Četvrti i posljednji dan mojeg boravka u Monzi je bila nedjelja u kojem smo imali utrku za VN Italije i borbu između Ferrarija i Red Bulla, tj. Charlesa Leclerca i Maxa Verstappena za novog ‘kralja brzine’ na legendarnoj stazi kraj Milana.

Ferrari ‘pao’ unatoč glasnoj podršci s tribina

Kako bi se izbjegle veće gužve na stazi sam bio već oko 8:45, ali smo već tada naišli na veliki broj ljudi koji su dolazili na samu stazu od samog jutra. Ceste u blizini staze u Monzi su bile zakrčene te su organizatori još jednom bili pod velikim kritikama od strane gledatelja. Kružila je snimka internetom kako ljudi doslovno stoje u kilometarskim kolonama za ulazak na stazu – za ovakav događaj neprihvatljivo.

Formula 3 je već vozila svoju feature utrku u vrijeme dolaska, a Formula 2 je slijedila vrlo brzo nakon toga te smo u obje utrke gledali zanimljive borbe na stazi uz puno sigurnosnih automobila. Porsche Supercup nije bio pretjerano zanimljiv, ali dobro dođe da gledateljima na stazi ‘skrati’ vrijeme do glavnog događaja dana.

Paddock se punio te su do 13 sati više-manje svi zainteresirani ljudi došli na stazu. S obzirom na puno gostiju u paddocku nije bilo baš ‘prohodno’, a dodatno je ‘začinio’ stvar i predsjednik Italije koji je uz sebe doveo ‘vojsku’ zaštitara te su bile poduzete sigurnosne mjere koje do sada nisu bile viđene u paddocku ovog vikenda.

Dočekali su ga predsjednik FIA-e, Stefano Domenicali te vođe svih momčadi kao i predsjednik talijanskog saveza. Otišao je i do bokseva Ferrarija u vrijeme kada su se taman spremali izaći na stazu pa je malo i ‘zasmetao’, ali su uspješno to odradili.

Na grid nažalost nisam mogao ići jer je to rezervirano samo za nositelje propusnica za cijelu sezonu Formule 1 te za odabrane goste, kao i članove svih ekipa koji moraju biti na gridu kako bi pripremili bolide za nadolazeću utrku. Održana je još jedna minuta šutnje u čast preminule kraljice Elizabete II.

Slijedila je onda talijanska himna koja je zbog tehničkih problema, za promjenu, bila nečujna praktički cijeloj stazi. Ipak, Frecce Tricolori su kao i obično nadletjeli stazu te stvorili kulisu dostojnu Formule 1. Startni grid se onda ispraznio od svih ‘padobranaca’ te su na gridu ostale samo momčadi i ljudi FIA-e.

Naoružao sam se pićem i grickalicama te u media centru pratio utrku kao i 2019. Moram primijetiti da je atmosfera bila manje ‘napaljena’ nego tada, i na tribinama i unutar media centra iako je i ovog puta bila jako puno domaćih talijanskih medija.

Znate već kako je utrka završila te nažalost nismo imali priliku gledati direktni dvoboj na stazi u posljednjem krugu za pobjedu, ali i to je dio Formule 1 što nažalost moramo prihvatiti – svidjelo se to nama ili ne. Fanovi na stazi su se glasno protivili odluci direktora utrke da se završi utrka iza sigurnosnog automobila.

Proglašenje pobjednika i pobjedničko postolje sam gledao iz pitlanea gdje je bilo puno ljudi, a ono što me je neugodno iznenadilo je bila količina fućkanja i vikanja neprimjerenih riječi prema pobjedniku utrke Verstappenu prilikom intervjua i dolaska na postolje. Puno sličnih stvari se dogodilo u posljednje vrijeme te mislim da će vodstvo Formule 1 i promotori utrka morati poraditi na tome što prije.

Slijedili su intervjui sa svim vozačima u media pen-u,  a nakon toga i nekoliko kratkih intervjua s Totom Wolffom i Mattiom Binottom. Na stazi je još bilo puno ljudi čak i 2 sata nakon završetka utrke, a Lando Norris, Lewis Hamilton i Carlos Sainz su došli pozdraviti fanove na ogradu pitlanea. Vrlo brzo nakon toga su redari ‘rastjerali’ navijače sa staze te su kamioni momčadi došli na startno ciljni pravac kako bi počeli pakirati stvari za sljedeće utrke.

S obzirom da ovog puta nisam putovao istu večer, mogao sam u miru ostati na stazi kako bi odradio sve obaveze i polagano krenuti prema hotelu. Momčadi su pakirale svoje stvari u pitlaneu i u paddocku, a media centar je  bio i dalje pun novinara koji su morali dovršiti svoje izvještaje i pripremiti članke za sutra.

Bio je ovo posljednji dio ovogodišnjeg novinarskog putopisa iz Monze u kojem sam vam pokušao prikazati neke stvari ‘iznutra’. Nadam se da ste uživali i da ste pročitali nešto zanimljivo. Trudili smo vam dočarati sve bitne događaje iz Monze i utrke koja je jedna od najiščekivanijih u kalendaru Formule 1.  Do nekog sljedećeg puta, lijepi pozdrav!

Objava Novinarski putopis iz Monze: Verstappen odnio pobjedu ispred Ferrarijevih navijača pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Treći dan VN Italije je bio fokusiran na kvalifikacije u Monzi te smo svi s velikim nestrpljenjem očekivali tko će uzeti pole poziciju za sutrašnju utrku i glavni događaj ovog vikenda. Osim toga, Formula 2 i Formula 3 su odvozili svoje prve utrke, kratke sprint, a Porsche Supercup je imao kvalifikacije.

Leclerc i Ferrari usrećili pune tribine Monze

Današnje jutro je krenulo ranije nego inače te sam već oko 8:30 bio na stazi kako bi izbjegao gužvu u blizini staze koja se stvara nakon 10 sati. Ovog puta nije bilo većih problema te sam relativno brzo uspio doći do paddocka i pitlane-a u kojem nije bilo akcije te je sve bilo mirno.

Jutarnja šetnja po praznom pitlane-u je bila zanimljiva utoliko što nije bilo previše ljudi te si mogao proći bez ikakvog guranja gdje si htio. Nakon kratkog boravka u medijskom centru odlučio sam izaći iz paddocka kako bi vidio mnoštvo ljudi koji žele vidjeti vozače za koje navijaju.

Ulazak na stazu za navijače je bio prilično spor uz više zona kontrole ruksaka i torbi te su se vrlo brzo stvorili redovi na prilazima staze. Većina navijača je bila naravno u klasičnoj Ferrarijevog crvenoj boji, a moram primijetiti da je bilo vrlo malo navijača Maxa Verstappena.

Na povratku u paddock sam sreo predsjednika Hrvatskog auto i karting saveza Davorina Štetnera koji mi je prenio nekoliko zanimljivih informacija ‘iznutra’. Bio je izrazito zadovoljan što je najpraćeniji hrvatski medij za motorsport prisutan u Monzi te što je upravo GP1.hr akreditirani medij za prestižno natjecanje kao što je Formula 1.

Potom sam se vratio u pitlane gdje se prateća serija Formule 3 spremala za svoju prvu utrku ovog vikenda – sprint. Utrka je bila prilično zanimljiva, a vrlo brzo nakon toga su krenule pripreme za posljednji slobodni trening Formule 1 uoči kvalifikacija koje su bile ‘kruna’ današnjih događanja na stazi.

U tri navrata tijekom dana su organizatori pustili ljude s jako skupim kartama u pitlane na kratku šetnju, a prema priloženoj fotografiji možete vidjeti da se na kupnju takvih karata odlučilo puno ljudi što uopće ne čudi s obzirom na interes koji vlada za Formulom 1 ove sezone. Kao i na drugim stazama ove godine, vikend u Monzi je bio rasprodan odavno te se u nedjelju na utrci očekuje rekordni broj gledatelja.

Između trećeg treninga i kvalifikacija Formule 1 na red su došli vozači Porsche Supercup-a koji su odrađivali svoje kvalifikacije, a nakon toga se sav fokus prebacio na borbu za pole poziciju između Red Bulla i Ferrarija. U paddocku je bilo vrlo ‘živo’ te je sve bilo spremno za sudar dvije najbolje momčadi ove sezone.

Prema očekivanjima, uoči kvalifikacija su se tribine lijepo popunile te su u 16 sati po lokalnom vremenu kvalifikacije krenule. U media centru je bilo vrlo iznenađenih novinara, uključujući i mene, što je Latifi izgubio unutarmomčadski dvoboj s Nyckom de Vriesom koji je u bolid sjeo po prvi puta nekoliko sati prije – čulo se više povika ”Latifi out”.

Nakon pogledanih kvalifikacija u media centru sam požurio u media pen što je zona u kojoj vozači daju izjave nakon kvalifikacija i utrke raznim televizijama i pisanim medijima. Ta dva dijela su lagano odvojena te vozači moraju proći nekoliko ‘pozicija’ na kojima moraju dati izjave zainteresiranim medijima.

Dok je najbrži trojac išao na odvojenu press konferenciju, ostali vozači su odradili medijske obaveze te su otišli na zasluženi odmor. Leclerc, Verstappen i Sainz su došli nakon konferencije te su oni bili posljednji, uz Lewisa Hamiltona, koji su odradili intervjue. Verstappen i Sainz su također odradili kratke intervjue za pisane medije na njihovim domaćim jezicima.

