Dakle, od osnivanja Svjetskog prvenstva 1950. godine ukupno je 98 vozača branilo boje talijanske zastave, neki manje, neki više uspješno, no dosad se nije dogodila sezona da se talijanska zastava nije vijorila na gridu. Za one godine kad nismo imali vozače iz Italije na startnom poretku, uvijek je bio talijanski Ferrari, sinonim za utrkivanje koji dolazi iz ove zemlje.

Alberto Ascari i Giuseppe Nino Farina jedini su Talijani okrunjeni naslovima svjetskog prvaka, a posljednji Talijan koji je nastupao u Formuli 1 bio je Antonio Giovinazzi. Od 2021. godine, otkako Giovinazzi nema stalno mjesto na gridu, Italija ima predstavnike samo u vidu momčadi. Do Giovinazzija, Italija pet uzastopnih godina nije imala vozačkog predstavnika, s tim da je 2012. godina bila prva godina sezona bez talijanskog vozača na stazi, i prvi trkaći vikend još od 1969. godine na kojem nije nastupio niti jedan Talijan.

Osim Ascarija i Farine, koji osim što osim što su pobjeđivali i osvajali naslove svjetskog prvaka, još 13 vozača iz Italije se u povijesne knjige upisalo kao pobjednici u utrkama Formule 1. Najviše pobjeda ima Ascari, njih 13, a posljednji pobjednik iz Italije bio je Giancarlo Fisichella na utrci na VN Malezije 2006. godine.

Malaysia GP

The 2006 Malaysia Grand Prix was won by Giancarlo Fisichella, leading home his teammate Fernando Alonso for a Renault 1-2 pic.twitter.com/k3mO8B6WYp

— Motorsport Images (@MSI_Images) September 27, 2017

Od višestrukih pobjednika koji nisu uspjeli u podvigu da postanu svjetski prvaci ističe se Michele Alboreto. Alboreto je startao na 194 utrke tijekom karijere koja je trajala 14 sezona. Karijeru je započeo 1981. godine u momčadi Tyrell, te je dobrim vožnjama sebi osigurao trogodišnji ugovor. Za Tyrell je pobijedio dva puta prije nego je prešao u Ferrari, gdje je proveo pet sezona. Upravo je svetalijanska kombinacija došla posve blizu naslova svjetskog prvaka. Osam pobjedničkih postolja i dvije pobjede ipak nisu bile dovoljne da Ferrari i Alboreto osvoje vozački naslov 1985. godine, te je sezonu završio na drugom mjestu. Većih uspjeha po odlasku iz Ferrarija Alboreto nije imao.

Ricardo Patrese se u Formuli 1 natjecao 17 godina tijekom kojih se 31 puta penjao na pobjednička postolja. Šest puta bila je to najvisočija stepenica pobjedničkog postolja. Patrese je započeo 256 utrka, a manje od pola njih je uspio dovesti do cilja. Od 1977. do 1988. godine, najbolji rezultat na kraju sezone za Patresea bio je deveto mjesto u poretku vozača, no njegova karijera je krenula uzlaznom putanjom po dolasku u Williams. Drugog sezonu u Williamsu je završio na trećem mjestu u poretku vozača, što je ponovio godinu kasnije, a još jednu godinu poslije popravio do drugog mjesta u poretku vozača. Formulu 1 je napustio nakon sezone 1993.

A Ferrari 1-2, Berger and Alboreto. It was the first win and 1–2 finish for the Ferrari team after the death of team founder Enzo Ferrari.

Italian GP – 1988#F1 pic.twitter.com/RPuKZHd1Up

— F1 History (@TodayF1History) February 7, 2024

Andrea de Cesaris se na pobjedničko postolje popeo pet puta u svojih 208 nastupa i vozač je s najviše nastupa koji nije uspio pobijediti u utrci. Niti u jednoj momčadi nije ostao duže od dvije sezone i tijekom svoje karijere promijenio ih je deset. Najgori period karijere imao je od 1985. do 1987. godine kad je završio samo šest utrka od ukupno 42 na koje je nastupio.

