Dvije kazne po deset sekundi dobio je Max Verstappen na Velikoj nagradi Mexico Cityja jer je u dva navrata izgurao sa staze svog suparnika, Landa Norrisa. U tjednu između utrka u Meksiku i Brazilu moglo se čuti jako puno kritika na račun Red Bullovog vozača. Tako se primjerice Damon Hill, bivši prvak svijeta i analitičar Sky Sportsa, upitao može li se Verstappen uopće utrkivati na korektan način.

“Trostruki sam prvak svijeta, mislim da znam što radim. Ja ne slušam te pojedince, nego radim po svom. I ja imam svoja mišljenja pa nemam potrebu dijeliti ih”, odgovorio je Max.

Još dalje otišao je Johnny Herbert, bivši F1 vozač koji je u Meksiku bio u ulozi suca. Njegova je teorija da je Verstappen namjerno izgurao Norrisa sa staze, kako bi Charles Leclerc prestigao obojicu i tako umanjio Norrisov bodovni učinak. To bi išlo u prilog vodećem vozaču prvenstva jer se njegova prednost ne bi značajnije smanjila. Nije Verstappen ni njemu ostao dužan.

“Znam kakvi su ljudi većinom, to nije ništa novo. Prošla godina bila je savršena pa mora da je mnoge ljude boljelo što nisu mogli reći ništa negativno. Sad imaju priliku nešto reći pa svi izlaze iz svojih rupa. Na kraju dana, ja imam pogrešnu putovnicu za ovaj paddock”, poručio je Verstappen.

Jasno, aludirao je na to da su britanski vozači privilegirani u svijetu Formule 1 te da zbog toga ne može niti očekivati pošteni tretman kod sudaca i predstavnika medija.

Što se samih kazni tiče, Verstappen se složio da je kazna za događaj u sedmom zavoju bila opravdana, dok bi se o onome iz četvrtog zavoja dalo raspravljati.

“Ništa ja nisam napravio namjerno, ne mogu oni znati što je u mojoj glavi. To su prilično ekstremne optužbe. Jednostavno smo se žestoko utrkivali.” “Nekad pobjeđujete, nekad gubite. Sve ovisi. Svaka situacija je drukčija i gledajući unatrag, uvijek ju je lako sagledati iznova. Dogodilo se, a moramo se pobrinuti da naš bolid bude kompetitivniji, kako se ne bismo opet našli u toj situaciji. Od toga sve počinje”, rekao je Red Bullov vozač.

Još se dotaknuo i kazne zbog psovanja, koju je dobio u Bakuu. Naime, Leclercu su također pobjegle neke psovke na konferenciji za medije u Meksiku pa se FIA još nije oglasila po tom pitanju.

“Herbert je imao ozbiljna mišljenja o onome što sam ja rekao na press konferenciji u Bakuu, ali nisam ga čuo nakon konferencije u Meksiku. Zapravo, ono što je Leclerc rekao je puno gore od onoga što sam ja rekao u kontekstu, a bila je to i puno važnija konferencija s više ljudi koji su gledali. A znate, neću trošiti vrijeme na to”, dodao je Max.

S obzirom na sva nedavna događanja na stazama i izvan staza, sigurno je da nas čeka jako zanimljiv vikend u Brazilu.

Objava Verstappen: Imam krivu putovnicu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Johnny Herbert vjeruje da je Bottas pored silnih medijskih kritika upravo ono što Mercedes, Toto Wolff i Hamilton žele od vozača broj dva.

“Bottas je napadnut s negativnim komentarima sa svih strana pošto mnogi kažu da mu baš i ne ide u karijeri. Ali, imao je dobrih nastupa. U nekim je prilikama pobijedio Lewisa. Poanta je u tome da on takav tempo nema baš često.”

“Ali, čak i kad nema tu brzinu, uspijeva momčadi dostaviti ono što Mercedesu treba, a to su bodovi za prvenstvo konstruktora i u tome je Bottas briljantan. Izaziva li probleme u momčadi? Ne. On je ono što Toto želi, apsolutno. Je li on ono što Lewis želi? Da”, objašnjava Herbert.