S obzirom da je Toto Wolff imao zakazan ‘meeting’ s predstavnicima pisanih medija u Mercedesovom motorhome-u nisam propustio tu priliku te sam nakon media pen-a otišao u obližnju Mercedesovu ‘kuću’ na stazi. Wolff je dao nekoliko zanimljivih komentara, koje ćete čitati u idućim danima na našem portalu, a potom je bilo vrijeme za odlazak u media centar.

Kraj dana je bio posvećen pisanju skupljenih izjava te današnjeg dana putopisa kako bi isti izašao na vrijeme
Nakon nekih sat vremena bilo je vrijeme za odlazak sa staze i ‘punjenje baterija’ prije sutrašnjeg dana u kojem ćemo dobiti novog ‘kralja’ brzine u Monzi.

Posljednji dio ovog putopisa iz Monze će prikazati događaje s četvrtog dana u Italiji kada će se vozači boriti za pobjedu u talijanskom hramu brzine, a hoće li to biti Leclerc, Verstappen ili netko treći saznat ćemo nakon prospavane noći. Organizatori su na kraju dana u više navrata pustili talijansku himnu na stazi, vjerojatno kao test za sutra…

Objava Novinarski putopis iz Monze: Leclerc postavio najbrži krug pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Drugi dio novinarskog putopisa prolazi kroz petak na uzbudljivoj stazi u Monzi. Prvi dan akcije na stazi je kao i obično bio rezerviran za dva slobodna treninga i pregršt akcije na stazi od svih pratećih serija – Formule 2, Formule 3 i Porsche Supercup.

Organizacija zakazala, očekujemo još veće probleme u ostatku vikenda

Jutro je kao i obično počelo odlaskom na stazu te bi svakako istaknuo totalnu neorganiziranost ljudi koji su zaduženi za osiguranje prolaza do same staze. Naime, 2019. je sve bilo vrlo dobro organizirano te smo unatoč manjim kolonama ljudi prolazili kroz ulice koje vode do same staze.

Ipak, danas su odlučili promijeniti smjer prolaza ljudi i automobila te se nije znalo ‘tko pije, a tko plaća’. Na kraju smo iz shuttle prijevoza izašli na drugoj strani staze i prohodali do paddocka, što samo po sebi nije neki problem, ali je zanimljivo kako su u ovom segmentu zakazali – ono što valja, ne mijenjaj!

Dobro, nakon manjih komplikacija sam došao na stazu te, iako sam došao prilično rano oko 10, u paddocku je vladala već prilična gužva. Puno ljudi s pozivnicama je bilo prisutno te je paddock definitivno živnuo. Slično je bilo i u pitlaneu gdje je bilo više ljudi u ‘šetnji’ nego jučer.

Na prilazima stazi su već danas bile kolone ljudi zbog temeljitih provjera prilikom ulaska (ne dozvoljavaju unošenje vanjskih baterija za punjenje). Izvan paddocka, u okolici staze, je bilo jako puno ljudi, a mogu samo zamisliti što će biti u subotu i nedjelju. Kratkim krugom po pitlaneu sam završio prvi dio dana te sam u media centru ispratio prvi slobodni trening.

Za dodati je kako je Formula 1 vrlo brzo reagirala i odlučila u čast preminule kraljice Elizabete II. napraviti minutu šutnje deset minuta prije početka prvog slobodnog treninga, čemu su se pridružile sve momčadi u pitlaneu.

Izvještaje s treninga možete pogledati na našem portalu (FP1 i FP2), a Ferrariji su u oba navrata bili najbrži. Ipak, i tifosi na stazi nisu bili previše optimistični te su s dozom sumnje gledali na tablicu vremena zbog toga što je Verstappen veliki favorit u nedjeljnoj utrci unatoč promjeni motora.

Pauza između treninga je bila idealna za prigrist nešto u media centru, a potom sam pogledao i dio kvalifikacija Formule 3. Drugi trening je krenuo u 17 sati te je bez većih problema, osim za Micka Schumachera, završio po planu u 18h. Slijedili su kratki intervjui vozača i šefova momčadi u paddocku.

Zbog ‘gustog’ rasporeda intervjua svih vozača bilo je nemoguće odraditi sve, ali dobar dio je uspješno odrađen. Potom je bilo vrijeme za odlazak u media centar kako bi se napisala koja izjava vozača s netom završenog treninga te ovaj dio putopisa. U paddocku je bilo puno poznatih lica i bivših vozača poput Felipea Masse i Daniila Kvjata.

Čak na odlasku sa staze oko 20h je bila prilična gužva u paddocku i izvan njega, oko staze. Puno ljubitelja Formule 1 je iščekivalo dolazak ponajboljih vozača današnjice kako bi ugrabili mogućnost da se poslikaju ili uzmu potpis svojeg najdražeg vozača.

Umorni i spremni za odmor uputili smo se u hotel na zasluženi odmor prije sutrašnjeg dana u kojem ćemo imati kvalifikacije koje neće dati konačne rezultate zbog jako puno kazni na gridu zbog promjena dijelova pogonske jedinice na raznim bolidima. No, pričekajmo sutra i rasplet kvalifikacija u kojima Ferrari ima priliku doći na pole poziciju ispred svojih navijača – hoće li do toga doći, znat ćemo oko 17 sati u subotu.

Objava Novinarski putopis iz Italije: Krenula akcija u hramu brzine pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Zbog očekivanih gužvi sam se spremio ranije nego inače te krenuo prema stazi, tj. prema akreditacijskom centru, odakle je bio organiziran prijevoz shuttleovima do samog ulaza u paddock. Već na pola puta od hotela do staze sam primijetio jako puno navijača koji se autima i busevima približavaju malom mjestu Lissone, u kojem je bio organiziran parking za posjetitelje.

U shuttleu sam bio već oko 10 sati ujutro pa nisam očekivao velike gužve, ali prevario sam se. U kombiju smo proveli dobrih 25 minuta, iako sam put inače traje cca 8 minuta. Ali dobro, gužva je bila očekivana te sam došao dovoljno rano. U prvoj šetnji paddockom sam vidio Leclerca, a potom i Vettela koji dolaze na stazu okruženi mnogobrojnim navijačima.

Potom je na red došla i Formula 2 koju sam popratio iz media centra. Nakon te utrke je pitlane bio kratko otvoren zbog utrke Porsche Mobil 1 Supercupa pa sam iskoristio priliku prošetati boksevima. Uz to, dobio sam priliku otići na startni grid i startno-ciljnu ravninu koji izgledaju zaista impresivno.

Utrka Porscheovih automobila je krenula u 12.05 pa sam prije toga morao napustiti pitlane. Od 13h do 15h je bilo dopušteno biti u boksevima pa sam otišao dolje kako bih pogledao zadnje pripreme momčadi prije izlaska na sami grid. Nažalost, odlazak na startni grid Formule 1 je strogo ograničen, ali s obzirom da sam nekoliko sati prije toga bio na tom mjestu – neću prigovarati.

Nekoliko trenutaka prije početka utrke sam se smjestio na svoje radno mjesto u media centru, odakle sam popratio većinu utrke. Naravno, bilo je jako puno talijanskih novinara pa se svaki događaj Ferrarija pozorno pratio. Svakim krugom je navijanje tifoza bilo sve glasnije te su par krugova prije kraja oni na startno-ciljnoj ravnici ustali od nervoze. Kada je Leclerc prošao ciljem kao prvi, staza je doslovno ‘eksplodirala’. Oduševljenje navijača, ali i novinara u media centru je bilo ogromno.

Nisam se previše zadržavao u media centru nego sam otišao na ulaz u pitlane kako bi pratio proglašenje pobjednika iz prvih redova. I tu me jako puno novinara ‘prestiglo’, ali sam se na vrijeme uspio progurati i doći do odlične pozicije. Pokraj mene su stajali mehaničari Ferrarija te mnoštvo drugih ljudi koji nisu propustili slaviti pobjedu Ferrarija u Monzi nakon čak 9 godina.

Ne može se riječima opisati ta atmosfera pri proglašenju pobjednika i intoniranju talijanske himne. Taj osjećaj je jedinstven te je nešto što će mi zasigurno ostati u pamćenju za cijelu život. Čim su vozači otišli s postolja sam otrčao do mix zone gdje su vozači već davali intervjue, a odmah nakon toga je na redu bila press konferencija.

To je sve trajalo do nekih 17:30 kada se u pitlaneu sve spremalo za pobjedničku sliku Ferrarija. Charles Leclerc je, naravno, otišao pozdraviti talijanske navijače na ogradu pitwalla, dok je Sebastian Vettel vrlo brzo ‘nestao’. Dok su druge momčadi odlučile da osim intervjua u mix zoni neće imati dodatnih medijskih obaveza, Ferrari je za 19:10 zakazao briefing na koji su pozvani svi novinari. Iako sam se malo dvoumio (imao sam put od skoro šest sati za odvoziti), odlučio sam ostati na stazi i pričekati obraćanje Charlesa, Sebastiana i Mattije.

