Organizatori utrke u Mađarskoj prošle su godine fanovima pružili priliku glasati o imenima zavoja na stazi Hungaroring. No, uključeni su bili i predstavnici medija te stručnjaci, uključujući i profesionalce iz svijeta automoto sporta koji rade na stazi još od prve utrke Formule 1 održane 1986. godine.

Dio zavoja nazvan je po vozačima, a među njima je i jedan još uvijek aktivan – Lewis Hamilton. On, Nigel Mansell i Jean Alesi ostavili su otiske svojih ruku, koji će biti postavljeni u izletnim zonama zavoja nazvanih po njima. “Svoje” su zavoje još dobili Nelson Piquet, Michael Schumacher i Ayrton Senna.

Prvi zavoj je nazvan Piquet jer je Nelson bio pobjednik prvih dviju utrka na Hungaroringu. Drugi zavoj zove se Hamilton. Britanac je rekorder staze s osam pobjeda i devet najboljih startnih pozicija, a možda ovog vikenda još poboljša taj učinak. Zavoj broj tri dobio je naziv Spring (proljeće) prema Dolini tri proljeća u kojoj se staza nalazi.

Četvrti zavoj je Mansell. Nigel je na Hungaroringu potvrdio naslov svjetskog prvaka 1992. godine. Zavoj br. pet – Mogyorod, prema naselju u blizini staze. Zavoji šest i sedam nazvani su Driving Center, a zavoji osam i devet Buda/Pest. Desti zavoj nosi ime Dunav.

Preostala četiri zavoja ponovno su nazvana po vozačima. Zavoj br 11. među fanovima je ionako bio poznat kao Alesijev zavoj, a sada je i službeno dobio taj naziv. Slijede zavoji Schumacher i Senna po još dvojici velikana Formule 1, a posljednji zavoj je Szisz u čast Ferenca Szisza, mađarskog inženjera i vozača te pobjednika prve Grand Prix utrke vožene u Francuskoj 1906. godine.

Objava Zavoji Hungaroringa dobili nova imena pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Radi se o ljubimcu francuske industrije (a i države) – Renaultu, gdje su se unatoč započetom razvoju pogonske jedinice za 2026. ipak odlučili za prekid programa razvoja. Momčad ostaje, ali pogonjena Mercedesovom pogonskom jedinicom.

Renault će ostati zapisan u povijesti Formule 1 kao pionir turbo motora, tj. proizvođač koji je započeo prvu turbo eru ovoga sporta krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Ideja dvostrukih turbopunjača seže do svibnja 1978., kada su šef momčadi Jean Sage i sponzor François Guiter razgovarali u paddocku u Zolderu u Belgiji uoči utrke tog vikenda s Porscheovim vozačem Rolfom Stommelenom koji je već imao iskustva iz Porscheovog 935 trkaćeg automobila.

Prva usporedna testiranja dvostrukog turbopunjača u bolidu održana su u Dijonu, na stazi opremljenoj šikanama kako bi se pokazale razlike između dvaju rješenja u ponašanju pri ubrzanju i odzivu. Dakle, testirane su i uspoređene sve moguće verzije s originalnim sustavom s jednim turbom. Verzije s dvostrukim turbom dale su rezultate koji su jasno favorizirali ovu vrstu instalacije u odnosu na verziju s jednim turbom.

No, debitantski nastup dvostrukog turbopunjača u Monaku 1979. nije bio uspješan, s jednim bolidom izbačenim nakon sudara i drugim koji nije bio klasificiran. Prije sljedeće utrke u Dijonu, staza je ugostila test guma, tijekom kojeg je Renault jedan bolid podvrgnuo simulaciji utrke od 189 milja. Na jedinoj dugoj ravnici izmjerena je brzina 30 km/h veća od svega što smo se dotad testiralo. Bio je to znak da će svima uskoro trebati turbopunjači.

Tadašnja konfiguracija Renaultovog turbo motora nudila je više od 600 KS, dok su atmosferski motori jedva prelazili 525 KS. Na toj Velikoj nagradi Francuske 1. srpnja Jean-Pierre Jabouille je srušio rekord kruga i osvojio pole position, s Reneom Arnouxom uz sebe u prvom startnom redu, te na kraju pobijedio ispred Gillesa Villeneuvea.

Ta utrka i ta pobjeda se ujedno i smatra pravim početkom turbo ere Formule 1:

“Ovo je jedinstven trijumf za Francusku jer se dogodio na Velikoj nagradi Francuske u Dijonu, pobijeđenoj s potpuno francuskim bolidom i francuskim vozačem za upravljačem.”

Niki Lauda

Nije to naravno bila nikakva dominacija jer trebalo je mnogo toga uskladiti i usavršiti. Renault je imao tehničku prednost, ali ju nije znao iskoristiti. Bilo je tu loše pouzdanosti, nedostatka vrhunske aerodinamike kao i organizacijskih previranja – nažalost viđenih i u novijoj (nedavnoj) povijesti.

Renault je tu uveo još i brojne inovacije poput elektroničkog sustava paljenja, razvoj naprednih Garretovih turbo komponenti, prvi blown diffuser i primjerice sustav za smanjenje turbo-laga. Posljednje sezone (1985.) tvorničkih Renaultovih nastupa (sve do kupnje Benettona 2000.), snaga u utrkama bila je 810 KS, dok se za kvalifikacije moglo izvući i 1200 KS.

Ligier i Lotus koristili su Renaultove motore od 1984. do 1986., dok ih je izvorni kupac, a potom i kritičar Ken Tyrrell, ugradio 1985. i 1986. Najuspješniji klijent tih EF4 motora 1984. bio je Lotus, čiji su vozači s modelom 95T šest puta završili na postolju. V6 je odveo Elija de Angelisa i Lotus-Renault do trećeg mjesta u oba svjetska prvenstva te godine. Ayrton Senna ostvario je četiri pobjede u Lotus-Renaultima. Njegova prva, od ukupno 41, došla je s pole positiona na Velikoj nagradi Portugala 21. travnja 1985.

Da Renault kao tadašnji autsajder nije skočio u nepoznato s potencijalnim alternativama za atmosferu, primjena turbopunjača bi ostala vjerojatno slabije istražena, tj. kasnila u razvoju. Nije da nitko nije znao za mogući potencijal, ali također nitko od tada slavnih proizvođača to nije imao niti razloga pokušati razvijati.

Nastavno na stjecanje tolikog znanja unutar tvrtke koje je okupilo mladu i neiskusnu skupinu ljudi, bačenu u dotad tehnički neistražen program, uslijedio je maestralan uspjeh 90-ih godina prošlog stoljeća. Između 1992. i 1997. godine, Renaultovi V10 motori (ovog puta atmosferski) osvojili su 6 uzastopnih konstruktorskih naslova i 5 vozačkih naslova.

U novom tisućljeću ponovno su uslijedile oscilacije. No, i to se opet trebalo desiti kako bi se ostvario povijesni uspjeh. Povratak 2001. s radikalnim V-kutom od 111 stupnjeva imao je za cilj sniziti težište motora, ali motoru je nedostajalo snage u usporedbi s ostalim jačim proizvođačima.

Pojavila se tada i tvrdnja Jeana-Jacqueasa Hisa, tadašnjeg šef razvoja motora, koji je iznio vrlo specifične i ozbiljne optužbe o industrijskoj špijunaži početkom 2000-ih, povezujući ih s bivšim agentima istočnonjemačke tajne policije (Stasi). Tvrdio je da su bivši pripadnici spomenute tajne policije izvršili čin špijunaže i pristupili projektnim dokumentima za RS21 V10. Prema njegovim riječima, hakeri su upali u informacijski sustav u srpnju 2000. godine i ukrali nacrte i podatke o dizajnu tadašnjeg radikalnog 111° V10 motora.

Renault je i dalje ustrajao s motorom širokog kuta prije nego što je 2004. prešao na konvencionalniji V-kut od 72 stupnja. Uspjeh je došao u posljednjoj godini V10 motora, zahvaljujući naslovima Fernanda Alonsa 2005., te u prvoj godini s V8 motorima 2006. V8 motori donijeli su još više pobjeda s Red Bullom, jer je štedljivi RS27 pogonio Sebastiana Vettela do četiri uzastopna naslova – prije nego što se Formula 1 ponovno vratila turbopunjenoj formuli.

U 12 sezona s aktualnom konfiguracijom pogonskih jedinica, temeljenom na 1,6-litrenom V6 motoru s turbopunjačem i dva sustava povrata energije, Renault se nikada nije u potpunosti oporavio od lošeg starta 2014. Poput Mercedesa, Renault je u prvoj godini turbo-hibridne ere opskrbljivao četiri momčadi: Red Bull, Toro Rosso, Lotus i Caterham.

No, nakon propasti Caterhama i odluke Lotusa da prijeđe na Mercedes nakon očajne sezone, samo su Red Bullove momčadi nastavile koristiti Renaultove pogone. Ali, odnos je postajao sve napetiji, uz gotovo tjedne špekulacije o raskidu zbog stalnog gubitka performansi. Renault se ipak osigurao ponovnom kupnjom Lotusa i povratkom u tvorničku operaciju kakva je nekoć bila.

Nakon svađa Christiana Hornera i Cyrila Abiteboula koje su uglavnom izgledale poput sudara dva velika ega, prvo je Toro Rosso 2018., a zatim i matični Red Bull 2019. prešao na Hondinu pogonsku jedinicu. Iako se pouzdanost kroz godine poboljšavala, Renault nikada nije uistinu uspio ukloniti zaostatak od 30–40 KS u odnosu na ostale pogone na gridu.

