Svi prvaci iz Brazila ostvarili su taj pothvat više od jednom. Emerson Fittipaldi je prvi Brazilac koji je osvojio naslov svjetskog prvaka, 1972. i 1974. godine. Nelson Piquet je to uspio jedan put više, osvojivši tri naslova tijekom osamdesetih i tako postavši prvim trostrukim prvakom iz Brazila. Ayrton Senna je, kad je osvojio svoj treći naslov prvaka 1991. godine, postao najmlađi trostruki prvak u povijesti do tad.

What a moment #OnThisDay in 1991, Ayrton Senna won his first #BrazilGP #F1 pic.twitter.com/UqPJN4exRK

— Formula 1 (@F1) March 24, 2020

Upravo je Ayrton Senna jedan od najpoznatijih vozača Formule 1 svih vremena, a njegov utjecaj na sport ostao je velik i nakon njegove prerane smrti. Vrlo često ga se smatra i jednim od najboljih vozača Formule 1 ikad. Rođen 1960. godine u Sao Paulu, Senna je postao legenda zahvaljujući svom nevjerojatnom talentu i hrabroj vožnji. Karijeru u Formuli 1 započeo je 1984. godine s ekipom Toleman, no najveći uspjeh postigao je vozeći za Lotus, McLaren i na kraju za Williams. Senna je osvojio tri naslova svjetskog prvaka (1988., 1990. i 1991. godine) vozeći za McLaren. Poznat je po svojoj nevjerojatnoj brzini u kvalifikacijama i dominaciji u kišnim uvjetima. Nažalost, njegova karijera završila je tragično kada je poginuo u nesreći tijekom Velike nagrade San Marina 1994. godine. Njegova smrt potaknula je poboljšanja sigurnosnih standarda u Formuli 1, a Senna je ostao simbol izvrsnosti, hrabrosti i ljubavi prema utrkivanju.

Emerson Fittipaldi, rođen 1946. godine u Sao Paulu, bio je prvi Brazilac koji je osvojio naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Njegov uspjeh bio je inspiracija za generacije brazilskih vozača koji su kasnije slijedili njegov put. Fittipaldi je 1972. godine osvojio svoju prvu titulu vozeći za Lotus, čime je postao najmlađi prvak u povijesti Formule 1 u to vrijeme. Drugi naslov osvojio je 1974. godine vozeći za McLaren, čime je učvrstio svoj status jednog od najboljih vozača. Nakon svoje uspješne karijere u Formuli 1, Fittipaldi se natjecao u američkoj IndyCar seriji, gdje je također bio uspješan. Njegova svestranost i dugogodišnja karijera učinili su ga jednim od najcjenjenijih vozača u povijesti automobilizma.

Emerson Fittipaldi, Lotus-Ford, Brands Hatch, 1972. #F1 pic.twitter.com/ONARA1tH0O

— F1 Images (@F1_Images) October 25, 2018

Nelson Piquet je trostruki svjetski prvak koji je svojim vozačkim vještinama i taktikom postigao uspjeh u Formuli 1. Rođen 1952. godine u Rio de Janeiru, Piquet je postao prvak 1981., 1983. i 1987. godine. Njegov prvi i drugi naslov osvojio je vozeći za Brabham, dok je treći naslov osvojio s ekipom Williams. Poznat po svojoj tehničkoj stručnosti i agresivnom stilu vožnje, Piquet je bio jedan od najvještijih vozača svoje generacije. Također je bio poznat po svom smislu za humor i ponekad kontroverznim izjavama, što je dodatno povećalo njegovu popularnost među obožavateljima.

Jedan od vozača s najdužim stažom u povijesti Formule 1 je Rubens Barrichello. Rođen 1972. godine u Sao Paulu, Barrichello je u Formuli 1 proveo gotovo dva desetljeća. Iako nikada nije osvojio naslov svjetskog prvaka, bio je poznat po svojoj dosljednosti i posvećenosti sportu. Barrichello je vozio za nekoliko timova, uključujući Ferrari, s kojim je ostvario neke od svojih najboljih rezultata i bio timski kolega slavnog Michaela Schumachera. S Ferrarijem je bio u borbi za naslov prvaka, ali je često završavao kao drugi. Njegova lojalnost i vještina učinili su ga omiljenim među navijačima, a njegova karijera ostaje jedna od najimpresivnijih u povijesti Formule 1.

