GAMBETIĆI – U šumovitom predjelu nadomak Višnjana, malo istarsko mjesto Gambetići, nizom je godina središte oktanskih zbivanja specifične automobilističke discipline na zemljanoj podlozi. Upravo tamo smjestila se jedina hrvatska staza sa zemljanom podlogom, koju su u prvim godinama koristili robusni džipovi, da bi od 2019.godine postojeća vizija doživjela svojevrsnu nadogradnju oformljenjem pravog sportskog centra kojem je u središtu zbivanja 1.001 metar duga staza, s izvrsnom čvrstom podlogom, širine od 10 do 15 metara, od ove godine i s novim asfaltiranim startnim prostorom s kojeg se ulazi „u ring“ za bodove.

Staza „Canalli“ tako je već 12. puta mjesto odvijanja jedne od značajnih utrka autocrossa, prvenstveno za bodove nacionalnih prvenstava Hrvatske i Slovenije, a posljednjih godina jedna od tri u kalendaru boduje se za FIA CEZ Prvenstvo Srednjeeuropske zone u autocrossu. Upravo ovog vikenda, prvog dana ljeta 21. i prve ljetne nedjelje 22.lipnja na rasporedu je objedinjeni sustav FIA CEZ, državnih prvenstava Hrvatske, Slovenije i Austrije, te „Croatian Autocross Trophy“ otvorenog prvenstva Hrvatske u raspisu HAKS-a. Organizator je Auto karting i off road klub „Skok racing 1993“, a sve uz svesrdnu pomoć Autokluba „Poreč Motorsport“, pod pokroviteljstvom Općine Višnjan.

Organizatoru „12. Nagrade Gambetića 2025.“ pristiglo je 55 prijava iz osam europskih zemalja, među kojima uobičajeno prednjači čak 29 Slovenca, a zastupljeni su i vozači Mađarske, Slovačke, Italije, Srbije, Austrije i Češke. Među svima njima je i deset hrvatskih automobilista iz četiri kluba, kojima je ovo treća od pet planiranih ovogodišnjih utrka Državnog prvenstva RH.

“Svaki slobodan trenutak, iz godine u godinu, koristimo da bi unaprijedili infrastrukturni sadržaj cjelokupnog kompleksa, što su zamijetili i sami vozači kao i njihovi timovi. Uvijek je prioritet staza, što tvrđa, bolja, u vrijeme utrka natopljena, kako bi se u ovim tropskim uvjetima visokih temperatura, bez kiša,  što manje dizala prašina, a vozači i ljubitelji auto sporta uživali svatko na svojstven način. Park vozača sve je funkcionalniji, prostori za okrijepu i odmor imaju svoje mjesto, a pažnju posvećujemo i na dvije-tri pozicije „fun zona“ uz stazu odakle je preglednost najbolja, a užitak veliki. Konkurencija će biti raznorodna, slojevita i žestoka u svakoj od raspisanih divizija što će pokazati kvalifikacijske, polufinalne i odlučujuće finalne vožnje.”

Rekao je to Edi Milokanović, sportski neimar iza kojeg stoje stotine oktanskih projekata u Istri i šire, a Gambetići su neprikosnoveni prioritet, s ciljem što skorije kandidature, a potom i bodovne utrke Europskog autocross prvenstva u Hrvatskoj, upravo na stazi Canalli.

Deset hrvatskih vozača pokušat će izboriti što bolji plasman, a najveći su izgledi u najbrojnijoj Diviziji 3CC Cross Cars gdje će među 18 sudionika nastupiti Dražen Krznarić, Karlo Jandri, Luka Jandri i Sven Katić iz AK Ozalj, Robert Čulina i Blaženko Pešut (AK Učka Sport Matulji), te Igor Briški (AKK Sveta Nedelja). Dvojica vozača domaćina AKOK Skok racing 1996 iskusni Ferdinand Pađen i mladi Rajan Gašparini nastupaju u Diviziji 1 TA+H, dok treći član istog kluba Mateo Žufić vozi u Diviziji 3 Super Buggy. Izostat će inozemna pojačanja Skok racinga Talijan Alberto Ferro i Njemac Gerhard Münchmeier, koji su u dosadašnjim nastupima znali zabilježiti dobar plasman. U subotu, nakon prijepodnevne verifikacije i tehničkog prijema vozila, od 14 sati planiran je slobodni trening, a od 16 prvi od dva treninga s mjerenjem vremena. U nedjelju od 9 sati kreće prva, u 11 druga, a u 13,30 sati, nakon svečanog otvaranja utrke treća kvalifikacijska vožnja. Polufinale i finala voze se od 16 sati.

