villeneuvea. Jacques Villeneuve će ostati upamćen kao jedan od najmlađih prvaka Formule 1 u povijesti. Jacques Villeneuve će također ostati upamćen kao čovjek koji je donio niz krivih odluka koje su mu okrenule karijeru naglavačke.

O njegove prve dvije godine u Formuli 1, koje je završio na drugom i prvom mjestu, kao i dvoboju s Michaelom Schumacherom u Jerezu 1997. ne treba trošiti previše riječi, to su već drugi učinili. U tom trenutku, Villeneuve je u 33 utrke imao 11 pobjeda i 13 pole positiona, naslov svjetskog prvaka i svjetlu budućnost pred njim. Nakon senzacionalne prve dvije sezone, vjerojatno i radi slabijeg Williamsovog bolida, Jacques je počeo iskazivati svoj legendarni temperament.

Villeneuve, koji je oduvijek bio poznat da se ne libi reći svoje mišljenje, u 1998. sezonu je ušao s prijetnjama da će napustiti Formulu 1 ako FIA ne odustane od uvođenja guma s utorima i užih bolida. Villeneuve je javno izrazio da su navedene promjene “sr**je” pa je za “nagradu” bio pozvan na saslušanje u Parizu kako bi objasnio svoje izjave. Začudo, FIA je odustala od tih namjera i Jacques se mogao posvetiti daljnjem utrkivanju. Iz današnje perspektive, za Kanađanina bi možda bilo i bolje da je napustio Formulu 1, ali u tom slučaju bi ostali zakinuti za neke od najkomičnijih situacija u povijesti omiljenog nam sporta.

Jacques je u to doba umjesto vožnjama počeo skretati pozornost na sebe osebujnim stilom, pogotovo bojom kose i širokim trkaćim odijelima. Villeneuve je svoj odabir odijela dva put većih od njegove veličine objasnio na način da se uvijek želio osjećati ugodno prilikom utrkivanja, kao i da bi u slučaju nesreće olakšao osoblju na stazi da ga izvuku iz bolida. Vizionar, nema što.

Nakon gorkog završetka avanture s Williamsom, Jacques je 1999., na nagovor svog menadžera, Craiga Pollocka, odlučio potpisati višegodišnji ugovor s British American Racingom (BAR). Tijekom pregovora, Villeneuve je odbio ponudu Adriana Neweyja, s kojim je surađivao u Williamsu, da mu se pridruži u McLarenu. Naime, Villeneuve je htio momčad koja bi se fokusirala samo na njega, kao što je Ferrari učinio s njegovim vječitim rivalom Schumacherom. Očekivanja su u novoj momčadi bila visoka, izvedbe su bile solidne, ali pouzdanost bolida je bila katastrofalna. Iz te sezone ostaje upamćena situacija s kvalifikacija za Veliku nagradu Belgije. Naime, Jacques se okladio s momčadskim kolegom, Ricardom Zontom, da će uspjeti proći kroz legendarni kompleks zavoja Eau Rouge s punim gasom. S obzirom da u to doba bolidi nisu bili još toliko razvijeni da bi se Eau Rouge prošao bez otpuštanja papučice gasa, ne čudi da su i Villeneuve i Zonta svoje kvalifikacije završili u zidu od guma, razbivši bolide. Također će se pamtiti i neslavna okolnost da je Jacques bio prisiljen odustati u prvih 11 utrka kao vozač BAR-a.

Sljedeće sezone su ipak bile nešto bolje za Villeneuvea, koji je tu i tamo uspio uhvatiti postolje, ali je kroz grid počeo stjecati reputaciju svojeglave i incidentima sklone osobe. Tako se pamti i priča iz rujna 2001., kad su prije Velike nagrade Italije vozači dogovorili da u prve dvije šikane neće biti pretjecanja, kako bi na svoj način odali žrtvama terorističkog napada na tornjeve u New Yorku. Ipak, uvjet za to je bio da svi vozaču na to pristanu. I svi vozači su na to pristali, osim, pogađate, našeg junaka Jacquesa. Naravno da Jacques nije pristao na dogovor ostalih vozača, tako da tog dogovora na kraju nije bilo ništa.

