Neke od ključnih elemenata za sada nećemo vidjeti (pitanje je i da li uopće hoćemo) jer se radi o podnici koja je naravno teško vidljiva, osim ako netko ne parkira kao što je Jenson Button Pascala Wehreleina u Monacu ili ako se ponovi “viseća krava Nico Hülkenberg” nakon kontakta s Romainom Grosjeanom u Abu Dhabiju.

Za početak, krenimo s analizom “talijanske mafije”.

FERRARI F1-75

U Maranellu si moraju priznati da je ova sezona ipak ‘biti ili ne biti’. U suprotnom, nisu trebali dizajnirati bolid koji je bio zvijezda testiranja u Barceloni. Nakon porpoisinga, radi novog F1-75 dodatno se obogatio metaforički rječnik Formule 1 za još jedan pojam – baby bath sidepods. Iako dizajn jest prilično odvažan, pristup testiranju za sada je prilično racionalan, te iz momčadi ne najavljuju neke veće promjene za test u Bahreinu.

Glavna točka rasprave na novom bolidu svakako je bočni dio bolida s karakterističnim izrezima, sličnim onima na Aston Martinu, ali je na Ferrarijevom bolidu bitno drugačija gornja kontura bokova, kao i njihova namjena. Strujanje zraka trebalo bi pokupiti vrući zrak s izreza pokrova motora, stvoriti pritisak u samom dnu kanala i kretati se prema stražnjem krilu. Ostaje za vidjeti prema kojem točno dijelu stražnjeg krila bi se to strujanje trebalo kretati. Kretanje preko stražnjeg krila, tj. točno na krilo, zvuči prilično ambiciozno, tako da velika vjerojatnost ostaje donje beam stražnje krilo. Kad smo već kod stražnjeg krila, ističe se prilično agresivan izrez na gornjem kutu bočne stranice. Pretpostavka je da se ovdje nastoji postići još kakav takav vrtlog koji bi bio usmjeren prema gornjoj ploči stražnjeg krila (lijevo iznad Shell V-Power logotipa).

Prednja krila na ovogodišnjim bolidima u neku ruku predstavljanju smjer kojim bi se bolidi trebali dalje razvijati. Ovdje je prednje krilo dizajnirano na vrlo lukav način, tj. u dva dijela. Gornji dio nosa koji se spušta prema prednjem krilu je prošao test sudara (crash test), a donji koji nosi samo krilo se na temelju toga može mijenjati po volji i ne mora prolaziti komplicirane i skupe testove sudara. Nema više previše kompliciranih gornjih dijelova podnice (barge boards) kojima se manipuliralo s vrtlozima zraka koji su dolazili s prednjeg krila. No, neki elementi pokojnog barge boarda u nekoj formi još uvijek postoje.

Postoji usmjerivač ispod gornjeg kraja nosa bolida s kojima će se momčadi moći igrati tijekom sezone. Već ovdje se protok zraka može usmjeriti prema dolje (downwash), pa dalje strujati oko donjeg ruba bolida. Ferrari ovdje ipak radi usmjeravanje prema gore (upwash), nakon čega dolazi veći element (iznad Snapdragon logotipa) koji radi spomenuti downwash i usmjerava daljnje kretanje zraka. Tome pridonosi i prilično strma i agresivna linija donjeg dijela bočnog usisa zraka (desno od Shellovog logotipa). Sami usisnici imaju prilično veliki izrez prema stražnjem dijelu bolida, što bi značilo da ih se nastoji iskoristiti kao neki dodatni aero element.

Talijanski “šaptači konjima” su ipak bili u krivu uoči predstavljanja ovog bolida špekulirajući da će prednji ovjes biti povratak na vučnu konfiguraciju (pullrod), ali ostalo se ipak na gurajućoj konfiguraciji (pushrod). Naravno uz samo kretanje ovjesa, to se veže i na strujanje zraka s krila prema srednjem dijelu bolida, tj. poželjnom downwashu prema gore opisanim srednjim elementima bolida. Sitni i zanimljivi detalji jesu još sitna krila na halo elementu.