Pokazalo se kasnije – pun pogodak! Osim vrlo raspoloženog Leclerca, ni Mattia Binotto nije krio oduševljenje vožnjom mladog monegaškog vozača. Sebastian Vettel je s druge strane odmah nakon završetka intervjua odjurio van, dok je Leclerc ostao primati čestitke mnogobrojnih novinara. Kao veliki fan Ferrarija nisam propustio upitati pobjednika utrke za jednu fotografiju i potpis na šilterici, a mladi vozač je to odradio bez ikakvih problema. Inače, Charles je jako pristojan dečko i prema svima se odnosi maksimalno korektno. On i Lando Norris su me najviše iznenadili pristupom prema novinarima i prema drugim ljudima uključenim u vikend Formule 1.

Kada sam ispunio i svoju posljednju obavezu na stazi, krenuo sam ‘opaliti’ još koju sliku pred polazak. Momčadi su već krenule raspremati svoje stvari iz Monze, a zanimljivo je da je na putu prema Bergamu, na odmorištu, već oko 22:30 bio parkiran kamion Racing Pointa. Da, jako brzo spremaju svoje stvari i kreću prema svojim bazama.

I kako zaključiti ovu jedinstvenu avanturu? Iskreno, teško je pronaći prave riječi.

Nije jednostavno u nekoliko rečenica sročiti cjelokupno iskustvo koje sam doživio proteklog vikenda u Monzi jer bilo je to nešto teško ponovljivo, ali nadam se da sam vam kroz ovaj i protekle tekstove uspio približiti što se sve događa tijekom jednog Grand Prix vikenda.

Nadam se da ste uživali čitajući ovaj putopis i avanturu na kojoj sam bio proteklih četiri dana, do nekog sljedećeg puta… lijepi pozdrav!

Objava Novinarski putopis iz Monze: Leclerc pobjedom raspjevao tifoze pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Jutro je počelo dolaskom na stazu uz ‘rijeku’ ljudi koja se slijevala prema stazi. Shuttle nas je ostavio 100m od ulaza u paddock i dan je mogao početi. Vrlo brzo nakon dolaska na stazu na rasporedu je bila utrka Formule 3 koja je završila izlijetanjem vozača u Parabolici, sva sreća, bez posljedica.

Zbog toga je treći trening Formule 1 kasnio 10 minuta. Tribine su se lagano krenule puniti navijačima, naravno većina je bila navijača Ferrarija koji bi na svaki prolazak crvenog bolida ustali i bodrili svoje miljenike.

Same kvalifikacije su krenule prema rasporedu te se media centar vrlo brzo napunio. Inače, novinari nemaju pristup tribinama, ali media centar ima pogled na startno-ciljnu ravninu. Naravno, uz to su postavljene i mnogobrojne televizije na kojima su prikazani live timing, video uživo sa staze te obavijesti od strane FIA-e.

Kao što ste mogli vidjeti, kvalifikacije su završile na pomalo bizaran način. Navijači su u jednu ruku bili prilično sretni zbog toga što je Charles Leclerc osvojio pole position, ali je ostala gorčina jer je postojala vjerojatnost da Ferrari osvoji cijeli prvi startni red što bi im sutra omogućilo mirniju utrku.

Press konferenciji su prisustvovali Leclerc, Hamilton i Bottas kao prva tri vozača nakon kvalifikacija. Kao i inače, bila je podijeljena u dva dijela. Vozači su uglavnom odgovarali na pitanja o tom posljednjem krugu u Q3 te brzini koja se dobiva zavjetrinom bolida ispred. Po već znanom rasporedu neke su momčadi imale mogućnost intervjuiranja njihovih vozača.

Završetak dana sam proveo u paddocku gdje se održavalo slikanje povodom 90 godina Ferrarija. Osim šetnje paddockom i pitlaneom nije bilo većih zanimljivosti. Sve se smirilo te se s velikim iščekivanjem čeka sutrašnji posljednji dan u Monzi.

Dakako, završni dio putopisa bit će o nedjeljnom danu u Italiji, ali će on vrlo vjerojatno biti objavljen tijekom ponedjeljka zbog puta u Hrvatsku.

Objava Novinarski putopis iz Monze: Navijači ostali zakinuti za posljednji dvoboj na stazi pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Jedan sam od prvih na ogradi ispred garaža i preostalo je samo čekati da vozači izađu. Najveća gužva je ispred Ferrarijeve garaže gdje svi skandiraju „Kimi“ i „Sebastian“. Mehaničari guraju sve bolide točno ispred mene na vaganje u FIA-nu stanicu pokraj boksa Mercedesa. Predivan prizor. Sunce neumoljivo dere i nakon sat vremena dolazi frend do mene i kaže mi da su nakon 15 minuta od ulaska zaštitari počeli tjerati ljude van prema izlazu koji je bio na mojoj strani. Drugi ljudi su nam rekli da se ovo prvi put događa. Ja u panici jer Hamilton nije još izašao. Frend mi je također ispričao kako je Esteban Ocon izašao ispred svog boksa i slikao s fanovima te da je on isto stao usput kako bi se slikao. U međuvremenu dolaze zaštitari i guraju ljude prema izlazu. GURAJU I ČUPAJU. Dolazi Esteban i govori im da prestanu da nema problema te da će se on slikati s njima. Zaštitari ignoriraju i nastavljaju gurat ljude ća. Nevjerojatno. Esteban se okreće prema garaži, a moj frend ga zove i on se vraća natrag kako bi se slikao s njim. Ljudina i fenomenalna osoba. Prije nego što su zaštitari došli do Mercedesovog boksa, Valtteri Bottas izlazi van iz garaže do fanova. Njegov menadžer je dijelio slike koje bi on onda došao potpisati. Valtteri je sjajna osoba, nije nikoga izignorirao nego se sa svima slikao i svima dao autograme. Zaželio sam mu sve najbolje za ovaj vikend i on se zahvalio i krenuo put garaže.

Hamiltona još nigdje. Dolazi njegova menadžerica i kaže kako on još nije sletio u Italiju te da ne zna ako će stići dok se pitlane ne zatvori za fanove. Mene tuga uhvatila i u međuvremenu su nas zaštitari potjerali van pitlanea i ispostavilo se kako je razlog bio da bi drugi ljudi mogli ući. Mi se vraćamo na ulaz gdje pokušavamo ući po drugi put no čitač karata je prepoznao da smo već ušli i zamolili su nas da se maknemo s ulaza, a mene uputili da izađem sa strane. Na putu van vidim starijeg lika kako hoda prema meni i kako mi jako poznato izgleda. Skužim to je Jean Alesi. Odmah vadim mobitel, Jean mi stavi ruku na rame i slika se samnom. Not bad. Nakon toga odlučili smo ić na izlaz iz paddocka gdje vozači inače izlaze, bilo na parking, koji je zatvoren za fanove, bilo s autom nakon što ih je netko pokupio. U dva sata koliko smo bili tamo, prema parkingu je pješke išlo dosta vozača: Ocon, Sainz, Verstappen, Grosjean, Vandoorne, Kubica, Hartley. Verstappen i Vandoorne su izignorirali svih i prošli bez da su se s ikim slikali i dali autograme. Drugi su uljepšali fanovima dan, a ponovo je najveća ljudina ispao Ocon koji nije nikog zanemario. Ostali vozači, uključujući i Ferrarijeve su bili pokupljeni s blindiranim autom i nije bilo ih bilo za vidjet. Nakon toga uputili smo se prema smještaju koji je bio između Monze i Milana. Navečer sam saznao da je Lewis došao na stazu oko 17:40 i proveo je ostatak vremena do 18:00 ispred garaže s fanovima. Jako mi je bilo žao jer sam ga stvarno htio vidjet.

Petak. Nebo se otvorilo nad cijelom Monzom. Ovaj put parkiramo 2 km od staze jer ići bliže se ne isplati zbog velikih gužvi u okolici staze. Dolazimo na stazu i na ulazu čekamo nekih pola sata zbog detaljnih provjera svih torbi. Napokon ulazimo oko 10:30, pola sata prije početka prvog slobodnog treninga. Inače, naša tribina je bila 21A direktno prije ulaska u Parabolicu. Fenomenalna mjesta. Ipak, pošto je petak, bilo je dopušteno ući na natkrivenu tribinu u Parabolici što je bilo idealno zbog kiše te smo se tamo smjestili. Počinje prvi slobodni trening te izlaze bolidi na full wet gumama. Pribojavao sam se što sam zaboravio čepiće za uši no ipak mi nisu trebali. Bolidi su jako jako tiši nego 2013. i V8 motora. Da tada nisam imao čepiće vjerojatno bi bio gluh na trci ove godine. Ogromna razlika u zvuku. Već se i po kiši vidjela razlika koju top 3 momčadi imaju u odnosu na ostale, brzina koju unose u Parabolicu je ogromna. Negdje na pola treninga kiša je prestala i staza se počela sušiti no ipak nedovoljno za slickove te trening završava sa Perezom na vrhu. U pauzi između treninga smo pojeli pizzu u nekom restoranu nedaleko od staze jer je hrana unutar staze previše skupa. Vraćamo se na drugi slobodni trening i zauzimamo ista mjesta. Staza je suha te se vozilo na slickovima. Nevjerojatno je kakvom brzinom vozači ulaze u Parabolicu, imaš osjećaj kao da nema šanse da ostanu na stazi. Mercedes i Ferrari su u Parabolici kao po tračnicama, daleko ispred ostalih. Svjedočili smo i izvrtanju Vettela te općem oduševljenju tifosa kad se izvuko iz šljunka. Također, svaki put kad bi Hamilton prošo bi se čuli zvižduci te sam bio među rijetkima koji mu je pljeskao. Kraj slobodnog treninga i Ferrari na vrhu. Opće oduševljenje opet. Nakon treninga odlazimo odmah u nas smještaj te usput odlazimo na utakmicu Milan-Roma na San Siro.