U 2003. sezonu, BAR je ušao s novom vozačkom postavom, a Jacquesu je društvo pravio budući svjetski prvak, Jenson Button. U to doba BAR je napustio i Jacquesov pajdaš, Craig Pollock, tako da Kanađanin više nije bio neprikosnoveni broj 1 u momčadi. Radi toga, Villeneuve je i prije početka sezona na svoj način dao svoje mišljenje o Buttonu, rekavši da se Jenson prvo mora dokazati na stazi, a usput je i dolio ulje na vartu, usporedivši Buttona s članom boy banda. U prvoj utrci sezone u Australiji, Jacques je, barem po Buttonovom riječima, namjerno stao u boksu u krugu kad je bio predviđeno Jensonovo stajanje. Villeneuve je svoje postupke opravdao “problemima s radijom”. Iako su se zaraćene strane uspjele pomiriti (barem javno), Villeneuveu je pred kraj sezone uručena “cipela”.

Nakon stanke od Formule 1, Villeneuve je zadnje tri utrke 2004. vozio za Renault, koji je nakon uručivanja otkaza Jarnu Trullija, trebao vozača koji bi im pomogao osigurati drugo mjesto u poretku konstruktora i to ironično protiv Jacquesove bivše momčadi, BAR-a. Villeneuve nije impresionirao, no uspio je postići da ga momčad Saubera uzme kao vozača na dvogodišnji ugovor. Nažalost, u Sauberu 2005., odnosno BMW-u 2006., Jacques nije uspio postići razinu vožnji radi kojih je nekada bio svjetski prvak i njegova karijera u Formuli 1 je završila neslavno, na način da je odbio testiranje protiv Roberta Kubice za mjesto u bolidu BMW-a. Villeneuve je svoju karijeru zaključio riječima: “Za**bi ovo, vrijeme je da nastavim s ostatkom života”.

Villeneuve je u Formuli 1 ostvario 11 pobjeda,23 plasmana na postolje i uzeo je jedan naslov svjetskog prvaka, 1997. godine. Ostaje osjećaj da je Jacques mogao ostvariti i veće uspjehe, ali nakon što se sagleda cijela situacija, Villeneuve će vječno ostati upisan u povijest sporta kao jedan od prvaka Formule 1.

Život nakon Formule 1

Jacquesova karijera nakon odlaska iz Formule 1 se može opisati kao rollercoaster. Villeneuve je tako sudjelovao u NASCAR utrkama (i s automobilima i kamionima), na 24 sata Le Mansa, ponovno se okušao u Indy 500, jednu sezonu je vozio rallycross, isprobao je Formulu E i tako dalje i tako dalje. Kanađanin je i dalje aktivan na trkaćoj sceni te ne pokazuje namjeru da tako skoro stane s utrkivanjem, a usput se bacio i u komentatorske vode, te je i dalje poznat po tome što nema dlake na jeziku. Što se tiče drugih interesa osim utrkivanja, Jacques je 2007. izbacio glazbeni album, u žanru acoustic rocka, a koji glazbeni kritičari nisu popratili s prevelikim entuzijazmom. Villeneuve je također bio nositelj olimpijske baklje na Zimskim olimpijskim igrama održanim 2010. u Vancouveru.

U privatnom životu Jacques je otac petero djece s tri različite žene i posljednjeg sina je nazvao Gilles, čime je na najljepši mogući način dao posvetu pokojnom ocu. S obzirom na hiperaktivnost, i u budućnosti možemo očekivati Jacquesovo sudjelovanje u raznim automobilističkim serijama, kao i pokoji posjet gridu, a što je već radio i u prošlosti. Ukoliko želite vidjeti beskompromisno, ali fer utrkivanje, na YouTubeu postoji mnoštvo videa koji će vas uvjeriti u genijalnost jednog jedinog Jacquesa Villeneuvea. Ako bude sreće, možda se Villeneuve ponovno vrati na Grobnik, pa se možete i uživo uvjeriti da se radi o iznimno kvalitetnom vozaču, legendi motosporta, a i iz tog razloga mu je posvećena ova priča.