Rubens Barrichello, Ferrari F-2000 3.0 V10. GP Alemania 2000.#F1 pic.twitter.com/J8aeCy7SYp

— Legendary F1 (@LegendarysF1) December 1, 2017

Posljednji uspješniji Brazilac na gridu bio je Felipe Massa, rođen 1981. godine u Sao Paulu, jedan od perspektivnijih brazilskih vozača nakon Ayrtona Senne. Massa je skoro osvojio naslov svjetskog prvaka 2008. godine vozeći za Ferrari, no u dramatičnoj završnici sezone izgubio je naslov za samo jedan bod od Lewisa Hamiltona. Massa je bio poznat po svojoj brzini i strasti prema utrkivanju, a tijekom svoje karijere pokazao je nevjerojatnu borbenost. Nakon Ferrarija, Massa je prešao u ekipu Williams, gdje je također postigao solidne rezultate. Njegova upornost i sportski duh ostavili su traga među ljubiteljima Formule 1.

Ukupno 32 vozača iz Brazila koja su nastupali u Formuli 1 ostvarili su 101 pobjedu u ovom natjecanju. Najviše pobjeda ostvario je Senna, njih 41. Fittipaldi je prvi Brazilac koji je pobjeđivao u Formuli 1, a posljednju pobjedu ovoj zemlji donio je Rubens Barrichello, 2009. godine. Za Brazil je također nastupao i sin svog mnogo poznatijeg oca, Nelson Piquet mlađi, u periodu od 2008. do 2009. godine, no bez većih uspjeha.

Da utrkivanje kola venama, mislio je i Bruno Senna, Ayrtonov nećak, no njegova kratka karijera završila je s 33 osvojena prvenstvena boda. Kad je Massa s krajem sezone 2017. godine otišao u mirovinu, 2018. bila je prva sezone bez Brazilaca na gridu još od 1969. Otad je samo tijekom sezone 2020. nastupao vozač iz Brazila, Emersonov unuk Pietro, bez iti jednog osvojenog boda.

Heartbreak for Felipe Massa , miracle for Lewis Hamilton!

A throwback to the 2008 Brazilian Grand Prix that still gives you goosebumps! #F1 #Formula1 #BrazilGPpic.twitter.com/pJCCWi5Kx6

— Extreme Cars (@extremecars__) October 29, 2024

Brazil je dao mnoge izvrsne vozače koji su ostavili dubok trag u Formuli 1. Od Emersona Fittipaldija do Ayrtona Senne, Nelsona Piqueta, Rubensa Barrichella i Felipea Masse, brazilski vozači osvajali su naslove i srca obožavatelja širom svijeta. Iako trenutačno nema brazilskih vozača na vrhu Formule 1, nasljeđe koje su ovi vozači ostavili traje i inspirira nove generacije u Brazilu i širom svijeta.

Naslovna fotografija: Wikipedia – Instituto Ayrton Sennaderivative work: Karpouzi

Objava Hometown Heroes: Brazil pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Koliko je potrebno da se jedna „normalna“ utrka okrene naglavce? Svega tri riječi. Magnussenovo „Ohh something broke“ bilo je okidač za niz nesvakidašnjih događaja na lanjskoj VN Italije. Hamilton je po proglašenju žutih zastava ušao u boks. Ekipa Mercedesa nije mu javila da je zbog Magnussena ulazak u boks privremeno zatvoren. To mu je mijenjanje guma donijelo deset sekundi stop-and-go kazne. Nedugo nakon toga Charles Leclerc se na izlazu iz Parabolice zabio u ogradu i proglašena je crvena zastava. Nakon ponovljenog starta gledali smo 25 krugova potjere u kojoj je Carlos Sainz pokušao uloviti Pierra Gaslya.  Gasly je izdržao i ostvario rezultat karijere. Sainz je bio pomalo razočaran jer je vjerovao da može uloviti Gaslyja, a razloga za slavlje imao je trećeplasirani Stroll u Racing pointu. Bio je to prvi put od Mađarske 2012. da na postolju nisu Mercedes, Red Bull ili Ferrari.