Autor: Miroslav Krpan

Objava Autocross u Gambetićima: Europska elita u srcu Istre pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

POREČ – Prvi dan trodnevnog programa sad već tradicijskog 26. Rallya Poreč 2025. protekao je u obavljanju administativnih obveza posada, tehničkom prijamu vozila, posljednjim probnim vožnjama na kratkoj dionici Shakedovna, te večernjem, gotovo spektakularnom ceremonijalnom startu 85 sudjelujućih posada iz osam zemalja. Vremenske prilike tijekom dana, u Poreču i široj okolici, više su izgledale na, do ove godine jesenji termin ove manifestacije, da bi sat, sat i pol predstavljanja svake posade na novoj poziciji, priobalnom prostoru Peškera u središtu Poreča protekao uz veličanstven zalazak sunca koje je tek nakratko najavilo prognozom predviđena dva, ona prava sunčana, toplija, vožnji prilagodljivija natjecateljska dana.

Manifestaciju je, uz intoniranje hrvatske himne Lijepa naša i istarske Krasna zemljo, Istro mila, te minutom šutnje u posvetu preminulom Svetom Ocu Papi Franji, prigodnim govorom, čestitkom organizatoru za doprinos ovom manifestacijom svojim kontinuitetom i stalnim rastom kvalitete i brojnosti ovogodišnjem statusu Istarske županije Europskom regijom sporta otvorio osobno istarski župan Boris Miletić, a prethodili su mu pozdravi i vozačima upućene želje uspješnih nastupa zamjenika porečkoggradonačelnika Uga Musizzae, predstavnika HAKS-a Daniela Šaškina i Edija Milokanovića, predsjednika Organizacijskog odbora, čovjeka najzaslužnijeg za uspjeh kontinuiteta i status ove renomirane automobilističke manifestacije na istarskom poluotoku.

Sredinom dana, uz kišom natopljeni asfalt, kratkom dionicom Frata-Rošini, nadomak Tara, vozio se Shakedown u kojem je sudjelovala tek 21 posada. Uz izostanak većine favorita, najboljim su se vremenom prikazali gosti iz Slovačke Robert Kolčak i Julius Lapdavsky (Škoda Fabia RS Rally2) ostvarivši vrijeme 1:36,300 minuta, što je za 3,4 sekunde bilo brže od jednih od favorita mađarske posade Antal Kovacs-Richard Csaki (Hyundai i20 N Rally2).

Bodovne konkurencije su, uz Prvenstvo Republike Hrvatske, Međunarodno zonsko prvenstvo Hrvatske, FIA CEZ Prvenstvo Srednjeeuropske zone, te po prvi puta znani i priznati međunarodni Mitropa Rally Cup za redovna i Historic vozila, te najveća novost TER – Tour European Rally, uz redovna i Historic vozila, a sudjeluju vozači Hrvatske, Slovenije, Italije, Mađarske, Njemačke, Austrije, Slovačke i Bugarske.

ISTARSKE POSADE U 15 TANDEMA

Rally Poreč uvijek je privlačio posebnu pažnju automobilista istarskih klubova, pa je tako i ove godine, a objadinjeni su kroz 15 različitih posada iz četiri kluba. Šest posada brani boje Autokluba Prorace Sveti Lovreč, u čijem se središtu i odvija jedna od šest dionica brzinskih ispita u dva „kružna“ prolaza, a nastupaju Marko Fakin-Aleksandar Radovčić (Renault Clio Rally5), Matteo Da Rin Spaletta-Manuela Mochiutti (Renault Clio RS), Andrea Grubica-Erik Kovačić (Renault Clio RS 2.0 16V), Lari Matošević-Roberto Cerin (Peugeot 106), Marko Užila-Mateo Ivančić (Peugeot 106) i Luka Kmet-Goran Kmet (Peugeot 106).