Naslovna fotografija: TMWolf – FLickr.com (izvor: Wikipedia)

Objava Jacques Villeneuve – enfant terrible Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Povijest Formule 1 ispunjena je utrkama u kojima su vodeći vozači morali odustati u posljednjem krugu. Sjećate li se Njemačke 2005. kad je Kimi Raikkonen muški stiskao do kraja unatoč ćelavim gumama i problematičnom ovjesu? Ishod znate. Stariji znalci će se sjetiti Nigela Mansella i njegovog naivnog ulaska u posljednji zavoj VN Kanade 1991. Budući prvak je usporio kako bi mahnuo publici i njegov bolid je ostao bez brzine. Njegov stari rival Nelson Piquet ga je lagano preskočio i uzeo pobjedu. Nitko ih ne može previše kriviti, misao o bilo kakvoj pobjedi nas često lansira u “sedmo nebo”.

Što je zapravo zajedničko Raikkonenu, Mansellu i Damonu Hillu o kojem ćemo podrobnije u nastavku teksta? Svi od navedenih su ranije ostvarili manje ciljeve te su čekali da se dogodi nešto još bolje i veće od njih samih. Mansell godinu kasnije premoćno osvaja svoj jedini naslov prvaka, Raikkonen 2007. uzima posljednji vozački naslov za Ferrari, dok Damon Hill… Pa, već je dobio pregršt bitaka, ali je htio još nekoliko slavljeničkih šampanjaca za uspomenu.

Krajem 1996. Williamsova zvijezda je zasluženo potvrdila naslov prvaka drugim mjesto na VN Portugala. Jedini pravi suparnik mu je bio Jacques Villeneuve, dok je Michael Schumacher muku mučio s Ferrarijem koji je tek u drugoj polovici sezone pokazao snagu. Čini se kako je momčad Williamsa sljedeće godine namjeravala dati vjetar u leđa novoj nadi Villeneuveu pa je rekla Hillu neka potraži zamjensku momčad. Na njegovo mjesto dolazi Heinz Harald Frentzen, a Hill postiže dogovor s Arrowsom – momčadi koja već dugi niz godina preživljava na marginama F1 poretka. U razgovoru za časopis Moto Sport 2007., novi vozač Arrowsa je izjavio kako su mu angažman ponudile mnogo uspješnije momčadi poput McLarena, Benettona i Ferrarija, ali bez pravih dogovora.

Te 1997. Hilla su kroz sezonu pratili obeshrabrujući problemi te je svoj prvi bod osvojio tek na VN Velike Britanije. Vjerojatno je pomislio i na raskid odnosa s Arrowsom, ali onda je 10. kolovoza na VN Mađarske odlučio pokazati da ima lavlje srce i borbenost iz starih dana dvoboja sa Scumacherom.

Prije početka trkaćeg vikenda, Michael Schumacher je vodio u prvenstvu s 53 boda, 10 više od Villenuevea. Bio je optimističan jer je njegova momčad došla na utrku s novom šasijom koja bi mu mogla dati prednost ispred Williamsa. Gerhard Berger je još uvijek slavio svoju fascinantnu pobjedu na prethodnoj utrci u Njemačkoj te je došao na Hungaroring pun samopouzdanja. Damon Hill je prilično iznenadio na treningu u petak postavivši peto vrijeme. U kvalifikacijama, većina vozača je dala prednost mekim gumama kako bi izdržali vrelo mađarsko sunce (uz iznimku Heinza Haralda Frentzena). Poredak za početak utrke je izgledao ovako:

1. Michael Schumacher: 1.14.672
2. Jacques Villeneuve: 1.14.859
3. Damon Hill: 1.15.044

Trećeplasirani vozač Arrowsa odlično starta te do 11. kruga prestiže Jacquesa i Michaela. Bridgestoneove gume su pokazale puno bolju formu nego Goodyear te Hill počinje graditi prednost. U međuvremenu, Villeneuvea prestiže Mika Hakkinen. Veselje Finca nije dugo trajalo jer se njegov McLaren u drugom zavoju 12. kruga zaustavlja zbog problema s hidraulikom.

U 26. krugu, Frentzen pokazuje kako se isplatilo krenuti na tvrđim gumama te nasljeđuje vodstvo od Hilla koji pada na drugo mjesto. Zbog tehničkog kvara, njegova dobra forma se rastopila poput unutrašnjosti njegovog Williamsa. Naime, Nijemac u 29. krugu ulazi u boks jer mu je s bolida otpao dio pumpe za gorivo te je prisiljen odustati.