Bio je to kratki osvrt na prošlogodišnje izdanje ove utrke. VN Italije često je jedna od najzanimljivijih, najemotivnijih, pa i najzabavnijih utrka u kalendaru. Mnogi se navijači Ferrarija sjećaju pobjede Charlesa Leclerca iz 2019. godine. Leclerc se kroz cijelu utrku borio s vozačima Mercedesa. Prvo s Hamiltonom, nakon toga s Bottasom, no nadmudrio je obojicu te slavio u Monzi. U tom nabrajanju ne smijemo izostaviti niti kišno slavlje Sebastiana Vettela 2008. godine

„Nakon četvrtog mjesta prošle nedjelje očekivanja za Monzu su velika. Tim više što je ovo jedna vrsta domaće utrke za mene. Naime, ja živim svega 15 kilometara od staze.
Ovo je jedna nova situacija za mene. Vraćam se na stazu na kojoj sam slavio protekle godine. Prisjetit ću se nekih nezaboravnih trenutaka iz prošle sezone. To će biti nešto jedinstveno i posebno.“, prošlogodišnji slavljenik s Monze Pierre Gasly najavio je utrku.

Razlog tako dobrih utrka na Monzi možda leži u samoj stazi. Hram brzine, kako joj tepaju, domaćin je VN Italije još od davne 1950. godine, a jedina iznimka bila je 1980. godina kada je VN Italije održana na stazi u Imoli. Staza je nešto kraća od šest kilometara, a krase ju četiri lijeva i sedam desnih zavoja.

Ipak, staza je najpoznatija po svojim pravcima na kojima se postižu najveće brzine. Bolidi su u punom gasu čak 80% kruga, a ako im to nije dovoljno, pomoći im mogu dvije DRS zone. Jedna je na startno-ciljnom pravcu, a druga između zavoja sedam i osam. Jedan od važnijih zavoja staze je posljednji zavoj Parabolica. Zavoj koji je važan za dobar ulazak na startno-ciljni pravac ovoga će vikenda biti službeno preimenovan u Zavoj Alboreto u čast talijanskom vozaču Micheleu Alboretu.

Michele Alboreto bio je vozač trkaćih automobila koji se okušao u F1 kao vozač Ferrarija, ali i u drugim kategorijama. Michele Alboreto poginuo je 2001. godine testirajući Audijev bolid na stazi Lausitzring. Službeno preimenovanje zavoja dogodit će se ove subote, a događaju će prisustvovati Micheleova udovica Nadia s članovima obitelji, CEO Formule 1 Stefano Domenicali, predsjednik staze u Monzi Giuseppe Redaelli i predsjednik Talijanskog automobilističkog saveza Sticchi Damiani.

Poznato je da je u Monzi ostvaren najbrži krug u povijesti F1. Na slobodnom treningu za VN Italije 2004. godine Kolumbijac Juan Pablo Montoya odvozio je krug za 1:19.525. To znači da je prosječna brzina njegovog Williamsa bila 260 km/h. Nakon toga je najbrži krug ikad ostvario Kimi Raikkonen u kvalifikacijama 2018., s vremenom 1:19.119 i prosječnom brzinom 263.587 km/h, a lani je Lewis Hamilton postavio novi najbrži krug ikad koji i danas stoji – 1:18.887, prosječna brzina 264.362 km/h. Najbrži krug utrke pak drži Rubens Barrichello koji je 2004. godine u utrci vozio 1:21.046.

Nakon nizozemskog rollercoastera vozači dolaze na stazu gdje su postavke bolida uređene tako da bolid bude što brži, zbog čega vozači moraju biti stabilni u zavojima. Na Monzi su opterećene i kočnice jer nakon brzih pravaca vozači moraju proći šikane koje zahtijevaju drastično smanjenje brzine.

Na Pirellijev odabir guma koje će timovima biti na raspolaganju ovoga vikenda uvelike je utjecala činjenica da će ovaj vikend biti upotpunjen kvalifikacijskim sprintom. Kvalifikacijski sprint predstavljen je na VN Velike Britanije, a ovoga će vikenda vrijediti ista pravila kao i tada.