Nagađanje da bi Mercedes sredinom sezone mogao dovesti Georgea Russella kako bi mu se pružila prilika da uči od Hamiltona, Herbert smatra mogućom pojavom problema koje Hamilton i Wolff trenutno ne žele jer Lewis lovi svoj osmi naslov prvaka.

“Ne želite probleme i tučnjave i slične takve stvari. George bi upravo to mogao učiniti, kao što smo vidjeli u Bahreinu. Ali, Valtteri je puno radio otkako je stigao u Mercedes i postajao je bolji”, kaže Johnny.

Bottas je prije početka sezone izjavio da će biti sebičniji i zahtjevniji prema Mercedesu u borbi protiv svog momčadskog kolege. No, prva ovogodišnja utrka u Bahreinu dokazala je da od tih zahtjeva očito neće biti ništa.

“To još uvijek nije dovoljno za pobijediti Lewisa. Mislim da bilo tko u tom automobilu ne bi imao lak život, čak bi ga Max ili Charles teško prevladali”, zaključuje Herbert.

Objava Herbert: Bottas je točno ono što treba Wolffu I Hamiltonu pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Međutim, taj isti naziv vodonoše u Formuli 1 obilježava doduše sličnu ulogu, ali s puno više upitnika nad glavom s razočaravajućim stavom. Fanovi očekuju od svakog vozača beskompromisnu borbu za prvaka. Naravno, prvo je potrebno pobijediti momčadskog kolegu, ali momčad naravno nalaže da se mora pomagati u ostvarivanju ciljeva i tu dolazi do rasprava i kontroverza. Pošto nemamo uvid u ugovore vozača s timovima, nepoznato nam je da li je i “crno na bijelo” bilo dogovoreno hoće li neki vozač pomagati momčadskom kolegi da osvaja pobjede i naslove prvaka. Kako su sezone kretale, stvari su postajale jasnije. Ali još uvijek je ostajalo pitanje: “Zašto se ne izbori za sebe?”

Kratkim pregledom kroz nedavnu povijest, prisjetit ćemo se vozača koji su bili etiketirani kao neslavni vodonoše. Neki su bili u potpunosti u sjeni momčadskih kolega (da, od više njih), neki su od vodonoše došli do naslova prvaka (barem na pola minute), a neki su upravo na putu da dokažu da nisu vodonoše.

RUBENS BARICHELLO

Rubinho je nakon nekoliko godina mučenja u Stewartu potpisao za Ferrari 2000. godine. I te godine bila je jedna od njegovih najljepših vožnji u karijeri, pobjeda u Hockenheimu. Start s čak 18. pozicije i hrabra vožnja na gumama za suho u mokrim uvjetima. Međutim, stvari su bile jasne da će momčadski kolega Michael Schumacher biti glavni konkurent za naslov prvaka. Tim više što je trebala pomoć kraj veoma brzih (početkom sezone i bržih) McLarena.

Vrhunac podmetanja leđa dogodio se na VN Austrije 2002. godine. Rubens se na ulasku u ciljnu ravninu maknuo Schumacheru i prepustio mu čistu pobjedu. Naravno, sve s ciljem osvajanja prvenstva i naslova prvaka koji se na kraju i ostvario. FIA je nakon toga postrožila pravila momčadskih odredbi. Sezona 2005. bila je zadnja za Rubensa u Ferrariju, prešao je u Hondu k novom budućem svjetskom prvaku, što je značilo da je ponovo u rukama imao bolid s kojim se mogu osvajati naslovi prvaka, ali nije to iskoristio. U Ferrariju ga je naslijedio zemljak s istom, ali kasnije ipak bitno drugačijom ulogom.