Francuski proizvođač nije mogao tada naknadno razviti motor i nadoknaditi taj zaostatak zbog sustava razvojnih tokena, a iza njegovog striktnog provođenja stajao je prvenstveno Mercedes, uz podršku FIA-e (ne i Bernija Ecclestonea i Ferrarija) i tadašnjih pravila o zamrzavanju razvoja.

Godine 2021. Renault donosi veliku stratešku odluku te F1 momčad postaje marketinška platforma za oživljavanje marke Alpine, te se sukladno tome i vidno manje koristio sam naziv Renault. Pala je i pobjeda te godine vožnjom Estebana Ocona u Mađarskoj. Bio je tu i povratnik Fernando Alonso, ali većih uspjeha nije bilo. Nije se loše započela ni 2022. godina s novim setom tehničkih pravila, ali organizacijska neurednost utjecala je loše rezultate.

Francuski div s 169 pobjeda u Formuli 1 i 12 konstruktorskih naslova, odlazi na, nadajmo se, samo kratku pauzu u ovom sportu. Prema obrascu navedenih prethodnih prekida sudjelovanja, povratak je moguć kada Formula 1 prijeđe na novu konfiguraciju motora oko 2030.

Izvori: MotorSport Magazine, autosport.com

Objava Renault: Odlazak giganta do sljedećeg povratka pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Velika nagrada Monaka bila je dio prvog Svjetskog prvenstva u Formuli 1 1950. godine. Iduće četiri godine nije bila u F1 kalendaru, no vratila se 1955. pa zadržala svoje mjesto sve do danas. Jedina godina u kojoj nije održana bila je 2020. zbog pandemije.

Vlasnik rekordnog broja pobjeda na zavojitoj uličnoj stazi u Monte Carlu je Ayrton Senna sa šest trijumfa, dok su utrku po pet puta osvajali Graham Hill i Michael Schumacher. Poseban trenutak dogodio se 2024. kad je pobijedio domaći vozač Charles Leclerc. Od aktivnih vozača pobjeđivali su u Kneževini Fernando Alonso, Lewis Hamilton, Max Verstappen i ove godine Lando Norris.

Utrka u Monte Carlu definitivno je specifična postaja u kalendaru. Naglasak stavlja na kvalifikacije, budući da su pretjecanja u utrci praktično nemoguća. Zbog toga mnogi smatraju da Velika nagrada Monaka nije prikladna današnjoj Formuli 1, no čelne ljude sporta takva razmišljanja očito ne smetaju, budući da je s organizatorima monegaškog Grand Prixa produžen ugovor sve do 2035. godine.

“Ulice Monaka odjekuju zvukom Formule 1 od najranijih dana ovog sporta, stoga mi je drago najaviti produljenje ovog fantastičnog događaja do 2035. godine“, rekao je predsjednik i izvršni direktor F1 Stefano Domenicali.

“To je kultna utrka koju vole svi vozači i navijači, s jedinstvenom vibrom zahvaljujući svojoj lokaciji u najglamuroznijoj kneževini na svijetu. Želio bih posebno zahvaliti Njegovoj Kraljevskoj Visosti, princu Albertu II. od Monaka, Michelu Boeriju, predsjedniku Automobilskog kluba Monaka i svima koji su sudjelovali u osiguravanju dugoročne budućnosti ovog povijesnog partnerstva.“

Objava Novi ugovor za Veliku nagradu Monaka sve do 2035. pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Svi prvaci iz Brazila ostvarili su taj pothvat više od jednom. Emerson Fittipaldi je prvi Brazilac koji je osvojio naslov svjetskog prvaka, 1972. i 1974. godine. Nelson Piquet je to uspio jedan put više, osvojivši tri naslova tijekom osamdesetih i tako postavši prvim trostrukim prvakom iz Brazila. Ayrton Senna je, kad je osvojio svoj treći naslov prvaka 1991. godine, postao najmlađi trostruki prvak u povijesti do tad.

What a moment #OnThisDay in 1991, Ayrton Senna won his first #BrazilGP #F1 pic.twitter.com/UqPJN4exRK

— Formula 1 (@F1) March 24, 2020

Upravo je Ayrton Senna jedan od najpoznatijih vozača Formule 1 svih vremena, a njegov utjecaj na sport ostao je velik i nakon njegove prerane smrti. Vrlo često ga se smatra i jednim od najboljih vozača Formule 1 ikad. Rođen 1960. godine u Sao Paulu, Senna je postao legenda zahvaljujući svom nevjerojatnom talentu i hrabroj vožnji. Karijeru u Formuli 1 započeo je 1984. godine s ekipom Toleman, no najveći uspjeh postigao je vozeći za Lotus, McLaren i na kraju za Williams. Senna je osvojio tri naslova svjetskog prvaka (1988., 1990. i 1991. godine) vozeći za McLaren. Poznat je po svojoj nevjerojatnoj brzini u kvalifikacijama i dominaciji u kišnim uvjetima. Nažalost, njegova karijera završila je tragično kada je poginuo u nesreći tijekom Velike nagrade San Marina 1994. godine. Njegova smrt potaknula je poboljšanja sigurnosnih standarda u Formuli 1, a Senna je ostao simbol izvrsnosti, hrabrosti i ljubavi prema utrkivanju.

Emerson Fittipaldi, rođen 1946. godine u Sao Paulu, bio je prvi Brazilac koji je osvojio naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Njegov uspjeh bio je inspiracija za generacije brazilskih vozača koji su kasnije slijedili njegov put. Fittipaldi je 1972. godine osvojio svoju prvu titulu vozeći za Lotus, čime je postao najmlađi prvak u povijesti Formule 1 u to vrijeme. Drugi naslov osvojio je 1974. godine vozeći za McLaren, čime je učvrstio svoj status jednog od najboljih vozača. Nakon svoje uspješne karijere u Formuli 1, Fittipaldi se natjecao u američkoj IndyCar seriji, gdje je također bio uspješan. Njegova svestranost i dugogodišnja karijera učinili su ga jednim od najcjenjenijih vozača u povijesti automobilizma.

Emerson Fittipaldi, Lotus-Ford, Brands Hatch, 1972. #F1 pic.twitter.com/ONARA1tH0O

— F1 Images (@F1_Images) October 25, 2018

Nelson Piquet je trostruki svjetski prvak koji je svojim vozačkim vještinama i taktikom postigao uspjeh u Formuli 1. Rođen 1952. godine u Rio de Janeiru, Piquet je postao prvak 1981., 1983. i 1987. godine. Njegov prvi i drugi naslov osvojio je vozeći za Brabham, dok je treći naslov osvojio s ekipom Williams. Poznat po svojoj tehničkoj stručnosti i agresivnom stilu vožnje, Piquet je bio jedan od najvještijih vozača svoje generacije. Također je bio poznat po svom smislu za humor i ponekad kontroverznim izjavama, što je dodatno povećalo njegovu popularnost među obožavateljima.

Jedan od vozača s najdužim stažom u povijesti Formule 1 je Rubens Barrichello. Rođen 1972. godine u Sao Paulu, Barrichello je u Formuli 1 proveo gotovo dva desetljeća. Iako nikada nije osvojio naslov svjetskog prvaka, bio je poznat po svojoj dosljednosti i posvećenosti sportu. Barrichello je vozio za nekoliko timova, uključujući Ferrari, s kojim je ostvario neke od svojih najboljih rezultata i bio timski kolega slavnog Michaela Schumachera. S Ferrarijem je bio u borbi za naslov prvaka, ali je često završavao kao drugi. Njegova lojalnost i vještina učinili su ga omiljenim među navijačima, a njegova karijera ostaje jedna od najimpresivnijih u povijesti Formule 1.

Rubens Barrichello, Ferrari F-2000 3.0 V10. GP Alemania 2000.#F1 pic.twitter.com/J8aeCy7SYp

— Legendary F1 (@LegendarysF1) December 1, 2017

Posljednji uspješniji Brazilac na gridu bio je Felipe Massa, rođen 1981. godine u Sao Paulu, jedan od perspektivnijih brazilskih vozača nakon Ayrtona Senne. Massa je skoro osvojio naslov svjetskog prvaka 2008. godine vozeći za Ferrari, no u dramatičnoj završnici sezone izgubio je naslov za samo jedan bod od Lewisa Hamiltona. Massa je bio poznat po svojoj brzini i strasti prema utrkivanju, a tijekom svoje karijere pokazao je nevjerojatnu borbenost. Nakon Ferrarija, Massa je prešao u ekipu Williams, gdje je također postigao solidne rezultate. Njegova upornost i sportski duh ostavili su traga među ljubiteljima Formule 1.

Ukupno 32 vozača iz Brazila koja su nastupali u Formuli 1 ostvarili su 101 pobjedu u ovom natjecanju. Najviše pobjeda ostvario je Senna, njih 41. Fittipaldi je prvi Brazilac koji je pobjeđivao u Formuli 1, a posljednju pobjedu ovoj zemlji donio je Rubens Barrichello, 2009. godine. Za Brazil je također nastupao i sin svog mnogo poznatijeg oca, Nelson Piquet mlađi, u periodu od 2008. do 2009. godine, no bez većih uspjeha.

Da utrkivanje kola venama, mislio je i Bruno Senna, Ayrtonov nećak, no njegova kratka karijera završila je s 33 osvojena prvenstvena boda. Kad je Massa s krajem sezone 2017. godine otišao u mirovinu, 2018. bila je prva sezone bez Brazilaca na gridu još od 1969. Otad je samo tijekom sezone 2020. nastupao vozač iz Brazila, Emersonov unuk Pietro, bez iti jednog osvojenog boda.

Heartbreak for Felipe Massa , miracle for Lewis Hamilton!