Napredak pogonske jedinice bio je itekako vidljiv u drugom dijelu prošle sezone kada “McLarenov” Mercedes nije više mogao pratiti tempo u borbi za treće mjesto u poretku konstruktora. Nepoznanica koja ostaje jest da li su se i u Maranellu odlučili za konfiguraciju podijeljenog turba (split turbo). To bi vrlo vjerojatno mogla biti istina pošto su i Honda i očito Renault nastavili stopama Mercedesa.

ALFA ROMEO C42

Uvijek poseban, tako i ovog puta, Sauberov bolid na testiranju je nastupao u bojama koje su nastojale sakriti konture bolida, mada se i pored toga dosta toga dalo lijepo vidjeti. Nekoliko dana kasnije ugledali smo i konačan izgled bolida u prekrasnoj crveno-bijeloj kombinaciji.

Prednje krilo je zanimljivo radi željenog strujanja zraka koji se očito nastoji postići. Barem vidljivo ovako prema konstrukciji krila, samo ispiranje zraka kao da se nastoji maksimalno usmjeriti prema vanjskim dijelovima ovjesa, tj. unutarnjem dijelu kotača. To dokazuje i spomenuta konstrukcija krila koja od nosa prema bočnoj završnoj ploči postepeno pada, te se ne nastoji “progurati” nešto odmah kod nosa, kao primjerice na Mercedesovom bolidu. Spomenutom željenom strujanju zraka trebala bi pomoći i prilično nisko postavljena osovina koja skreće kotačima.

Za sada na podnici, ispod bočnih usisa, postoji samo jedna grba oko koje bi zrak trebao strujati. S unutarnje strane naravno prema stražnjem dijelu bolida, a s vanjske klasnični outwash. Ovdje nema nekih ekstremnih kontura, inženjeri su se očito odlučili za stabilno, tj. ziheraško strujanje zraka. Bočni usisi, kao takvi prilično visoko postavljeni, na konačnoj prezentaciji bolida dobili su i jasno vidljive gornje izreze u stilu Aston Martina. Kao i Ferrari, vrlo vjerojatno će se testirati koliki otvori “rešetaka” su optimalni za hlađenje elemenata ispod pokrova pogonske jedinice, kao i optimalno strujanje zraka prema stražnjem beam krilu.

Stražnji ovjes je pushrod konfiguracije, ali izgleda malo drugačije od McLarenovog. Ali, ono najbitnije, sami elementi ovjesa (šipke i poluosovine) su pametno postavljeni kako bi željeno strujanje zraka prošlo “kroz njih” prema stražnjem krilu. Spomenuto beam krilo se sastoji od dva dijela s prilično strmim kutom napada na strujanje zraka. Glavni kutovi stražnjeg krila, poprečni dio s bočnim stranicama, su prilično blagi, tj. sama kontura je prilično zaobljena. Ovdje možda ima više prostora za manevriranje sa strujanjem zraka, ali to isto može predstavljati mnoge nestabilnosti.

HAAS VF-22

Američka momčad je privukla dosta pažnje prošlogodišnjom najavom da uopće neće razvijati model za tada tekuću sezonu, već se u potpunosti, a i logično, prebacila na razvoj bolida za ovu sezonu. Nisu razočarali s datumom predstavljanja, upravo VF-22 je bio prvi bolid koji je počeo odmotavati izgled toliko iščekivanih ovogodišnjih bolida. Desile su se u međuvremenu neke bitne promjene u vozačkom i komercijalnom kadru momčadi, ali se svakako nadamo da to neće uvelike utjecati na performanse ove male momčadi.

Prednje krilo slijedi filozofiju Ferrarijeve, tj. Sauberove (Alfa Romeo) konstrukcije koja za sada “ne planira” propuštati mnogo strujanja zraka kod samog nosa. Teško je trenutno odrediti strminu pada na krajevima krila prema završnoj bočnoj ploči. Sauberova se čini najstrmija, pa ova Haasova i zatim Ferrarijeva. Ali, krilca na Haasovom prednjem krilu se za sada čine nekako najkraćima, tj. najprije “završe” od obiteljskog trojca. Prema spomenutom endplateu slijedi prilično obla, ali i na dnu izrezana kontura koja uzdiže tu okomitu bočnu stranicu prednjeg krila. Ostavljanje toliko mnogo prostora znači da momčad očekuje dosta testiranja do nekog optimalnog strujanja zraka jer samim time ima i mnogo prostora za turbulencije.