U drugoj polovici utrke, David Coulthard srčano iskorištava svježe gume: U nekim trenucima je ozbiljno priprijetio Villeneuveu te su njih dvojica vodili žestok dvoboj nakon što je Kanađanin izašao iz boksa. Zbog kasnijeg odustajanja, prisiljen je ustupiti svoje mjesto Johnnyju Herbertu. Michael Schumacher odlučno brani svoje peto mjesto i ne popušta napadima Giancarla Fisichelle koji se, pak, izvrće nakon neuspješnog prelaska u 42. krugu. Michaelu kasnije prijeti i brat Ralf kojem pogoduju tvrđe gume, pogotovo u prvom sektoru. Njihov dvoboj vodi do stvaranja malog „Schumacher vlakića“ u kojem se iza Nijemca voze Ralf Schumacher, Shinji Nakano i Eddie Irvine.

Sve do 73. kruga, Britanac je suvereno držao vodstvo. Nažalost po njega, otkazuje mu hidraulična pumpa te se drugoplasiranom Villeneuveu povećava prilika da ga napadne. Od kraja predzadnjeg kruga pa sve do cilja, aktualni svjetski prvak se zanosi lijevo-desno i praktički krstari stazom. Prilikom preuzimanja vodstva, Villeneuve izlijeće s dvije gume izvan staze jer mu je Arrows zbog poteškoća gotovo prepriječio put. Na putu do cilja, Irvine gubi kontrolu nad bolidom te se zakopava u šljunak gubeći šesto mjesto. Zbog toga, Shinji Nakano osvaja posljednji bod u karijeri. Prvu trojku upotpunjuje Johnny Herbert u Stewartu na trećem mjestu.

Video tih događanja u posljednjim krugovima VN Mađarske 1997. možete pogledati ovdje.

Nesuđeni pobjednik nije djelovao previše tužno u počasnom krugu te je iskoristio priliku da zahvali publici mahanjem (Za razliku od Mansella, nije stao tik do boksa). Dolaskom na podij, svi su veselo proslavili svoj rezultat: Jacques zbog povećanja bodovnog stanja u ukupnom poretku, Damon zbog vrijednog rezultata za momčad Arrowsa i Johnny zbog prvog (i jedinog) završetka među prva tri u sezoni.

Od 1978. do 1997. Arrows se borio s problemima koji se mogu okarakterizirati kao početnički. Momčad nikad nije imala pravu priliku za ugrožavanje solidnih igrača iz sredine poretka, a kamoli da bi „rezervirala“ mjesto u prvih pet. Do dolaska Damona Hilla, samo je šačica vozača uspjela ostvariti plasman u prvih 5, uključujući potencijalne prvake poput Riccarda Patresea i Thierryja Boutsena. Drugo mjesto u Mađarskoj je bio konačan kraj razdoblja od 19 godina. Premda, momčad je sljedećih 5 godina preživljavala na samom začelju, daleko od akcija koje su vide u TV prijenosima. Poput Mansella i Raikkonena, Hill je tek nakon manje uspješne sezone priskrbio trijumf koji je ispunio njegovu karijeru. To nije bio naslov prvaka ni niz pobjeda u jednom dijelu sezonu: Samo usamljeno prvo mjesto na VN Belgije 1998. s Jordanom: utrka koja je bila kaotična gotovo kao i njegova sezona u Arrowsu. Osvrćući se na svoj pristup utrkivanju, Hill je jednom prilikom izjavio.

“Ako me netko kritizirao kao vozača, što bi mi takvi ljudi mogli uopće reći? Sklon sam samokritici i vlastita perspektiva me gura naprijed. Takvo razmišljanje je od goleme važnosti. “

Objava Velika nagrada Mađarske 1997. – Arrowsova zadnja nada pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Williams nastavio gdje je stao 1996. …

… uz malu promjenu. Williams je nastavio s “tradicijom” prekida suradnje s vozačem koji osvoji naslov prvaka te je umjesto aktualnog svjetskog prvaka u Williams kao momčadski kolega Jacquesu Villeneuveu došao mladi Heinz-Harald Frentzen. No, umjesto da je napustio F1 za nadolazeću sezonu, kao što su uradili Nigel Mansell i Alain Prost nakon osvajanja naslova 1992. i 1993., Damon Hill odlazi u Arrows.