Elio de Angelis pobijedio je dva puta u osam sezona koliko je proveo u Formuli 1. Debitirao je 1979. godine za momčad Shadow nakon čega je otišao na šestogodišnji boravak u Lotusu. Njegova najbolja sezona bila je 1984. koju je završio treći u ukupnom poretku vozača. Dvije godine kasnije tragično je poginuo na stazi Paul Ricard.

Posljednje pobjede za Italiju osvojili su Jarno Trulli i već spomenuti Giancarlo Fisichella. Trulli je nastupio na 256 utrka tijekom 15 sezona, počevši od 1997. Pobijedio je samo jednom. Fisichella je pobijedio tri puta i na kraju sezone je uspio ostvariti najbolje četvrto mjesto u poretku vozača. Nastupio je 229 puta i na pobjedničko postolje se popeo 19 puta.

Jarno Trulli, Jordan EJ10 – 2000. #F1 #Formula1 pic.twitter.com/sQA0IfNH33

— F1 Memories (@F1Memories) August 12, 2024

Po jednom su za Italiju pobjeđivali Luigi Fagioli, Piero Taruffi, Luigi Musso, Giancarlo Baghetti, Lorenzo Bandini, Ludovico Scarfiotti, Vittorio Brambilla, Alessandro Nannini i Jarno Trulli.

Osim prvaka i pobjednika treba spomenuti Alessandra Alexa Zanardija i Lellu Lombardi. Alex Zanardi, iako nije imao veliku karijeru u Formuli 1, ispisao je vrlo inspirativnu priču u automobilizmu i sportu uopće. U Formuli 1 nastupao je od 1991. i 1994. godine, i ponovo 1999. godine. U velikom udesu 2001. godine u kartingu ostao je bez obje noge, no to ga nije spriječilo da se aktivno nastavi baviti sportom. Manje od dvije godine od stravične nesreće vratio se utrkivanju, a za svoju zemlju osvajao je i medalje na Paraolimpijskim igrama u različitim disciplinama.

Lella Lombardi jedina je žena koja je osvajala bodove u Formuli 1. Prva je žena koja se uopće kvalificirala za nastup u utrci. To joj je pošlo za rukom na VN Južne Afrike 1975. godine. Godinu kasnije je na utrci za VN Španjolske osvojila pola boda, s obzirom na to da je utrka prekinula prije kraja. Do današnjeg dana Lella ostaje jedina žena koja je osvajala bodove u Formuli 1.

Today we remember Lella Lombardi.

The only female racing driver to ever score points in Formula 1, Lella was a trailblazer and an inspiration to all women in motorsports. #F1Academy pic.twitter.com/S4BjRsvOCy

— F1 Academy (@f1academy) March 3, 2024

Naslovna fotografija: Wikipedia

Objava Hometown heroes: Italija (2) pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

No, krenimo redom, vozači(ce) se obično najviše pamte kada je utrkivanje u pitanju. Prošlo je pet godina kako je jedna žena vozila na stazi Formule 1, i to za vrijeme treninga. Bila je to Susie Wolff u bolidu momčadi Williams, na treninzima za VN Španjolske i VN Velike Britanije 2015. godine. Susie nikada nije vozila utrku ili kvalifikacije za utrku Formule 1, u povijesti je to uspjelo samo pet vozačica.

Maria Teresa de Filippis je prva žena koja je ikada sudjelovala na utrci Formule 1. Bila je uspješna vozačica različitih serija utrkivanja u Italiji, a uz podršku peterostrukog svjetskog prvaka, Juana Manuela Fangia, dospjela je i u Formulu 1. Maria Teresa je rođena 11.11.1926. godine u Napulju, a u mladosti je uživala u jahanju konja i igranju tenisa. S 22 godine se počela utrkivati kada su je dva mlađa brata zadirkivali kako je prespora. Pobijedila je na prvoj utrci u kojoj je sudjelovala, vozeći Fiat 500 od Salerna do Cave de’ Tirreni. U Formuli 1 nastupila je pet puta, a najbolji rezultat joj je deseto mjesto na VN Belgije, na stazi Spa, koje je ostvarila 1958. godine. Tada se za deseto mjesto nisu dodjeljivali bodovi, pa je karijera u Formuli 1 de Filippis prošla bez bodova. Za de Filippis je Fangio govorio kako je prebrza i kako previše riskira. Bila je neustrašiva, ali i često diskriminirana na osnovu spola. Sama je tvrdila kako joj je radi toga onemogućeno da sudjeluje u VN Francuske 1958. godine, kada je direktor utrke izjavio kako je jedina kaciga koju žena treba da nosi ona u frizerskom salonu. Utrkivanju je okrenula leđa zbog smrti nekoliko prijatelja tijekom 1958. godine u Formuli 1. Do 1979. godine se držala podalje od motosporta, kada se pridružila udruženju bivših vozača. De Filippis je umrla u 90. godini života.