Vanjska strana endplatea ima zanimljiv izbočeni element, prilično dugačak i dosta nisko postavljen u odnosu na ostale s grida. Bočni usisi su sličniji Ferrarijevim nego Alfinim, i za sada Haas ima najmanju “špilju” ispod bočnih usisa kroz koju prolazi strujanje zraka prema stražnjem dijelu bolida. Konture podnice koje putuju prema stražnjem krilu se za sada čine prilično strmim prema samom rubu podnice, te ostaje za vidjeti kakvi su rezultati takvog načina outwasha. Stražnji dio bolida ima zanimljivo beam krilo koje kao i kod Alfe ima dosta agresivan kut napada na strujanje zraka. No, kod Haasa je ono jednostruko, dok je kod Alfe dvostruko.

Kao zaključak do sada vidljivih elemenata, za ovaj trojac je jedna od glavnih karakteristika prilično agresivan i rani napad na strujanje zraka s ovakvim konturama prednjih krila. Očito je to put koji su odabrali za daljnji razvoj aerodinamike bolida.

Objava Tehnička analiza bolida 2022. – Ferrarijeva obitelj pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

No, još manje poznato ime, posebice kraj hollywoodskog Shelbya je ime neponovljivog Carla Chitija. Carlo, rođen 29.12.1924. godine, je odradio praktički nemoguće. Pretvorio je pokojne poslijeratne Alfe u vjerodostojne trkaće i rally automobile. Postavio je milanski quadrifoglio na vrh svijeta automobilizma te današnji ponosni vlasnici automobila uvelike štovanog i kod nas, vjerojatno vole svoje djeteline upravo radi DNA nastalog radi inovativnosti i truda ovog čovjeka.

Chiti također ima i zvijezdu na šetalištu slavnih u Modeni. Većina povjesničara Chitijev pravi ulazak u svijet automobila navodi 1953. godinu, kada se Juan Manuel Fangio upravo etablirao kao svjetska trkaća zvijezda s ekipama iz sjeverne Italije. U to je vrijeme Chiti imao 24 godine i bio je inženjer strojarstva, smjer aeronautički inženjering. Chiti je svoju nauku tesao ručnim lijepljenjem modela aviona te primjenjenom kemijom, što je sjajan temelj znanosti za nekoga tko će kasnije dizajnirati izuzetno brze i lagane trkaće automobile.

Ubrzo je od Alfa Romea dobio zadatak da dizajnira trkaći automobil za međunarodnu sezonu 1953. godine, što je bilo izvanredno postignuće za inženjera tako relativno kratkog praktičnog iskustva u sportu. Fangio, tada kao najveća zvijezda, utrkivao se s tim Chitijevim djelom – 6C 3000CM. Međutim, u Alfa Romeu su odustali od daljnjih nastupanja u utrkama kao tvornička momčad, a Chiti se nakratko našao bez angažmana. S vremenom je postao prijatelj s drugim inženjerom iz Toskane, bio je to Giotto Bizzarrini. Početkom 1957., Bizzarrini je u Modeni radio za Enza Ferrarija koji je upravo svojoj momčadi pripojio momčad Lancie. Enzo je dao otkaz Aureliju Lamprediju, a Chiti je imenovan Ferrarijevim novim tehničkim direktorom.

Odmah je uspio riješiti probleme kod pokretanja V6 motora novog bolida 246 iz 1958. godine vrlo jednostavnim zahvatom. Tijekom svog Ferrarijevog mandata, Chiti je također odlično usmjerio dizajn revolucionarnog 1.5-litarskog V6 motora, što je bio odgovor na  regulacije postavljenje od strane FIA-e. Phila Hilla je upravo Ferrari 156 pogonjen tim motor doveo do naslova prvaka 1961. godine. Doradio je i motor za novi bolid 246 SP, koji je bio rezultat Ferrarijevog velikog uspjeha s bolidom 156. Unatoč tomu, neslaganje s Enzom Ferrarijem dovelo je do odlaska Chitija, Bizzarrinija i nekolicine inženjera nakon prvenstva osvojenog s Hillom. Takav rasplet vjerojatno je vukao svoje korijene još s utrke za VN Italije kada je njihov Wolfgang von Trips poginuo zajedno s 14 gledatelja.