Za razliku od klasičnog F1 vikenda gdje timovi raspolažu s 13 setova različitih Pirellijevih guma, sada će raspolagati s jednim setom manje. Već u petak, nakon prvog slobodnog treninga, na red dolaze večernje kvalifikacije koje su timovi obvezni odvoziti na mekim gumama. Tri kvalifikacijske runde, Q1, Q2 i Q3, odredit će startni poredak za subotnji kvalifikacijski sprint.

Subota donosi drugi, ujedno i posljednji slobodni trening koji će početi u podne, nakon čega slijedi kvalifikacijski sprint s početkom u 16:30 sati. Vozači će voziti 18 krugova sprinta koji bi trebao trajati otprilike pola sata. Timovi će moći samostalno birati komponentu guma, ali i birati hoće li obaviti zaustavljanje u boksu. Rezultati kvalifikacijskog sprinta odredit će startni grid nedjeljne utrke. Nedjelja donosi klasičnu utrku.

Imajući sve to na umu, Pirelli na Monzu donosi dva seta tvrdih guma komponente C2, četiri seta srednjih guma komponente C3 te šest setova mekih guma komponente C4.

„U prošlosti smo svjedočili da se u Monzi timovi odlučuju na različite strategije, a sprint kvalifikacije postaju još jedna važna karika u tom lancu. Timovi moraju preispitati svoju cjelokupnu strategiju guma.“

„U krugu na Monzi naglasak je na prianjanju guma, pa je poseban izazov spriječiti klizanje i pregrijavanje stražnjih guma.“, rekao je Pirellijev Mario Isola.

Dvije vodeće momčadi ne posustaju ni u odmakloj fazi prvenstva, a više akcije ovoga vikenda značit će više prostora za njihova nadmudrivanja.
Na Monzi, kao jednom od simbola talijanskog automobilizma, nikada ne treba otpisati Ferrari.
Iako je lanjska VN Italije bila loša za Ferrari, odustali su oba njihova vozača, momčad je revitalizirana te puna motiva dolazi na stazu u kojoj će nesumnjivo imati najveću podršku.
Onaj slabiji talijanski tim, AlphaTauri, na Monzu dolazi pun samopouzdanja nakon lanjske pobjede, no nije za očekivati da u regularnim uvjetima mogu ponoviti takav uspjeh.
Od ovotjednih vozačkih aktualnosti važna je stvar kako je Kimi Raikkonen još uvijek na bolovanju te će i ovu utrku za Alfu Romeo odraditi Robert Kubica.

BREAKING: Robert Kubica will stand in for Kimi Raikkonen at Monza

We look forward to seeing Kimi back soon!#ItalianGP #F1 pic.twitter.com/87KvhDmbk2

— Formula 1 (@F1) September 8, 2021

Upravo je Alfa Romeo jedina momčad koja nema potvrđenu vozačku postavu za iduću sezonu. Antonio Giovinazzi, još jedan kojemu će ovo biti domaća utrka, jedini je vozač ovogodišnjeg prvenstva kojemu je upitno mjesto za sljedeću sezonu. Vozači Haasa također nisu službeno potvrđeni, no tu ne bi trebalo biti prevelikih iznenađenja. Antonio Giovinazzi tako ostaje jedina dvojba za iduću sezonu. Sve je više šuškanja da će se, nakon Raikkonenovog povlačenja, Alfa htjeti riješiti i Antonia Giovinazzija. Giovinazziju je tako svaka sljedeća izvedba ključna za ostanak u momčadi, a možda na domaćoj Monzi bude posebno inspiriran.

Kada je riječ o vozačkim postavama za iduću sezonu, u svega nekoliko dana ovog tjedna dobili smo odgovore na ona najvažnija pitanja. U ponedjeljak je Bottas poslan u Alfu, u utorak Russell u Mercedes, a jučer je povratak Alexa Albona u F1 potvrdio Williams.

Dobar posao timova uoči talijanskog vikenda bit će olakšanje glavnim akterima tih priča da ostatak sezone odvoze smireno te hladne glave jer se nastavak njihovih karijera u ovom sportu već zna.

VN Italije, Monza (Autodromo Nazionale Monza), 10. - 12. rujna 2021.
Petak 10. rujna          1. slobodni trening   14:30-15:30
                         Kvalifikacije         18:00-19:00
Subota 11. rujna         2. slobodni trening   12:00-13:00
                         Sprint kvalifikacije  16:30-17:00
Nedjelja 12. rujna       Utrka                 15:00-17:00

Objava Najava VN Italije: Dobar posao u Italiji pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Sama utrka je bila zanimljiva. Iščekivala se kiša, koja na kraju nije pala, a niska temperatura staze je stvarala probleme momčadima i vozačima pri zagrijavanju guma.

