Od začetka Svjetskog prvenstva Formule 1 Italiju je predstavljalo 98 vozača, a Giuseppe Nino Farina se u povijest upisao kao prvi ikad svjetski prvak u ovom natjecanju. Osim njega, naslov za Italiju osvojio je i Alberto Ascari, i to dva puta, i tako postao prvi dvostruki šampion u povijesti. Osim u samom začetku ovog natjecanja, Talijani više nisu osvajali naslove, ali su danas u svijetu Formule 1 prisutni u formi velikog Ferrarija, momčadi RB Formula One sa sjedištem u Faenzi, te dvije prekrasne staze, Autodromo Enzo e Dino Ferrari u Imoli i Autodromo Nazionale Monza u Monzi.

Kako ćemo ove godine dva puta svraćati u Italiju, danas ćemo se prisjetiti talijanskih prvaka, a ostale zapažene vozače ćemo ostaviti za idući put. Za Italiju su naslove osvajali već spomenuti Farina i Ascari, obojica za talijanske momčadi. Farina je bio najbolji prve godine osnivanja Svjetskog prvenstva vozeći za momčad Alfa Romeo, a Ascari je svoje dvije uzastopne titule osvojio za Ferrari.

Emilio Giuseppe Nino Farina rođen je u Torinu 1906. godine. Sa samo devet godina počeo je voziti dvocilindrični Temperino, a bio je talentiran i u skijanju, nogometu i atletici. Neki izvori kažu da je kasnije postao doktor političkih znanosti, a negdje se spominje i inženjerstvo, no znanost je pala u drugi plan, kad je pronašao svoju pravu ljubav, automobilizam. Svoj prvi automobil, polovni Alfa Romeo, kupio je dok je još bio na fakultetu, i počeo se prijavljivati na utrke. Želio je biti bolji od svog oca, no u tom pokušaju je doživio udes, povrijedio rame i zadobio niz posjekotina, što je kasnije postao i trend u njegovoj karijeri. Naime, udesi mu uopće nisu biti nepoznanica.

Today marks 70 years since the first of our 1,018 races so far

Giuseppe Farina took victory at Silverstone in his Alfa Romeo 158#F1 #F170 pic.twitter.com/J995bksZeM

— Formula 1 (@F1) May 13, 2020

Do osnivanja Formule 1, natjecao se i utrkivao u različitim automobilističkim natjecanjima tog doba, bio je poznat po vozačkom stilu i inteligenciji, ali i prgavoj naravi i nerijetkim svađama s kolegama vozačima na stazi. Nakon Drugog svjetskog rata, vratio se utrkivanju i pobjeđivanju, ali je 1947. radi neslaganja s tadašnjom momčadi Alfa Corse presjedio cijelu godinu. U Alfa Romeo se vratio 1950. godine za inauguralno prvenstvo Formule 1. Prvu ikada utrku za veliku nagradu, održanu pred 150.000 gledatelja na stazi Silverstone, pobijedio je upravo Farina. Time je Farina postao jedan od samo tri vozača koji su pobjeđivali na debitantskom nastupu u Formuli 1. Farina je pobijedio na pola od šest utrka tijekom svoje, a i uopće prve sezone u Formuli 1, što će ostati više od broja pobjeda koje će ostvariti tijekom ostatka svoje karijere.

Naime, Farina je tijekom karijere pobijedio ukupno pet puta. Posljednji put je pobijedio na utrci za VN Njemačke 1953. godine, a 1954. godine postao je najstariji vozač koji se kvalificirao na najbolju startnu poziciju s 47 godina i 79 dana. Tad je usporedno vozio i sportske automobile, gdje je sudjelovao u nizu sudara i pretrpio različite ozljede koje su odredile dalji kurs njegove karijere. Nakon utrke za VN Belgije 1955. godine se odlučio umiroviti zbog bolova, no pokušao je nastupiti i na utrci za VN Italije. Ipak, radi udesa na treningu nije se kvalificirao za utrku. Bio je to njegov oproštaj od Formule 1. Bio je prijavljen za utrke Indy 500 1956. i 1957. godine, no nije startao nijednu od tih utrka. Farina se od Formule 1 oprostio kao jedan od najuspješnijih vozača svog vremena, s naslovom svjetskog prvaka, pet pobjeda, 20 pobjedničkih postolja, pet najboljih startnih pozicija i četiri najbrža kruga. Tragično je život izgubio u udesu na putu za VN Francuske 1966. godine, na utrku koju je samo planirao gledati.