Subota. Vrijeme je idealno i dolazimo na tribinu 21A taman da pogledamo kraj GP3 utrke. Nakon toga smo odgledali 3. slobodni trening na kojem je opet Ferrari na vrhu. Publika u ekstazi te svi očekuju 1-2 Ferrarija u kvalifikacijama dok se ja potajno nadam da Hamilton može poremetit slavlje. Dolaze kvalifikacije i tribine su sve pune te se vijore zastave Ferrarija. Na svako obaranje vremena od strane Kimija i Sebastiana publika poludi. Dolazi Q3 i Hamilton radi nevrijeme u prvom brzom krugu koje nitko pa ni ja, nije očekivao. Publika se stišala i gledala u nevjerici. Dolaze drugi brzi krugovi. Hamilton prvi na stazi, iza njega Vettel pa Raikkonen. Hamilton još brži u prvom sektoru i činilo se da se sprema mini senzacija s obzirom kako je poredak izgledao do zadnjih kvalifikacija. U drugom sektoru su svi tu, Lewis s minimalnom prednosti ispred Ferrarija. Dolazi Hamilton prvi prema Parabolici, zvižduci od Tifosa su još uvijek tu dok sam se ja ustao i pljeskao. Hamilton prvi dolazi do cilja i obara prethodno vrijeme. Dolazi Sebastian u Parabolicu i svi se ustaju i bodre ga, a on ulazi u Parabolicu ko nikad dosad te obara vrijeme Hamiltona za 0,014. Publika eksplodirala. Ali Kimi. Šta je taj čovjek napravio u trećem sektoru to je nenormalno. Najbrži krug u povijesti F1 i Pole Position pred domaćim navijačima. Slavilo se na tribinama dok sam ja bio zadovoljan sa trećim mjestom Lewisa. Na povratku u bokseve Kimiju su svi zapljeskali, ne samo navijači Ferrarija. Čudo od kruga. Nakon kvalifikacija pogledali smo prvu F2 trku te otišli natrag do smještaja.

Nedjelja. Dan koji su svi čekali. Uzbuđenje na vrhuncu. Odlazimo prema stazi i zbog puno ljudi parkiramo još dalje od staze nego prijašnjih dana. Pješačenje nam je najmanji problem. Dolazimo na stazu taman prije druge F2 trke. Utrka završava pobjedom Rusella. Nakon toga smo pogledali Porsche trku koja je brzo završila. Nebo se smračilo te 2 sata prije trke počinje lagana kišica koja prestaje nakon 10-ak minuta. Oko 13:30 vozači izlaze na Drivers Parade, svaki u svom starinskom autu. Kada su došli do Parabolice Hamilton je pobrao takve zvižduke, uvrede i psovke koje nisam razumio, ali sam znao da su jako ružne. On je mahao nekolicini svojih navijača na tribinama, uključujući i mene. Nakon šta su Kimi i Sebastian dobili ogromne ovacije i skandiranje ja sam samo htio da Hamilton pobjedi u trci, ne zbog mene nego zbog konstantnih zvižduka i uvreda. Približava se start i uzbuđenje je na vrhuncu. Nakon šta su se ugasila crvena svjetla napokon je krenula trka. Prva trojka je odlično startala i činilo se da će Vettel obići Kimija s vanjske strane no on blokira kotače i zatvara vrata. Na putu prema drugoj šikani činilo se da je Hamilton dosta blizu Vettelu te se odlučio na pokušaj prolaza s vanjske strane, publika je počela doslovno vrištat jer nitko nije očekivao napad. Ja se jedini ustajem u većini i počnem pljeskat i derat se “Tako jeeeeeee“ nakon šta sam vidio da ga je prošao. Ljudi oko mene su vjerojatno mislili da slavim Vettelovo izvrtanje no nije bilo tako. Neki talijan pored mene mi počne pričat na talijanski i prema gestikulacijama zaključio sam da mi je htio poručit da je Hamilton kriv za sudar i treba dobiti kaznu. Mislim da je svim navijačima Ferrarija na mojoj tribini nakon snimke bilo jasno da Hamilton nije ništa kriv za njegovo izvrtanje. Međutim kad je prolazio zvižduci su bili jači nego ikad. Nakon re-starta Lewis je bio jako blizu Kimija te ga prolazi u prvoj šikani. Ja opet u ekstazi. No Kimi fenomenalno vraća poziciju u drugoj šikani.

Nakon toga razmak nije prelazio sekundu i pol te sam se nadao da bi Lewis mogao napravit undercut. Došlo je razdoblje za ulazak u boks te Kimi, ali ne i Lewis ulazi na promjenu guma. U sljedećem krugu Lewis vozi najbrži krug te sam mislio da će to iskoristit u Mercedesu i pozvat ga u boks. No on je još ostao vani te sam skužio kako im je plan da ga zovu kasnije u boks te iskoriste Bottasa da zadrži Kimija. Napokon Lewis dolazi u boks te se vraća par sekundi iza Kimija. Bottas radi odličan posao i zadržava Kimija dok Hamilton vozi najbrže krugove i stiže trojac. Kimijeve gume su jako ružno izgledale te mi se sve više činilo izvjesnim da bi Hamilton mogao pobijedit. Osam krugova prije kraja Hamilton fenomenalno prolazi s vanjske strane u prvoj šikani i kada je u dva sektora napravio sekundu i pol prednosti bilo je jasno da Kimi nema više šanse za pobjedu. I dolazi kraj utrke ja sam oduševljen što sam svjedočio pobjedi mog vozača u Ferrarijevom dvorištu. U cool down krugu su Hamilton i Bottas vozili u formaciji što mi je posebno drago bilo vidjeti. Naravno, zvižduci su još uvijek bili tu. Ja i frend smo čekali da se otvore vrata staze kako bi mogli potrčati do podija. Nakon otvaranja uhvatili smo šprint do podija i došli u solidan položaj s lijeve strane podija. Ono što mi je zapelo za oko je da je ista hrvatska zastava koju sam vidio prije 5 godina bila ispod podija. Svaka im čast.

Na dodjeli pehara izviždali su i Bottasa i Hamiltona, a ja sam dobio namjerni lakat u bubreg od nekoga kada sam pljeskao Hamiltonu pri primanju trofeja, ali sam izignorirao jer nije bilo pametno zakačiti se s ikim. Nakon završetka ceremonije otišao sam do pitwalla s vanjske strane zajedno s ostalim navijačima Lewisa i čekao u nadi da će nas doć pozdravit. Nakon pola sata Lewis je došao i pozdravio nas sve, čak sam ga i uspio dotaknuti te sam bio u šoku jer nikad nisam sanjao da bi se to moglo dogodit. Također, bacio se na publiku koja ga je desetak sekundi nosila, a među njima je bilo Tifosa koji su mu do maloprije zviždali i bacali uvrede, a sada su htjeli sliku s njim. I tako, on se vratio nazad u garažu,a mi smo opet išli na izlaz i paddocka čekati vozače. Opet je najveća ljudina bio Ocon koji se najviše zadržao sa fanovima. Ja sam ipak išao na izlaz iz parkinga gdje sam mahao kad su auti izlazili iz parkinga. Damon Hill mi je mahnuo nazad, kao i Hartley dok mi je Brundle mahnuo vozeći istovremeno u rikverc s DiRestom na stražnjem sjedalu. Nakon toga spustio se mrak, a mi smo krenuli nazad put Rijeke s nezaboravnim iskustvom.

Objava Putopis čitatelja s VN Italije: U Ferrarijevom hramu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Uglavnom, kako sam i rekao žrtva za odlazak bio je moj brat s kojim sam u subotu navečer uz određenu dozu tekućine boje zlata raspravio detalje puta i očekivanja od sutrašnjeg spektakla. Uglavnom, puni entuzijazma u nedjelju u 7 ujutro do čepa smo natankirali bratovog pijanca Hondu Civic Type R i krenuli put Dežele i Austrije. Uzevši u obzir njegov stil vožnje i virove koje to malo japansko čudovište pravi u rezervoaru, vjerojatno smo si mogli priuštiti i taxi do Austrije ali dobro, kako kaže ona narodna poslovica, nije beg cicija. Već na putu mogla se sresti nekolicina automobila i kombija koji su očito vozili na destinaciju koju smo si i mi zadali kao odredište, mada je pravi šou počeo nakon odvajanja za Klagenfurt i približavanja izlazima za stazu Red Bull Ring. Kolone automobila slijevale su se prema okolnim livadama i travnjacima na koje su Austrijanci, očekivano pedantno i organizirano raspoređivali automobile. Led znakovi, policija, helikopteri, putokazi, ljudi koji su usmjeravali vozila, sve je to raspoređeno i organizacijski spremno dočekivalo masu koja je stizala u malo mjesto Zeltweg. Sve u svemu ništa nije prepušteno slučaju. S obzirom da se kroz mjesto do same staze i parkinga vozilo u koloni 20-ak km na sat, imali smo priliku razgledati seoska gospodarstva, male restorane, gostione i hotelčiće izgrađene ranih godina 19. stoljeća. Nisam arhitekt niti poznavatelj stilova gradnje, samo čitam ono što piše na kućama i usput se malo i čudim onim samohodnim robotima kosilicama koje nečujno bauljaju po travnjacima ispred kuća i pedantno šišaju svaki novi milimetar trave.

