1957. je u mnogočemu bila prekretnica u povijesti Formule 1. Veliki Juan Manuel Fangio osvojio je svoj posljednji, peti naslov svjetskog prvaka. Momčad Vanwall postala je prvi britanski konstruktor koji je slavio pobjedu u utrci svjetskog prvenstva. Prigodno, pobjeda je ostvarena na britanskom GP-u održanom na stazi Aintree, s britanskim vozačima iza upravljača. Na stazama se pojavio i revolucionarni Cooper T43, prvi bolid s motorom smještenim iza vozača, ali bez većeg uspjeha. Maserati se zbog financijski poteškoća povukao na kraju sezone, premda je njihov dugovječni model 250F i dalje bio jedan od najboljih i najzastupljenijih bolida na gridu. Sve te promjene bile su prvi nagovještaji postupnog slabljenja talijanskih konstruktora i jačanja britanskih u godinama koje slijede.
Prije početka sezone dogodilo se nekoliko značajnijih vozačkih promjena. Nezadovoljan politikom i odnosom s Enzom Ferrarijem, Juan Manuel Fangio vratio se u Maserati. Stirling Moss je pak nakon prve utrke iz Maseratija prešao u britanski Vanwall, dok je Mike Hawthorn napustio Otok i po treći put se pridružio Ferrariju.
Testirajući novi Ferrarijev bolid na stazi u Modeni, u strahovitoj nesreći život je izgubio Eugenio Castellotti. Mnogi su smatrali da je on bio sljedeći veliki Talijan nakon Ascarija. Život je izgubio još jedan Ferrarijev vozač, Alfonso de Portago, na utrci Mille Miglia, kao i još devetero gledatelja.
Sezona se sastojala od osam utrka kao i prethodne sezone, uključujući Indianapolis 500. Zbog poteškoća s financiranjem, VN Belgije i VN Nizozemske su otkazane. Njihovo mjesto preuzela je VN Pescare, iznimno opasna, 25 kilometara duga staza. Kao što je to tada bio običaj, održavale su se i neprvenstvene utrke. Ukupno ih je bilo deset i redovito su privlačile većinu glavnih protagonista prvenstva.
VN Argentine otvorila je svjetsko prvenstvo Formule 1 1957.. Britanske momčadi odlučile su preskočiti put u daleku J. Ameriku, te se borba vodila između talijanskih rivala, Maseratija i Ferrarija. U kvalifikacijama su prve tri pozicije otišle u ruke Maseratija, s Mossom ispred Fangija i Behre. Iza njih su se smjestila četiri Ferrarija od kojih je najbrži bio Castellotti. Moss je imao problematičan start zbog problema s gasom koji ga je prisilio na odlazak u boks i gubitak od devet krugova dok kvar nije bio popravljen. Početak utrke obilježilo je nekoliko promjena u vodstvu i Ferrarijev odlučan otpor Maseratiju. No problemi s kvačilima udaljili su Ferrarije iz borbe za vrh i ostavili Fangija i Behru da mirno odrade ostatak utrke i predvode četiri Maseratija na vrhu.
Nakon četiri mjeseca, prvenstvo je nastavljeno utrkom u Kneževini Monako. Za razliku od prethodne utrke, sada su se na prve tri pozicije kvalificirale tri različite momčadi. Fangio je bio prvi za Maserati, potom Collins za Ferrari te Moss u Vanwallu. Moss je odlično startao i zgrabio vodstvo u prvom zavoju, dok je Fangio izgubio poziciju i od Collinsa. Zatim je u četvrtom krugu uslijedio odlučujući trenutak utrke. Pod Collinsovim velikim pritiskom, Moss je kasno kočio za šikanu na ulasku u luku i izletio sa staze. Kako bi ga izbjegao, Collins je naglo skrenuo i udario u zid. Fangio je neokrznut prošao pokraj njih, ali je iza njega Brooks naglo kočio zbog čega se u njega zabio Hawthorn koji je potom odsklizao u Collinsov bolid. Brooks je uspio nastavio utrku, ali se Fangio serijom brzih krugova ubrzo odvojio na nedostižnu prednost. Iza njih je Jack Brabham u revolucionarnom Cooperu stigao na korak do senzacionalnog postolja, ali ga je zaustavio kvar motora. Treće mjesto je na kraju uzeo Masten Gregory koji je time postao prvi Amerikanac na postolju u GP utrkama.
Na 500 milja Indianapolisa nije nastupio nijedan vozač iz Formule 1. Jedini europski vozač koji je trebao nastupiti bio je Nino Farina, svjetski prvak Formule 1 iz 1950.. Prilikom treninga za utrku iskusio je probleme s ponašanjem bolida. Njegov momčadski kolega Keith Andrews uzeo je taj bolid na probnu vožnju, ali je doživio nesreću i poginuo. Bez bolida, Farina je bio prisiljen povući se iz nastavka natjecanja.
