Sljedeće sezone za Ferrari neće voziti svjetski prvak. I to je dobro.
Narednih dana i mjeseci, neupitno će uslijediti rasprave o ovoj kombinaciji vozača, njihovim sposobnostima kao i o odnosu prvi – drugi vozač. Ipak, više od toga, Ferrari je jučerašnjom odlukom pokazao zaokret u svojoj politici. Pokazali su promišljenost, razboritost.
Najnovija tehnološka (i marketinška) revolucija gleda se uglavnom od 90-ih godina i seže sve do danas. Upravo u tom razdoblju Ferrari je postao sinonim za najbolje vozače, najskuplje plaće, astronomska osiguranja i najpoznatiji Formula 1 brend. Reklo bi se da je Ferrari „Creme de la Creme“.
Od ustoličenja Michaela Schumachera 1996. godine, u Propetom konjiću su samo u jednoj sezoni imali vozački par bez već proslavljenih svjetskih prvaka. Schumacher je došao kao dvostruki prvak, Alonso i Vettel su došli kao dvostruki i četverostruki svjetski prvaci. Par godina razmaka između navedenih vozača popunio je Raikkonen sa svojim naslovom prvaka osvojenim u Ferrariju. Upravo je to bila jedina sezona koju je Ferrari započeo bez svjetskog prvaka u kokpitu. Ipak postoje razlike između te sezone i naredne, jer je tada Kimi došao kao najveća zvijezda, postavši najplaćeniji vozač.
Rast prihoda na svjetskoj razini, značio je rast prihoda i Formuli 1. Što je opet Ferrari koristio kako bi doveo najbolje dostupne vozače. Vjerojatno nadajući se da će upravo njima biti najlakše ponoviti isti uspjeh, ali i zbog same njihove popularnosti. Takva strategija je otišla na razinu više, te je Ferrari pet godina zaredom u svojoj momčadi imao dva svjetska prvaka.
Propeti konjić je uvijek imao ono nešto izazovno, elegantno i neodoljivo. I bez obzira na rezultate, navedeni vozači su itekako održavali taj brend. Iako isplativa, ta politika pokazala se neuspješna u najvažnijem cilju – osvajanju vozačkih i konstruktorskih naslova.
A to je jako važno. Za Ferrari je potrebno osvajanje naslova. Oni se predstavljaju kao „najuspješniji tim Formule 1“, a naslovi su nužna karika te titule. Ono što je izgledalo kao nedostatak tehnoloških inovacija za ravnopravnu borbu s Red Bullom, u nastavku posljednjeg desetljeća pretvorilo se u šamaranje od strane Mercedesa.
Iz godine u godinu očekivanja su ostajala samo na riječima i bilo je potrebno uvesti promjenu. Ono što je započeto promoviranjem Charlesa Leclerca ubrzano je trenutnom globalnom pandemijom. U prisilnoj pauzi od utrkivanja, i momčadi i vozači su odlučili da je gotovo s čekanjem. Vozačka križaljka započela je Vettelovom izjavom da napušta Ferrari, na što su iz Ferrarija reagirali potpisom Carlosa Sainza Jr.
Španjolac, kojeg se povezivalo s Ferrarijem još sredinom veljače, postat će predmet rasprave o ispravnosti ove odluke. Dok su mu jedni već pridodali titulu drugog vozača, drugi ističu njegove „all-round“ sposobnosti, dio pratitelja oktanskog sporta pozdravlja ovu odluku.
Ferrari je odbio potpisati Daniela Ricciarda, koji je stariji i koji bi mogao u kombinaciji s možebitnim neuspjesima Ferrarija postati toksičan vozač. Daniel je možda i top 3 vozač na gridu, ali potpis njega značio bi požurivanje procesa. Također svjedoci smo da ekonomija broji velike gubitke zbog trenutne pandemije. U kombinaciji s nesigurnim pravilima u narednih pet godina i nesigurnim angažmanima postojećih i novih momčadi, Formula 1 ulazi u jedno duže razdoblje transformacije.
Potpis Sainza znači pogled u budućnost. Pogled u dugoročnost. Nešto što nismo već dugo vidjeli kod Ferrarija. „Smooth Operator“ je uistinu kvalitetan vozač. On je popularan među svojom publikom, a Ferrari ima postojeće veze sa Španjolskim i Latinoameričkim tržištem. Što bi moglo biti bitno. Uz to, prošle sezone je pokazao dobre vožnje i uz McLaren pokupio je i nove simpatije diljem svijeta. On je mlad, ima iskustva, posjeduje sve kvalitete i najvažnije – on je borac.
Uz Leclerca, tvorit će sjajan spoj mladih, gladnih i borbenih vozača. Uz to, obojica su do sada pokazivali inteligenciju i njihova suradnja može donijeti najviše koristi samom Ferrariju. Vozači Ferrarija će uvijek biti zvijezde, ali ovo bi mogle biti drugačije zvijezde u usporedbi s onim što smo naviknuli.
Naravno, ako jedan od ove dvojice u ovoj sezoni, od koje ne znamo što očekivati i koliko će utrka uopće biti održano, osvoji naslov prvaka onda će se ova odluka Ferrarija pokazati genijalnom.
Presretan sam što je zabijen zadnji čavao u lijes “Raikkonen-Vettel ere”.
Doba precijenjenih, preplaćenih i inertnih Ferrarijevih vozača.
Ovaj problem je prepoznao još veliki Marchionne, zato je inzistirao na brzoj promociji Leclerca, više radi poticaja Vettela, nego li zbog “washed up” Raikkonena.
Hahah pa jedino je raikonen i donio zadnju titulu ovoj tužnoj i jadnoj momčadi imaju toliko para ali đabe im
Slažem se u potpunosti
Njima je svaka sezona nova nada a na kraju sve po starom.
Nije stvar u vozačima već filozofiji momčadi. Dovoljno je reći kakva su ekipa kad nemaju naslova od 2007.god. I to su jedva osvojili. Ekipu mijenjati a ne vozače
A kad se ova dvojica balavaca pogube u razvoju bolida i pod pritiskom talijana i momčadi puknu ko kokice ajooj
Nije 1950. gdje mehaničari sjede u boksu i čekaju da im vozač kaže da se malo čuje prednji desni kotač u brzom zavoju.
Navijači i ljubitelji Ferrarija ne znam kako neki od vas gledaju ova dva vozača i nisu sretni.