Nakon vožnje od nekih pola sata od izlaska s autoceste do parkinga već se dalo uočiti kako  su Nizozemci kolonizirali ovo malo mjesto i dobar dio okolice jer su valjda jedine boje koje su se mogle vidjeti bile zelena boja trave i šuma s jedne strane i narančasta boja majica, zastava i svih drugih rekvizita koje su tisuće Nizozemaca ponijeli sa sobom s druge. Također izvjesno je kako u Nizozemskoj valjda nije ostao niti jedan kamper jer svi su bili tu.

Od parkinga tj. livade na kojoj smo ostavili automobile, također navođeni od strane dobro organiziranih djelatnika, do same staze vodi seoski put i nekih 15-ak minuta hoda kroz mjesto i uske ulice s brojnim seoskim gospodarstvima čiji su vlasnici također omastili brk održavanjem utrke na svega par stotina metara od kuće. Naime, gotovo sva dvorišta i prazni prostori tih seoskih gospodarstava pretvoreni su u mini kampove i mjesta gdje su opet uglavnom Nizozemci razvukli svoje šatore, parkirali kampere, motocikle, aute, bicikle i sve moguće što su sa sobom ponijeli. Na ruku im je išlo i odlično vrijeme pa su domaći seljaci tih par dana osim krava dobrano izmuzli i respektabilne količine eura uglavnom od Maxovih navijača.

Približavanjem samoj stazi već vidimo kamione nekih od timova pri čemu su prednjačili Torro Rosso, Red Bull, McLaren i Haas. Vozila kojima je sudbina očito bila naklonjena jer za razliku od svoje braće koja se taljiga europskim autocestama i prevozi sve od wc papira do gnojiva, ove mrcine sjaje se kao da su jučer izašle iz tvornice pri čemu i ono malo prljavštine i flekica s kabine i prikolica marljivo uklanjaju vozači, naravno svi odreda obučeni u službenu odjeću svoje momčadi. Prilično fascinantno.

Kako smo se šljunčanim prilazom približavali nekakvom ulazu, već naučen na kontrole i pretrese prilikom pohađanja nogometnih utakmica gledam imamo li u ruksaku nešto neprimjereno i razmišljam hoćemo li ostati bez par limenki piva nizozemskog proizvođača koje su onako hladne i orošene čekale u hladnjaku. Prolazimo kroz ulaza, cura pozdravlja, skenira bar kod i pušta nas na stazu bez da nas je i pošteno pogledala. O nekim zaštitarima, prepipavanju, gledanju torbi i ostalim budalaštinama da i ne pričam.

Kako smo brat i ja za ovaj put uzeli socijalni paket ulaznica, odnosno kartu za stajaću tribinu samo za nedjeljnu utrku, s malom nelagodom gledamo prema gospodi koja polako ali sigurno popunjava svoja mjesta na tribinama na kojima ih čekaju kako smo kasnije i vidjeli, bijele i crvene majice. Sve u svrhu formiranja velike austrijske zastave. Iako smo mislili kako smo za početnike čak i solidno opremljeni jer smo osim piva, malo hrane i robe ponijeli i neke kreme za sunčanje i male stolice došavši na taj veliki brijeg s kojeg se prostire pogled na dobar dio staze, shvatili smo da smo teški amateri jer ovi likovi koji su tamo valjda od 8 ujutro, imaju garsonijere na rasklapanje. Frižideri, suncobrani, neki polukreveti, šou program. Nalazimo dobro mjesto, nedaleko ogromnog videozida s kojeg pogled puca na prvi zavoj i dvije DRS zone, uz to sve i na još jedan dio staze. Nama dosta.

Što se navijača tiče, gotovo je nemoguće vidjeti bilo što osim Crvenih bikova u svim mogućim varijantama, broja 33, zastave crven, bijeli, plavi (bez grba). Tu i tamo nabasali smo na kojeg Ferraristu s tim da je za živo čudo većina crvenih bila s brojem 7 na kapama i majicama, a bilo je i doduše solidan broj navijača Srebrnih strijela koji su se kočoperili s majicama i kapama s trokrakom zvijezdom. Ne moram naglašavati da sam na tih par tisuća kvadratnih metara ja valjda bio jedini s majicom i kapom sirotog McLarena pa sam nekim Nizozemcima s kojima smo se kasnije i skompali bio dosta simpatičan, čak mi se nekako čini i da su suosjećali sa mnom i podržavali moju vjernost i lojalnost ovoj nekad uspješnoj momčadi razgovarajući sa mnom o nekim sretnijim danima, Miki Hakkinenu, Davidu Colthardu i mladom Hamiltonu.

Iza leđa nalazi se gostiona u kojoj po popularnih 4,5 eura možete dobiti pola litre sponzorskog, dobrog i hladnog piva, a za istu cifru možete se nazovimo to tako prehraniti i hrenovkom, senfom i zemičkom koje je ekipa tamanila kao da nema sutra. Cijene vode i sokova nisam gledao. Iako su svi već pod dobrim udarima sunca, većina i promila, atmosfera je prava domaća. Svi lagano kruže i lutaju po livadi, naravno bez ikakvih napetosti, netrpeljivosti. Da je malo glasnije svirala glazba rekao bih da je ovo neka modernija verzija Woodstocka. Uz gostionu tu je i F1 shop u kojem se po popularnim cijenama prodaju primjerice majice za 80 eura, majice s kragnom za 100 eura, kape za 45 eura itd. Naravno, prednjači opet Red Bull, ima i Mercedesa i Ferrarija, a za živo čudo tamo u nekom ćošku te pokretne trgovine stoji i 4 artikla mog bijednog McLarena. Odlučili smo zažmiriti i priuštiti si kape Ferrarija odnosno McLarena. Ne trebam ni naglašavati da me žena kada sam tražio kapu ove britanske momčadi pogledala s čuđenjem, ali negdje u nekoj kutiji ispod pulta jednu je ipak našla.

Tri sata prije utrke u priči s Nizozemcima gledamo utrke Porsche kupa koji usput rečeno po zvuku koji proizvode ti švapski strojevi, po ničem ne zaostaje za Formulom 1, no to je već neka druga priča.

Potom slijedi kratka stanka uz neizostavno kruženje među gomilom opuštenih likova i pokoji komentar tipa, odakle ste, šta ima, jeste vi dečko i dečko itd… Liberalan narod. Potom je uslijedila mini utrka starih automobila među kojima sam onako od oka zapamtio primjerice BMW M1, BMW CSL, par Porschea koje su vozili Lauda, Berger i još par vozača kojima nažalost nisam čuo imena. Nesumnjivo dobra fora i zabava za kraćenje vremena.

Sad već poprilično zagoren od sunca koje je nemilice udaralo s naše desne strane, obojica smo se počeli osjećati kao ona linolada s crnim i bijelim dijelom s tim da je u našem slučaju crni dio bio crven. Gledam ekipu oko sebe i kako duže sjedim shvaćam da mi zapravo uopće nije žao što sam tu na još uvijek polu mokroj zemlji s likovima koji se super zabavljaju na socijalnoj tribini tj. prostoru bez sjedalica, majica i nagrada. Čovjek dobije dojam da je to tako nekako i izgledalo u onim prvim i po svima romantičnim danima Formule 1 kada je to sve skupa bilo znatno manje modiš i famozno.

Nakon stvarno spektakularnog air showa koje su priredile Red Bullove kamikaze polako kreće odbrojavanje, najprije vozači na kamionskoj prikolici kruže stazom i pozdravljaju masu, a nakon još malo showa polako kreće i ono što smo toliko čekali i zbog čega smo se već satima cvrljili na suncu.

Početno malo razočaranje zvukom bolida, brzo je nestalo jer su na kojih dvadesetak metara od ograde na koju smo se nakeljili počeli jurcati likovi koji te bolide tjeraju kao da sutra ne postoji. Ne moram niti pričati kako nas je obojicu počela hvatati nekakva jeza dok smo napokon gledali ono što godinama gledamo preko malih ili velikih ekrana. U svakom slučaju osjećaj je neponovljiv.

Što se same utrke tiče o njoj je sve rečeno pa se na taj dio neću niti previše osvrtati. Maxovim prelaskom u vodstvo počinje očekivani delirij i vrištanje koje je dobilo dodatnu dimenziju kada je najprije Bottas, a potom i Lewis  utrku završio vozeći se na skuteru umjesto u bolidu. Kao rezultat početničke sreće, dogodilo se i to da se Lewis sa svojim pokvarenim Mercedesom zaustavio doslovno nama pred nosom pa je time cijela priča dobila dodatnu draž.

Iako se činilo kako će moji McLareni opet imati još jedan bijedan nastup, pred kraj je Alonso počeo sustizati Saubere, prestići ih pa sam u tom trenutku shvatio da je u toj masi bilo još 4,5 mazohista koji su navijali za McLaren jer smo svi bili u deliriju zbog osvojenog osmog mjesta ponosno kročeći kroz masu jer su i naši nekome uzeli skalp.