Ni niska temperatura, ni hladne gume, ni sigurnosni automobili (virtualni i pravi), nisu mogli zaustaviti Lewisa u pohodu na novu pobjedu, pobjedu kojom je izjednačio rekord Michaela Schumachera, nešto što je malo tko očekivao. Ta brojka je nestvarna, mnogi vozači nisu u cijeloj karijeri skupili toliko bodova, a kamoli pobjeda. Lewisu svaka čast, ovo je povijesni uspjeh, i bolje da sad ne kažem “nema šanse da ovo itko više obori” (iako za neke rekorde uistinu to možemo reći, ali to je zbog bioloških ograničenja i ograničenja određena pravilnikom), jer uvijek se može naći netko tko će u nekom budućem vremenu doći vrlo blizu ili možda čak to nadmašiti. Lewis može već iduću utrku postaviti novi rekord, a ima sasvim dovoljno vremena da dostigne i troznamenkasti broj pobjeda. A o tome kad dođe vrijeme za to.

Nakon ovoga padaju usporedbe tko je veći i bolji vozač – Schumacher ili Hamilton. Realno, mi njih teško možemo uspoređivati. Možemo imati neke osobne preferencije, i onda isticati argumente u korist jednog od njih. Njih obojica su izvanredni vozači, tu nema sumnje, ali njih dvojica su dominirala u različitim erama ovog sporta i protiv različitih ljudi. Schumacher je imao Hilla, Villeneuvea, Hakkinena, Coultharda, Raikkonena, Montoyu, Alonsa, dok je Hamilton bio (s nekima je i danas) u klinču s Alonsom, Raikkonenom, Buttonom, Vettelom, Rosbergom, Webberom, Verstappenom, Bottasom. Kad pogledate, sve su to dobri vozači. U svoja vremena, Lewis i Michael su najkompletniji vozači, najkompletniji paket vozač-bolid, tko je pratio Schumachera uživao je u njegovim izdanjima jednako kao što danas pratitelji Hamiltona uživaju u njegovim postignućima. Lijepo je imati osobne preferencije i najdražeg vozača, ali svako rušenje rekorda je hvale vrijedno jer ipak treba moći i znati odvoziti toliko silnih utrka, koliko god dominantan bolid bio.

Championship leaders sharing a special moment #EifelGP #F1 pic.twitter.com/IDTXK1oKUp

— Formula 1 (@F1) October 11, 2020

Upravo to da dominantan bolid ne donosi sve na pladnju mogli smo vidjeti i u Bottasovoj epizodi na Nurburgringu. U 18. krugu Mercedesov motor u Valtterijevom bolidu je otkazao poslušnost. S tim kvarom Valtteri je, možemo to već sada reći, izgubio svaku šansu da može osvojiti naslov prvaka ove godine. Doduše, teško da bi došao i do pobjede, nakon pogreške koji krug prije odustajanja izgubio je vodstvo u utrci, a kroz bokseve ga je prestigao i Verstappen, ali imao je mjesto na postolju i zaostatak u prevenstvu bi bio prilično manji nego je sad.

Ovime je samo nastavio nepisano pravilo da Finci nemaju sreće na utrkama u Njemačkoj. Zadnji Finac koji je pobijedio u Njemačkoj je Mika Hakkinen 1998., koji je te sezone pobijedio i na Nurburgringu i na Hockenheimu. Od tada do danas nijedan Finac nije pobijedio, najveći domet su im bila pobjednička postolja. Mika Salo je 1999. morao propustiti Irvinea ispred da bi Irac pobijedio, 2003. je Kimi odustao u obje utrke u Njemačkoj zbog kvara i sudara, a odustajanja na obje utrke je zabilježio i 2004. i 2005. sezone, dok je 2007. odustao na Nurburgringu zbog kvara na hidraulici. Nizu možemo pridodati i prošlogodišnju utrku na Hockenheimu kad je Bottas odustao zbog sudara te ovu utrku protekli vikend. Valtteriju preostaje nadati se da će više sreće imati na idućim utrkama, a za Kimija znamo da njega to sve i ne dira previše.