Jedino su Ferrari, McLaren i Benetton zadržali iste vozačke postave kao 1996., s istim ciljevima kao sezonu ranije. Ferrari je htio prekinuti dugogodišnju sušu u broju titula te s Schumacherom kao glavnom uzdanicom i Irvineom kao “vodonošom” dospjeti na vrh. Njihov F310B se pokazao kao tempom najbliži Williamsu. McLaren je bio odmah iza Ferrarija i s Coulthardom i Hakkinenom također pretendirao na vrh, a Benetton se pokušao vratiti u dane slave iz vremena osvajanja naslova sredinom ’90.-ih. Ostatak fokusa je bio na novim momčadima koje su ušle u prvenstvo.

Alain Prost je kupio momčad Ligier te je preimenovao u Prost. Uz to, nastavio je suradnju s Mugen-Hondom kao dobavljačem motora i s Hondom u paketu je došao japanski vozač Shinji Nakano kao momčadski kolega Olivieru Panisu. Druga nova momčad je bila u vlasništvu još jednog bivšeg vozača, Jackiea Stewarta, uz izdašnu potporu Forda. Za vozače su uzeli Rubensa Barrichella i Jana Magnussena.

Treća nova momčad je bila Lola, koja nije odveć vrijedna spomena. Naime, momčad je planirala ući u Formulu 1 tek 1998., no zbog pritiska sponzora, u prvom redu Mastercarda, ulaze sezonu ranije. Za vozače su uzeli Vicenza Sospirija i Ricarda Rosseta i jedino što su uspjeli zabilježiti u cijeloj sezoni je nastup na slobodnim treninzima i kvalifikacijama u Australiji na prvoj utrci. Jednostavno su bili prespori, više od 10 sekundi po krugu od Williamsa, čak četiri sekunde sporiji od prvog najbližeg bolida! Tako se zbog pravila od 107% nisu uspjeli kvalificirati za utrku. Potom su testirali bolid na Silverstoneu te kako nije bilo nikakvog poboljšanja zauvijek su otišli iz F1.

U prvenstvo je ušao i drugi dobavljač guma, Bridgestone. Oni su za 1997. opskrbljivali Arrows, Prost, Minardi, Stewart i Lolu.

Buran start sezone u Australiji

Jacques Villeneuve je vikend u Australiji započeo fantastično. Svoju brzinu je okrunio u kvalifikacijama s osvajanjem pole positiona i čak 1.7 sekundi bržim vremenom od drugoplasiranog Frentzena, dok je usamljen na trećem mjestu bio Schumacher s 2.1 sekundom zaostatka za Villeneuveom! Nažalost po Jacquesa, tako dobro se nije nastavilo u utrci. Slabije je startao te je izgubio prvo mjesto od Frentzena, a potom je njega i Herberta u Sauberu pokupio Irvine. Sva trojica su odustali. Frentzen kasnije odustaje zbog problema s kočnicama te pobjedu ni kriv ni dužan odnosi David Coulthard ispred Schumachera i Hakkinena, što je bila prva pobjeda za McLaren od 1993. i trijumfa Ayrtona Senne u Adelaideu.

Villeneuve je više sreće imao u iduće dvije utrke u Brazilu i Argentini gdje uspjeva pobijediti nakon starta s prve startne pozicije. Pobjeda u Argentini je sigurno najslađa jer je ujedno to bila i jubilarna 600. utrka u povijesti F1.

Villeneuve protiv Schumachera

Kako je sezona prolazila na vrhu su se isticala dva vozača – Villeneuve i Schumacher. Doduše, Schumacher je imao veliku sreću pa je bio na pravom mjestu da iskoristi svaki kvar i odustajanje koje bi se dogodilo Villeneuveu te je tako prikupio mnogo bodova, pa čak i vodio veći dio prvenstva.

Jacques je, kako smo i naveli, imao dobar start u prvenstvo. U prvih šest utrka imao je tri pobjede i pet pole positiona. Sredinu sezone je više obilježio Schumacher, a posebno se istaknuo u kišnim uvjetima u Monaku i Belgiji. Villeneuveu nije pomoglo ni odustajanje na domaćoj utrci izlijetanjem u zid u zadnjem zavoju (u to vrijeme se zid u zadnjem zavoju još nije zvao “zid prvaka”, taj je naziv dobio nakon utrke 1999.)