U konačnici taj 71 krug prošao je nestvarno brzo i iako nam se nije dalo kući, sretni i zadovoljni krenuli smo prema japanskom pijancu na parking. Dok smo odlazili, kamioni koje sam na početku spomenuo već su upaljeni spremno čekali proboj na stazu i selidbu na novu lokaciju i novi vikend jer kako Queen kaže, The show must go on… Dok smo tako bauljali prema autu i sređivali dojmove, na tren čovjek stvarno i pomisli kako naziv najbrži cirkus na svijetu nije daleko od istine jer ta putujuća, ekskluzivna i prebogata karavana za tjedan dana u istom programu već seli negdje dalje predstavljajući svoju dobro uigranu i organiziranu predstavu nekim drugim fanaticima.

Kada smo se napokon onako umorni i prilično smrdljivi napokon dovukli do auta, niti vožnja u kilometarskim kolonama u trajanju od tri sata za prelazak 30-ak kilometara od Zeltwega do St. Michaela nije se činila strašnom. Dok smo gledali kako ekipa s obližnjeg aerodroma polako leti ka svojim kućercima, ispraznili smo i zadnje zalihe klope i cuge i utonuli u neku tišinu, valjda vrteći svaki u svojoj glavi ono što smo imali priliku vidjeti i doživjeti. Za kraj, čak smo i smogli snage pomoći nekom ubogom dječarcu koji je pokraj nas na travu parkirao Ferrari s kojim se nije mogao popeti preko nekakvog krtičnjaka.

Sve u svemu, to što smo vidjeli i doživjeli je upravo ono što smo i tražili. Vrijedi svake lipe, centa, minute i kilometra. Nadamo se do nekog novog, što skorijeg viđenja.

Objava Putopis s VN Austrije: Nizozemska kolonija u austrijskom ugođaju pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Utrku ste vjerujem gledali, pa neću duljiti o tome – nije da imam o čemu pisati. Hamilton je odjurio naprijed, u Ferrariju su izgubili sve što se izgubiti dalo, a domaći junak, Fernando Alonso, je svakim prolaskom bio popraćen oduševljenjem i uzvicima.

Ipak, kroz oči posjetitelja, ovo je jedna od najboljih utrka u kalendaru. No, prvo par “tehničkih informacija”.

Sama staza nalazi se oko sat vremena od Barcelone. Tih sat vremena podrazumijeva pola sata vožnje vlakom te isto toliko hoda. Staza se zapravo nalazi u gradiću Montmeló, koji je vrlo dobro povezan s Barcelonom ali i s El Prat aerodromom. Ukoliko želite izbjeći hodanje, postoji i bus koji vozi do same staze. Cijene ulaznica su slične kao i na ostalim europskim utrkama – oko 100€ za stajanje (general admission) te preko 200€ za tribine, no sa značajnim popustom za kupnju unaprijed. Uspoređujući s drugim utrkama, ulaznice daju dobar pregled staze, budući da je staza smještena u udolini (slično Hungaroringu). Unutar same staze postoji dostatan broj sanitarnih jedinica, kao i štandova za hranu na kojima su redovi i cijene uvijek pozamašne, pa se preporučuje ponijeti vlastitu hranu i piće. Ipak, na stazi vrijedi pravilo nulte tolerancije na alkohol, pa ćete tako moći kupiti preskupo bezalkoholno pivo, a svoje je moguće ponijeti samo ako je u plastičnoj ambalaži (#protip). Četvrtkom možete uživati u šetnji pitlane-om, a u petak pratiti utrku s bilo koje tribine. Time završavam “informacijski paket” za sve sretnike koji imaju priliku naći se u Španjolskoj i otići na utrku, a sad prelazim na ono zbog čega će mi ova utrka ostati dugo u pamćenju.

Glavni razlog su različiti događaji pored i okolo staze. Utrke na kojima sam do sada bila (Hungaroring 2011. i Monza 2015). nisu obilovale popratnim događanjima, a nisam sigurna je li ova promjena došla uslijed novog vodstva u Formuli 1 ili je Barcelona oduvijek obilovala događajima. Ono što mogu izdvojiti su Fan zone i Family zone. Family zone, kao što i ime naslućuje, namijenjena je za obitelji te obiluje raznim sadržajima za djecu. Fan zona je, s druge strane smještena ispod glavne tribine i nudi pregršt zabavnih sadržaja – poput F1 simulatora, natjecanja u promjeni guma, fitness challengea dok vas cijelo vrijeme prati DJ elektronska glazba (ok, ovdje su sigurno Ameri imali svoje prste).

Dok razgledavate sve sadržaje imate priliku slikati se s maskotama najdražih vozača, ne znajući da ćete neke od njih i vidjeti uživo, na svega nekoliko metara od vas. Upravo je to uslijedilo tijekom cijele subote, tzv. Fan forum gdje su vozači pozdravili fanove i odgovarali na njihova pitanja. Tako smo imali priliku biti na svega nekoliko metara udaljenosti od momaka zbog kojih se dižemo u tri ujutro samo kako bi gledali kako se vrte u krug. Tijekom subotnjeg jutra, dolazili su Mercedesovi vozači, momci iz Red Bulla, a na kraju dana su se ukazali  Hülkenberg, Vandoorne, domaći junaci – Alonso i Sainz te Ferrarijev dvojac Vettel – Raikkonen (da, čak je i Kimi odgovarao na pitanja i zbijao šale!). Kao šlag na tortu, na kraju samog dana uslijedio je događaj Run the Track. Kao što samo ime govori, radi se o utrci po stazi. Dakle, ako ste uz Formulu 1 ljubitelj trčanja, ovo je idealan događaj za vas. (+ dobit ćete i besplatnu majicu! ).

Nedjelja je, kao i na drugim utrkama, osim za Formulu 1, rezervirana i za druge utrke – poput Formule 2, GP3 te Porsche Supercup-a. Ukoliko posjedujete General admission ulaznicu, navijte budilicu što ranije kako bi zauzeli najbolja mjesta. Ona najbolja su oko zavoja broj 6, a već u 8h (kada se vrata staze otvaraju, hint: idite na vrata broj 7) dobar dio livade je popunjen. Bolide možete vidjeti relativno blizu, no bez previše akcije.

Vrhunac dana je osim utrke, trčanje na proglašenje pobjednika. Nakon proglašenja možete slobodno prohodati kroz svih 4,7 km staze te pokupiti jedinstvene suvenire u obliku ostataka guma i dijelova bolida. Iako na kraju dana (i vikenda) ne osjećate noge, znate da ste doživjeli jedan od najboljih vikenda u životu, vikend za pamćenje!

Objava Putopis s VN Španjolske: Zvuk motora i miris kreme za sunčanje pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Ni kiša koja je nemilice padala, ni mrkli mrak koji je obgrlio Zagreb nisu mi mogli izbrisati glupi smiješak s lica. Po drugi put u životu idem na utrku Formule 1. Meni to jest jackpot. Radna subota je bila iza mene i vrlo rado bih ostao u krevetu ‘ubijati oko’, no adrenalin je već kolao žilama samo zbog pomisli da ću još jednom biti na par metara od najsavršenijih automobila na svijetu i spavanje nikako nije bila opcija.

Naravno da sam posljednji stigao na Autobusni kolodvor i sjeo u bus za Hungaroring. Išlo nas je dvadesetak i u busu je vladao žamor kada sam se zavaljao na sjedalo. Bilo je tu tata sa sinovima, cura i dečki, solo frajera, parova cura. Na prvi pogled potpuno različita ekipa. Iako se međusobno nismo poznavali, osjetilo se da nas spaja strast – strast prema oktanskom cirkusu.

Obožavam F1. Općenito sam totalni geek i nerd. Zapravo toliki da ponekad, kad se želim ‘olakšat’, ne odem na ‘PornHub’ nego na ‘I fucking love science’. Volim i sport, natjecanje, brže-više-jače šprehu, a tu Formula 1 upada u kombinaciju kao spoj tih dviju kategorija. Navijam je teška riječ, pa ću reći veseli me kad rasturaju ‘formulaške’ institucije poput Ferrarija, McLarena ili Mercedesa, no isto tako nema veće sreće kad vidim kako male momčadi napreduju. Za mene je F1 vrhunac tehnologije u automobilskoj industriji i gotovo me napaljuje činjenica da jedan stupanj, u temperaturi ili nagibu prednjeg krila, čini nebo-i-zemlja razliku u utrci. Savršenstvo, stroja i čovjeka, na djelu.

Nego, da se vratimo na priču. Super je bilo nakon dugo vremena vidjeti izlazak sunca. Još pogotovo na putu ka onome što će se kasnije pokazati jednom od boljih utrka sezone. Put do Budimpešte prošao je bez problema, a onda smo naletjeli na gužvu prije staze. Nitko se nije žalio ili živcirao oko stani-kreni-stani vožnje jer, budimo realni, nije ni bilo važno. Klima je radila, stolci su bili udobni i bilo je dovoljno vremena. Poput slatkog iščekivanja godišnjeg odmora – nije važno što je za dva tjedna, znaš da sigurno dolazi. Kolona je bila dugačka k’o red za grah za Dan rada. Svi su se gurali preko reda samo nije bilo Bandića.