Lella Lombardi je vozačica s najviše odvezenih utrka i jedina žena koja je osvajala bodove u Formuli 1. Maria Grazia Lombardi, poznata pod nadimkom Lella, rođena 26.03.1941. godine u Italiji, u Formuli 1 je nastupala od 1974. do 1976. godine. Lellin prvi posao bilo je dostavljanje mesa za očevu mesnicu. Nakon kratkog upoznavanja s kartingom, 1965. godine je kupila svoj prvi automobil i počela se utrkivati. Vozila je Formula Monza seriju, talijansku Formulu 3, i Formula 850 seriju. U London se preselila 1971. godine gdje je osvojila Formula Ford Mexico prvenstvo.

U Formuli 1 debitirala je 1974. godine za momčad Brabham, no nije se uspjela kvalificirati za svoju prvu utrku. Momčadi March se pridružila 1975. godine i natjecala se cijelu sezonu. Tijekom te godine samo se jednom nije kvalificirala za utrku, a na VN Španjolske je osvojila pola boda, završivši utrku na šestom mjestu na stazi Montjuic u Barceloni. Osvojila je samo pola boda jer je utrka prekinuta radi nesreće na stazi prije kraja, pa je dodijeljena samo polovina bodova. Naredne godine se nastavila utrkivati za momčad March dok ju nisu zamijenili za Ronnieja Petersona koji je napustio Lotus. Nakon odlaska iz momčadi March, kratko je surađivala s RAM Racingom, za koje je kao najbolji rezultat ostvarila 12. mjesto na VN Austrije.
Osim što je prva (i jedina) žena koja je osvajala bodove na utrkama Formule 1, Lombardi je i prva žena koje je vozila i završila Utrku prvaka (1974. godine u bolidu Lola – Chevrolet). Lombardi se, nakon karijere u Formuli 1, utrkivala u sportskim automobilima, a okušala se i u utrkama NASCAR serije. Od utrkivanja se oprostila 1988. godine, a od posljedica raka je umrla u Milanu, 03.03.1992. godine.

Divina Mary Galica, Britanka rođena 13.08.1944. godine, je skijašica koja je sudjelovala četiri puta na zimskim olimpijskim igrama. Osim toga, Divina je sudjelovala i na utrci Formule 1. Nakon što se povukla iz skijanja, Galica se okrenula utrkivanju. Prvi put se u autosportu okušala na revijalnoj utrci poznatih, gdje je sve prisutne iznenadila svojim talentom. Okušala se u kartingu, sportskim autima, Formuli Renault, Formuli Vauxhall Lotus i u Formuli 1. Pokušala se kvalificirati na VN Velike Britanije 1976. godine, u bolidu koji je nosio nesretni broj 13. Broj na bolidu je bio nesretan i za Galicu, pošto se nije uspjela kvalificirati za utrku. Zapravo, Galica se nije kvalificirala ni za jednu od tri utrke u kojima se okušala. Nakon pokušaja u Formuli 1 natjecala se u sportskim automobilima i kamionima, britanskoj Formuli 1 i Shellsport International seriji, a 1992. godine se vratila skijanju.

