Didier Pironi, koji bi danas slavio svoj 68. rođendan, bio je nadomak naslova svjetskog prvaka 1982. godine. Pironi bi vjerojatno i bio prvak da nije doživio i preživio stravičnu nesreću na VN Njemačke, na stazi Hockenheim kojom je i završio karijeru u Formuli 1. Narednih pet godina proveo je pokušavajući se vratiti na staze, no isto se nije dogodilo. Pironi je utjehu pronašao u utrkivanju gliserima koje će ga na kraju koštati života. No, krenimo ispočetka.
Didier Joseph Louis Pironi rođen je 26.03.1952. godine u predgrađu Pariza koje se naziva Villecresnes. Školovao se za inženjera i stekao diplomu iz znanosti, no čak je i obiteljski posao u građevinarstvu napustio kada se upisao u Paul Ricard školu automobilizma. Bio je dio Pilot Elf programa koji je poticao mlade francuske talente u automobilizmu, program koji je u Formulu 1 doveo i Alaina Prosta, Renea Arnouxa i Patricka Tambaya. Nakon niza uspjela u nižim serijama, Pironi je u Formuli 1 prvi put nastupio na VN Argentine, 15.01.1978. godine za momčad Kena Tyrrella.
Naredne godine Pironiju se pružila prilika za prijeći u Renault, no ostao je uz Tyrrella kako bi ispoštovao svoj ugovor. Tijekom karijere vozio je još za momčadi Ferrari i Ligier. Tijekom 1978. godine, osvojio je utrku 24 sata Le Mansa, a 1980. ostvario i svoju prvu pobjedu u Formuli 1, pobijedivši na VN Belgije za momčad Guya Ligiera. Ligierov bolid je bio dobar, ali ne dovoljno koliko je Didieru trebalo da osvoji naslov prvaka. Pironijeve dobre izvedbe na stazi zapale su za oku Enzu Ferrariju. Godinu kasnije Pironi je potpisao ugovor za Ferrarijem, no prva godina je bila bez većih uspjeha, uglavnom zbog problema s novim turbo pogonom.
„Kada je Pironi stigao u Maranello, u istom trenutku se svima svidio, no ne zbog svojih sportskih vještina i talenta, nego zbog stava koji je imao – bio je u isto vrijeme pristupačan i rezerviran prema svima.“ govorio je Enzo o Pironijevom dolasku u Maranello.
U Ferrariju ga je dočekao Gilles Villeneuve, raširenih ruku kao sebi jednakog. Pironi je od Villeneuvea bio uglavnom sporiji u kvalifikacijama, ali i često stabilniji u utrci. Ljubav je pukla kada se Pironi prestao ponašati timski i igrati fer igru.
1982. je bilo jasno da je Pironi imao mnogo više talenta nego sreće. Prvo, pobijedio je na VN San Marina, kada je u potpunosti ignorirao momčadske odredbe i pretekao svog kolegu Gillesa Villeneuvea u posljednjim trenucima utrke. Villeneuve to Pironiju nikada nije oprostio i nikada više nije razgovarao s njim, a nije imao ni previše vremena, jer je iste godine poginuo na stazi Zolder. Mnogo se pričalo o događaju s Imole i o tome je li Pironi namjerno ignorirao timske odredbe ili je sve bila stvar nesporazuma. Da stvar bude još gora, Gilles Villeneuve je poginuo u kvalifikacijama za VN Belgije, pokušavajući popraviti svoje vrijeme i biti bolji od Pironija.
S brzim i pouzdanim bolidom kakav je 1982. vozio, Pironi je bio na čistom putu prema naslovu svjetskog prvaka. Zbog svih nemilih događaja koji su ga pratili, Pironi nije baš bio omiljen među vozačima Formule 1.
Da bi mu se baš sve sastavilo u životu, Ricardo Paletti je poginuo zabivši se u Pironijev Ferrari koji se ugasio pred start utrke, a tek sklopljeni brak s dugogodišnjom djevojkom mu se raspao samo nekoliko tjedana nakon vjenčanja. Unatoč svemu, Pironi je govorio kako osjeća da bi mogao biti svjetski prvak.
Za VN Njemačke 1982. godine se kvalificirao na najbolju startnu poziciju. Vremenska prognoza za taj vikend na Hockenheimu nije bila obećavajuća, kiša i sunce su se smjenjivali iz časa u čas. Pironi je vozio kao luđak. Dok je pokušavao preteći Williamsov bolid Dereka Dalyja, Pironijev Ferrari se zabio u Prostov Renault, koji je zbog vode koja se dizala za staze bio gotovo nevidljiv. Pironi je preživio, no pretrpio je višestruke prelome obje noge i bilo je jasno da više nikada neće sjesti u bolid Formule 1.