Još jedna privilegija, “povlastica”, koju su imali Michael i Jacques je da im Irvine i Frentzen nisu stvarali nikakve probleme. Njihove momčadske kolege uglavnom nisu mogli pratiti njihov tempo, a Irvine je i ugovorom bio naveden kao drugi vozač. Više brige su im stvarali drugi vozači. U prvom redu McLarenovi vozači. Bolid je bio vrlo brz, no vrlo nepouzdan. Hakkinen i Coulthard su ubilježili po sedam odustajanja svaki, plus Hakkinen je imao diskvalifikaciju u Belgiji.

Benetton je imao vrlo lošu sezonu i jedina svjetla točka im je Bergerova pobjeda u Hockenheimu s prve startne pozicije, što će se pokazati kao posljednja pobjeda za Benetton. Iznenađujuće dobar je bio Olivier Panis u Prostu. Nakon šest utrka je držao treće mjesto u poretku vozača te je imao po jedno drugo i treće mjesto. Nažalost, u nesreći u Kanadi završava s obje slomljene noge te propušta pola sezone. Vratio se na posljednje tri utrke u kojima je osvojio samo jedan bod.

Rat gumama

Za dobar rezultat Panisa i Prosta početkom sezone razlog leži u gumama. Od 1992. do 1996. Goodyear je bio jedini dobavljač guma za momčadi. od 1997 u igru ulazi Bridgestone, no vodeće momčadi odlučuju ostati vjerne Goodyearu, više zbog poznatog okruženja, pa je Bridgestone “osuđen” na isporuku guma slabijim momčadima. Bridgestone je na nekim utrkama bio u prednosti, prije svega zbog dugotrajnosti guma.

Jedna od boljih utrka je bila ona u Mađarskoj gdje je Damon Hill u “fenjerašu” Arrowsu s Yamahinim motorom i Bridgestoneovim gumama umalo došao do pobjede. Najprije je iznenadio startom s trećeg mjesta, potom je fantastičnom vožnjom već nakon šest krugova bio u vodstvu. Posebno je upečatljivo fantastično pretjecanje Schumachera u prvom zavoju za vodstvo u utrci. Do završne faze utrke je stvorio više od 35 sekundi prednosti ispred drugoplasiranog Villeneuvea, no zbog kvara na hidraulici u završnim krugovima najprije gubi svu prednost a potom u zadnjem krugu i vodstvo u utrci. Čak je i imao sreće što je uopće završio utrku.

“Što bi bilo kad bi bilo…”

U 1997.. smo vidjeli šest različitih pobjednika. Coulthard, Villeneuve, Frentzen, Schumacher, Hakkinen i Berger. Nije loša brojka, posebno u usporedbi što viđamo zadnjih sezona. No, trebalo je i moglo je biti još više pobjednika, pored već spomenute moguće pobjede Hilla u Mađarskoj.

U Argentini je većinu utrke vodio Villeneuve, a kako se utrka primicala završnoj fazi Irvine je bio sve brži i brži. Karakter staze s mnogo “Miki Maus” zavoja nije otvarala previše mogućnosti za pretjecanje pa je Villeneuve uspio obraniti vodstvo i pobijediti s prednosti manjom od sekunde. Zatim je u Španjolskoj Jacquesu za vratom puhao Panis, ali ovaj put zbog vozača zaostalih za krug nije imao priliku napasti Villeneuvea koji pobjeđuje s nešto više od pet sekundi prednosti.

Fisichella je imao veliku šansu za pobjedu u Hockenheimu, no zbog puknuća gume odustaje iz utrke. Još je u Italiji Alesi imao priliku za pobjedu, no zbog šlampavog zaustavljanja u boksu gubi je od Coultharda.

Mladi talentirani vozači

U prilog tome koliko je odlična bila 1997. govori i podatak o postignućima mladih vozača. Nije bio to samo Villeneuve, kojem je ovo bila druga sezona u F1, još je bilo mladih zvjezda koje su zasjale.

Vozači Jordana, Fisichella i Michaelov mlađi brat Ralf, su vozili vrlo dobre utrke, te su obojica ostvarili plasmane na postolju tijekom sezone. Ralf je bio treći u Argentini, no taj rezultat je malo bio u sjeni jer ga je ostvario nakon kontakta s Fisichellom zbog čega je Talijan morao odustati. No, karma je to Fisiju vratila dvostruko s dva postolja u Kanadi i Belgiji, a kako smo naveli i pobjeda je bila blizu u Njemačkoj.