A throwback to the 2008 Brazilian Grand Prix that still gives you goosebumps! #F1 #Formula1 #BrazilGPpic.twitter.com/pJCCWi5Kx6

— Extreme Cars (@extremecars__) October 29, 2024

Brazil je dao mnoge izvrsne vozače koji su ostavili dubok trag u Formuli 1. Od Emersona Fittipaldija do Ayrtona Senne, Nelsona Piqueta, Rubensa Barrichella i Felipea Masse, brazilski vozači osvajali su naslove i srca obožavatelja širom svijeta. Iako trenutačno nema brazilskih vozača na vrhu Formule 1, nasljeđe koje su ovi vozači ostavili traje i inspirira nove generacije u Brazilu i širom svijeta.

Naslovna fotografija: Wikipedia – Instituto Ayrton Sennaderivative work: Karpouzi

Objava Hometown Heroes: Brazil pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Sezona Formule 1 počela je na Bliskom Istoku, zatim se otisnula do Australije i Dalekog Istoka, da bi prije dva tjedna svratila do Floride. Konačno, došao je red i na prvu europsku utrku u 2024. godini, a nju će ugostiti legendarna Imola.

Na stazi Enza i Dina Ferrarija prvi se put jedna utrka Formule 1 održala 1980. godine, tada za Veliku nagradu Italije. Onda se od 1981. do 2006. na toj lokaciji održavala Velika nagrada San Marina, a nakon duge stanke, Imola je opet ugostila Formulu 1 zahvaljujući kaosu uzrokovanom pandemijom koronavirusa, 2020. godine. Službeni naziv ovosezonske utrke pomalo je nakaradan: Formula 1 MSC Cruises Gran Premio del Made in Italy e dell’Emilia-Romagna 2024.

Iz prošlosti F1 utrkivanja u Imoli, izdvojiti možemo da je vlasnik rekordnog kruga Lewis Hamilton (1:15,484 u Mercedesu 2020.), vlasnik najviše najboljih startnih pozicija nikad prežaljeni Ayrton Senna (8), dok je najviše pobjeda na toj stazi proslavio Michael Schumacher (7). Od povratka Imole u kalendar, po jedan pole position upisali su Valtteri Bottas, Lewis Hamilton i Max Verstappen, dok su u utrkama pobjeđivali Lewis Hamilton jednom i Max Verstappen dva puta.

U Imoli su viđene neke najspektakularnije bitke u povijesti Formule 1, poput one između Michaela Schumachera u Ferrariju i Fernanda Alonsa u Renaultu 2005. i 2006. godine.

Two years, two legends, two iconic battles #F1 #ImolaGP pic.twitter.com/abJ1epp20u

— Formula 1 (@F1) May 12, 2024

Krug stazom dugačak je 4909 metara i uključuje 18 zavoja. Tek je jedna DRS zona koja se proteže od startno-ciljnog pravca pa do zavoja broj 2 i tu se odvija najviše napada i pretjecanja. Tijekom prošlog izdanja utrke 2022. godine (lani je utrka odgođena zbog obilnih kiša i poplava) odrađeno je 55 pretjecanja.

Staza obiluje poviješću i nekakvim ‘old school’ štihom, a među vozačima je generalno itekako popularna i voljena. Njihovo vozačko umijeće u Imoli se stavlja na kušnju jer izletne zone nisu velike, oko staze su travnate ili makadamske površine, tako da se skoro svaka pogreška skupo plaća. Ono što će pozdraviti brojni fanovi Formule 1, uoči ovogodišnje utrke dodatno su izmijenjene određene izletne zone i umjesto asfaltnih površina postavljene su šljunčane klopke (npr. na izlazu iz zavoja Piratella, na vanjskoj strani zavoja Acqua Minerali, na izlazu iz Variante Alta).

Što se satnice tiče, nakon onih ranojutarnjih zbivanja po Aziji i onda kasnovečernjih u Miamiju, napokon će europska publika doći na svoje. Isto tako, nakon dva uzastopna sprint vikenda, vraćamo se klasičnom rasporedu. U petak su dva slobodna treninga, u 13:30 i u 17 sati. U subotu će treći trening početi u 12:30, a kvalifikacije u 16 sati. Nedjeljna utrka na rasporedu je u 15 sati.

Vremenski uvjeti uglavnom bi trebali biti stabilni. Oborina ne bi trebalo biti, a najviša dnevna temperatura zraka bit će oko 25 stupnjeva Celzija. Ipak, nije sasvim isključena mogućnost kakvog pljuska, a prognoze sugeriraju da su najveće šanse za tako nešto u nedjelju. Tko zna, možda utrka dobije kišni začin.

Naravno, bude li kakvih kišnih iznenađenja, vozači će koristiti Pirellijeve gume sa zelenim ili plavim oznakama. U suprotnom, za suhu podlogu imat će najmekše gume iz spektra talijanskog proizvođača. Smjesa C3 bit će u ovom slučaju hard, C4 medium i C5 soft. Ista je to raspodjela kao u Australiji ranije ove godine. Svaki vozač za vikend dobije dva seta tvrđih, tri seta srednjih i osam setova mekših guma. U kontekstu strategije za utrku, očekuje se većinom primjena strategije s jednim zaustavljanjem u boksu.

Sezonu je do sada obilježila dominacija Red Bulla i Maxa Verstappena, s četiri ostvarene pobjede i maksimalnih šest najboljih startnih pozicija. No, pokazalo se da ipak i drugi imaju šansu pobijediti u utrkama s vremena na vrijeme, o čemu svjedoče pobjede Carlosa Sainza s Ferrarijem u Australiji te Landa Norrisa u McLarenu na prošloj utrci u Miamiju. Britanac je tada burno proslavio svoju prvu pobjedu u F1 karijeri.

U poretku vozača Verstappen ima 136 bodova, 33 više od momčadskog kolege Sergija Pereza. Treći je Charles Leclerc s 98 bodova, a ovosezonski pobjednici GP utrka, Sainz i Norris, poravnati su na učinku od 83 boda. Jasno, Red Bull vodi u poretku timova. Vodeća ekipa ima 239 bodova, Ferrari je na 187, a McLaren na 124.

What a crazy, crazy day in Miami has done to the Driver Standings tonight #F1 #MiamiGP pic.twitter.com/mWsV44KJTs

— Formula 1 (@F1) May 6, 2024

Ono što će biti zanimljivo pratiti tijekom vikenda u Imoli su svakako učinci određenih nadogradnji na bolidima Ferrarija, Mercedesa i Aston Martina. McLaren je svoje nadogradnje predstavio u Miamiju, a rezultat je na kraju bio izvrstan. Naravno, tek treba vidjeti što će se događati na stazama drukčijih karakteristika. Napredak očekuje i Sauber, posebno u pogledu onih problematičnih zaustavljanja u boksu i promjena guma. Stižu nadogradnje, a hoće li omogućiti vozačima Saubera osvajanje prvih bodova, to tek trebamo vidjeti.

Charles Leclerc će od VN Emilije-Romagne imati novog trkaćeg inženjera. U Imoli ćemo u F1 bolidu opet vidjeti Olivera Bearmana. Nakon onog senzacionalnog nastupa u svojstvu zamjene za Carlosa Sainza na VN Saudijske Arabije, mladi će Britanac ovoga puta voziti bolid Haasa, ali samo na prvom slobodnom treningu. Možda će Bearman uskoro dobiti novu priliku za nastup u nekoj od utrka, ako Kevin Magnussen nastavi biti nestašan i kršiti pravila kao u dosadašnjim utrkama. Skupio je ove sezone deset kaznenih bodova, a zaradi li još dva, narednu utrku gledat će na malim ekranima.

Alex Albon Williams

Still lots to sort out though! #F1 pic.twitter.com/Ps6vRbrdSU

— Formula 1 (@F1) May 15, 2024

Iz tjedna u tjedan očekuju se i novosti vezane uz ugovore vozača za iduću godinu. Još je puno onih koji ne znaju za koji će tim voziti u 2025. godini, ali među njima više nije Alex Albon, koji je potpisao novi ugovor s Williamsom.

Za kraj ove najave, kako ne spomenuti još jednom nedavno obilježenu 30. godišnjicu pogibije Rolanda Ratzenbergera i Ayrtona Senne. Sigurno će vikend pred nama imati i tu emotivnu notu, a tome će pridonijeti i Sebastian Vettel, koji će stazom voziti u Ayrtonovom bolidu McLaren MP4/8 iz 1993. godine.

Remembering Ayrton and Roland #F1 #Formula1 #ImolaGP pic.twitter.com/kKYqsOUKo8

— Formula 1 (@F1) May 16, 2024

Objava Najava trkaćeg vikenda u Imoli: Festival nadogradnji na prvoj europskoj utrci sezone pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Staza se nalazi u predgrađu Sao Paula Interlagos, po kome staza i nosi naziv, a u prijevodu s portugalskog znači “između jezera“. Iako staza zvanično nosi naziv Autodromo Jose Carlos Pace u čast vozača iz Sao Paola koji je jedinu pobjedu svoje karijere ostvario upravo na ovoj stazi 1975. godine, a nedugo zatim tragično poginuo 1977. godine, mnogi ljubitelji Formule 1 ovu stazu poznaju pod nazivom Interlagos.

Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, neravna Interlagos staza dužine gotovo osam kilometara je zbog nedostatka sigurnosnih barijera uz staza uklonjena iz kalendara. Formula 1 je novi brazilski dom našla na stazi Jacarepaguá u Rio de Janeiru, gdje su se utrke održavale u periodu od 1978. do 1989. godine. Nakon niza poboljšanja i renoviranja, Interlagos se 1990. godine vratio na scenu, sada u kraćoj izvedbi od oko 4,3 kilometra. Od tad je Interlagos redovna stanica kalendara Svjetskog prvenstva Formule 1, gdje su održane neke od nezaboravnih i fenomenalnih utrka, mahom u teškim uvjetima na stazi pogođenoj kišom.

Staza je još jednom dobila novu podlogu 2014. godine, što je trebao biti dio većih planiranih poboljšanja, koja se ipak do danas još nisu do kraja odradila. Posebno je potrebno renovirati sadržaje za gledateljstvo koje polako trpe zbog zuba vremena. Staza ima osigurano mjesto u kalendaru do 2025. godine, no njena dalja budućnost još nije riješena. Kao i mnoge druge utrke 2020. godine ni ova utrka nije održana zbog problema uzrokovanih pandemijom koronavirusa. Godinu kasnije Brazil se vratio u igru, no ovaj put pod novim imenom.

Od 2021. godine utrka na Interlagosu nosi naziv Sao Paulo Grand Prix. Bez obzira na to što Brazil već neko vrijeme nema svog predstavnika na gridu, posjećenost utrkama kroz godine se povećava. Tako je prošlogodišnje izdanje tijekom trkaćeg vikenda privuklo oko 236.000 ljubitelja ovog sporta, oko 55.000 više nego 2021. godine. Povećanju prisutnosti pomogao je dodatak novog dijela za gledatelje, takozvanog “Heineken sela” smještenog uz posljednje zavoje ove staze.

Najviše pobjeda na VN Brazila ima Alain Prost, njih šest, dok je na stazi Interlagos najuspješniji Michael Schumacher s četiri pobjede. Prost je pet puta pobjeđivao na stazi Jacarepaguá. Od konstruktora je najuspješniji McLaren s dvanaest pobjeda, a prati ih Ferrari s jednom manje. Na stazi Interlagos Ferrari ima bolji ishod od devet pobjeda.

Pet Brazilaca je pobjeđivalo na domaćem terenu otkako Svjetsko prvenstvo dolazi u ovu zemlju. To su Emerson Fittipaldi, Nelson Piquet, Ayrton Senna, Felipe Massa i Carlos Pace po kome se staza u Interlagosu i zove. Pace ima samo jednu pobjedu, dok su ostala četvorica pobjeđivala po dva puta. Deset puta su Brazilci utrku u svojoj zemlji započinjali s najbolje startne pozicije.

Od svog povratka u Formulu 1 2010. godine pa sve do 2019. godine oba vozača momčadi Mercedes su završavala utrke u Brazilu. Prvo odustajanje imali smo 2019. godine kad Valtteri Bottas nije završio utrku. Svoje prvo iskustvo na pobjedničkom postolju u karijeru u Brazilu su imali Pierre Gasly i Carlos Sainz 2019. godine. Kevin Magnussen je prvi pole position svoje karijere ostvario na VN Sao Paula 2022. godine, dok je istog vikenda George Russell upisao svoju prvu pobjedu. Sličnu situaciju kad su dva različita vozača istog trkaćeg vikenda ostvarili svoj prvi pole position i prvu pobjedu imali smo 2003. godine na VN Malezije.

Od niza zanimljivih, kaotičnih i nepredvidivih utrka iz Brazila teško je odabrati samo jednu za prisjetiti se. Ipak jedna se izdvaja od ostalih. Utrka za VN Brazila 1991. godine posebna je po mnogočemu. Možda je dovoljno reći da je te godine zauvijek miljenik domaće publike, a tako i gotovo cijelog svijeta, Ayrton Senna pobijedio na domaćem terenu. No, nije to bila obična pobjeda Ayrtona Senne, bila je to još jedna od utrka na kojim je pokazao nadljudske vještine upravljanja jurećim bolidom u nemilosrdnim vremenskim uvjetima iznad Interlagosa.

Bila je to ujedno i prva Sennina pobjeda u Brazilu, a koja se u povijest upisala kao posebno emotivna, osvojena nakon teške borbe s uvjetima na stazi i neposlušnim bolidom. Utrku je Senna startao s najbolje startne pozicije, ispred Mansella, Patresea i Alesija. Senna je prvih 50 krugova ove utrke vodio s malom prednošću, a sve se okrenulo naglavačke kad je mjenjač njegovog McLarena počeo otkazivati poslušnost, a nebo iznad Brazila se odlučilo otvoriti. Mansell je Sennu pratio do 60. kruga, kad je njegov mjenjač odlučio prvi odustati, Mansell se izvrtio na stazi i bio prisiljen odustati iz utrke. Sennin McLaren je lagano gubio brzine i u konačnici mu na raspolaganju ostavio samo šestu, što je upravljanje bolidom na skliskoj stazi činilo gotovo nemogućim.

No, Senna nije bio obični vozač.

Nadljudskim naporima Senna je zadržao prednost ispred Ricarda Patresea i s nešto manje od tri sekunde prvi je prošao kroz cilj. Fizička bol koju je osjećao bila je ogromna, trebalo je kroz spore zavoje iskontrolirati bolid zaglavljen u šestoj brzini i pri tome zadržati vodstvo. Senna je svu svoju veličinu demonstrirao tog kišnog dana na svojoj stazi. Po prolasku kroz cilj, Senni je trebala pomoć za izlazak iz bolida radi bolova i iscrpljenosti, no to ga nije spriječilo da visoko iznad glave podigne pobjednički pehar. Samo dva dana prije svoje prve pobjede u Brazilu Senna je napunio 31 godinu. Jedini poklon koji je želio je pobjeda na stazi u čijim je renoviranjima sudjelovao i koja danas ima zavoj koji nosi njegovo ime.

Ayrton Senna, McLaren MP4/6 Honda 3.5 V12. GP Brasil, Interlagos 1991.#F1 pic.twitter.com/KZUpSGxWZ9

— Legendary F1 (@LegendarysF1) February 21, 2018

Osim Ayrtona Senne koji je sinonim za Formulu 1 iz Brazila još 31 vozač je pod brazilskom zastavom vozio utrke Formule 1. Osim tri naslova svjetskog prvaka koje je svojoj domovini donio Senna, naslovima svjetskog prvaka okitili su se još Emerson Fittipaldi i Nelson Piquet. Sva tri brazilska prvaka imaju više od po jednog naslova. Uz Sennu, tri naslova ima i Piquet, dok je Fittipaldi osvojio dva.

Šest Brazilaca je ostvarivalo po barem jednu pobjedu, te su kroz godine skupili njih 101. Senna ih ima najviše, 41, a Piquet je pobijedio 23 puta u 204 utrke na kojima je nastupio. Fittipaldi, Rubens Barrichello i Felipe Massa su svaki ostvarivali po više od deset pobjeda. Fittipaldi je prvi Brazilac koji je pobijedio u utrci Formule 1, na VN Sjedinjenih Američkih Država 1970. godine. Posljednji put kad smo Brazilca imaju na pobjedničkom postolju, bio je to Rubens Barrichello na VN Italije 2009. godine.

Rubens Barrichello takes his 3rd Monza victory in the 2009 Santander Grand Prix of Italy to score his 11th & final career Formula 1 victory. #F1 pic.twitter.com/IefggA6Bsv

— Chevy84 (@chevychevelle48) August 29, 2018

Posljednji Brazilac na gridu bio je Pietro Fittipaldi, Emersonov unuk, koji je nastupio 2020. godine umjesto ozlijeđenog Romaina Grosjeana. Bez većih uspjeha, proteklih godina su boje Brazila branili između ostalih Nelsinho Piquet, Bruno Senna i već spomenuti Pietro Fittipaldi, svi članovi obitelji slavnih prezimenjaka.

“U stvarnost sam se vratio kad sam prošao kroz liniju cilja. Tad sam se osjetio sretnim što sam živ, što sam na Interlagosu, u svojoj domovini, sa svojim sretnih sunarodnjacima. Nije to najveća pobjeda moje karijere, ali tad sam dao sve što sam imao. Ako je to cijena koju sam morao platiti da pobijedim u Brazilu, nije bila skupa!”, nakon svoje prve pobjede na domaćem terenu rekao je Ayrton Senna.

Objava Formula 1 u Brazilu: Na zalasku sezone pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Rekordnih 13 naslova svjetskog prvaka odlučeno je u Japanu, uglavnom zbog toga što je ova utrka tradicionalno imala termin u završnici prvenstva. VN Japana je često vožena u teškim uvjetima praćenim lošim vremenom, odlučivala je prvenstva, donijela suze, tragedije, ali i sreću, a o njoj su se snimali i filmovi. Širom svijeta poznata je priča o utrci za VN Japana 1976. godine koju je zbog loših vremenskih uvjeta Niki Lauda odbio voziti, pa je titula otišla u ruke njegovog rivala Jamesa Hunta, o čemu detaljno govori film Rush. Formula 1 se još jednom vratila na stazu Fuji 1977. godine, kad su zbog dijelova koji su odletjeli s bolida poginuli fotograf i sudac uz stazu. Zbog sigurnosnih problema Fuji je ispala iz igre, a s njom i VN Japana, do 1987. godine kad je Suzuka stupila na scenu.

Suzuka je prvenstveno trebala biti dio kalendara za sezonu 1985., no kako staza nije ispunjavala standarde Formule 1, ipak se moralo sačekati još dvije godine. Nakon prve utrke na ovoj stazi, staza je postala omiljena i među vozačima i obožavateljima Formule 1.