Južnoafrikanka Desire Randall Wilson, rođena 26.11.1953. godine, propustila se kvalificirati za VN Velike Britanije 1980. godine na stazi Brands Hatch za samo manje od jedne sekunde. Wilson se za VN Velike Britanije pokušala kvalificirati u bolidu Williams FW07 pripremljenog od strane RAM Racinga. Vozila je i VN Južne Afrike 1981. godine, no ta utrka nije bila dio svjetskog prvenstva. Jedina je žena koja je pobijedila na utrci iz neke od Formula 1 serije, pobijedivši na stazi Brands Hatch 1980. godine, na utrci britanskog Aurora F1 prvenstva. U čast tom postignuću, na stazi Brands Hatch, jedna od tribina nosi njeno ime.

Giovanna Amati, rođena 20.07.1959. godine, talijanska je vozačica koja je svoj put do pokušaja u Formuli 1 prelazila preko Formule Abarth, talijanske Formule 3 i Formule 3000. Odrasla je u bogatoj obitelji, a proživjela je i otmicu 1978 godine. Za njen povratak kući obitelj je platila 800 milijuna lira (oko milijun dolara). Sreća joj se osmjehnula kada joj je Flavio Briatore sredio testiranje F1 bolida za momčad Benetton na stazi Donington, što je kasnije dovelo do toga da potpiše ugovor s momčadi Brabham za sezonu 1992. Amati se patila u lošem BT60B bolidu i nije se uspjela kvalificirati ni na jednu od prve tri utrke sezone, VN Južne Afrike, Meksika i Brazila. Nakon neuspjelih pokušaja, momčad ju je zamijenila Damonom Hillom. Od utrkivanja se oprostila 2000. godine.

Dvadeset i dvije godine nakon što je žena posljednji put nastupila u Formuli 1, Susie Wolff se okušala u bolidu tijekom F1 vikenda, na prvom treningu za VN Velike Britanije 2014. godine, na stazi Silverstone. Susie Wolff je tada vozila bolid momčadi Williams, čija je tadašnja šefica (zamjenica direktora momčadi) bila Claire Williams, kćerka Franka Williamsa. Susie Wolff je još dva puta nastupila na treninzima, a Claire i dalje obnaša funkciju čelnice momčadi. Osim Claire, visoku funkciju u nekoj od Formula 1 momčadi, obnašala je i Monisha Kaltenborn, koja je u periodu od 2010. do 2017. godine bila glavni izvršni direktor momčadi Sauber. Kaltenborn, austrijska pravnica rođena u Indiji, je prva žena u povijesti koja je obnašala funkciju generalnog direktora neke od Formula 1 momčadi.

Unatoč činjenici da su u Formuli 1 zaista većinom zastupljeni muškarci, te da se žene koje se i okušaju u tom svijetu često susreću sa seksizmom, neke momčadi su za testne i razvojne vozače posljednjih godina angažirali i vozačice. Katherine Legge je testirala bolide momčadi Minardi 2005. godine, a Španjolska Maria de Villota je 2011. testirala za Lotus Renault, a 2012. za momčad Marussia. De Villota je 2013. godine nakon nesreće tijekom testiranja bolida Marussije izgubila desno oko, a umrla je u listopadu iste godine uslijed zatajenja srca. Sauber je 2014. godine za potencijalnu vozačicu angažirao Simonu de Silverstro, a godinu kasnije se momčadi Lotus pridružila Carmen Jorda. Od 2019. godine, vozačka akademija momčadi Williams je pod svoje okrilje uzela vozačicu W serije Jamie Chadwick. Jamie je od tada razvojna vozačica za Williams F1 momčad.

Osim dama za upravljačem i onih u vodstvu momčadi, vrijedi spomenuti i žene iza zavjese u Formuli 1, koje rade važne i odgovorne poslove od kojih u mnogome ovisi i uspjeh bolida na stazi. Dakle, treba spomenuti i inženjerke, kojih kao i ovih za upravljačima, nema ni blizu onoliko koliko i muškaraca u razvojnim timovima. Ruth Buscombe je viša strateška inženjerka za momčad Alfa Romeo Racing, a radila je za Ferrari i Haas, a Bernadette Collins obnaša sličnu funkciju u momčadi Racing Point. Marga Torres Diez stoji iza razvoja bolida Lewisa Hamiltona. Čelnici sporta su tek nedavno napravili iskorak i prestali s angažiranjem djevojaka na gridu prije utrke.