Sredinom sezone Berger je zbog zdravstvenih tegoba morao propustiti tri utrke kad je na njegovo mjesto uskočio Alexander Wurz. Mladi Austrijanac je odmah pokazao talent i brzinu te u posljednjem trećem nastupu u Silverstoneu dolazi do trećeg mjesta, što je Benettonu bilo dovoljno da mu ponude mjesto u momčadi za 1998. Osim njih, još se iskazao i Jarno Trulli. On je sezonu počeo u Minardiju te je nakon ozlijede Panisa uskočio u njegovo mjesto u Prostu te je tu vozio do povratka Francuza tri utrke prije kraja. Najbolji rezultat je bilo četvrto mjesto u Hockenheimu, a vjerojatno najbolju utrku je imao u Austriji gdje je dugo vodio u utrci i bio u borbi za postolje sve do odustajanja zbog kvara na motoru.

Da ne bude sve u mladim vozačima, zvjezdani trenutak imala je i debitantska momčad Stewart. U Monaku je Rubens Barrichello momčadi donio drugo mjesto što je za Stewart bilo prvo postolje i prvi bodovi ikad. Na kraju je ispalo da su im to bili jedini bodovi te sezone.

Povratak McLarena pobjedama

Nakon tri propale sezone zbog slabih bolida i problemima s dobavljačima motora (poznato?) McLaren se konačno vratio pobjedama. Prva pobjeda na otvaranju sezone u Australiji od Sennine pobjede također u Australiji 1993. je dala vjetar u leđa cijeloj ekipi. Doduše, i dalje su imali problema s pouzdanosti, ali barem im nije nedostajalo brzine te su uslijedlije pobjede u još dvije utrke (Coulthard u Monzi i Hakkinen u Jerezu) i jedna prva startna poziciju za Hakkinena u Nurburgringu za VN Luksemburga.

Ovo je bila i sezona puna lijepih bolida. Među njima se isticao Benettonov B197, Williams je imao Rothmans livreju (posljednja sezona), McLaren je uveo legendarnu srebrno-crnu West livreju, Jordan je prvi put stavio životinju na bolid, a čak su i male momčadi imale lijepe boje na bolidu, posebno Minardi i Tyrrell. Jedino loše što se pojavilo u cijeloj sezoni su bila X-krila koja je uveo Tyrrell. Srećom, FIA ih je brzo zabranila.

Kao šećer na kraju, utrka u Jerezu i odlučujući sudar

VN Europe u Španjolskom Jerezu de la Fronteri, 90 km od Seville, je bila finalna utrka sezone u koju je kao vodeći došao Michael Schumacher s jednim bodom ispred Villeneuvea. A takvom rezultatu je prethodila kontroverza iz prethodne utrke u Japanu. Originalno je posljednja utrka trebala biti u Estorilu za VN Portugala, no otkazana je, a Renault nije htio da im posljednja utrka prije odlaska iz F1 bude u Japanu, pa im se izašlo u susret i ubačena je utrka u Jerezu za VN Europe.

Tijekom treninga za VN Japana Villeneuve je u dva uzastopna kruga zanemario žute zastave na stazi zbog čega je nakon osvajanja pole positiona kažnjen startom sa zadnje pozicije. Williams se žalio na odluku te su suci odluku suspendirali za utrku i o svemu odlučili razmisliti nakon utrke. Tako je Villeneuve ipak startao kao prvi.

“Vidio sam žute zastave. Da su bile u zavoju usporio bi, no kako su pokazane na pravcu nisam vidio potrebu za usporavanjem,” objasnio je Jacques situaciju sa žutim zastavama.

Nakon starta smo gledali nešto što je u današnje vrijeme rijetko viđeno – fantastična Ferrarijeva strategija. Schumacher je startao drugi, a Irvine treći. Irvine je imao manje goriva i bio je najbrži na stazi te ga je zbog tog Michael propustio naprijed početkom utrke te Eddie uspjeva prestići i Villeneuvea za vodstvo. Na taj način Irvine nije gubio dragocjeno vrijeme te nije bio u opasnosti od gubitka više pozicija, što mu je pomoglo u osvajanju trećeg mjesta u utrci, koje je moglo biti i drugo (da nije namjerno usporio i propustio Schumachera naprijed za pobjedu, uz to usporavajući konkurenciju). A izgubio bi puno više jer je Villeneuve namjerno vozio sporije kako bi blokirao Schumachera ne bi li Nijemac izgubio još koju poziciju a time i bitne bodove za naslov. Jacques nije imao što izgubiti jer mu je nad glavom svakako visila kazna, čak i diskvalifikacija.