“Kao i tijekom svih prethodnih nesreća, kada sam prolazio neozlijeđeno, mislio sam samo na bolid. Hoću li morati prijeći u rezervni i hoće li biti dovoljno dobar za utrku. Tada sam pogledao svoje noge i shvatio sam da ovu utrku neću moći nastaviti.”
“Tek u helikopteru sam počeo osjećati nepodnošljivu bol. Ako sam već morao doživjeti ovakvu nesreću, sretan sam što se to desilo u Njemačkoj, a ne u nekom primitivnijem mjestu”, opisivao je Pironi nesreću koja ga je udaljila od Formule 1.
U trenutku nesreće, Pironi je vodio u poretku za naslov svjetskog prvaka s ukupno 39 bodova, ispred Watsona s 30 i Rosberga s 27 bodova. Pironi je sezonu završio prije kraja, i Keke Rosberg se okitio naslovom prvaka s 5 bodova ispred Pironija koji je odvezao četiri utrke manje.
Tijekom karijere u Formuli 1, Didier Pironi je pobijedio na tri utrke, 13 puta se popeo na pobjedničko postolje, četiri puta startao s najbolje startne pozicije i osvojio ukupno 101 bod.
Iako je to silno želio, nije se uspio vratiti u Formulu 1. Oporavak je trajao četiri godine, i tek tada je Pironi mogao hodati bez pomoći. Osim ozljeda, osiguravajući uvjeti su ga držali podalje od Formule 1. Naime, da se vratio utrkivanju i ozlijedio se ponovo, Pironi bi bio dužan vratiti sav novac koji je naplatio od osiguranja.
Umjesto Formule 1, Pironi se okrenuo utrkivanju glisera. 23.08.1987. godine, Didier Pironi je poginuo u nesreći na utrci Needles Trophy Race blizu Britanskog otoka Isle of Wright. Osim Pironija poginula su i dva člana njegove posade, novinar Bernard Giroux i Pironijev prijatelj Jean-Claude Guenard. Njihov gliser se prevrnuo naletjevši na val, i posada nije preživjela.
Nakon Pironijeve smrti, njegova djevojka Catherine Goux je rodila blizance, te im je u čast Didiera i njegovog timskog kolege i rivala dala imena Didier i Gilles. 2014. godine Gilles Pironi se kao inženjer zaposlio u Mercedes AMG Petronas momčadi.
Pogledajte ovaj Ferrari 126C turbo remek djelo Maura Forghieria i Harveya Postlethwaitea. Ovo je bio vrhunac koncepta “Ground effect”. Prednje krilo je bilo minimalno sa vrlo malom potiskom, a na nekim utrkama ga uopće nije bilo. Stražnje krilo je također bilo manjeg potiska nego današnja krila.Druga bitna stvar su bile zavjesice na bočnim stranama..sidepodsima koje su dirale do tla tako da se ispod stvarao veliki downforce. Takvi bolidi su se mogli pratiti na vrlo malim udaljenostima bez gubitka downforcea. Imali su i mana. Jako tvrdi ovjes koji je stvarao probleme..bolove u leđima vozača..drugi problem je bio nagli gubitak downforcea ako… Read more »
Pironi je doživio nešto slično Kubici, samo sa nogama.Godine 1986., nakon što je uspio hodati s obje noge bez pomoći, izgledalo je kao da će se Pironi vratiti. Testirao je za francuski AGS tim u Paul Ricardu, a potom i Ligier JS27 u Dijonu. Dokazao je da je još uvijek dovoljno brz da bi bio konkurentan, ali povratak F1 nije bio doista izgledan zbog razmjera njegovih ozljeda. Povratak u F1 dodatno je komplicirao njegovo plaćanje osiguranja temeljeno na pretpostavci održavanja ozljeda koje su završile karijeru. Pironi bi morali vratiti novac svom osiguravatelju da se vratio u sport.
da nije imao tesku nsrecuna vn njemacke mozda bi on bio prvak, tko zna da nije poginuo giles mozda sezona ne bi imala 11 razlicitih vozaca,,najludasezona ikada,,ali nije htio igrati timske igre svaka čast ako si brzi pređi me a ne slow down,,,