The first eight World Championships in one take.
Alberto Ascari (1952, 1953); Juan Manuel Fangio (1951, 1954, 1955, 1956, 1957) and Giuseppe Farina (1950). pic.twitter.com/H7kgpkJN9G

— Petrolhead (@NuvolariTazio1) February 5, 2024

Alberto Ascari prvi je dvostruki prvak u povijesti Formule 1 i jedini Talijan koji je naslove osvajao za Ferrari. Sin Antonija Ascarija, također uspješnog automobiliste, rođen je u Milanu 1918. godine. Pred Albertov sedmi rođendan, otac mu je poginuo na stazi, a unatoč toj tragediji Alberto je zadržao interes za utrkivanjem. Želja za utrkivanjem bila je tolika da je pobjegao iz škole i prodao školske knjige kako bi financirao karijeru u utrkivanju, jer po vlastitim riječima, bila je to njegova jedina strast i bez utrkivanja ne bi mogao živjeti. Automobilizam je bio njegov život. Tijekom Drugog svjetskog rata, obiteljska garaža kojom je tad upravljao Alberto, prenamijenjena je za servisiranje vozila za talijansku vojsku. U tom periodu se kolegom vozačem Luigijem Villoresijem bavio prijevozom, snabdijevajući gorivom vojne baze u Sjevernoj Africi. S obzirom na to da su svojim radom podržavali talijansku vojsku, izbjegli su poziv za službu tijekom rata.

Po završetku rata počeo je s Grand Prix utrkivanjem, rame uz rame s prijateljem i kolegom Villoresijem. Kad su 1946. godine najavljena pravila za Formulu 1, Ascari je bio u odličnoj formi, pobjeđujući u utrkama širom Europe. Najveći uspjeh za dvojicu vozača bio je kad je potpisali za Scuderia Ferrari momčad. Šef momčadi, Enzo Ferrari, koji je bio prijatelj i suvozač Albertovog oca, bio je zainteresiran za njegov talenat i uspjeh.

Ferrari je u Svjetskom prvenstvu Formule 1 debitirao na utrci za VN Monaka 1950. godine, koja je bila druga utrka prve sezone, s Ascarijem, Villoresijem i Raymondom Sommerom za upravljačem svojih bolida. U Monaku, Ascari je postao najmlađi vozač koji je osvojio bodove i popeo se na pobjedničko postolje u Formuli 1 s 31 godinom i 312 dana, završivši na drugom mjestu, s krugom zaostatka za pobjednikom Juan Manuelom Fangiom. Naredne sezone pobijedio je dva puta, a sezonu završio na drugom mjestu. 1952. i 1953. godine okrunjen je naslovom prvaka i postao prvi dvostruki šampion, a radi neslaganja oko novca, napustio je Ferrari. Lancia nije bila spremna na početku sezone i Ascari nije mogao konkurirati dominantnom Fangiu. Ascari nije završio niti jednu utrku te sezone.

03.08.52 – 03.08.22

A day to remember for us and Alberto Ascari

Celebrating 70 years from the very first F1 World Championship won by a Ferrari driver #essereFerrari pic.twitter.com/FoUYQ8IZRa

— Scuderia Ferrari HP (@ScuderiaFerrari) August 3, 2022

Sezona 1955. je za Ascarija počela obećavajuće, jer je Lancia pobjeđivala na neprvenstvenim utrkama u Torinu i Napulju. Ipak, na utrci za VN Argentine u okviru prvenstva, Ascari je odustao. Na VN Monaka, 22. svibnja 1955. godine, Ascari je u trenutku kad je vodio u utrci izletio sa staze, proletio kroz bale sijena koje su služile kao zaštitna ograda i sletio u luku. Iako mu je bolid potonuo, Ascari je iz ove nesreće izašao samo sa slomljenim nosom.

Nekoliko dana kasnije, 26. svibnja 1955. godine, otišao je na Monzu gledati prijatelja Eugenija Castellottija kako testira Ferrarijev 750 Monza sportski automobil. Ascari nije trebao voziti tog dana, ali je odlučio ipak odvesti nekoliko krugova, bez potrebne opreme, s Castellotijevom bijelom kacigom. Iznenada, automobil je proklizao, okrenuo se na prednji dio i prevrnuo dva puta. Ascari je pretrpio niz ozljeda kojim je podlegao nekoliko minuta kasnije. Danas je zavoj na kojem se nesreća dogodila promijenjen u šikanu i nosi naziv Variante Ascari.

Iako do danas Italija ima samo tri naslova svjetskog prvaka Formule 1 koja su joj donijela dva vozača, naslijeđe ove zemlje u ovom sportu je ogromno. Italija Formulu 1 živi kroz staze, momčadi, i velike vozače koji nažalost nisu osvajali naslove, ali će u Formuli 1 živjeti vječno.

Naslovna fotografija: By Unknown author – El Grafico, Public Domain

Objava Hometown Heroes: Italija pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

• Prva Velika nagrada Velike Britanije održana je 1948. godine, tri godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, na stazi u Silverstoneu, koja je nekada služila kao zračna baza. Na prvom izdanju utrke, koja nije bila dio svjetskog prvenstva, pobijedio je Luigi Villoresi u Maseratiju.