Autoklub Buzet Autosport predstavljaju četiri posade: Denis Močibob-Patrik Vivoda (Citroen DS3 R3 Max), Sanjin Prodan-Robi Malinarich (Renault Clio R3T), Marin Mikolj-Stefan Sinčić (Peugeot 106) i Manuel Kodelja-Manuela Ritoša Kodelja (Opel Adam), dok jedne od domaćina AKOK Skok racing 1993 predstavljaju posade: Rajan Gašparini-Bosiljko Čolak (BMW 328) i Lina Cukrov-Karlo Pelicar (Peugeot 106), dok Petar Fable nastupa sa suvozačem Matijom Gerecijem iz AK Delta Sport Zagreb. Trofejna posada Sandi Jugovac-Dorijano Milanović u Peugeotu 106 ponovo nastupa zajedno i brani boje pazinskog AK Istra racing teama, dok je član istog kluba Albert Ivančić suvozač Igoru Mandiću (AK Rugvica).

Sve ih očekuje izuzetno dug itinerer 508,98 km, od čega 106,54 km otpada na 12 brzinskih ispita raspoređenih na šest lokacija, a sve u organizaciji Autokluba Poreč Motorsport, suorganizaciji AKOK Skok racing 1993 i glavnog pokrovitelja Grad Poreč.

Autor: Miroslav Krpan

Objava U Poreču ceremonijalnim startom počeo 26. Rally Poreč pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

POREČ – Slovenska posada Rok Turk-Blanka Kacin, u prestižnom „Hyundai i20 R5“, uz najbolja vremena svih osam brzinskih ispita, ukupni su pobjednici međunarodnog „21. INA Rallya Poreč 2020.“, na kojem su protekla dva dana sudjelovale 64 posade iz Hrvatske, Slovenije,Italije i Austrije. Nimalo lakih osam brzinskih ispita, na četiri lokacije šireg porečkog okruženja, zahtjevale su od sudionika, usprkos izvrsnim suhim i sunčanim vremenskim uvjetima, vještinu i koncentraciju, ali i malo sreće, tim više jer je konkurencija, kako onih jačih i bržih automobila, tako i onih slabijih klasa, bila izuzetno jaka. Ne čudi, obzirom da je ovo bilo jedno od odlučujućih, treće u ovogodišnjem osiromašenom kalendaru i hrvatskog i slovenskog nacionalnog prvenstva, a izvrsnom organizacijom Autokluba Poreč Motorsport i suorganizatora AKORK Skok racing 1993, provedeno uz posebne epidemiološke mjere i uz minimalno prisustvo onih najvatrenijih ljubitelja brzina uz staze posebnih ispita.

Rok Turk i Blanka Kacin slovili su favoritima, poveli u startu, iz brzinca u brzinac sakupljali prednost i poslije 264 km itinerera, na 80-tak km BI, ostvarili ukupno vrijeme 42:01,1 minutu. Ugodno iznenađenje u samoj završnici priredio je trofejni dubrovačko-zagrebački tandem Niko Pulić-Davor Devunić vozeći „Ford Fiestu RC4“, probivši se na drugo mjesto ukupnog poretka sa samo jednom jedinom desetinkom prednosti ispred slovenske posade Aleš Zrinki-Rok Vidmar (Ford Fiesta R5). Ovim su rezultatom Pulić i Devunić, na 21. porečkom rallyu, upisali pobjedu ukupnog poretka za PH, ispred buzetsko-zagrebačke posade Viliam Prodan-Zoran Raštegorac, koji su prvi put nastupili u Ford Fiesti Rally 4 i osvojili peto mjesto, nepunu minutu bolje od posade Juraj Šebalj-Ivan Pogačić, svojevrsnih favorita za porečku pobjedu među hrvatskim posadama. Među prvih deset „generalke“ bilo je šest slovenskih i četiri hrvatske posade.