I onda ulazak na prostor trkališta. Zabrijao sam solo u gužvu i progurao se do ulaza 8, odmah iza velikih tribina. Prve stvari koje su mi upale u oči bile su Ferrarijeve i finske zastave. ‘Ekipa fakat voli Kimija’, pomislio sam dok su pored mene prolazili Hamiltonovci, Williamsice, par Red Bullovaca… ‘Ujedinjeni u različitosti. To ne možeš vidjeti u nogometu’, ponovo mi prođe kroz glavu. I meni je srce odmah više zaigralo, a razina emocija je poskočila k’o da opet gledam kraj Titanika. Cijela vibra oko utrke je bila nevjerojatna. Navijanje, buka Porschea koji su jurili stazom, miris guma i kočnica, kebaba i pljeskavica, motornog ulja i piva te nekako odmah povežu s tim ljudima. Svi ste prijatelji, možeš razgovarati s bilo kim k’o da se znate godinama bez obzira briješ li na ‘propetog konjića, zvijezdu, bika, Franka Williamsa, McLaren…’ To te baci više stanje svijesti i život ima smisla.

Probijao sam se kroz gomilu do stražnjeg dijela glavne tribine. Tamo sam upoznao Ivana, koji je putovao s nama u busu, i zahvaljujući gore spomenutoj ‘više stanje svijesti’ šprehi ušli smo u priču. Zaštitar nam nije dopustio ulazak na veliku tribinu startno-ciljne ravnine, samo da na sekundu pofotkamo, jer nismo imali karte za Ultra-vip-rich-special-one dio (zamisli drznika), pa smo se ujedinili u pomisli ‘lik je kreten’ i nakon upoznavanja zajedno krenuli istraživati Hungaroring.

Staza je super. Da, dosadna je (ili nije? Hmmm…), no Hungaroring ima tu prednost da se nalazi u maloj udolini i uvijek si na malo povišenom pa gledanje bolida kako jure stazom nije nikakav problem. A to sam zapravo i došao raditi. A mađarski jezik jednostavno ne mogu shvatiti. K’o da je netko rekao ‘ajmo napravit jezik’, uzeo random slova i stavio sve na shuffle. Svaki put kad je komentator nešto govorio zvučalo je k’o da je netko upalio mlinac za kavu i u njemu lomi dijamante. Nakon kratke šetnje došli smo do zavoja 11 i tamo smo se odlučili smjestiti. Do utrke je bilo još sat vremena. Vrijeme je prošlo brzinom vikenda i Mađar zatvoren u podrumu koji govori kroz plastičnu cijev punu vode čuo se kroz zvučnike postavljene prije pada Sovjetskog Saveza. Ivan i ja nismo imali pojma o čemu se radi, no potom se oglasio i engleski MC koji je kazao da će biti održana minuta šutnje za Julesa Bianchija. Ljudi, trebali ste čuti tu tišinu. Kao da je sve umuknulo, ni helikopteri se nisu čuli, samo zujanje sovjetskih zvučnika kao podsjetnik da svi zaista odajemo počast mladom velikanu. Par dubokih sjećanja kasnije krenula je mađarska himna, ili romski porođaj nisam siguran, a potom i sama utrka.

Već dok su bolidi iz boksova išli do starta na posljednje pripreme, navijanje je bilo u punom jeku. Zastave su se vijorile na prevrtljivom vjetru koji je donosio kratko osvježenje od upeklog sunca, a glasovi trošili na uzvikivanje navijačkih parola. Držeći telefon, jer to moraš snimiti inače ti nitko neće vjerovati, uhvatio sam bolide kako koče i ‘bacaju u nižu’ prije ‘jedanaestice’ i onda punim gasom kreću niz ravnicu. Zvuk nije ono što je bio u Monzi 2011., no i dalje tu ima čari. Da, Porschei koji su ‘zagrijavali’ za trku su mnogo bučniji i ostavljaju snažniji utisak, no Formula 1 će uvijek imati taj audio-vizualno-emotivni trenutak koji niti jedna auto-moto kategorija može zasjeniti.

Prošli su tako Hamilton, Rosberg, Vettel, Ricciardo, Raikkonen i ostatak bolida i uzbuđenje te samo ponese. Minute su nas dijelile od službenog početka 30. Velike nagrade Mađarske i napetost se mogla nožem rezati. Kako sam sjedio na suprotnoj strani staze od startno-ciljne ravnine, naravno da start nisam mogao vidjeti, no buka visokih okretaja V6-ica i vika s glavne tribine otkrili su da je utrka krenula. Komentiranje mađarskog voditelja koristilo mi je kao žlica u borbi s lavovima, no deranje lokalnih Ferrarijevih navijača ukazivali su da se nešto značajno dogodilo već u prvom zavoju. Novim zavojem uslijedila je nova salva povika ‘Forza Ferrari’ i Ivan i ja smo s nestrpljivošću čekali da vozači projure i pored nas. Kad ono… Vettel prvi, Kimi drugi! Ako je bilo razloga za veselje prije utrke, sad ih ima barem dva više! Pitao sam navijače oko sebe da mi prevedu što komentator govori, no oni su na engleskom naših političara samo kratko uspjeli reći – Ferrari je prvi.

Ostao sam sjediti na zavoju 11 još par krugova, a onda sam Ivana nagovorio da se prošetamo dalje i još malo istražimo Hungaroring. Nastavili smo hodati prema zavojima 6 i 7 te se povremeno zaustavljali uz ogradu kako bismo doživjeli bolide i na drugim dijelovima staze. Sunce je pičilo, neki su roštiljali, a na vrućem asfaltu Hungaroringa vodila se borba za prestiž kakvu smo ove sezone imali rijetkost vidjeti. Po dolasku do ‘šestice’ morali smo se okrenuti jer je pola livade bilo ograđeno i dalje nismo mogli nastaviti. Trka je bila u posljednjoj trećini kada sam primijetio da nešto blinka u monitorima uz stazu – VSC. Bolidi su značajno usporili, poput hrvatskog BDP-a, a krug dva kasnije na stazu je izašao i pravi safety car, ljepotica od AMG-ova GT-a. Prvi sam put imao priliku vidjeti safety car kako juri stazom. Jasno je bilo da vozač u njemu daje 110 posto pri prolasku zavoja, nešto što ja ne bih uspio skinuti ni u Gran Turismu, a bolidi iza njega su se vukli poput puževa. Okretao sam se oko sebe i poput nabrijanog štrebera ispitivao ljude što se dogodilo i zašto je SC na stazi, no nitko nije točno znao. Tek je Ivan pomnim brojanjem automobila skužio da nedostaje jedna Force India. Kasnije smo dobili i potvrdu da je Hülkenberg imao nesreću. Vrijeme safety cara iskoristili smo za odlazak prema zavoju 14 gdje će po završetku trke otvoriti ulazak na stazu. Tamo je već hrpa Ferrarista napeto iščekivala crno-bijelu kockastu zastavu. Bilo ih je toliko da sam se u svojoj plavoj ne-F1 majici osjećao kao zalutali HDZ-ovac na skupu SDP-a.

Minute i krugovi su prolazili, a navijači su svaki prolazak Vettela ispred Mercedesa i kasnije Red Bullova nagrađivali pljeskom, vikanjem i mahanjem velikih Ferrarijevih zastava. Sunce je bilo neumoljivo i tek je povremeni vjetrić podsjetio koliko je vruće. Policajci i redari su jedva obuzdavali okorjele fanove u pokušajima da i ranije ulete na stazu, no kao i svaki put u životu, čekanje se isplatilo. Vettel je projurio ciljem kao da sutra ne postoji, dvojica Red Bullovaca su ga pratili u stopu… I tada je krenulo… Ne mogu vam ni opisati osjećaje koji su me preuzeli kada su redari dopustili ulazak na stazu i trčanje prema startno-ciljnoj ravnici te dolazak ispred podija. Kao što rekoh, nisam Ferrarist, no obožavam F1 i sve što sam ikada volio manifestiralo se u mojem sprintu i prolaženje pored ljudi kao da ih prestižem u posljednjem zavoju Hungaroringa.

Stao sam prije same ravnice kako bih udario par fotografija i tamo izgubio Ivana koji je nastavio prema podiju, i dok sam ja došao do tamo već se odavno vikalo Vettelovo ime i pljeskalo Ferrariju. Naježiš se koliko je snažna vibra pobjede. U tome trenutku nije važno za koga navijaš, važno je da si dio oktanskog cirkusa, i smiješak se ne može izbrisati s lica.

Krenule su himne pobjednika i konstruktora nakon kojih smo se počeli polako razilaziti. Iako je utrka završila, uzbuđenje je i dalje strujilo kroz masu. Ljudi su stajali i snimali selfije ispred bokseva, ispod semafora, pored tribina… Svi smo željeli zaustaviti taj trenutak u vremenu i ponijeti ga kući kao uspomenu na nešto predivno, na doživljaj koji će nas od tada nadalje činiti osobama kakve jesmo.

Vratili smo se do busa, pričekali ostatak ekipe i puni komentara i priča krenuli prema Zagrebu.