VN Japana je brzo postala omiljen i neizostavan dio tradicije Formule 1. Po rasporedu je bila na samom kraju sezone, pa se tako pet uzastopnih prvenstava između 1987. i 1991. godine odlučilo na ovoj stazi. Među ovim uzbudljivim utrkama je i kontroverzna bitka Ayrtona Senne i Alaina Prosta 1989. godine. Svoje naslove na ovoj stazi osigurali su si i Damon Hill, Mika Hakkinen i Michael Schumacher.

Popularnost ove staze kroz godine je samo rasla, a vrhunac je doživjela 2006. godine kad je tijekom trkaćeg vikenda privukla oko 361.000 gledatelja. Honda je tad preuzela vlasništvo nad momčadi koja je nekad nosila naziv BAR, a na stazi je bila i japanska momčad Super Aguri s domaćim vozačima Takumom Satom i Sakonom Yamamotom.

Unatoč ogromnoj popularnosti, za 2007. i 2008. godinu VN Japana se preselila na stazu Fuji koja je doživjela velike promjene od strane Hermanna Tilkea prije njenog povratka u kalendar. Užasna kiša pogodila je stazu 2007. godine kad je pobijedio Lewis Hamilton. Godinu kasnije, u nešto boljim uvjetima pobijedio je Fernando Alonso. Bila je to posljednja pobjeda za momčad Renault i posljednja utrka na ovoj stazi. Iako je bilo planirano da se Suzuka i Fuji smjenjuju kao domaćini utrke za VN Japana, Suzuka je preuzela primat i najmanje do 2024. godine gledat ćemo utrke bolida Formule 1 na ovoj stazi.

Posljednja velika nesreća Formule 1 dogodila se upravo na ovoj stazi. Uslijed jake kiše VN Japana 2014. godine je prekinuta nakon nesreće Julesa Bianchija, vozača momčadi Marussia. Bianchi je u zavoju Dunlop izgubio kontrolu nad svojim bodilom i sudario se s dizalicom koja je spremala bolid od ranije nesreće. Bianchi je pretrpio ozbiljne ozljede glave i preminuo je devet mjeseci kasnije u bolnici u Nici.

He won't be forgotten.

Pierre Gasly pays his respects to Jules Bianchi as F1 returns to Suzuka pic.twitter.com/urgwMgV8Fa

— Sky Sports F1 (@SkySportsF1) October 4, 2018

Najuspješniji vozač na stazi Suzuka je Michael Schumacher, koji je na ovoj stazi pobjeđivao šest puta u periodu od 995. do 2004. godine. Prati ga Lewis Hamilton, koji je svoju rekordnu petu pobjedu u Japanu ostvario 2019. godine. Hamilton je pobijedio četiri puta na stazi Suzuka i jednom na stazi Fuji. Od momčadi najuspješniji su Ferrari i McLaren, svaka s po sedam pobjeda u Japanu.

Utrka koje ćemo se danas prisjetiti kao utrka nije bila previše uzbudljiva, no svakako ima posebno mjesto u srcu svakog navijača momčadi Ferrari i Michaela Schumachera. U Japan je 2000. godine Schumacher došao sa šansom da postane prvi Ferrarijev prvak nakon 21 godine, a njegov glavni protivnik Mika Hakkinen u bolidu momčadi McLaren jurio je svoju treću uzastopnu titulu. Michael je u Japan stigao s osam bodova prednosti, a kako je VN Japana bila predzadnja utrka sezone, svaki plasman ispred Hakkinena mogao je riješiti sve dileme. Od Michaelovog dolaska u Ferrari 1996. godine i vozač i momčad su četiri sezone je flertovali s naslovom, ali im je svaki put izmicao iz ruku. Bila je to peta sreća za Ferrari i Michaela Schumachera…

Two F1 greats = one rivalry for the ages

Fans will have their own favourite @F1MikaHakkinen v Michael Schumacher moments

But the show they put on in qualifying in Japan in 2000 was incredible

NINE THOUSANDTHS #JapaneseGP #F1 pic.twitter.com/eW2sJse8aO

— Formula 1 (@F1) October 5, 2018

Hakkinenu je trebala pobjeda u Suzuki kako bi borbu odveo do zadnje utrke na stazi Sepang u Maleziji, a u Ferrariju su svi željeli završiti posao prije kraja. Ferrariju nije trebalo još jedno napeto finale u kojem gube naslov svjetskog prvaka.
Cijela sezona bila je napeta, a razlike između Michaelovog F1-2000 Ferrarija i Mikinog MP4-15 McLarena su bile minimalne. Subotnje kvalifikacije su pokazale upravo to, Schumacher se za najbolju startnu poziciju kvalificirao sa samo 9 tisućinki ispred Hakkinena. Društvo u drugom startnom redu pravili su im momčadske kolege, David Coulthard u McLarenu iza Michaelovih i Rubens Barrichello u Ferrariju iza Mikinih leđa.

Hakkinen je utrku započeo bolje od Schumachera i već u prvom zavoju je preuzeo vodstvo. Obračun dva velika šampiona je počeo gašenjem crvenih svjetala za stazi Suzuka, a ostatak vozača ih jednostavno nije mogao pratiti. Hakkinen je vozio prilično agresivno, ali se nikako nije mogao odvojiti od Michaela koji ga je pratio u stopu i vrebao svoju priliku. Prilika se ipak ukazala u vidu taktičara u ekipi Ferrarija koji će bolje odigrati igru zaustavljanja u boks i preuzimanja prednosti. Nekoliko kapi kiše je pomoglo Schumacheru da zadrži priključak s Hakkinenom, i nakon drugog ulaska u boks Michael Schumacher je bio u vodstvu.

Mika se nije predao do samog prolaska kroz cilj, ali sve ono što će uslijediti su scene za povijest i ostvarenje sna svakog vozača Formule 1, osvajanje naslova svjetskog prvaka u crvenom bolidu momčadi iz Maranella. Schumacher je s nešto manje od dvije sekunde prednosti pobijedio ispred Mike Hakkinena, a na trećem mjestu našao se David Coulthard s više od cijele minute zaostatka. Titula se vratila kući, odakle je izbivala od 1979. godine i naslova Jodyja Schecktera.

#OnThisDay in 2000, Michael Schumacher ended Ferrari's 21-year drivers' championship drought by sealing his 3rd title with a win at Suzuka, Japan

Schumi beat rival Mika Hakkinen by just 1.8s, declaring it "the race of his life" in later years #F1 #Autosport #JapaneseGP pic.twitter.com/8hHvuUW6Ge

— Autosport (@autosport) October 8, 2022

Formula 1 je u Japan došla polovinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, otprilike u isto vrijeme kao što je i prvi Japanac nastupio u bolidu Formule 1. Hiroshi Fushida bio je prvi Japanac na stazi Formule 1, a kvalificirao se za VN Nizozemske 1975. godine, no zbog kvara na motoru ipak nije uspio nastupiti u utrci. Masehiro Hasemi prvi je startao u utrci Formule 1, upravo na prvoj utrci za VN Japana 1976. godine. Iz Japana kroz povijest je Formulu 1 vozio 21 vozač, nastupili su na ukupno 471 utrci i skupa osvojili 172 boda.

Satoru Nakajima bio je prvi vozač iz Japana s punim radnim vremenom, a vozio je u momčadi Lotus 1987. godine kao momčadski kolega Ayrtona Senne. Karijera mu je trajala pet sezona. Njegov sin, Kazuki Nakakajima će nastupom na VN Brazila 2007. godine postati prvi Japanac iz iste obitelji s nastupom na utrci Formule 1. Prvi Japanac koji se popeo na pobjedničko postolje bio je Aguri Suzuki, osvojivši treće mjesto na utrci za VN Japana 1990. godine. Na pobjedničko postolje za Japan penjali su se još Takuma Sato i Kamui Kobayashi, obojica po jednom što ukupno čini tri pobjednička postolja u statistici za vozače iz Japana. Pobjede još uvijek nisu upisali. Ove sezone na gridu imamo Yukija Tsunodu, koji se za momčad AlphaTauri natječe od 2021. godine.

“Suzuka je posebna staza na kojoj su održane sjajne utrke i za koju me vežu posebne uspomene. Uvijek uživam u izazovu koji ona donosi, od tehničkih zahtjeva za postavku bolida do zahtjevne konfiguracije staze,” svojevremeno je izjavio Michael Schumacher.

Objava Formula 1 u Japanu: Veličanstvena Suzuka pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Stara staza duljine od deset kilometara korištena je na utrkama pedesetih godina prije nego su organizatori odlučili unaprijediti stazu radi nekoliko fatalnih nesreća koje su se na ovoj stazi dogodile. Kroz godine Monza je doživjela niz promjena i poboljšanja uključujući i dodatak Variante del Rettifilo i Variante Ascari šikana.

Smještena u srcu najvećeg parka u Europi, Monza ima posebno mjesto u srcu svih ljubitelja Formule 1, osobito navijača momčadi Ferrari koji se posebno raduju trkaćem vikendu na ovoj stazi. Tribine uz stazu mogu ugostiti preko 50.000 gledatelja, dok uz dijelove bez mjesta za sjedenje utrke na ovoj stazi može uživo pratiti i 100.000 ljudi. Nakon ograničenja u pogledu dozvoljenog broja gledatelja , prošle godine je tijekom trkaćeg vikenda Monzu posjetilo 337.000 obožavatelja utrkivanja bolida Formule 1.