Nakon četiri godine održavanja VN Francuske na super brzoj stazi u Reimsu, Formula 1 se vratila na tehnički zahtjevniju stazu Rouen-les-Essarts. Momčad Vanwall našla se u problemima jer njihova dva standardna vozača nisu mogla nastupiti. Moss je imao problema sa sinusima, dok se Brooks oporavljao od nesreće na 24 sata Le Mansa. Zamjene su im bili Roy Salvadori i Stuart Lewis-Evans. Fangio se kvalificirao na pole position ispred momčadskog kolege Behre i Ferrarijevog vozača Luigija Mussa. Na startu su se njih dvojica probila ispred Fangia, ali se Fangio nakon četiri kruga vratio u vodstvo koje nije ispuštao do kraja utrke. Behra je ubrzo pao iza Mussa i Collinsa koji su vodlili veliku borbu za drugo mjesto sve dok Collins nije upao u probleme s mjenjačem. Impresivan debi ostvario je Amerikanac Herbert MacKay-Fraser u nekonkurentnom BRM-u. Kvalificirao se na 12. mjesto, ali je nakon prvog kruga bio već šesti. Odustao je sa sedmog mjesta zbog kvara na mjenjaču. Poginuo je tjedan dana kasnije u F2 utrci u Reimsu.
Drugu polovicu sezone otvorila je VN V. Britanije vožena na stazi Aintree. Nakon propuštene utrke u Francuskoj, Moss i Brooks su se vratili u Vanwall kako bi predvodili napad na Fangia i Maserati. Prvu šestoricu u kvalifikacijama razdvajala je jedna sekunda, a činili su je tri Vanwalla, s Mossom na pole positionu, dva Maseratija i jedan Ferrari. Behra je bolje krenuo sa startne linije od Mossa, ali ga je Moss do kraja kruga uspio preteći. Brooks, koji je još uvijek osjećao posljedice nesreće na Le Mansu, postepeno je pao iza Ferrarijevog dvojca Hawthorna i Collinsa, te momčadskog kolege Lewis-Evansa. Fangio je imao jednu atipičnu utrku. Odmah na startu pao je u sredinu poretka i tamo je ostao sve dok nije odustao zbog kvara motora. Na vrhu, Moss se uspio odvojiti od svojih pratitelja, ali ga je problem s motorom prisilio na posjet boksu. U Vanwallu su se odlučili pozvati nedovoljno opravljenog Brooksa u boks kako bi prepustio svoj bolid Mossu. U trenutku povratka na stazu, Moss je bio deveti, dok je vodeći Behra bio daleko ispred. Moss je počeo nizati brze krugove i postepeno napredovati u poretku sve do četvrtog mjesta, tik iza Lewis-Evansa. Tada je vodeći dvojac zadesila nesreća. Behri je eksplodiralo kvačilo, a preko njegovih ostataka prešao je Hawthorn i probušio gumu. Odjednom su se dva Vanwalla neočekivano našla u vodstvu. Moss se brzinski riješio Lewis-Evansa i ponovno zasjeo na vrh. Izvjesnu dvostruku pobjedu Vanwalla spriječio je kvar na Lewis-Evansovom bolidu koji ga je spustio u poretku sve do sedmog mjesta. Moss je mirno priveo utrku kraju i time osigurao prvu pobjedu za britanskog konstruktora, na opće oduševljenje domaće publike. Iza njega su završili dva Ferrarija, Musso i Hawthorn.
Sljedeća stanica prvenstva bio je strašni Nürburgring. Kako bi popunili grid, u utrci su nastupali i bolidi Formule 2 koje su činili Porschei i Cooperi. U kvalifikacijama su glavnu riječ vodili Maseratijevi i Ferrarijevi vozači, dok im Vanwall nije uspio ozbiljnije zaprijetiti. Fangio je dohvatio novi pole position, a s njim su u prvom startnom redu bili još Hawthorn, Behra i Collins. Zbog dvojbi oko trajnosti Pirellijevih guma u utrci, Fangio je odlučio da će polovicom utrke stati na promjenu guma, a tu će prigodu iskoristiti i za nadolijevanje goriva. Stoga je Fangio u utrku krenuo sa samo do pola napunjenim spremnikom goriva. Odmah na startu stvari nisu krenule po planu. Ferrarijevi vozači, koji nisu imali dvojbe oko svojih Englebert guma, su bolje startali i poveli utrku ispred Fangia i Behre. Fangiu su trebala tri kruga da se riješi Hawthorna i Collinsa. Postepeno je povećavao svoju prednost, i do predviđenog odlaska u boks sagradio je potrebnu prednost od tridesetak sekundi. No u boksu je došlo do problema s promjenom stražnje desne gume i Fangio se na stazu vratio s pedesetak sekundi zaostatka za vodećim Collinsom. I tada je Fangio počeo raditi čudo. Nije se predao, te je krug za krugom je rušio rekord staze. Najbolji krug utrke bio mu je osam sekundi brži od vremena pole positiona. U pretposljednjem krugu utrke sustigao je Ferrarijeve vozače. Prvo je u Nordkehreu pretekao Collinsa, a vodstvo je preuzeo fantastičnim pretjecanjem Hawthorna, s dva kotača na travi, u Breidscheidu. Ovo je bila posljednja Fangiova pobjeda u karijeri, i može se reći da je najbolje sačuvao za kraj. Fangio je ujedno i matematički osigurao svoj peti naslov svjetskog prvaka.