Tek kada sam došao doma i pogledao snimku Velike nagrade od početka do kraja shvatio sam: Najbolja utrka ove sezone i ja ju nisam gledao – bio sam tamo.

Fotka za kraj:

Goran Vugrinec

Objava Reportaža s Hungaroringa: “Najbolja utrka ove sezone i ja ju nisam gledao – bio sam tamo!” pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Daklem, od kada je u ljeto prošle godine konačno potvrđeno da se formula1 vraća u Austriju, planiram posjetiti navedenu utrku. U prvom mjesecu sam okupio kvorum (čitaj: barem jednog suputnika), kupio GA vikend karte (po 1 000 kn svaka) pa krenuo planirati put, smještaj, što vidit/posjetit, dopisivat se s hattrickom koji isto ide i tako to…Na kraju smo se dogovorili da idemo u petak popodne nakon posla, vraćamo se u utorak ujutro , spavamo u prijateljeve sestre u Grazu (5 min. pješke od centra) koja tamo studira. Priključio nam se i brat od navedene sestre i još jedan drug – njih ne zanima previše f1, ali vole putovat. Neka ih, veselije je, a i padaju troškovi prijevoza po glavi putnika. Petak navečer stižemo u Graz , nakon 8 satne vožnje. Slovenska vinjeta 15 € 7 dana, austrijska 7,5 € 10 dana. Parking ispred zgrade 0,90€ pola sata, 1 € 33 minute. Koji debilizam.

Subota:

Jutarnja šetnja i kafa u centru, niđe žive duše, obilan doručak, i odlazak prvo u Leoben u najpopularniju austrijsku pivovaru Gösser i obilazak cijelog pogona i muzeja. Platili samo 7 € jer smo se uvalili Bank of Austria grupi J. Skoro dvostani obilazak, na kraju popili par piva, i dobili velike slane perece . J   Ipak, na kraju ture, imam određenih probavnih smetnji pa sam morao o boks, ali problemi su me nastavili pratit cijelu utrku…ovaj subotu. Iz Leobena krećemo na kvale. Ima više izlaza za isključit se s autoceste i doć do staze, 2-3 km se onda treba vozit seoskim cestama. Parkiramo, ova dvojica kupuju u švercera dvije GA karte za po 20 € (nominalno je 30 €), idemo ‘gore’ , prolazimo pokraj parkiranih timskih kamiona, i stižemo na livadu između zavoja 2 i 3 (druga DRS zona) . Propuštamo 5 minuta q1 i uživamo u krajoliku i atmosferi. Prekrasna staza, masu ljudi, nizbrdice, uzbrdice, brda, šume…Jedino je zvuk loš (da ne kažem neku goru riječ). Uz to mi explorer javlja đe su oni smješteni, pa dolazim do njih i zajedno gledamo kraj kvalifikacija uz razgovor ugodni naroda hrvatskoga. Eh da, hvala im na pivi!    Završile kvale, vraćam se svojima, pogledali malo gp2 utrke i zbog gorespomenutih tegoba, idemo (nažalost) ča. U Zeltwegu smo svratili u njihov hangar 8 (ne miješati s red bullovim hangarom 7 u salzburgu!) gdje je izložena povijesna austrijska ratna avijacija, među njima i ‘onaj’ mig pokojnog rudolfa perišina, a ima i soba posvećena utrkama na istoimenom aerodromu. Propuštamo koncerte mando diao-a i sunrise avenue, idemo nazad u graz. Nažalost, svaki put smo morali platiti tunelarinu za tunel kojem probijaju (ili servisiraju) drugu cijev. 8 e x 4 prolaska= 32 €, pasmater! Ima i neki alternativni pravac, ali nam se nije dalo zaje*avat. U Grazu, u parku kraj stana, se održavao afrički festival, tu smo još malo ležali na travi, slušali svirku i pili pivu, pa pošli na večeru i šetnju gradom s domaćicom. Graz je lijep, miran grad, 2003. je bio evropski grad kulture, ima dosta studenata, bicikla je glavno prijevozno sredstvo, puno recikliraju otpad, dosta imigrianta sa svih strana svijeta…. Na glavnom trgu su bili red bullovi štandovi i bolid. I to je to. Mrtvi umorni idemo leć.

Nedjelja:

Opet doručak, drug i ja krećemo ravno na stazu, oko 80 km ima do rb ringa. Na pumpi kupujemo dosta pive i lagano pijemo čekajući nekih 45 minuta za parkirat. Puno veća prometna gužva nego u subotu. Prije staze radi dosta improviziranih kafana, nekakvih party štala J , i ima mrčandajz štandova, gdje se može uzet službena i neslužbena roba. Piva je tu uglavnom 3-4€. Unutar staze 4,5 € – prihvatljivo. Ispred glavnog ulaza švercerinude karte za tribine, za 50-60 eura…pasmater!, a mi kupovali livade za 130 €! Bio sam uvjeren da neće bit švercera,ali bijah u krivu. Hm.Idemo u fan village, tamo je veselo, mada je ponuda svake godine sve gora, a roba skuplja (nova red bull kapa 35€, mercedes privjesak oko vrata 15 €) . Tu su bili izloženi i historic bolidi austrijskih f1 vozača, velika je gužva, vidio sam Laudu, te na bini do andreasa golderberga i još neke meni nepoznate austrijske ‘face’ . Zbog svega navedenog propustili smo gp3, gp2 i porsche cup utrke. Pogledali historic f1 paradu, air show (jako zabavno!) i stigli do svoje livade.Tamo smo nešto popili i pojeli u jednoj kući poviše staze i spustili se pogledat start. Onda smo krenuli u smjeru kazaljke na zidu obić stazu. Moj drug je htio poć do bika kraj onih lijevih zavoja 5 i6, ja sam ga pomalo pratio i slikavo okolo. Ne vidjeh hattricka, explorera i njihovog druga, mada sam prošo ispod tribine na koju su se uvalili. Vrag mi ne da mira, popnem se preko ograde kod zavoja 4 i 5 i tako viseći opalim nešto slika, dok zaštitar na bicikli nije dojurio i upozorio me da se maknem otale i ispratio van tog područja kao kakvog kriminalca J. Onda sam nastavljam dalje, stižem do zadnjih zavoja, slikavam (često ograde smetaju) i vidim kontejner na ‘kojeg bi se bilo dobro popeti’. Loš plan je ostvaren, nakon minute stajanja, popušta polopac, padam unutra i onda na bok. Srećom niko nije snimio taj ‘unfall’. Prošo sam s par ogrebotina, ali je aparat od drage (par godina star panasonic bez manualnih opcija, 12x zoom) otišao u vječna lovišta*. Blago demoraliziran dolazim/prolazim iza glavne tribine i ulazim na istu jerbo nije bilo nikakvih kontrola na vrhu stepenica. Fakjea! Sakrivam kartu da se ne vidi ‘kriva’ boja, i namještam se točno preko puta podija pa slikavam lošim mobitelom. Završila utrka, ceremonija (hosteste sa zastavama poviše monitora sa zastavama!), izlazak na stazu, sve odlično prošlo. Razdragano, jednom riječju. Ovi drugi forumaši već zapalili doma, ne znaju što propuštaju.  Srećem druga, onda smo se još malo motali po villageu, popili još koju (malo su spori austrijanci bili s točenjem pive i neorganizirani, moglo je to bolje bit i za njih i za posjetitelje), kupio još par stvari (sve za druge – ništa sebi) i idemo nazad. Gubimo 2 sata na parkingu dok nismo izašli na cestu, pa autocestu, ali srećom curice s red bull frižiderima stalno šetaju okolo i dijele te napitke. Popili smo ih barem 5-6 svaki, nije piva, ali eto…
Stižemo doma, opet nas domaćica vodi na večeru i onda mala šetnja po gradu kadli mi se učini da u jednom restoranu večera Alain Prost, ali nisam bio siguran, pa nisam ništa poduzeo. Kasnije vidim da je i on pohodio utrku. ybg….ma, u stvari… i tako ga nikad nisam volio.

Ponedjeljak:

Doručak pa shopping u http://www.shoppingcityseiersberg.at
Opet ništa nisam kupio za sebe, pa onda odlazimo vidit jezero Grüner See, nekih sat i po od Graza, srećom nismo platili tunel. Tamo objedujemo, šetamo se okolo, a najhrabriji se kupaju – temperatura vode je osvježavajućih 10 ° (maksimalno). Prekrasna priroda, malo turista…Raj!Vraćamo se doma, gledamo tekmu na otvorenom, kiša padala, Hrvatska izgubila/ispala, predivno. Pokisnutipo svim osnovama idemo nazad, sutra standardna jutranja procedura i oko 9 idemo nazad, oko 5 smo bili u Dubrovniku.

Zaključak:

Sve u svemu bilo nam je jako dobro, ja sam presretan utrkom i svim popratnim sadržajima, preporučam svakome da pođe ako mu se ukaže (polu)prilika. Graz je nekih 2 sata od Zagreba, Red bull ring 3. Već imate na službenom sajtu http://www.gpticketshop.com/en/f1/f1-grand-prix-austria-2015/tickets.htmlkarte za sljedeću godinu. Spojit taman poslije le mansa. Toliko od mene za sad, pa u stilu izbornika Dene završavam putopis: Ima li kakvih pitanja?

zekohonda

Objava Putopis s VN Austrije: At the races – Steiermark edition pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.