FELIPE MASSA

Novi vodonoša Michaelu Schumacheru, još manje upitan u toj ulozi nego Barichello, pojavio se u Ferrariju 2006. godine. Mladi Massa svjestan je bio Schumacherovog odlaska u nadi novog poslagivanja prioriteta momčadi dolaskom Kimija Räikkönena. Kimi je ipak 2007. uzeo naslov svjetskog prvaka, a za 2008. godinu su se stvari dosta promijenile. Odlične Felipeove vožnje i Kimijeva tipična nezainteresiranost stavile su Massu kao vozača broj 1 u Ferrariju. U šokantnoj završnici Formule 1, Felipe je izgubio naslov svjetskog prvaka od Lewisa Hamiltona. Osvojio se doduše konstruktorski naslov prvaka. Nadolazeće godine donijele su veliku dominaciju drugih bolida, a bila je tu i gadna ozljeda za njega na VN Mađarske.

Nažalost po njega u Ferrari je odlaskom Kimija došao vozač s kojim nema nikakve rasprave oko prioriteta u momčadi. Fernando Alonso bio je prioritet Ferrariju u narednim godinama, a Felipe označen kao vozač broj 2.

Vrhunac razočaranja bio je u Hockenheimu 2010. i radio razgovor koji se uvijek sluša s podsmijehom i tugom.

“Fernando is faster than you…”.

Pokušali su iz Ferrarija “kodirano” radi zabrane direktnih naredbi uputiti Massi da Alonsu ne otežava pretjecanje.

HEIKKI KOVALAINEN

Finac je 2008. uskočio u još užareno mjesto u McLarenu umjesto Fernanda Alonsa koji nakon mnogo kontroverza nije s vodstvom McLarena i Lewisom Hamiltonom uspio dogovoriti čisti status vozača u McLarenu 2007. godine.

Stvari su tu bile jasne, Lewis je McLarenovo dijete koje je skoro osvojilo naslov u svojoj debitantskoj sezoni i Heikki je tu da pomogne Hamiltonu u narednim sezonama. Uspio je Kovalainen uhvatiti i prvu startnu poziciju, a pripada mu i čast kao stotom vozaču koji je pobijedio u utrci, bilo je to 2008. u Mađarskoj. McLaren je napustio nakon sezone 2009.

DAVID COULTHARD

Škot se nije uspio pored dva Finca u McLarenu tijekom karijere izboriti za neke bitnije pozicije u timu. Krajem 90-ih i početkom 2000-ih, prepreka mu je bio brži i talentiraniji Mika Häkkinen koji je uz njega osvojio dva naslova prvaka. Vrhunac potpore bio je na samom početku te pobjedničke 1998. za Miku, kada mu se Coulthard maknuo i propustio pobjedu. David je kasnije otkrio kako je postojao dogovor prije utrke da vozač koji je ispred u prvom zavoju u prvom krugu, ima pravo uzeti pobjedu ako okolnosti dopuštaju.

Nakon odlaska Häkkinena, u McLaren mu je došao mladi Kimi Räikkönen u kojem je McLaren vidio svojeg budućeg svjetskog prvaka. I bili su u pravu, iako on to nije uspio ostvariti, bar ne s njima. Počela su tu i podbadanja Nikija Laude da Coulthard ne može pratiti tempo Kimija radi svojih godina. Za sezonu 2005. otišao je u Red Bull.

MARK WEBBER

Australac je od 2010. do 2013. vozio dominantan bolid u Red Bullu, kojim je njegov momčadski kolega Sebastian Vettel osvajao prvenstva. Teško je Marku padalo favoriziranje Red Bullovog klinca koji je pomeo konkurente za naslov prvaka pa su ostali upečatljivi njegovi komentari nakon utrka. S jedne strane Webber je mogao tražiti povlašteni status jer je duže u Red Bullovoj seniorskoj momčadi. S druge strane Vettel je polaznik Red Bullove akademije vožnje i nakon mnogo uloženih novaca u njega, od njega su se očekivali najveći rezultati (koje je i postigao). Obojici je naravno trebala puna potpora momčadi.