Do ciljne rampe, na porečkom parkiralištu Žatika, stigle su svega 43 posade. Uglavnom ubog tehničkih kvarova, ali i nekoliko izlijetanja, odustala je čak 21 posada. Teža oštećenja svojih automobila uspjeli su realizirati Slovenci Miklavčić-Černigoj i Grossi-Kavčić, te domaći Jugovac-Milanović i Matošević-Radovčić. Ovogodišnji porečki rally bio je pravi pomor za istarske posade, odustale su sve osim jedine plasirane na 33. mjestu ukupnog poretka Đusti-Muhamedali, u novom Peugeotu 208, ujedno petih klase 5 za PH.

U hrvatskom prvenstvu pobjeda klase 5 pripala je posadi Lončarić-Vojvodić ( AKK Sveta Nedelja,Subaru Impreza), klase 4 Katić-S.Rubinić (AK Opatija Motorsport,VW Polo), a klase 3 Mavričić-Puž (AK Opatija Motorsport, Renault Clio RS).

Kroz dva tjedna, i slovenske i hrvatske relijaše, očekuje nastup na posljednjem natjecanju sezone, Rallyju Idrija u Sloveniji, na kojem će se odlučivati konačan poredak „korona“ sezone.

Rezultati – ukupni poredak:
1. Turk-Kacin (Slovenija, Hyundai i20 R5)  42:03,1 minuta
2. Pulić-Devunić (AK Dubrovnik Racing, Ford Fiesta RC4) +2:23,9 minuta
3. Zrinski-Vidmar (Slovenija, Ford Fiesta R5) +2:24,0
4. Peljhan-Čar (Slovenija, Mitsubishi Lancer Evo IX) +2:35,2
5. V.Prodan-Z.Raštegorac (AK Opatija Motorsport, Ford Fiesta Rally 4) +2:37,5
6. Šebalj-Pogačić (AKK Sveta Nedelja, Toyota GT86 CS R3) +3:29,6
7. Szilagyi-Varadi (AK Delta Sport Zagreb, Peugeot 208 R2) +3:42,1
8. Podlesnik-Ilijaz (Slovenija, Ford Fiesta Rally 4) +4:01,5
9. Oblak-Vončina (Slovenija, Ford Fiesta Rally 4) +4:18,6
10. Ma.Mlinar-Mi.Mlinar (Slovenija, Peugeot 208 R2) +4:29,9 minuta

Autor: Miroslav Krpan

Objava 21. Ina Rally Poreč 2020: Pobjeda slovenske posade Turk-Kacin! pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Dok je bjesnio Drugi svjetski rat, Mario i njegov brat blizanac Aldo, rođeni su 28.02.1940. godine u Motovunu. Prvih sedam godina života proveli su u izbjegličkim kampovima, u vrlo teškim uvjetima. Kada je rat završio i kada je njihova domovina postala dijelom Jugoslavije, Mario i Aldo su spoznali sport koji će kasnije postati i odrednica Marijeva života.

Prava ljubav se rodila 1954. godine, kada je Mario posjetio VN Italije na stazi Monza, gdje su ga očarali fantastični zvuci tadašnjih bolida Lancije, Ferrarija i Maseratija i nevjerojatni krugovi velikana poput Juana Manuela Fangia i Alberta Ascarija. Upravo Ascari će kasnije postati Andrettijev uzor.

Iste godine kada je Ascari preminuo, Andrettijeva obitelj se preselila u Ameriku u potrazi za boljim životom. Od samog dolaska u Novi svijet, Andretti momci su pokušavali naći način da se uključe u automobilizam. S 18 godina, Aldo i Mario su se počeli utrkivati u starom Hudsonovom automobilu koji su sami pripremali od novca zarađenog u ujakovoj radionici. Na jednoj od utrka, 1959. godine, Aldo je imao sudar, pretrpio ozbiljne ozljede i više se nikada nije utrkivao. No, Mario nije odustajao.

