Hometown heroes: Monako

Još prije organiziranja Svjetskog prvenstva Formule 1, ulicama Monte Carla su se vozile Velike nagrade. Od svog prvog izdanja 1929. godine utrka za Veliku nagradu Monaka se smatra jednom od najprestižnijih automobilskih utrka na svijetu, a skupa s utrkama Indianapolis 500 i 24 sata Le Mansa tvori Trostruku krunu automobilizma.

Bila je dio prve sezone Svjetskog prvenstva Formule 1 1950. godine, a s izuzetkom 2020. godine, od 1955. je održana svake godine. Utrka se održava na uskim ulicama Monte Carla, s mnogo uzbrdica i uskih zavoja, zbog čega se smatra jednom od najzahtjevnijih utrka u kalendaru. Jedina je koja je ne zadovoljava minimalnih 305 kilometara udaljenosti tijekom utrke, a osim toga, posebna je po svom glamuru i prestižu, svemu što Kneževina Monako zapravo i jeste.

Iako je neizostavan dio kalendara Svjetskog prvenstva tijekom gotovo čitave njegove povijesti, ova mala europska zemlja nije dala veliki broj vozača sa značajnim uspjesima. Zapravo, priča o vozačima iz Monaka gotovo da stane uz jedno ime, Charles Leclerc, koji se od 2018. godine natječe u Formuli 1 i čije su pobjede i gotovo svi osvojeni bodovi zapravo statistika vozača iz Monaka u Formuli 1. No, ipak Charles nije jedini vozač iz Kneževine koji je nastupao u Formuli 1, pa ćemo ih ukratko spomenuti sve.

Louis Chiron prvi je Monegažanin koji je nastupao u Formuli 1. Chiron je poznatiji po svojim predratnim uspjesima u utrkivanju, pobijedivši 21 puta na utrkama za velike nagrade, uključujući i utrku za VN Monaka 1931. godine. Imao je 50 godina kad je osnovano Svjetsko prvenstvo i već prve sezone je ostvario treće mjesto upravo na utrci za VN Monaka, što je njegov i najbolji rezultat i jedini osvojeni bodovi u karijeri.

Posljednji put je nastupio u Formuli 1 na utrci za VN Monaka 1958. godine, te do danas ostaje upisan kao najstariji vozač koji je nastupao u Svjetskom prvenstvu Formule 1. Iako ne u okviru Svjetskog prvenstva Formule 1, upisan je kao pobjednik na VN Monaka 1931. godine, te je do danas jedini vozač iz Monaka koji je pobjeđivao na domaćem terenu. Bugattijev automobil Chiron upravo po njemu nosi naziv.

Nakon Chirona još jedan vozač iz Monaka je pokušao nastupiti u Formuli 1, no nažalost bezuspješno. Andre Testut je bio prijavljen za dvije utrke na domaćem terenu, 1958. i 1959. godine. No, niti jednom se nije uspio kvalificirati za utrku sa svojim privatnim Maseratijem 250F.

35 godina nakon Testutovog neuspjelog pokušaja, Olivier Beretta je potpisao ugovor s momčadi Larrousse za sezonu 1994. Natjecao se na deset utrka, s najboljim rezultatima utrci za VN Njemačke kad je osvojio sedmo mjesto za koje se tad nisu dodjeljivali bodovi. Beretta se utrkivao dok su mu to sponzori omogućavali, a kad je ponestalo novca zamijenio ga je Francuz Philippe Alliot.

Nizozemac Robert Doornbos se pod zastavom Monaka natjecao 2005. godine. Doornbos je bio testni vozač Jordana i Red Bulla, da bi 2005. godine nastupio za momčad Minardi. Na svom prvom nastupu sudario se s Villeneuveom, vozačem koji je i nagovarao Doornbosa da započne karijeru u Formuli 1. Kako je s krajem sezone 2005. momčad Minardi prestala postojati, Doornbos ostaje upisan kao posljednji vozač ove momčadi. Minardija je kupio Red Bull pa su postali Scuderia Toro Rosso, a Doornbos je ostao u momčadi kao rezervni vozač, vozeći pod zastavom svoje rodne zemlje. U Formuli 1 nije uspio osvojiti bodove.

I gotovo sva pozitivna statistika vozača iz Monaka stoji uz ime aktualnog vozača momčadi Ferrari, Charlesa Leclerca. Charles je 2018. godine došao u Formulu 1 pod okriljem momčadi Sauber, kao aktualni prvak Formule 2. Debitirao je za momčad usko povezanu s Ferrarijem, što nije bilo neobično, s obzirom na to da je bio član Ferrarijeve vozačke akademije. Zadatak mu nije bio jednostavan jer je došao u momčad koja je sezonu ranije završila na posljednjem mjestu pa je mladi Leclerc trebao donijeti svježinu i bodove u svoju novu momčad.

Mladić nije podbacio, pa je svoje prve bodove osvojio četvrtim mjestom na VN Azerbajdžana. Tijekom cijele sezone osvajanje bodova nije bilo nepoznanica za Charlesa, pa je svojoj momčadi pomogao da sezonu završi dvije stepenice visočije nego godinu prije. Sve je to bila odskočna daska za dolazak u Ferrari. Već u prvoj sezoni za Ferrari je pobijedio na VN Belgije 2019. godine i tako postao prvi vozač iz Monaka koji je pobjeđivao u Svjetskom prvenstvu Formule 1.

Iste godine je osvojio trofej za najviše najboljih startnih pozicija i tako postao najmlađi osvajač ovog trofeja. Istim trofejem se okitio i 2022 godine. I danas nastupa za Ferrari, te je uspio ostvariti pet pobjeda i 23 najbolje startne pozicije. Svoj prvi grand slam karijere postigao je na utrci za VN Australije 2022. godine. U Ferrariju će ostati najmanje do 2026. godine s nadom da će postati i prvi Svjetski prvak iz Monaka.