Vrhunac te netrpeljivosti desio se već na VN Turske 2010. godine sudarom Vettela i Webbera, a 2013. desio se “zloglasni kod” multi 21  Marka Webbera nakon utrke u Maleziji kojim je Vettelu rekao kako nije poštivao momčadske odluke. Iako je momčadska odluka bila da se zadrže pozicije do kraja utrke, Vettel je svejedno svojevoljno krenuo u napad na Webbera i riskirao ponovni sudar.

Mark se svima doimao da ima snažan karakter da se usprotivi Sebastianu i postavi kao vodeći u momčadi, ali nažalost njegove vožnje su bile daleko od toga.

GIANCARLO FISICHELLA

Svima pritajeni favorit, vrhunac karijere mogao je ostvariti mjestom u odlično pripremljenim bolidima iz Renaulta (R25 i R26). Problem je bio Fernando Alonso. Iako je Giancarlo u sezone 2005. i 2006. startao bolje od Fernanda, kasnije konzistentnije vožnje Alonsa i dosta nesreće za Fisichellu rezultirale su padom u poretku.

Nije tu bilo nekog posebnog propuštanja i kontroverzi, Alonso je vidno bio miljenik Flavia Briatorea i Alonso je tada postigao što je htio i trebao. Odlaskom Alonsa 2007., Giancarlo je postao vozač broj 1 za Renault pokraj Heikkija Kovalainena.

JOHNNY HERBERT

Pobjednik LeMansa 1991. je krajem 1994. godine došao u Benetton. Iako nije osvojio niti jedan bod, ostao je i u sezoni 1995. u momčadi i došao do solidnog četvrtog mjesta u ukupnom poretku.

Teško se Johnny borio u Formuli 1, ali pala je i jedna pobjeda. Uglavnom je medijima i fanovima poslužio kao referenca koliko je tada svima interesantan kao mlada zvijezda Michael Schumacher bio bolji i brži od njega.

EDDIE IRVINE

Poznatiji po svom raskalašenom životu, Eddie je uglavnom vozio u sjeni Michaela Schumachera, Ferrarijevog glavnog konkurenta za naslov, a trebalo se boriti i protiv odličnih McLarena. Ipak, Schumacher doživljava tešku nesreću sredinom 1999. godine i Irvine postaje Ferrarijev glavni vozač za osvajanje titule. Michael mu je čak u povratničkoj utrci nakon ozljede, VN Malezije, pomogao da uzme pobjedu.

MIKA SALO

Teška nesreća Michaela Schumachera na VN Velike Britanije 1999. godine udaljila ga je na duže vrijeme iz utrka radi ozlijede. Ferrari je hitno trebao zamjenu, tim više što je Eddie Irvine dobro vozio sezonu u borbi za prvaka. Zamjenu su našli u Miki Salu, tada trenutno vozaču BAR-a. Ostvarena su dva podija, a na VN Njemačke je vodio gotovo cijelu utrku, ali je pobjedu prepustio Irvineu zbog njegove borbe za naslov prvaka.

VALTTERI BOTTAS

Poput zemljaka Heikkija Kovalainena 2008., Valtteri je također sjeo u još vruće sjedalo Mercedesa također uz Lewisa Hamiltona. Šokantnim odlaskom friškog prvaka Nice Rosberga, Toto Wolff povukao je Bottasa iz partnerstva s Williamsom u Mercedes.

Ipak, vozi se uz Lewisa Hamiltona i nema puno rasprava oko statusa vozača. Nico Rosberg je to mogao tražiti jer je dulje bio u Mercedesu tada. Uz solidne vožnje Valtterija, Mercedes je lako osvajao sve što se dalo osvojiti, sve naravno u sjeni Hamiltona. Bottas je furiozno krenuo u sezonu 2019. i po mnogima ova sezona mu je “sad ili nikad”, a Toto Wolff mu doslovno u boksu maše sa zamjenom (Esteban Ocon).

Hoće li Valtteri pokazati napokon pokazati zube Hamiltonu (tj. Wolffu), iskoristiti njegove slabe točke (prema navodima Rosberga) i pretendirati za naslov svjetskog prvaka?

Objava Vodonoša – težak status svakog vozača Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.