Na Monzi su po broju pobjeda najuspješniji Michael Schumacher i Lewis Hamilton, svaki s po njih pet. Od momčadi najuspješniji je Ferrari čiji su vozači na domaćem terenu pobjeđivali 19 puta. Njihovu posljednju pobjedu ostvario je Charles Leclerc 2019. godine. Sebastian Vettel je svoj put prema zvijezdama započeo u Italiji, pobijedivši po prvi put u svojoj karijeri čime je postao najmlađi pobjednik tog vremena. Vettelova Monza iz 2008. godine se često spominje i na listama nezaboravnih kišnih utrka Formule 1. Od 2003. do 2019. godine samo jednom se dogodilo da vozač koji je utrku započeo s najbolje startne pozicije utrku ne završi na prva dva mjesta. Lewis Hamilton se 2009. godine slupao u posljednjem krugu utrke nakon što je utrku započeo s prve pozicije.

Kako se ova utrka ranije održavala krajem sezone, 12 vozača je svoje naslove svjetskog prvaka osiguravala na ovoj stazi. Prvi put se to dogodilo 1950. godine, a zadnji put 1979. godine. Giuseppe Farina je prvi vozač koji je svoj naslov osigurao na Monzi i jedini Talijan kojem je takav pothvat uspio.

Utrke na stazi Monza često budu vremenski najkraće tijekom sezone. Rekord za najkraću utrku koja se odvezla u punom broju krugova napravio je Michael Schumacher 2003. godine kad je pobijedio za samo 74 minute.

Od 16 utrka sezone Formula 1 1988. godine samo jednom nisu pobjeđivali vozači momčadi McLaren. Nevjerojatnu dominaciju zaustavio je Ferrari tek na 12. stanici sezone. Bila je to prva dvostruka pobjeda vozača Ferrarija nakon smrti osnivača momčadi Enza Ferrarija. Bila je to ujedno i posljednja Ferrarijeva pobjeda do 1996. godine. Prva dva mjesta na startu utrke osigurao si je McLarenov dvojac Senna – Prost, a pratili su ga dečki iz Ferrarija, Gerhard Berger i Michele Alboreto.

Prost je na početku utrke napao momčadskog kolegu, no nije Senni dugo trebalo da ponovo preuzme vodstvo. Berger ih je pratio sa samo nekoliko sekundi zaostatka za Prostom, a Prost nije odustajao od borbe s momčadskim kolegom. Nakon deset krugova Berger je popustio pritisak na Prosta kako bi sačuvao gorivo, a Prost je smanjivao zaostatak za Sennom. U 30. krugu Prostov bolid je počeo odbijati poslušnost i u 35. krugu se povukao u boks i odustao iz utrke, što je jedini kvar na motoru koji je McLaren ima tijekom sezone 1988.

Prostovo odustajanje je unaprijedilo Bergera na drugu poziciju, a njegovog druga iz Ferrarija Alboreta na najnižu stepenicu pobjedničkog postolja. Samo dva kruga do kraja utrke, dok je za krug obilazio vozača Williamsa Jean-Louisa Schlessera, koji je u utrci mijenjao bolesnog Nigela Mansella, kad je došlo do sudara koji je Sennu izbacio iz utrke. Ferrariji su na pladnju dobili dvostruku pobjedu.

Dvostruka pobjeda bila je posebno emotivna za momčad i njihove navijače Tifose. McLaren je te sezone bio tako silan da je pobjeda da Monzi bila ostvarenje sna za vozače, momčad i sve obožavatelje. Pričalo se kako su nakon utrke Ferrarijevi navijači u ime Italije zahvaljivali Schlesseru što je izbacio Sennu iz utrke.

Voljena je Formula 1 u Italiji. Italija nam je dala staze, momčadi i 98 vozača Formule 1 od kojih su dvojica osvajala naslove svjetskog prvaka. To su Giuseppe Nino Farina koji je ujedno i prvi svjetski prvak Formule 1 te Alberto Ascari koji je prvi dvostruki prvak u povijesti. Sva tri talijanska naslova su iz ranog doba Formule 1 pedesetih godina. Oba talijanska prvaka su svoje naslove osvajali za talijanske momčadi, Farina za Alfa Romeo, a Ascari za sinonim talijanskog automobilizma, Ferrari.

Mario Andretti, iako po rođenju Talijan, svoj naslov svjetskog prvaka iz 1978. godine osvojio je vozeći pod američkom zastavom. Petnaest vozača iz Italije je pobjeđivalo u utrkama Formule 1, a od njih je zadnju talijansku pobjedu ostvario Giancarlo Fisichella na VN Malezije 2006. godine. Najviše bodova za Italiju osvojio je Ricardo Patrese, koji je sudjelovao na 257 utrka, pobijedio šest puta i osvojio 281 bod. Po pobjedama najuspješniji je Ascari s 13 pobjeda. Michele Alboreto započeo je 194 utrke tijekom 14 sezona u Formuli 1.

Četiri Talijana sudjelovala su u više od 200 utrka, ali su uspjeli sabrati samo deset pobjeda i 62 pobjednička postolja. Radi se o već spomenutom Patreseu, Giancarlu Fisichelli, Jarnu Trulliju i Andrei de Cesaris. Antonio Giovinazzi je posljednji Talijan u bolidu Formule 1, a od njegovog odlaska nakon sezone 2021. Formula 1 je bez vozača iz Italije. Boje ove zemlje brani bezvremenska momčad iz Maranella, Ferrari.

Jedina žena koja je ikad osvajala bodove u povijesti Formule 1 također dolazi iz Italije. Lella Lombardi je šestim mjestom na VN Španjolske osigurala pola boda s obzirom na to da je utrka prekinuta i da se podijelilo pola od raspoloživog broja bodova.

„Biti na pobjedničkom postolju na Monzi poseban je osjećaj. Ovdje možete osjetiti svu ljubav koju navijači imaju za svoju momčad što je najbolja nagrada nakon savršenog vikenda,“ izjavio je Fernando Alonso nakon VN Italije 2013. godine na kojoj je osvojio drugo mjesto.

Objava Formula 1 u Italiji: Mighty Monza pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Svoj debi u Formuli 1 Verstappen ne pamti po najboljem. Naime, unatoč tome što se nalazio u poziciji za osvajanje bodova, u 34. krugu morao je odustati od utrke nakon što se njegov motor počeo dimiti. No, dva tjedna poslije srušio je još dva rekorda. Nizozemac je sva tri treninga završio u top 10 prilikom priprema za Veliku nagrade Malezije, a odličan tempo s treninga prebacio je i u kvalifikacije te se kvalificirao na šesto mjesto i tako postao najmlađi vozač ikad koji je ušao u Q3. Nedjelja na Sepangu je također bila odlična za Maxa. Unatoč poprilično vrućim uvjetima na stazi, dobro se snašao i odvozio je odličnu utrku te završio na sedmom mjestu i tako, sa 17 godina i 180 dana, postao najmlađi vozač koji je osvojio bodove u nekoj utrci.

Zbog promjene pravila koju je FIA donijela 2021. godine, čini se da ova tri rekorda nitko neće srušiti jer prema novim pravilima, da bi vozač nastupio na Grand Prixu, mora imati najmanje 18 godina.

Prije početka Velike nagrade Španjolske 2016. godine, objavljeno je kako će Daniil Kvyat i Max Verstappen zamijeniti radna mjesta. Nizozemac se tako pridružio Red Bull Racingu, dok se Kvyat šokiran tom odlukom vratio u Toro Rosso. Christian Horner je tada objasnio svoju odluku o zamjeni vozača time što su smatrali da Verstappen i Ricciardo imaju potencijal postati najbolji vozački par Formule 1.

I imao je pravo vjerovati u to. Naime, Verstappen je u sezoni 2016. od preostalih 12 utrka u njih 9 završio u Top 10, a tu formu je nastavio i u 2017. i u prve četiri utrke tri puta završio među pet najboljih.

Max je odmah opravdao zadobiveno povjerenje, tijekom kvalifikacija je zauzeo četvrtu poziciju iza Lewisa Hamiltona, Nica Rosberga i momčadskog kolege Daniela Ricciarda. Tijekom prvog kruga Velike nagrade Španjolske došlo je do onog legendarnog sudara dvojice vozača Mercedesa i tako su ostala dva Ferrarija i dva Red Bulla u borbi za osvajanje utrke.

Ricciardo je uzeo vodstvo i ispustio ga u 13. krugu kada je otišao po promjenu guma, tako je Verstappen preuzeo vodstvo utrke i postao najmlađim vozačem koji je vodio utrku Formule 1. Iako mu se Räikkönen opasno približavao nakon 66 napetih krugova, s 18 godina i 228 dana Verstappen je zakoračio na postolje i postao najmlađi vozač koji je stajao na postolju i ujedno najmlađi vozač koji je osvojio neku Veliku nagradu. Srušio je rekord koji je do tada držao Sebastian Vettel.

Proći će 181 dan od rekorda u Barceloni do sljedećeg rekorda kojeg će uzeti leteći Nizozemac. Na Velikoj nagradi Brazila postao je najmlađi vozač koji s najbržim krugom tijekom utrke. Tek 2021. godine uzeo je svoj prvi Grand Slam – u kvalifikacijama za Veliku nagradu Austrije postavio je najbolje vrijeme kvalifikacija, vodio u utrci od početka do kraja i u 62. krugu postavio najbrži krug utrke i tako s 23 godine i 277 dana postao najmlađi vozač koji je upisao Grand Slam.

U toj 2021. godini, u kojoj je na kraju osvojio i titulu, postavio je još jedan rekord. Od 22 utrke u 18 njih je završio na postolju i tako srušio prijašnji rekord od 17 postolja Michaela Schumachera. Valja napomenuti da je Schumacher tih 17 postolja postavio 2002. godine sa stopostotnim učinkom, dok je Verstappen bio na 81.82 posto.

