Povodom Dana žena prisjetimo se ljepšeg spola u sportu koji svi volimo.

Maria Teresa de Fillippis

Svjetsko prvenstvo Formule 1 trebalo je krenuti u tek svoju devetu sezonu, a te prve sezone bile su izuzetno opasne po život. Ipak, to nije spriječilo Mariu da se u svom privatnom Maseratiju 250F pokuša kvalificirati za VN Monaka 1958. godine. U svom pokušaju nije uspjela, ali ipak je bila u uvaženom društvu jer kvalifikacije tada nije prošao ni Bernie Ecclestone. Maria usprkos neuspjehu nije odustajala.

Spa-Francorchamps je tih godina bila strašna staza, ali de Fillippis se uspjela kvalificirati na 19. mjesto, a utrku završiti na desetom. Taj rezultat omogućio joj je još dva nastupa te sezone – u Portugalu i u Monzi, ali niti jednu utrku nije uspjela završiti zbog problema s motorom.

De Fillippis se natjecala i u nekoliko utrka izdržljivosti poput Targa Florioa i Mille Miglia. U davnom intervjuu za Red Bulletin je priznala kako je tada bilo žestokih predrasuda i pitanja što žena radi ovdje. Međutim, Maria je imala i jednog koji joj je konstantno pružao podršku. Bio je to peterostruki svjetski prvak, Juan Manuel Fangio.

De Filippis je ipak odlučila kako 1959. godine više ne vrijedi preuzimati toliki rizik utrkivanja. Njen prijatelj Jean Behra poginuo je tijekom utrke u Berlinu, a upravo njegov Porche je Maria koristila u svom drugom pokušaju da se kvalificira na VN Monaka.

“To je za mene bio najtragičniji trenutak jer je poginuo u utrci u kojoj sam ja trebala nastupati,” priznala je de Fillipis novinaru Observera 2006. godine.

Dvadeset godina nakon odlaska iz motorsporta, de Fillipis se priključila Međunarodnom klubu bivših vozača Formule 1, a 1997. je postala i potpresjednica istog kluba.

Preminula je 8. siječnja 2016. u dobi od 89 godina.

Lella Lombardi

Nakon odlaska Marie Terese de Fillipis, Formula 1 bila je 15 godina bez vozačice. Međutim, onda se pojavila Talijanka Lella Lombardi koja je prekinula taj niz godina.

Lombardi je u Formulu 1 došla 1974. godine i imala je tek jedan pokušaj za kvalifikacije. Te godine vozila je za Brabham, ali nije se uspjela kvalificirati za VN Velike Britanije.

Iduća godina bila je puno bolja za Lellu. Vozeći za March i Williams uspjela se kvalificirati za 11 utrka. U Južnoafričkoj republici nije završila utrku, ali je u Montjuic Parku na VN Španjolske završila šesta. Time je Lombardi i dan danas jedina vozačica koja je došla do bodova u Formuli 1.

Lombardi je između 1974. i 1976. u utrku startala 12 puta, a potom se prebacila u seriju sportskih automobila gdje se utrkivala do 1986. godine.

VN Austrije 1976., gdje je Lombardi završila 12., ostaje za sada zadnja utrka u kojoj se muškarcima na startnom gridu pridružila žena.

Divina Galica

Lombardi se 1976. godine nije uspjela kvalificirati za VN Velike Britanije. Iste godine, na istom mjestu nalazila se Britanka Divina Galica. Bilo je to prvi put i do sada posljednji put da su se u kvalifikacijama našle dvije vozačice. Galica se baš kao i Lombardi nije uspjela kvalificirati za utrku.

Galica se vratila 1978. godine i pokušala još dva puta, ali se nije uspjela kvalificirati ni u Argentini ni u Brazilu.

Desire Wilson

Dvije godine nakon Galice, Južnoafrikanka Desire Wilson pokušala se kvalificirati za utrku Formule 1 i postati prva vozačica nakon Lombardi koja će startati. Wilson je pokušala u kvalifikacijama za VN Velike Britanije 1980. godine, ali nije uspjela. Wilson se nakon tog pokušaja više nije vraćala u Formulu 1, ali se natjecala u 24 sata Le Mansa, Daytoni, Sebringu, Indianapolis 500 seriji i nekoliko drugih.