Chiti se brzo snašao i osnovao novu momčad u Formuli 1 – Automobili Turismo e Sport (ATS), koji se nekako predstavljao kao anitferrarijevski klan sastavljen od friško otpuštenih inženjera iz Maranella. No, kao i kod mnogih drugih početnika na najvišoj razini sporta, ATS je ubrzo postao žrtva manjka novca. Chiti je tada već, kao sporednu zanimaciju, imao osnovan inženjerski laboratorij nazvan Auto-Delta SpA u suradnji sa Ludovicom Chizzolom, trgovcem Alfa Romea otvorenom za suradnju na trkaćim stazama.

Vjerojatno vidjevši kaos u Ferrariju nakon masovnog otpuštanja Chitija i drugih, Alfa je uvidjela priliku da iskoristi trenutnu slabost konkurencije i vrati se u utrke na najvišoj razini. Pripajanjem Autodelte, Chitijeva sporedna zanimacija postala je 1963. glavna osovina Alfa Romea u svijetu utrka. Chitijev prvi zadatak bio je razviti novi trkaći motor kao i sam Alfin bolid u koji će motor biti smješten. Taj razvoj je naposljetku stvorio čuveni Tipo 33. No, raznovrsne poteškoće i nesreće spriječile su Alfu i Chitija da osvajaju naslove prvaka neko vrijeme.

Unatoč svemu, Alfa osvaja prvenstvo u kategoriji World Sportscar Championship 1977. godine i prihvaća Chitijev prijedlog da naprave V12 motor za potrebe Formule 1 u partnerstvu s Brabhamom Berinea Ecclestonea. Rezultati suradnje bili su osrednji, s najupečatljivijim “propeler” bolidom s kojim je Niki Lauda pobijedio prije FIA-ine zabrane takvog koncepta. Chiti napušta Alfu 1984. godine te osniva Motori Moderni. U toj manufakturi izrađen je turbo V6 motor za potrebe Minardija u Formuli 1. Chitijevo posljednje djelo bio je 3.5 litarski motor od 12 cilindara za tadašnje Subaruove želje ulaska u Formulu 1. Umro je u ljeto 1994. godine.

Carlo Chiti zaslužan je za današnje okosnice svih bolida Formule 1. To su ulaz za zrak iznad glave vozača i osnove današnjeg stražnjeg krila bolida. Za trkaće automobile je otkrio pobjednički koncept korišten i dan danas – središnje postavljeni motor. Zaslužan je za sve trkaće uspjehe Alfa Romea od 1965. do 1983. godine.

Objava Carlo Chiti – vrtlar lombardijske djeteline pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.

McLaren bi mogao koristiti vozača F2 Sergia Settea Camarea, njihovog razvojnog vozača, dok bi Williams mogao iskoristiti Nicholasa Latfifia, još jedan vozač F2. Ali Alfa Romeo ne može učiniti takvo nešto, jer je njihov službeni rezervni vozač, Marcus Ericsson, veteran s 97 startova. Zato Alfa Romeo razmatra svoje opcije u tandemu s bliskim partnerom Ferrarijem. Direktor tima Fred Vasseur rekao je da postoji uži izbor, a Mick je dio užeg izbora jer je on jedan od vozača u F2 koji odgovaraju kriterijima da se kvalificiraju za test mladih vozača. Izbor je prilično ograničen.

 “Još nismo donijeli odluku. Postoji nekoliko imena na popisu. Nastavit ćemo ocjenjivati dostupne opcije i razgovarati s Ferrarijem,” dodao je.

Ostaje nejasno na kojem testu će Alfa Romeo dovesti svoje mlade vozače, a Vasseur kaže da će odluku donijeti njegov tehnički odjel.

“Prioritet je znati kada ćemo donijeti velike nadogradnje. Ako nismo spremni za velike nadogradnje u Bahreinu, možemo napraviti početne i odgovarajuće testove s trenutnim vozačima u Barceloni. Ili bismo mogli podijeliti i napraviti jedan test po jedan test. To je tehnička odluka,” rekao je.

Razgovori će se nastaviti, a Vasseur kaže kako je kandidat za mladog vozača važan jer je povratna informacija vozača jako važna i da je teško pronaći nekoga tko daje dobre povratne informacije, a nije odvozio više od dvije utrke.

Objava Alfa Romeo: Schumacher je opcija za sezonska testiranja pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.