• Svjetsko prvenstvo Formule 1 počelo je 13.05.1950. godine utrkom na stazi Silverstone. Startala su 22 vozača iz devet zemalja, a pobijedio je Nino Farina u Alfa Romeu.

• Bila je to jedina utrka kojoj je nazočio vladajući član Britanske kraljevske obitelji. Kralj George IV i Kraljica Elizabeth su s još oko 200.000 gledatelja pratili početak Svjetskog prvenstva.

• Utrke za Veliku nagradu Velike Britanije vožene su još na stazama Aintree u blizini Liverpoola i Brands Hatch u predgrađu Londona.

• 5.981 metar duga staza u Silverstoneu je treća najduža staza u kalendaru Formule 1 (kakav je trebao biti prije pandemije). Samo su staze Spa Francorchamps u Belgiji (7.004 m) i Baku gradska staza u Azerbajdžanu (6.003 m) duže.

• Uz Italiju, Velika Britanija je jedina država koja je ugostila utrku za veliku nagradu svake godine od početka Svjetskog prvenstva, a čak će to biti slučaj i ove godine, kada radi pandemije koronavirusa imamo znatno izmijenjen kalendar u odnosu na planirani.

• Na izdanjima 1963. i 1965. godine na podiju su stajala tri ista vozača, sva trojica iz Velike Britanije. Oba puta pobijedio je Jim Clark, a društvo na pobjedničkom postolju pravili su mu John Surtees i Graham Hill.

• Najveći napredak od početka do kraja utrke napravio je Onofre Marimon 1954. godine, kada je napredovao od 28. startne pozicije do trećeg mjesta. Utrku je startalo 30 vozača.

• Na iznad spomenutom izdanju 1954. godine sedam vozača je podijelilo samo jedan bod za najbrži krug. Njih sedam je napravilo identično vrijeme kruga za što su nagrađeni sa 0,143 boda.

• Najboljom startnom pozicijom protekli vikend, Hamilton je postao vozač s najviše najboljih startnih pozicija na domaćoj utrci. Ima ih ukupno sedam. Prati ga Ayrton Senna sa šest u Brazilu.

• Nigel Mansell je jednom izjavio kako utrkivanje pred domaćom publikom može poboljšati vrijeme kruga za nekoliko desetinki, iako to nikada nije dokazano. Činjenica je da je Mansell šest puta postavio najbrži krug na stazi u Silverstoneu.

• 1991. godine, kada je na kraju utrke Ayrton Senna ostao bez goriva, do boksa ga je dovezao pobjednik Nigel Mansell na svom Williamsu.

• Svećenik iz Irske, Cornelius Horan, istrčao je na stazu tijekom Velike nagrade 2003. godine. Na stazu je istrčao na Hangar pravcu, gdje bolidi ostvaruju brzine preko 200 km/h. Horana su suci iznijele sa staze, utrka se nastavila uz sigurnosni automobil, a Horan je za svoje djelo zaradio dva mjeseca zatvora.

• Četiri puta je prekidana (crvenom zastavom) utrka na Silverstoneu. Prvi put se to desilo 1973. godine radi gužve na kraju prvog kruga, radi koje je odustalo devet vozača, a i okončana karijera Andree de Adamicha. 1975. godine utrka je prekinuta radi jake kiše, 1999. radi sudara Jacquesa Villeneuvea i Alexa Zanardija. Netom nakon što su izašle crvene zastave Michael Schumacher je doživio sudar u kome je slomio nogu. Posljednji put smo crvene zastave tijekom utrke na Silverstoneu vidjeli 2014. godine radi nesreće Kimija Raikkonena u prvom krugu.

• Andrea de Cesaris je vozač koji je najviše puta odustao iz utrke za VN Velike Britanije, devet puta. Jedanaest puta je nastupio.

• Najdužu utrku na Silverstoneu pobijedio je Juan Manuel Fangio u bolidu Ferrarija, 1956. godine. Vožen je 101 krug, a utrka je trajala 2 sata i 59 minuta.

U nedjelju, 09.08.2020. godine, pratit ćemo utrku u čast 70 godina utrkivanja u Formuli 1. Vozit će se na stazi koja je ugostila i prvu ikada utrku Svjetskog prvenstva, na stazi Silverstone. Pirelli je za drugo ovogodišnje izdanje na Silverstoneu donio drugačije gume (C2, C3 i C4 komponente), kako bi osigurao da nećemo gledati reprizu prošlog vikenda. Možda nas i vremenska prognoza počasti, pa vidimo i malo tradicionalne, engleske kiše?

Svakako, nadamo se uzbudljivom vikendu.

Objava 70. godišnjica Formule 1, Silverstone: Jeste li znali? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.