Zatim je tijekom prvih odlazaka u bokseve Schumacher izbio ispred Villeneuvea te mu taktika usporavanja nije upalila. Na kraju je završio peti i osvojio dva boda, a ostao je bez toga jer je Williams povukao tužbu na odluku te je diskvalificiran.

Krajem utrke se ni Damon Hill, bivši Jacquesov kolega, nije ponio previše pošteno. Schumacher i Frentzen su ga stizali za cijeli krug te je on odlučio pomoći svojoj bivšoj momčadi tako što je cijeli krug blokirao Schumachera te time pomogao Frentzenu da smanji zaostatak za tri sekunde. Sve u svemu, nije uspio, Michael je pobijedio i imao bod prednosti ispred Villeneuvea.

Da se vratimo na Jerez. Trzavice su počele već na treninzima kad je Irvine po naredbi momčadi namjerno blokirao Villeneuvea u njegovim brzim krugovima. Naravno, Villeneuve nije bio nimalo oduševljen tom situacijom te je otvoreno izrazio nezadovoljstvo odlaskom do Irvinea u garažu i raspravljanjem s njim.

Zatim su uslijedile bizarne kvalifikacije u kojima su redom Villeneuve, Schumacher i Frentzen odvozili do u tisućinku identično vrijeme! U utrku su potom startali onim redoslijedom kojim su postavljali vremena. Schumacher je imao nešto bolji start i odjurio ispred Villeneuvea u daljinu. Više od pola utrke Michael je držao solidnu prednost ispred Villeneuvea, a nakon toga Jacques počinje pomalo smanjivati zaostatak.

To je bilo zanimljivo za gledati jer cijelu sezonu su vrlo malo vodili međusobno dvoboje, više su bili u borbi s drugim vozačima. Činjenica da se izravni konkurenti za naslov bore međusobno na stazi je bila dovoljna da zagrije atmosferu. A još je pretjecanje na Jerezu teško napraviti te treba iskoristiti svaku prigodu.

A Villeneuve je iskoristio prvu pruženu. U maniri pretjecanja kakva smo vidjeli od strane Ricciarda dok je vozio u Red Bullu Villeneuve je uletio niotkuda s unutrašnje strane ispred Schumachera koji ga zbog nemoći da onemogući pretjecanje udara. No, karma je opet imala posla i uzvratila Schumacheru za sudar s Hillom iz 1994. te Michael odustaje a Villeneuve nastavlja utrku. Zbog straha da je sudar ostavio velike posljedice na bolidu vozi konzervativno i propušta dva McLarena naprijed, time poklanjajući pobjedu Hakkinenu i trećim mjestom osvaja naslov.

Villeneuve je imao i dosta sreće što je završio treći jer je nakon sudara jedan dio elektronike ostao spojen za šasiju samo kablovima! Poslije toga je Michael diskvalificiran s drugog mjesta, s tim da je zadržao sve trofeje i bodove (samo je uklonjen njegov plasman u poretku vozača). Stvarno vrlo lud završetak neizvjesne sezone!

Zanimljivosti:

• U prilog zanimljivosti prvenstva govori podatak da je bodove osvajalo 19 vozača, a od toga je čak 15 imalo plasmane na postolju!
• 1997. je posljednja sezona u kojoj smo vidjeli široke bolide (2 metra) sve do 2017. Za sezonu 1998. pa do 2016. su bolidi bili široki 180 cm.
• Pobjedom u Njemačkoj Berger je upisan kao vozač koji je Benettonu donio prvu (Meksiko 1986.) i posljednju pobjedu. A to su bile i njegove prva i zadnja pobjeda u karijeri.
• Schumacher i Villeneuve kao glavni konkurenti za naslov nisu cijele sezone nijednom dijelili pobjedničko postolje!

Objava Pregled najneizvjesnijih sezona (3. dio): 1997. – Sezona u kojoj smo vidjeli sve i svašta pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.