Kad sam se već dotaknuo Kimija, nekako je zbog Hamiltonove 91. pobjede Kimijevo postignuće palo u drugi plan – 323 starta u Formuli 1, novi rekord! I ovaj rezultat je hvale vrijedan, nije mala stvar 323 puta parkirati bolid na startnu rešetku i startati u utrku, te još voditi čvrste borbe s ostalim vozačima. Ipak, Kimi ne traži dizanje prašine oko toga, samo traži piće, rukavice, volan i da ga pustimo na miru jer on zna što treba uraditi, ovo je njegov hobi i radit će ga dokle god uživa u tome. A dok god Kimi uživa, uživat ćemo i mi jer je on baš poput Nurburgringa omiljen među mnogima.

Omiljeni Nizozemski vozač Max Verstappen imao je pomalo samozatajnu utrku, što je sigurno on i navikao ove sezone. Većinu utrka je proveo u praznom prostoru između Mercedesa i ostalih vozača s povremenim borbama s Mercedesima, a ponajviše Bottasom. Profitirao je nakon Bottasovog odustajanja i drugim mjestom, s najbržim krugom utrke u posljednjem krugu, odnio je hrpu bodova iz Nurburgringa i tako zacementirao najmanje treće mjesto u poretku vozača.

Iz Nurburgringa će i Cyril Abiteboul ponijeti suvenir – tetovažu po izboru Daniela Ricciarda. Kao što je svima poznato, Daniel i Cyril su se kladili da ako Australac osvoji postolje za Renault do kraja sezone Cyril će ići na tetoviranje. Tetovaža će biti po Danielovom izboru, a veličina i položaj na tijelu po Cyrilovom. Honey badger je imao vrlo dobru utrku, na startu je odmah prošao Albona, u izravnom dvoboju je prestigao Leclerca i na kraju je nakon Bottasovog odustajanja zaradio mjesto na postolju. Uz to, ostvario je i prvo postolje za Renault nakon devet i pol godina. Nadamo se da će slične rezultate imati i od sljedeće sezone s McLarenom.

We seriously can't wait to see this

What tat design would you love to see Cyril adopt?#EifelGP #F1 pic.twitter.com/2QWnAtQSNX

— Formula 1 (@F1) October 11, 2020

Kad smo kod McLarena, oni su imali jednu solidnu utrku, iako ne mogu biti potpuno zadovoljni jer su mogli s oba vozača osvojiti bodove. Norris je odustao zbog kvara, zbog čega je na stazu poslan sigurnosni automobil koji je, po meni, bio nepotreban jer je Norris bolid parkirao točno na prolazu gdje se lako može skloniti. Vjerojatno su u direkciji utrke htjeli proizvesti malo napetosti i zbiti bolide, no na kraju se rezultat nije značajno promijenio. Sainzovih deset bodova je malo, pogotovo kad uzmemo u obzir da je Renault osvojio treće mjesto a Racing Point četvrto i osmo.

– Most wins record matched by Lewis
– Most starts record matched by Kimi
– First podium for Renault in nine years
– Nine teams in the points
– #Hulkenback 2.0
– Grosjean getting points with a broken finger
– Lando in a deckchair

Sunday happened… right?! #EifelGP #F1 pic.twitter.com/CCxdvFsMsZ

— Formula 1 (@F1) October 12, 2020

Osmo mjesto Racing Pointa i njihove ekspres zamjene Nica Hulkenberga je fantastičan rezultat, kad se uzme u obzir da se do subote ujutro Nico izležavao po kući i razmišljao kako će provesti dan, a onda je morao totalno promijeniti planove kad su ga doslovno pet do 12 zvali da mijenja Strolla koji se nije osjećao dobro. Za kvalifikacije se nije stigao dobro spremiti i bio je zadnji, ali je zato u utrci razvalio. Bio je konkurentan, prestizao je vozače, između ostalog i Vettela, i ekipi je donio važne bodove kojima je Racing Point sada treći u poretku konstruktora.