Pretposljednja utrka sezone bila je VN Pescare održana na istoimenoj stazi. To je bilo jedino izdanje ove utrke u svjetskom prvenstvu Formule 1, premda se prijašnjih godina na njoj vozilo u sklopu neprvenstvenih utrka. Zbog sukoba s talijanskim vlastima oko zabrane cestovnog utrkivanja, Ferrari nije nastupio na ovoj utrci, premda je njihov vozač Musso posudio Ferrari 801 i nastupio u privatnom aranžmanu. Borba za vrh se vodila između Maseratija i Vanwalla. Fangio je uvjerljivo stigao do pole positiona ispred Mossa. Do njih se u prvi startni red ugurao Musso ostavivši dva Maseratija Behre i Schella iza sebe. Neuobičajeno, utrka je startala u devet sati zbog velikih vrućina koje su vladale. Musso je odlično startao i poveo je utrku ispred Mossa i Fangia. Njegovo vodstvo je potrajalo jedan krug nakon kojeg je Moss preuzeo prvu poziciju koju nije ispuštao do kraja utrke. Do polovice utrke izgradio je petnaestak sekundi prednosti ispred svoje Mussa i Fangia. Tad je Mussu puknuo spremnik ulja zbog čega je morao odustati, a na proliveno ulje naletio je Fangio koji se izvrtio i oštetio kotač. To ga je primoralo na odlazak u boks na popravak štete. To je Mossa ostavilo daleko naprijed, pa je stigao otići u boks na nadolijevanje ulja i osvježavajuće piće bez većeg gubitka vremena.
Sezona se zaključila VN Italije na Monzi. No nisu Ferrari i Maserati bili ti koji su dominirali tim GP vikendom. Bio je to britanski Vanwall. Njihovi su se vozači kvalificirali na prve tri pozicije, s Lewis-Evansom na pole positionu ispred Mossa i Brooksa. Iza njih su slijedila tri Maseratija, pa tek onda na sedmom mjestu prvi Ferrari. Na početku utrke, Fangio i Behra su pružili otpor bržim Vanwallima i u prvih dvadesetak krugova su se izmjenjivali u vodstvu utrke. Tada se prva petorka počela postepeno osipati. Brooks i Lewis-Evans su ispali iz borbe za vrh zbog mehaničkih problema i dugih posjeta boksu, dok je Behra morao na nadolijevanje goriva, a Fangio po nove gume. To je Mossa ostavilo samog na vrhu, koji je u jednom trenutku za krug zaobišao drugoplasiranog Fangia, ali je zbog predostrožnosti deset krugova prije kraja otišao u boks po gorivo i nove gume, te odnio pobjedu s četrdesetak sekundi prednosti. Ferrariji su zbog tehničkih problema rano ispali iz bilo kakve borbe za vrh, ali je von Trips ipak ugrabio treće mjesto. Britanci su ovim trijumfom u potpunosti ponizili Talijane u njihovu vlastitu dvorištu i time najavili promjene u godinama koje slijede.
Bodovni sustav bio je 8-6-4-3-2. 1 bod se dodjeljivao za najbrži krug utrke. Bodovalo se pet najboljih rezultata iz osam utrka.
Popis neprvenstvenih utrka i njihovih pobjednika.
Clark6365
Svaka čast Clark,super je što sad svaki tjedan mogu naučiti nešto o povijesti F1 :thumbs:
Dobar pregled, svaka čast Clark 🙂
” No u boksu je došlo do problema s promjenom stražnje desne gume i Fangio se na stazu vratio s pedesetak sekundi zaostatka za vodećim Collinsom. I tada je Fangio počeo raditi čudo. Nije se predao, te je krug za krugom je rušio rekord staze. Najbolji krug utrke bio mu je osam sekundi brži od vremena pole positiona. U pretposljednjem krugu utrke sustigao je Ferrarijeve vozače. Prvo je u Nordkehreu pretekao Collinsa, a vodstvo je preuzeo fantastičnim pretjecanjem Hawthorna, s dva kotača na travi, u Breidscheidu. Ovo je bila posljednja Fangiova pobjeda u karijeri, i može se reći da je… Read more »
Ahahahaha stao u boks na piće i još pobijedio s 3 minute prednosti 😀
Like a boss 😀
Šta bi danas rekli kad bi netko zaostao 9 krugova? I vama je dosadna utrka u danasnjim vremenima?
Ono što stoji da su vozači bile “muškarčine” jer voziti preko 3 sata utrke ….