Upravo je aktualni svjetski prvak, Lewis Hamilton, tijekom jednog intervjua izjavio kako Formuli 1 treba više žena u svim sferama, marketingu, inženjeringu, pa i iza upravljača. Ja bih se složila s Lewisom i unaprijed bih se ispričala svim damama koje sam propustila spomenuti u ovom tekstu.

“Jedan od glavnih razloga zašto nema toliko žena u Formuli 1 je zato što se djevojčice nemaju na koga ugledati. Dječaci prate sport i od malena mogu reći kako žele biti kao Sebastian Vettel. Zbog toga žene u muškom svijetu moraju raditi mnogo više”, izjavila je jednom prilikom Susie Wolff, bivša vozačica momčadi Williams.

Objava Put kroz povijest: Žene u svijetu rezerviranom za muškarce pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Povodom Dana žena prisjetimo se ljepšeg spola u sportu koji svi volimo.

Maria Teresa de Fillippis

Svjetsko prvenstvo Formule 1 trebalo je krenuti u tek svoju devetu sezonu, a te prve sezone bile su izuzetno opasne po život. Ipak, to nije spriječilo Mariu da se u svom privatnom Maseratiju 250F pokuša kvalificirati za VN Monaka 1958. godine. U svom pokušaju nije uspjela, ali ipak je bila u uvaženom društvu jer kvalifikacije tada nije prošao ni Bernie Ecclestone. Maria usprkos neuspjehu nije odustajala.

Spa-Francorchamps je tih godina bila strašna staza, ali de Fillippis se uspjela kvalificirati na 19. mjesto, a utrku završiti na desetom. Taj rezultat omogućio joj je još dva nastupa te sezone – u Portugalu i u Monzi, ali niti jednu utrku nije uspjela završiti zbog problema s motorom.

De Fillippis se natjecala i u nekoliko utrka izdržljivosti poput Targa Florioa i Mille Miglia. U davnom intervjuu za Red Bulletin je priznala kako je tada bilo žestokih predrasuda i pitanja što žena radi ovdje. Međutim, Maria je imala i jednog koji joj je konstantno pružao podršku. Bio je to peterostruki svjetski prvak, Juan Manuel Fangio.

De Filippis je ipak odlučila kako 1959. godine više ne vrijedi preuzimati toliki rizik utrkivanja. Njen prijatelj Jean Behra poginuo je tijekom utrke u Berlinu, a upravo njegov Porche je Maria koristila u svom drugom pokušaju da se kvalificira na VN Monaka.

“To je za mene bio najtragičniji trenutak jer je poginuo u utrci u kojoj sam ja trebala nastupati,” priznala je de Fillipis novinaru Observera 2006. godine.

Dvadeset godina nakon odlaska iz motorsporta, de Fillipis se priključila Međunarodnom klubu bivših vozača Formule 1, a 1997. je postala i potpresjednica istog kluba.

Preminula je 8. siječnja 2016. u dobi od 89 godina.

Lella Lombardi

Nakon odlaska Marie Terese de Fillipis, Formula 1 bila je 15 godina bez vozačice. Međutim, onda se pojavila Talijanka Lella Lombardi koja je prekinula taj niz godina.

Lombardi je u Formulu 1 došla 1974. godine i imala je tek jedan pokušaj za kvalifikacije. Te godine vozila je za Brabham, ali nije se uspjela kvalificirati za VN Velike Britanije.

Iduća godina bila je puno bolja za Lellu. Vozeći za March i Williams uspjela se kvalificirati za 11 utrka. U Južnoafričkoj republici nije završila utrku, ali je u Montjuic Parku na VN Španjolske završila šesta. Time je Lombardi i dan danas jedina vozačica koja je došla do bodova u Formuli 1.

Lombardi je između 1974. i 1976. u utrku startala 12 puta, a potom se prebacila u seriju sportskih automobila gdje se utrkivala do 1986. godine.