Još jedan koji je imao odličnu utrku je Pierre Gasly. Šestim mjestom i s osvojenih osam bodova još je približio svoju ekipu Ferrariju u poretku momčadi. Ferrari je imao već standardnu utrku, Leclerc je osvojio bodove a Vettel je većinu vremena proveo u borbi s vozačima Haasa i Alfa Romea. I Haas i Alfa su osvojili bodove – Grosjean je sa samo jednim odlaskom u boks uspio profitirati i osvojiti deveto mjesto i u poretku vozača maknuti se s bodovne nule, dok je Giovinazzi uspio uloviti posljednji bod. Sad ima tri boda, jedan više od Raikkonena. Jedini bez bodova u prvenstvu su i dalje vozači Williamsa.

"Yes, yes, yes, yes, yes, yes, yes, yes!"

First points of the season for @RGrosjean, despite his injury #EifelGP #F1 pic.twitter.com/OTF8FCDmLf

— Formula 1 (@F1) October 11, 2020

Slijedi nam utrka na jednoj novoj lokaciji kod starog domaćina – VN Portugala na stazi Algarve. Staza je napravljena 2008., F1 je imala testiranje na njoj početkom 2009., i tek nakon pandemije korone i potrebe za izmjenom kalendara za 2020. staza je našla mjesto u Formuli 1, barem za 2020. Mnogima je nepoznanica, što bi moglo utrku učiniti zanimljivom, a Hamilton bi još jednom pobjedom definitivno postavio novi rekord u broju pobjeda, a nadamo se da mu Bottas i Verstappen neće pohod na novu pobjedu previše olakšati.

From 1⃣ to 9⃣1⃣

Every legend has a beginning…#EifelGP #F1 pic.twitter.com/o2kPfib1Dt

— Formula 1 (@F1) October 11, 2020

Objava VN Eifela: Rekordi su tu da se ruše pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Kimi kao Kimi, očekivano nije pokazao neko veliko uzbuđenje zbog toga, ali ipak priznaje da bi mu ovo postignuće moglo imati veću važnost jednoga dana kad se odluči povući iz svijeta utrkivanja.

“Svaki će rekord biti srušen u nekom trenutku, tako je u većini sportova i to se uvijek događalo. Rekao sam već više puta da ovaj rekord za mene ne čini nikakvu razliku sada, ali možda u budućnosti, kad se osvrnem na karijeru, koji će god broj to biti i koja god pozicija, možda ću gledati na to nešto drukčije”, izjavio je vozač Alfe.

Na pitanje hoće li ostati u Formuli 1 i 2021. godine kako mu Fernando Alonso ne bi preoteo rekord, Kimi je uz smijeh odgovorio: “Pa neće to biti razlog mog ostanka ili odlaska.”

Španjolac se vraća u Formulu 1 sljedeće sezone, a do sada je u karijeri skupio 311 startova. Ako bi se Kimi povukao, a pitanje njegove budućnosti još uvijek nije riješeno, Alonsu bi trebalo manje od sezone za dolazak na vrh vječne liste.

Formula 1 sada ide put Nürburgringa prvi put nakon 2013. godine. Raikkonen je na slavnoj njemačkoj stazi dvaput osvajao prvu startnu poziciju, 2003. s McLarenom i 2007. s Ferrarijem, no nikad nije uspio doći do pobjede. U utrkama su ga često zaustavljali kvarovi, a najbolji mu je rezultat drugo mjesto s Lotusom iz spomenute 2013.

“S rekordom ili bez rekorda, pristupam ovom vikendu kao bilo kojem jer kad ste u bolidu, prilično vam je isto. Trebate odraditi svoj posao i pokušati izvući najbolji rezultat u subotu i u nedjelju. Mi smo ostvarili određeni napredak u posljednje vrijeme, ali ipak se trebamo bolje kvalificirati kako bismo se pobrinuli da izvučemo maksimum u utrci. Nadam se da ćemo uspjeti u tome ovoga vikenda.”

“Utrkivao sam se ovdje dosta puta i mislim da sam trebao pobijediti par utrka, ali ponekad sam imao malo nesreće. Tako to ide u utrkivanju. Na kraju se pamte ljepše uspomene pa idemo pokušati stvoriti neke nove ovoga puta”, poručuje Raikkonen.

Objava Raikkonen: Rekord mi sada ne znači ništa, možda ću u budućnosti drukčije gledati na to pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.