Po više puta tjedno, nekada i s više utrka u jednom danu, nižući uspjehe iz dana u dan. Diljem Srednje Amerike rasturao je na prljavim stazama, ostavljajući protivnike daleko iza sebe. Malo po malo, postajao je sve bolji i ozbiljniji na kratkim, ovalnim stazama, konačno pokorivši druge divove pobijedivši na utrci Indianapolis 500. Svoju raznovrsnost i talentiranost je prezentirao širom američkih serija u utrkivanju, iščekujući svoju prvu ljubav, Formulu 1.

Na svom prvom nastupu na utrci Indianapolis 500, 1965. godine, Andretti je upoznao Colina Chapmana, tada vlasnika momčadi Lotus Formula 1 za koju je tada vozio veliki Jim Clark.

„Kada budeš spreman, javi mi se,“ odgovorio je tada Colin Chapman na Andrettijevu želju da se utrkuje u bolidima Formule 1.

Kada se, 1968. godine, Andretti osjetio spremnim, Chapman mu je osigurao bolid i mladi Amerikanac je debitirao najboljom startnom pozicijom na VN Sjedinjenih Američkih Država na stazi Watkins Glen. U narednim godinama vozio je za momčadi Lotusa, Marcha i Ferrarija, sa statusom privremenog vozača, bez punog angažmana u Formuli 1, balansirajući između američkih serija i Formule 1.

Mario Andretti je 1971. godine potpisao ugovor s momčadi Ferrari za sporadične i paralelne nastupe sa USAC serijom u kojoj se natjecao u Americi.

Na današnji dan, 06.03.1971. , trostruki USAC šampion Mario Andretti je na svom prvom nastupu za Formula 1 momčad Ferrari, na VN Južne Afrike i pobijedio.

Sezona 1971. je startala Velikom nagradom Južne Afrike. Kao i obično u to vrijeme, VN Južne Afrike se održavala na stazi Kyalami na teritoriju između Johannesburga i Pretorije. U odnosu na prethodnu godinu, napravljeno je dosta poboljšanja za utrku 1971. godine; izgrađene su nove tribine za gledatelje, a otvorene garaže su postale zatvorene.

U čast pokojnom Jochenu Rindtu nije se koristio broj 1 za bolid rezerviran za trenutnog svjetskog prvaka. Na bolidima su brojeve 2 i 3 nosili vozači momčadi Lotus, Emerson Fittipaldi i Rene Wisell. Za Ferrari su, u prošlogodišnjim 312B2 bolidima s brojevima 4, 5 i 6 nastupali Jacky Ickx, Clay Regazzoni i Mario Andretti. Na stazi uz Marija Andrettija su toga dana bili i drugi velikani Formule 1 poput Ronnieja Petersona, Jackieja Stewarta, Grahama Hilla i Dennyja Hulmea. Upravo je Denny Hulme vodio dobar dio utrke u svom M19 bolidu McLaren Forda.

Nakon niza događaja prije same utrke, od kojih je zapažena bila i utrka traktora i starih automobila, utrku su iz prvog startnog reda započeli Jackie Stewart, Chris Amon i Clay Regazzoni. Odmah iza njih, iz drugog startnog reda krenuo je Mario Andretti, rame uz rame s Emersonom Fittipaldijem. Stewart i Amon nisu startali baš najbolje, od samog početka Regazzoni je preuzeo vodstvo, dok su ga pratili Fittipaldi, Ickx i Rodriguez.

Na samom početku utrke, poredak se mijenjao iz minute u minutu. Andretti je bio tek na šestom mjestu. Hulme je napredovao i do 17. kruga je preuzeo vodstvo i vrlo sigurno se odmicao od bolida koji su bili iza njega. Sve je izgledalo kako će na istoj poziciji utrku privesti kraju. Vodio do 76. kruga od ukupno 79, dok je Andretti silno pritiskao pokušavajući ga sustići.