Giovanna Amati

Dvanaest godina je prošlo od pokušaja Desire Wilson, a onda se pojavila još jedna vozačica koja se pokušala umiješati među muškarce. Amati je 1992. vozila za Brabham i u prve tri utrke sezone (Južna Afrika, Meksiko, Brazil) pokušala se probiti u startni poredak. Talijanka nije uspjela niti u jednom pokušaju i tada je nastupio period od čak 22 godine bez vozačice u bolidu Formule 1 u pokušaju kvalifikaciranja za utrku.

Rastući trend

Do kraja 20. stoljeća više nije bilo vozačica koje su sjele u bolid pa odradile bar testne vožnje za momčadi Formule 1. Tek je 2002. Sarah Fisher odradila demonstracijsku vožnju za McLaren nakon prvog slobodnog treninga za VN SAD-a, a ozbiljniju ulogu u jednoj momčadi je tek 2005. dobila Katherine Legge koja je na Vallelungi testirala za Minardi.

Nakon toga, žena opet nije bilo u Formuli 1 do 2012. kada je Williams potpisao Susie Wolff kao razvojnu i testnu vozačicu, a tada negdje kreće slabi, ali ipak rastući trend sve češćeg pojavljivanja žena za volanom F1 bolida. Marussia je tada potpisala i Mariu de Villotu koja je testirajući bolid pretrpila teške ozljede. De Villota je preminula 2013. nakon srčanog zastoja koji je posljedica teških ozljeda iz nesreće.

I u novoj eri Formule 1 se nastavilo sve češće pojavljivanje vozačica. Godine 2014. Sauber je potpisao Simonu de Silvestro kao ‘povezanu’ vozačicu, a iste godine je Susie Wolff odradila dva slobodna treninga za Williams te je postala prva žena od 1992. i Giovanne Amati koja je sudjelovala u trkaćem vikendu Formule 1. Wolff je vožnje na slobodnim treninzima odradila i 2015., a iste godine je i objavila kraj karijere. Godine 2015. je Lotus potpisao Carmen Jordu u dogovoru koji je uključivao vožnje bolida, ali zbog propasti momčadi, taj dogovor nije ispunjen.

Posljednja u nizu je Tatiana Calderon koju je Sauber potpisao kao razvojnu vozačicu prije samo nekoliko dana.

Iako Formula 1 ostaje dosta zatvoren sport isključivo za muškarce, primjećujemo kako momčadi sve više prepoznaju vozačke talente i kod žena. Nažalost, događa se da ta potpisivanja znaju biti tek za promotivne svrhe. Nadajmo se brzom afirmiranju vozačica u Formuli 1, kao što su afirmirane stručnjakinje poput Claire Williams, Monishe Kaltenborn ili Ruth Buscombe.

Upravo iz tog razloga, poticanja žena u motorsportu, Susie Wolff je osnovala inicijativu ‘Dare to be different’.

www.daretobedifferent.org

Objava Dan žena: Vozačice u Formuli 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Neki od njezinih bivših suparnika na stazi nisu bili impresionirani Lotusovim potezom, sugerirajući da je Jorda u Formulu 1 došla zbog spola, izgleda i marketinške utrživosti. Jedan od najupečatljivijih komentara jest komentar njenog bivšeg momčadskog kolege Roba Cregana:

”Jorda ne zna razviti rolu filma, a kamoli će razvijati F1 bolid. U Formuli 1 se sve vrti oko novca i grabljenja lažnih pozicija.”

Međutim, Jorda niti malo ne sumnja u svoj talent i uspjeh, stoga je u najnovijem medijskom istupu odgovorila svim svojim kritičarima.

”Formula 1 je puna ljumobore. Rob je očigledno ljubomoran što sam ja ovdje, a on nije. Ja mu želim sve najbolje, to je sve što mu mogu reći”, kazala je Carmen za njemački Bild.

Lotus je objavio da će Španjolka raditi na simulatoru, prisustvovati svim Grand Prix utrkama, te u konačnici voziti novi E23.

”Prvo moram shvatiti kako funkcionira momčad, a F1 superlicenca za sada može pričekati.”

Objava Jorda odgovorila ‘ljubomornim’ rivalima pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.