Dinastija Schumacher: Priča u kojoj uvijek nedostaje riječi

Mene su odgajali da navijam za Michaela Schumachera. Odrasla sam u sobi u kojoj su se zidovi crvenili oblijepljeni Michaelovim slikama (zahvaljujući starijoj sestri), među kojima je bio i jedan žuti, Ralfov u kombinezonu momčadi Jordan, jer zaboga, on je Michaelov mlađi brat. Osim toga, obje nas je otac učio da je Michael jedan, jedini i najveći (unatoč godinama Formule 1 koje je tata ispratio i prije Michaelovih prvih krugova na stazi). No, ja se nisam dala. Od dana kad sam počela gledati utrke, a možda nisam ni znala što gledam, do dana kad sam zagrizla i postala pravi obožavatelj, nikada nisam bila fan niti velikog Michaela, ni mlađeg Ralfa od kojeg se tako mnogo očekivalo. Uvijek sam bila na suprotnoj strani obiteljskih prepirki glede Formule 1, pa i dan danas prilično često zastupamo različite stavove i vječno imamo različite “ljubimce”. No, emocije na stranu, statistika je čudo i ona je svakako na strani velikog Michaela, s posebnim poštovanjem prisjetit ćemo se doprinosa braće Schumacher svijetu automobilizma, kao i nadama koje polažemo u nasljednike obitelji.

Naša današnja priča počinje 3.1.1969. godine kada je u Hürthu, u tada Zapadnoj Njemačkoj rođen, mnogi bi rekli, a neki se možda i ne bi složili, najveći, ali definitivno najtrofejniji vozač u povijesti Formule 1, Michael Schumacher. Kad je Michael imao samo četiri godine, otac Rolf mu je modificirao autić na pedale i dodao mu motor malog motocikla. Kad se Michael zabio u stup ulične rasvjete u Kerpenu, roditelji su vidjeli da je vrag odnio šalu i odveli su ga na karting stazu, gdje je postao najmlađi član karting kluba. Sa šest godina Michael je pobijedio prvi put na natjecanju u klubu, u kartingu koji mu je otac sastavio od odbačenih dijelova. Kako bi podržali sinovljevu karijeru u utrkivanju, Rolf, koji je inače radio kao građevinar, počeo je popravljati i iznajmljivati kart bolide, a majka Elisabeth je radila u restoranu uz stazu. Kada je Michaelu trebalo 800 njemačkih maraka za novi motor, roditelji mu to nisu mogli priuštiti, pa je pronašao podršku u sponzorstvu lokalnog biznismena. No, kako je zakon u Njemačkoj nalagao da dijete mora imati minimalno 14 godina da bi dobilo dozvolu za vožnju kartinga, Michael je svoju pribavio sa samo 12 godina, u Luksemburgu.

Od malih nogu Michael je nizao uspjehe, osvojivši Njemačko juniorsko karting prvenstvo samo godinu nakon što je dobio licencu. Od 1984. godine pa nadalje Michael je nizao uspjehe na različitim njemačkim i europskim karting prvenstvima. Kako bi financirao svoje utrkivanje, Michael je napustio školu i radio kao mehaničar. Prvi korak prema jednosjedima napravio je 1988. godine, uključivši se u Formula Ford i Formula König serije u Njemačkoj, i osvojivši naslov prvaka König serije. Sljedeće godine je potpisao ugovor s Formula 3 momčadi WTS čiji je vlasnik bio Willi Weber. Uz Weberovu podršku Michael se probijao kroz različite serije putem koji je vodio prema Formuli 1, da bi 1991. debitirao na VN Belgije kao zamjena za Bertranda Gachota, u bolidu broj 32 momčadi Jordan Ford. Schumacher je odustao u prvom krugu utrke radi problema sa spojkom, a sve ostalo je povijest.

Iste godine kada je stariji brat Michael debitirao u Formuli 1, mlađi Ralf (rođen 30.06.1975.) je osvojio NRW i Gold karting kup. Ralf se, kao i stariji brat, rano počeo baviti kartingom, sa samo tri godine. Sa samo 17 godina završio je na drugom mjestu ADAC Junior Formula prvenstva, što mu je omogućilo da tijekom 1992. testira bolid Formule 3. Kao i stariji brat, Ralf je pod okriljem Willija Webera prolazio različite serije utrkivanja na putu do mjesta u Formuli 1 koje je konačno dobio 1997.

Nedvojbeno je da su Michael i Ralf najpoznatija braća u povijesti Formule 1. Obojica su u Formuli 1 debitirali za momčad Eddieja Jordana, nakon što su prethodno vladali Formula Nippon prvenstvom i pobjeđivali na Velikoj nagradi Macaua. Činjenica je da se Ralfova karijera ne može porediti s Michaelovom, a upitno je da li bi Ralf uopće imao karijeru u Formuli 1 da nije bilo starijeg brata. Sam Ralf je priznao da misli kako ne bi. Od Ralfa se mnogo očekivalo, kad je on došao u Formulu 1, Michael je već bio dvostruki svjetski prvak. Michael je u Formulu 1 došao prije i ostao je duže, a napravio je i mnogo više. Ralfova postignuća ne mogu se mjeriti s Michaelovih sedam naslova svjetskog prvaka, 91 pobjedom i 1566 osvojenih bodova. Ralf je pobijedio ukupno šest puta, što je čak manje od broja naslova svjetskog prvaka starijeg brata. Ralf niti jednom nije bio svjetski prvak, a skupio je 329 bodova tijekom karijere.