Trebala je to biti prva pobjeda za momčad McLaren od VN Meksika 1969. godine. Kad je već bio spreman proslaviti pobjedu, samo četiri kruga prije kraja utrke, ovjes Hulmeovog McLarena počeo je stvarati probleme i Novozelanđanin je izgubio kontrolu nad bolidom. Hulme je pokušao probleme s ovjesom podnijeti stoički i nije odustajao od utrke, međutim znatno je usporio, te je ubrzo morao skrenuti u boks. Regazzoni je preuzeo vodstvo s druge pozicije, ali ga je uskoro izgubio u korist Johna Surteesa koji je bio iza njega. Ubrzo je i Andrettijev Ferrari prošao ispred Surteesa. Nekoliko preostalih krugova Andretti je proveo na čelu kolone i tako osvojio svoju prvu pobjedu u Formuli 1.

Sve do 1976. godine, Andretti je balansirao karijeru u Formuli 1 s karijerom u USAC seriji, da bi se, konačno, 1976. godine posvetio Formuli 1. Pridružio se momčadi Lotus i sve je izgledalo kao put prema slavi u Formuli 1.

Andretti i njegov šef u Lotusu Chapman nisu imali baš sjajan odnos i vrlo često su se svađali, no kasnije su razvili produktivno partnerstvo kakvo su nekad imali Chapman i Clark. Iako je Andretti bolid Lotus 77 smatrao nepredvidivim i nesigurnim za voziti, uspio je s njim pobijediti na posljednjoj utrci sezone 1976., na VN Japana. Kako je to bila prva pobjeda za Lotus u proteklih pet godina, ista je Chapmana inspirirala da za Andrettija napravi još bolji bolid, kojim će Andretti u narednim sezonama pobjeđivati. U konačnici, s inovativnim Lotus 79 bolidom, Mario Andretti je 1978. godine postao svjetski prvak u Formuli 1.

„Ako se sve čini u redu, onda jednostavno ne ideš dovoljno brzo“, govorio je Mario Andretti.

Nakon toga, Chapmanovi bolidi više nisu bili kao prije, te je nakon još dvije neproduktivne sezone u Lotusu Andretti otišao u Alfa Romeo momčad, da bi tamo izdržao još dvije izgubljene godine, nakon kojih je i napustio Formulu 1 i vratio se utrkivanju u Americi. Još jednom nije odolio i 1982. godine je na nagovor Enza Ferrarija gostovao na VN Italije na stazi Monza, na kojoj se kao tinejdžer i zaljubio u Formulu 1. Tada, već 42-godišnji Andretti se sa svojim Ferrarijem kvalificirao na najbolju startnu poziciju i završio utrku na impresivnom trećem mjestu.

Na današnji dan, s malim zakašnjenjem, čestitamo gospodinu Andrettiju 80. rođendan i prisjećamo se njegove prve pobjede i impresivne karijere u automobilizmu koja je, između ostalog, i uključivala:

– Četiri naslova Indy Car nacionalnog prvaka (1965, 1966, 1969, 1984)
– Naslov svjetskog prvaka u Formuli 1 (1978)
– Pobjede na utrci Daytona 500 (1967) i Indianapolis 500 (1969)
– Trostruku pobjedu na utrci 12 sati Sebringa (1967, 1970, 1972)
– Naslov USAC nacionalnog prvaka na prljavim stazama (dirt track) (1974)
– Pobjedu na Međunarodnoj utrci šampiona (IROC) (1979)
– Proglašenje vozačem godine u tri različita desetljeća (1967, 1978, 1984)
– Imenovanje vozačem stoljeća od strane asocijacije novinara (prosinac 1999) i magazina RACER (siječanj 2000)
– Najviše osvojenih pole pozicija u Indy Car seriji (67)
– Činjenicu da je vozač koji je u Indy Car seriji pobjeđivao u četiri različita desetljeća, kao i jedini vozač koji je pobijedio na utrkama Indy 500, Daytona 500 i osvojio naslov svjetskog prvaka u Formuli 1
– Odvezenih 879 različitih utrka, 111 pobjeda i 109 najboljih startnih pozicija u periodu 1961. do 2000. godine
– 12 pobjeda, 19 pobjedničkih postolja, 18 najboljih startnih pozicija, 180 bodova i jedan naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. 

Objava Mario Andretti: Živa legenda Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

U nastavku pogledajte reportažu emitiranu u emisiji “Rotor” na Kreator TV-u:

Objava Video: Rally Day Due Castelli 2020. pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.