VN Austrije 1976., gdje je Lombardi završila 12., ostaje za sada zadnja utrka u kojoj se muškarcima na startnom gridu pridružila žena.

Divina Galica

Lombardi se 1976. godine nije uspjela kvalificirati za VN Velike Britanije. Iste godine, na istom mjestu nalazila se Britanka Divina Galica. Bilo je to prvi put i do sada posljednji put da su se u kvalifikacijama našle dvije vozačice. Galica se baš kao i Lombardi nije uspjela kvalificirati za utrku.

Galica se vratila 1978. godine i pokušala još dva puta, ali se nije uspjela kvalificirati ni u Argentini ni u Brazilu.

Desire Wilson

Dvije godine nakon Galice, Južnoafrikanka Desire Wilson pokušala se kvalificirati za utrku Formule 1 i postati prva vozačica nakon Lombardi koja će startati. Wilson je pokušala u kvalifikacijama za VN Velike Britanije 1980. godine, ali nije uspjela. Wilson se nakon tog pokušaja više nije vraćala u Formulu 1, ali se natjecala u 24 sata Le Mansa, Daytoni, Sebringu, Indianapolis 500 seriji i nekoliko drugih.

Giovanna Amati

Dvanaest godina je prošlo od pokušaja Desire Wilson, a onda se pojavila još jedna vozačica koja se pokušala umiješati među muškarce. Amati je 1992. vozila za Brabham i u prve tri utrke sezone (Južna Afrika, Meksiko, Brazil) pokušala se probiti u startni poredak. Talijanka nije uspjela niti u jednom pokušaju i tada je nastupio period od čak 22 godine bez vozačice u bolidu Formule 1 u pokušaju kvalifikaciranja za utrku.

Rastući trend

Do kraja 20. stoljeća više nije bilo vozačica koje su sjele u bolid pa odradile bar testne vožnje za momčadi Formule 1. Tek je 2002. Sarah Fisher odradila demonstracijsku vožnju za McLaren nakon prvog slobodnog treninga za VN SAD-a, a ozbiljniju ulogu u jednoj momčadi je tek 2005. dobila Katherine Legge koja je na Vallelungi testirala za Minardi.

Nakon toga, žena opet nije bilo u Formuli 1 do 2012. kada je Williams potpisao Susie Wolff kao razvojnu i testnu vozačicu, a tada negdje kreće slabi, ali ipak rastući trend sve češćeg pojavljivanja žena za volanom F1 bolida. Marussia je tada potpisala i Mariu de Villotu koja je testirajući bolid pretrpila teške ozljede. De Villota je preminula 2013. nakon srčanog zastoja koji je posljedica teških ozljeda iz nesreće.

I u novoj eri Formule 1 se nastavilo sve češće pojavljivanje vozačica. Godine 2014. Sauber je potpisao Simonu de Silvestro kao ‘povezanu’ vozačicu, a iste godine je Susie Wolff odradila dva slobodna treninga za Williams te je postala prva žena od 1992. i Giovanne Amati koja je sudjelovala u trkaćem vikendu Formule 1. Wolff je vožnje na slobodnim treninzima odradila i 2015., a iste godine je i objavila kraj karijere. Godine 2015. je Lotus potpisao Carmen Jordu u dogovoru koji je uključivao vožnje bolida, ali zbog propasti momčadi, taj dogovor nije ispunjen.

Posljednja u nizu je Tatiana Calderon koju je Sauber potpisao kao razvojnu vozačicu prije samo nekoliko dana.

Iako Formula 1 ostaje dosta zatvoren sport isključivo za muškarce, primjećujemo kako momčadi sve više prepoznaju vozačke talente i kod žena. Nažalost, događa se da ta potpisivanja znaju biti tek za promotivne svrhe. Nadajmo se brzom afirmiranju vozačica u Formuli 1, kao što su afirmirane stručnjakinje poput Claire Williams, Monishe Kaltenborn ili Ruth Buscombe.

Upravo iz tog razloga, poticanja žena u motorsportu, Susie Wolff je osnovala inicijativu ‘Dare to be different’.

www.daretobedifferent.org

Objava Dan žena: Vozačice u Formuli 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.