Michael je vozio za momčadi Jordan, Benetton, Ferrari i Mercedes, a od Formule 1 se opraštao dva puta. Sigurno je da su oba puta bili i oni koji su plakali od tuge i od sreće kada je odlazio. Konačno, od Formule 1 se oprostio Velikom nagradom Brazila 2012. godine, dok je Ralf otišao zaključno s istom utrkom pet godina prije, a tijekom karijere je vozio za Jordan, Williams i Toyotu. Tijekom zajedničkog vremena u Formuli 1, postavili su jedan zanimljiv rekord. Naime, Michael i Ralf su jedina braća koja su se zajedno penjala na prve dvije stepenice pobjedničkog postolja, učinivši to na četiri različite utrke.
Teško je u kratkim crtama opisati karijere braće Schumacher, posebice Michaelovu. Michaela se smatra za jednog od najvećih vozača u povijesti Formule 1, sa sedam osvojenih naslova prvaka, od kojih je pet uzastopnih. Tijekom karijere, bio je poznat po vožnji na samim granicama, ali po prljavim potezima koje je često pravio na stazi. Detaljan pregled Michaelove karijere ćemo ostaviti za neki drugi put, da ne bismo sad pretjerali.
Unatoč različitim smjerovima kojima su tekle karijere braće Schumacher, Ralfu nikada nisu teško padali bratovi rekordi i o starijem bratu je uvijek govorio s tonom poštovanja. Osim toga, Michael je mlađeg brata rado savjetovao i uvažavao njegovo mišljenje. Obojica su se u poslu ponašali profesionalno, na stranu potezi na stazi koji se nekima možda i ne sviđaju. Nakon jednog od najtežih dana u životu, nakon smrti majke Elisabeth, koja je preminula u 55. godini, braća su odvezla VN San Marina 2003. godine. Michael je pobijedio, i sa suzama u očima primio pobjednički trofej. Bila je to 65. pobjeda u Michaelovoj karijeri, ali vjerojatno i najtužnija. Ralf je završio na četvrtom mjestu, a obojica su pokazali profesionalizam unatoč ogromnoj tuzi koja ih je snašla.

U listopadu 2001. godine, Ralf je oženio Coru-Caroline Brinkmann, bivšu manekenku, s kojom ima sina Davida. Cora i Ralf su se razveli 2015., a detalji o razvodu su uključivale i navode o obiteljskom nasilju. Tijekom razvoda borili su se oko skrbništva nad Davidom, a Cora je dobila 6 milijuna eura od ukupnih 100 na koliko je procijenjeno Ralfovo bogatstvo i vlasništvo nad domom u Bergheimu. Kao otac i stric, David se također bavi utrkivanjem. Zajedno s bratićem Mickom, Michaelovim sinom, počeo se natjecati u kartingu, a u kolovozu 2018. je najavljeno kako prelazi u jednosjede, i kao otac nekada, počinje s natjecanjem u ADAC Formula 4 prvenstvu. Prošle godine natjecao se u Formula 3 azijskoj F3 seriji.

S druge strane, Michael je živio idiličan i daleko od javnosti privatni život sa suprugom Corinnom (koju je navodno preoteo Heinz-Haraldu Frentzenu) i njihovih dvoje djece, kćeri Ginom Marie i sinom Mickom. Obitelj živi u Švicarskoj, na posjedu u blizini Ženevskog jezera. Michael je uvijek bio poznat i po svom humanitarnom radu, posebno po pomoći djeci u potrebi i pogođenima prirodnim nesrećama. U najokrutnijoj od svih ironija, nakon konačnog povlačenja iz Formule 1, Michael je svoju prvu godinu mirovine završio nesrećom na skijanju prilikom obiteljskog odmora. Danas se malo zna o stanju u kojem se legenda Formule 1 i sporta općenito nalazi, jer se, prema željama obitelji, sve drži u tajnosti.

”Uživao sam većinu vremena. Nije bio uspješan povratak kao što sam navikao, ali sam naučio mnogo. Naučio sam da gubiti može biti konstruktivnije od pobjeđivanja. Sada je definitivno vrijeme da se ide”, o konačnom kraju svoje karijere rekao je Michael Schumacher.

Ljubitelji Formule 1, a posebice Michaela Schumachera poput onih s kojim sam ja odrasla, vesele se mogućem dolasku Micka Schumachera na stazu. Mick, rođen 22.03.1999. godine, prati očeve stope i nada se dolasku među najveće. Od 2008. Mick se natječe u trkaćim serijama, a ispočetka je, kako bi izbjegao publicitet, koristio majčino prezime Betsch. Mick se natjecao u kartingu, ADAC Formuli 4, Formuli 3 i Formuli 2. Početkom 2019. godine objavljeno je kako je Mick postao član Ferrarijeve vozačke akademije, a 2.4.2019. debitirao je za upravljačem Ferrarijevog SF90 bolida na prvom danu predsezonskih testiranja na stazi u Bahreinu.

”On je bio tamo gdje ja jednog dana želim biti. Uvijek je vjerovao da može bolje. Sve vrijeme dok sam vozio bolid kakav je nekad vozio moj otac, imao sam osmijeh na licu”, opisao je Mick prvo iskustvo u crvenom bolidu.

I uvijek će biti malo riječi kada se piše i priča o Schumacherima u automobilizmu. O braći Michaelu i Ralfu u Formuli 1. O Michaelu. O mladim naraštajima. Činjenica je da su stariji ostavili svoj pečat. O Michaelu će se uvijek pričati, njegov je trag neizbrisiv. Nadam se njegovom oporavku i da ćemo jednog dana opet gledati braću Schumacher uz staze Formule 1, ovaj put kako srčano navijaju za buduće uspjehe svojih sinova.