Prošle godine je Verstappen po prvi puta u karijeri imao dominantan bolid i to je iskoristio na najbolji mogući način. Nizozemac je osvojio 454 boda i tako srušio rekord Lewisa Hamiltona iz 2019. godine i njegove najdominantnije sezone u Mercedesu. Od 22 utrke Max je pobijedio u njih 15 i tako preuzeo još jedan rekord u svojoj karijeri. Do tada su taj rekord dijelili Sebastian Vettel i Michael Schumacher koji su imali po 13 pobjeda unutar jedne sezone.

I baš kada se pomislilo da će uz nadogradnje protivničkih momčadi ta dominacija prestati, došla je sezona 2023. u kojoj je Red Bull, barem trenutačno, nezaustavljiv. Prvi dio sezone nije mogao proći bolje za momčad Red Bull Racinga. U 12 odvoženih utrka imaju 12 pobjeda koje su vozači podijelili između sebe. Sergio Perez ima dvije pobjede, dok Max Verstappen ima 10 pobjeda.

Nizozemac se je u svih 12 odvoženih utrka našao na pobjedničkom postolju i tako ima učinak od 100 posto, jedini kome je to uspjelo je Michael Schumacher već spomenute 2002. godine. S tim da, ako ćemo gledati samo prvi dio sezone, Max još nije bio lošiji od drugog mjesta, dok je u toj sezoni Schumacher na Velikoj nagradi Malezije zauzeo treće mjesto. Verstappen ima još 10 utrka za odraditi prije nego u potpunosti sruši i taj rekord, a kako sada stvari stoje, nema nekakvih posebnih prepreka, osim eventualnog mehaničkog kvara ili sudara koji bi ga zaustavio.

Tijekom ovogodišnje utrke u Kneževini, Verstappen je pobjedom prestigao Sebastiana Vettela po pobjedama u Red Bull Racingu i tako je, barem po pobjedama, postao najbolji vozač kojeg je austrijska momčad imala. Sada na sljedećoj utrci, i to onoj domaćoj, ima priliku se izjednačiti s Vettelom po broju uzastopnih pobjeda, a tko zna, ako to uspije, možda sruši i rekord po broju uzastopnih pobjeda.

JE LI PEREZ TOLIKO LOŠ ILI JE VERSTAPPEN TOLIKO DOBAR?

Nakon 12 utrka sezone Perez zaostaje za Verstappenom nestvarnih 125 bodova te je ostala samo matematička mogućnost da Perez nešto napravi i preotme prvo mjesto Nizozemcu. S obzirom na to, više nije pitanje hoće li Verstappen osvojiti titulu, već s kolikom razlikom. Tu je zapravo još jedan rekord koji bi Nizozemac mogao srušiti.

Sebastian Vettel je 2013. godine osvojio svoju zadnju titulu s razlikom od 155 bodova u odnosu na Fernanda Alonsa, a s obzirom na to da je još 10 utrka do kraja sezone postoji realna mogućnost da uz još jedan rekord Verstappen upiše svoje prezime.

Tijekom ove sezone Verstappen je u svakoj mogućoj statistici bolji od Pereza, a iako voze u istom bolidu, ponekad se to ne čini tako. Stoga, postavlja se pitanje je li Perez toliko loš ili je Verstappen toliko dobar?

Pa točan odgovor bi bio negdje između, Verstappen ima odličan talent, radi jako malo grešaka, dok Meksikanac često radi nekakve greške i zapravo je sam sebi neprijatelj. Iako do sada nije bilo nekih direktnih obračuna, bilo je dosta trzavica između njih, a u središtu pozornosti našao se slučaj tijekom Velike nagrade Brazila 2022. godine, kada je Verstappen odbio propustiti Pereza i pomoći mu u borbi za drugo mjesto u poretku vozača. Iako mu to u konačnici ne bi pomoglo, vjerovalo se da je do tog sukoba došlo zbog Checovog namjernog izazivanja sudara tijekom kvalifikacija za Veliku nagradu Monaka, no to nikad nije dokazano.

Bilo kako bilo, Meksikanac svakom utrkom gubi bilo kakav utjecaj u momčadi. Iako je svima, od samog dovođenja Pereza u momčad Red Bull Racinga, jasno da je on očito vozač broj dva, to njemu očigledno nije jasno. On nije doveden kako bi se suprotstavljao Verstappenu, već da bi bio tu kada Max, iz nekog razloga, ne bude mogao uzeti pobjedu.

To je bilo poprilično jasno tijekom nekoliko utrka prošle sezone, ali i ove, kada je Verstappenu bilo dozvoljeno pretjecanje, dok Perezu nije. Tu odmah možemo povući paralelu sa Schumacherom i Barrichellom, gdje je Brazilac bio zadužen za podršku Michaelu kao što je Perez Verstappenu. Bolid se i za Schumachera i za Verstappena radio po njihovim željama, dok su se ova dvojica morala navikavati na takve postavke.

GDJE JE VERSTAPPEN U ODNOSU NA VELIKANE?

S obzirom na ove rezultate već su pojedini ”stručnjaci” počeli uspoređivati dominaciju Verstappena s nekim velikanima iz prošlosti i sadašnjosti kao što su Michael Schumacher, Ayrton Senna i Lewis Hamilton. Iako su sva četvorica dominirali u različitim erama i ne mogu se povući neke osobite paralele, osim onih matematičkih, pokazali su izvanredan talent i vještinu u vožnji tehnički zahtjevnih bolida.

Verstappen je opisan kao ”generacijski talent”, koji ima instinktivne sposobnosti i fantastičan osjećaj za pronalazak granica svog bolida, kao što je imao primjerice Schumacher. Ono u čemu se njih dvojicu može uspoređivati i gdje su zapravo isti, to je činjenica da su hladnokrvni, odlučni i u određenoj mjeri kontroverzni zbog svojih poteza. Također, tu je i predanost utrkivanju, što je zapravo obojici više od pukog utrkivanja, to im je i način života. Schumacher je nakon svakog treninga, kvalifikacija ili utrke odmah otišao raditi s inženjerima kako bi se bolid poboljšao gdje je moguće. Slično radi i Verstappen, stalno radi na nadogradnjama ili vozi sim. Ne samo tek toliko da vozi, već da bi, ako je moguće, našao neku bolju trkaću liniju ili kako bi našao točku gdje može kasnije kočiti u odnosu na konkurenciju.

Međutim, ovo je tek druga sezona u kojoj Verstappen ima dominantan bolid i već je srušio neke rekorde koje je Schumacher postavio na vrhuncu svoje karijere. Prerano je zasad za konačne usporedbe, s obzirom na to da Verstappen tek treba uzeti treću, dok Schumacher ima sedam titula.

Objava Max Verstappen – genijalac koji osvaja svijet Formule 1 pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

Kako je Formula 1 došla u neko novo vrijeme, na snazi su nova pravila, novi sigurnosni zahtjevi. Tako su kišne utrke postale izuzetno rijetke, gotovo da ih ni nema. Sve na svijetu ima svoje dobre i loše strane, pa tako danas nećemo razmatrati tko je tu u pravu, nego ćemo se prisjetiti nekih od najboljih kišnih utrka i vožnji koje svijet Formule 1 pamti. Utrke su poredane kronološki…

VN NJEMAČKE 1962.

Utrka koja često nepravedno ostane nespomenuta je jedna od najljepših izvedbi Grahama Hilla. Često se spominje i kao jedna od najboljih utrka na neprikosnovenoj stazi Nürburgring. Već na treningu je bio kaos, kad se Hill u svom novom BRM-u slupao nakon što je pala kamera s bolida Carel Godin de Beauforta. Hill je prošao bez ozljeda, ali je svoj novi bolid morao zamijeniti starom verzijom za ostatak vikenda.

Početak utrke je kasnio preko sat vremena zbog očajnih uvjeta na stazi koji su prouzrokovali potoke vode i blata po stazi. Kiša je nastavila lagano padati i održavati uvjete na stazi mokrima i skliskima. Utrku je startalo 25 od 26 bolida jer je Jim Clark propustio na vrijeme startati svoj bolid. Dok je Clark čekao na gridu da gorivo dođe do njegovog motora, Dan Gurney je poveo karavanu. Gurney je utrku startao s najbolje startne pozicije i vodio je do trećeg kruga kad je vodstvo preuzeo Hill. Pratio ih je John Surtees u bolidu momčadi Lola.

Prva žrtva mokrog, starog Nürburgringa bio je Lotusov Trevor Taylor kad mu se polovinom prvog kruga bolid ipak odlučio dozvati i kad je ubrzao punom snagom na mjestu gdje je zapravo trebao usporiti. Taylorov Lotus je katapultiran u drveće uz stazu, ali je na sreću vozač prošao neozlijeđen. Njegov momčadski kolega Clark je krenuo svoj put prema vrhu poretka pretječući bolid za bolidom i napredujući 17 mjesta za tek jedan krug.

Na dugom Nürburgringu tad je utrka brojila samo 15 krugova do ukupne duljine utrke od oko 342 pređena kilometra. Hillova utrka nije mogla proći bez muka, mučio se s aparatom za gašenje požara koji nije bio dobro pričvršćen. Utrka je trajala 2 sata i 40 minuta, a Hill je pobijedio s 2,5 sekunde prednosti ispred Surteesa i Gurneyja. Jim Clark je utrku završio na četvrtom mjestu.

VN NJEMAČKE 1968.

