Retrovizor: Ludorije na otoku

Na Silverstoneu smo u povijesti već viđali svega i svačega, i ovaj put se tradicija nastavila. Postoje cijele sezone u kojima se manje događalo nego na GP Velike Britanije…

Kolo sreće se dakle okreće! Nije se toliko okrenulo da bi se moglo reći da je doli onaj koji je bio gori, ali pokazuje da je Formula 1 ― unatoč nikad prije viđenoj razini pouzdanosti bolida ― i dalje teren na kojem mehanički kvarovi igraju itekakvu ulogu. One sve priče Fernanda Alonsa kako se aktualnom svjetskom prvaku mora prije ili kasnije dogoditi nekakav mehanički peh mnogi su ― ne bez razloga ― tada više smatrali nadanjem Španjolca za nešto što je s ovoliko pouzdanim Red Bullom nezamislivo. Pa ipak, stvar se dogodila, i to na ogromno razočaranje Vettelovih navijača, upravo u situaciji u kojoj je djelovalo kao da je Nijemac “zacementirao” pobjedu. Za nekoliko mjeseci znat ćemo bolje koliko bi se ovaj kvar mogao pokazati skupim.

Tifosi bi, jasno, preferirali da je Alonso nadoknadio svih 25 bodova, ali s ovakvim Red Bullom i ovakvim Ferrarijem s kojim Alonso jedva može ući u Q3 kvalifikacija, i s petnaest mora biti zadovoljan. Uostalom, ova utrka je bila još jedan primjer njegovih stelarnih vožnji, u kojima je napredovao poziciju po poziciju, i koristio prilike kad su se otvorile. I dalje važi da su Ferrarijev problem kvalifikacije, ne brzina u utrci. Vettel mu je sad opet na teoretskom dosegu po bodovima, ali može ga dostići samo u ekstremnom slučaju pobjede i odustajanja ― a tako nešto dvaput za redom bilo bi previše za očekivati. Ali, lov se nastavlja.

Onaj koji je ipak najviše profitirao je, naravno, Rosberg. Iako do pobjede ne bi došao da utrka nije bila takav cijeli šašavi splet okolnosti, ne treba je podcijeniti. Mercedes je sad očito brz i u utrkama, ne više samo u kvalifikacijama. Priče odmah poslije utrke kako se sad Mercedes i njegovi vozači vraćaju u utrku za titule ipak treba prihvatiti sa zrnom skepse, jer revolucije se ne događaju preko noći, i tek će kontinuirano izvrsni nastupi (što ćemo vidjeti na Nürburgringu, Hungaroringu, Spa…) potvrditi da Brackley može konkurirati austro-engleskoj i talijanskoj grupaciji.

I profitirali smo mi kao publika; onih posljednjih sedam krugova, nakon što se maknuo sigurnosni automobil, i kad je krenula jurnjava na konačne pozicije, bila je cirkus kakav rijetko imamo prilike viđati, u kojem režiser ima slatku (i hektičnu) brigu birati između svih izvrsnih kadrova po stazi. Naravno, od profitera cijele situacije treba spomenuti i Webbera, čovjeka za kojeg već znamo kako mu je ovo bio posljednji F1 nastup na Silverstoneu, no što mu nimalo nije smetalo da odradi odličan posao i, nakon svih nevolja kroz koje je prolazio, zgrabi osamnaest bodova na kraju. Sljedeći mu je na nišanu Hamilton, dva boda ispred, a možda i Räikkönen, jedanaest ispred.

Kad ih spominjemo, i Lewis Hamilton je odradio nevjerojatnu utrku, s obzirom na vanjske faktore na koje nije mogao izravno utjecati. S tempom Mercedesa, nije pretjerano zamisliti da bi u nekim “normalnim” okolnostima bio kandidat za pobjedu. Ali i ovako, doći do četvrtog mjesta, i napadati Alonsa do zadnjeg metra prije kockaste zastave, je nevjerojatan ishod. S druge strane, Räikkönen je po Lotusovom nerijetkom običaju išao eksperimentirati s alternativnom strategijom potkraj utrke, ali dok se takav pristup često pokazivao točnima, ovaj put on nije funkcionirao. Nije ni peto mjesto za odbaciti, ali nakon što je dobar dio utrke provodio u boljoj poziciji, neće njime biti ni presretan.

Jasno, dva vanjska faktora koja su okrenula ovu cijelu utrku naopako su bila sigurnosni automobil i gume. S gumama se priča i dalje vrti – nakon ove serije pucanja i problema s prelaskom kroz zavoje (a kroz iste se zavoje prolazilo i proteklih godina), čini se da će se priča još razvući, primarno iz sigurnosnih razloga, a sekundarno iz razloga da ovakve gume izravno i nasumično utječu na ishod utrke. Što se sigurnosnog automobila tiče, i ovaj put je njegov izlazak napravio kaos među strategijama, i različite su ekipe različito i reagirale. Teško je u suprotnom objasniti da ukupan poredak na kraju utrke nema baš mnogo veze s gridom.

Dok je to ispalo izvrsno za Force Indije, Ricciarda i Hülkenberga koji su zgrabili nešto bodova, nekima se nevolje samo nastavljaju. Drugu utrku za redom McLaren je ostao bez bodova, Force India mu je među konstruktorima pobjegla još malo dalje, a potrebna je samo utrka ili dvije s još malo atipičnih okolnosti da dospije pod izravnu vatru Toro Rossa. Sauberu je, međutim, unatoč ovom Hülkenbergovom jednom bodu, situacija još gora i sad je već ekipa u situaciji u kojoj mora novinare uvjeravati da će dočekati kraj sezone unatoč financijskoj krizi, a Williams je u još gorem škripcu, i dalje bez bodova skupa s Caterhamom i Marussijom.

A sad su se već počele javljati i prve natruhe sezone kiselih krastavaca. Glavna tema je i dalje eventualni odlazak Räikkönena u Red Bull sljedeće godine, sad kad je Webber i službeno objavio kako će isprazniti kokpit. Taj transfer, i moguće slobodno mjesto u Lotusu odnosno Red Bullu ovisno o ishodu, je jedan ključ rošada. Drugi je interesantna situacija s Felipeom Massom, koji ne krije kako se nada (da ne velimo baš kako očekuje) produženje ugovora s Ferrarijem za 2014., i premda je u ovu sezonu ušao bolje nego prethodnu, sada ― gotovo na pola sezone ― Alonso ima gotovo dvostruko više bodova od Brazilca iako je sad na Silverstoneu bio brz. Hoće li se Maranello zadovoljiti s poslušnim drugim vozačem ili ciljati na nekog bržeg? Ako ovo drugo, tko je uopće kandidat? Vjerojatno nema vozača koji nije u nekom trenu bio spomenut kao kandidat za Ferrarijev drugi kokpit.

No, nije još preveliki rizik od toga, jer vrlo brzo već dolazi Nürburgring. On se 2012. nije vozio, a godinu prije toga pobijedio je Hamilton, dok su Alonso i Webber upotpunili postolje. Ponavljanje situacije? Ovisi o Vettelovom mjenjaču.

Oton Ribić