Staza Nürburgring u svojoj nekadašnjoj konfiguraciji bila je poseban izazov za vozače. Ako joj se dodaju kiša i magla onda su za savladavanje takve kombinacije zaista potrebne posebne vještine. Jackie Stewart je utrku započeo iz trećeg startnog reda, sa šeste pozicije, ali je nakon starta odmah napredovao tri pozicije. Jackiejev bolid Matra MS10 bio je dobar bolid, no Jackie je pokazao sav raskoš svog vozačkog umijeća savladavši monstruozne uvjete na starom Nürburgringu.
Do kraja prvog kruga pretekao je i Chrisa Amon u Ferrari i potom Grahama Hilla u Lotusu i namjestio se na vodeću poziciju. Nakon toga je nastavio graditi svoju prednost.

U osmom krugu postavio je najbrži krug, koji je bio 15 sekundi brži od bilo kojeg drugog vozača na stazi. Pred kraj utrke, drugoplasirani Hill se izvrtio na stazi čime je Stewartova prednost porasla. Jackie Stewart pobijedio je s prednošću od 4 minute i 3 sekunde. Kako bi Stewartova pobjeda bila još značajnija, treba napomenuti kako je utrku vozio s plastičnim povezom na ruci, s obzirom na to da je na stazi Jarama slomio kost u zglobu.

VN PORTUGALA 1985.

Ayrton Senna već je pokazao što zna na kiši. Utrku za VN Portugala na stazi Estoril startao je s najbolje startne pozicije, prvi put u svojoj karijeri. Bila je to tek druga sezona u Senninoj karijeri. Već u prvom krugu utrke na Estorilu demonstrirao je svoje vještine i od drugoplasiranog de Angelisa se odvojio za gotovo tri sekunde.

Polovinom utrke, kiša je postala prejaka i za Sennu. Vodio je s 37 sekundi prednosti, no gestikulirao je prema sucima da se utrka prekine. Alain Prost je lovio de Angelisa za drugo mjesto, a pratio ih je Michele Alboreto također ciljajući prema pobjedničkom postolju.

Utrka je nastavila unatoč protestima vozača, ali je nastavila u izuzetno sporom tempu radi očajnih uvjeta na stazi. Utrka je trebala imati 70 krugova, no radi limita od dva sata na početku 67. kruga Senna je obaviješten da je to posljednji krug utrke. Senna je ciljem prošao nakon što je vodio sve krugove utrke i sa samo još jednim bolidom u istom krugu kao on. Utrku je na drugom mjestu završio Michele Alboreto, a na pobjedničko postolje popeo se još Renaultov Patrick Tambay. Bila je to prva od 41 pobjede u karijeri Ayrtona Senne.

VN EUROPE 1993.

Velika nagrada Europe 1993. godine nije se trebala desiti. Prvobitno bila je zakazana utrka za VN Japana na stazi Autopolis u Japanu, no planovi su se promijenili i vratila se utrka za VN Europe. Domaćin ove utrke bila je staza Donington Park koja se nikako nije mogla izboriti za organizaciju utrke za VN Velike Britanije.

VN Europe bila je treća utrka sezone, a veliki rivali Alain Prost i Ayrton Senna su na utrku stigli svaki s po jednom pobjedom na svom kontu. Prost je pobijedio na stazi Kyalami u Južnoj Africi, a Senna na svom Interlagosu. Senna je vodio u prvenstvu jer je on imao jedno drugo mjesto, a Prost u Brazilu nije završio utrku.

U Engleskoj je padala kiša. Prost je poveo utrku nakon starta s prve pozicije, ispred Hilla, Schumachera i Senne. Na treće mjesto probio se Sauberov Karl Wendlinger, ali je već u trećem zavoju izgubio bitku od Senne. Sennin potez s vanjske strane staze bio je nešto posebno. Nije trebalo mnogo vremena, u drugi krug utrke Senna je ušao kao vodeći u utrci. U kišnim uvjetima Ayrton Senna je nanizao četvoricu vozača i preuzeo vodstvo u utrci.

Staza se s vremenom počela sušiti, uvjeti su bili promjenjivi, a Senna je ostao na stazi kad su vozači Williamsa otišli po gume za kišu. To se pokazalo kao dobra odluka jer se staza ponovo počela sušiti. Senna je tijekom utrke otišao četiri puta u boks, a Prost sedam puta. Senna je na kraju slavio ispred Hilla i Prosta u utrci koja je bila jedina utrka Formule 1 održana na Donington Parku.

VN JAPANA 1994.

Izvedbe Damona Hilla na mokroj stazi bile su prilično impresivne, a utrku sa staze Suzuka 1994. godine sam Hill svrstava među svoja najbolja izdanja. Najnapetija utrka njegove karijere, kako ju je sam nazivao. Uz teške uvjete na stazi dodatni začin bio je epilog borbe za naslov svjetskog prvaka između Hilla i Michaela Schumachera. Tadašnji vozač momčadi Williams, Damom Hill u Japan je stigao sa samo pet bodova zaostatka ispred Nijemca i morao je pobijediti Michaela ako je mislio borbu za naslov odvesti u završnicu sezone u Australiju.

Nebo iznad Suzuke postavilo je znak pitanja na održavanje utrke uopće, ali tad su se odluke donosile u drugom pravcu no danas. Nakon starta bolidi su plesali na sve strane, a utrka se nastavila. Nakon starta Schumacher je zadržao prednost ispred Hilla, a nakon samo dva kruga već su oko devet sekundi bježali ispred trećeplasiranog Johnnyja Herberta. Kiša se pojačavala, bolidi su izlijetali sa staze. Herbert je ispao iz igre.

Sigurnosni automobil je usporio aktivnosti na stazi, a nakon njegovog povlačenja Schumacher se malo odmaknuo od Hilla. Tad je Martin Brundle u McLarenu udario suca uz stazu. Utrka je prekinuta. Schumacher je imao prednost od nešto manje od sedam sekundi. Po nastavku utrke Hill Schumacheru nije dozvolio da se odmakne i preuzeo je vodstvo nakon što je Benettonov vozač otišao na prvu od svoje dvije posjete boksu. Hill je u boks otišao samo jednom kad je stavio tri nove gume. Naime, njegova zadnja desna guma nije se dala zamijeniti.

Do 36. kruga Schumacher je vodio po vremenu, a Hill na stazi. Sve je izgledalo kao da ide u korist Schumachera, kad ga je momčad pozvala u boks, komplicirajući stvari na stazi. Razlika se smanjila, ali nedovoljno. Sa samo jednim krugom do kraja utrke Hill je po vremenu kasnio više od dvije sekundi iza Schumachera. Dao je sve od sebe i u konačnici odnio devetu i ponajbolju pobjedu svoje karijere.

VN ŠPANJOLSKE 1996.

Bila je to prva pobjeda Michaela Schumachera za momčad iz Maranella, i to kakva. Na suhom, Schumacher je kaskao za Damonom Hillom koji se za utrku kvalificirao na najbolju startnu poziciji. Ferrari se odlučio za postavke za kišu. Williams i Benetton su očekujući poboljšanje uvjeta na stazi svoje bolide postavili za nešto bolje uvjete. Schumacher je startao s treće pozicije na stazi Catalunya, a na kraju prvog kruga bio je tek šesti.

Njegov momčadski kolega Eddie Irvine izletio je staze u drugom krugu, a Hill je dva kruga kasnije imao prvi od svoja tri izleta tog dana. Schumacher je u petom krugu pretekao Gerharda Bergera u bolidu momčadi Benetton za treće mjesto i nastavio juriti Jeana Alesija, koji je sam izletio sa staze nekoliko krugova kasnije. Do 12. kruga stigao je i vodećeg Jacquesa Villeneuvea. Schumacher je djelovao nedodirljivo. S dva ulaska u boks Schumacher nijednom nije ispustio svoje vodstvo. Pobijedio je s 45 sekundi prednosti na dan kad je više od pola vozača izletjelo sa staze, izvrtjelo se ili slupalo.

Ferrarijev bolid je bio daleko od impresivnog. Michael Schumacher je tog dana pokazao da on, ipak, jeste.

VN ITALIJE 2008.
Bio je to dan kad je nova zvijezda rođena. Budući četverostruki prvak svijeta pobijedio je po prvi put u svojoj karijeri u svojoj 22. utrci. Bila je to dobra sezona za momčad Toro Rosso, nekad poznatu pod imenom Minardi, za koju su tad uspjesi bili osvajanje bodova, a penjanje na pobjedničko postolje misaona imenica. Kako to obično biva, kiša otvori neke nove mogućnosti i iznenađenja.

Kiša je na Monzi padala cijeli vikend i tako pomogla da mlađahni Sebastian Vettel iskoristi sve snage svog bolida i kvalificira se na najbolju startnu poziciju za nedjeljnu utrku. U nedjelju je također bilo mokro, no svi su očekivali kako će Sebastian svoju vodeću poziciju izgubiti do kraja utrke.

Utrka je započela iza sigurnosnog automobila, a po regularnom startu Vettel je zadržao vodeću poziciju. Predaja vodstva nije bila opcija. Vettel je vozio kao da sutra ne postoji. Do polovine utrke Vettel još nije bio u boksu, a u retrovizorima mu se pokazivao McLaren u rukama Lewisa Hamiltona. Hamilton je napredovao s daleke 15. startne pozicije.

McLaren je očekivao još kiše, pa su Hamiltona pozvali u boks po nove gume za kišu. Da je kiša ponovo počela padati, Vettel bi morao u boks po nove gume i stvari bi se otvorile za Lewisa. No kiša nije pojačala, i Hamilton je ipak morao po intermediate gume. Vettel je nastavio svoju utrku po planu i s 12,5 sekundi prednosti postao najmlađi pobjednik u povijesti Formule 1 do tada.

Naslovna fotografija: Wikipedia – Instituto Ayrton Sennaderivative work: Karpouzi

Objava Kišne utrke kojih se rado sjećamo pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.