Nakon posljednjeg kruga u Brazilu u meni je buktio osjećaj nezadovoljstva, ljutnje i žaljenja. Alonso opet nije postao prvak, a Vettel opet slavi. Najgori mogući scenarij za svakog istinskog Fernandovog fana. ”Ali kaj je, tu je. Bit će bolje iduće godine.” – tješio sam se. Nakon par komentara na nekoliko F1 portala, sjetio sam se bitke za Castrol Edge natjecanje. Zašto bitke? E pa, utrka za najboljeg u regiji vodila se do samog kraja. Tokom sezone bilo je uspona i padova, osvajanja velikih i malih bodova. Moram priznati da sam u početku bio presubjektivan (uglavnom Alonso prvi), ali dolaskom Formule 1 na europsko tlo i moje pretpostavke su postajale sve objektivnije. Za vodećima sam imao ogroman zaostatak, ali uslijedila je Britanija, Njemačka, Mađarska i bodovna prednost se počela smanjivati. Negdje oko VN Koreje uspio sam preuzeti vodstvo. Mojem entuzijazmu nije bilo kraja, ali trebalo je tu minimalnu prednost očuvati do samoga kraja. Nakon VN Abu Dhabija, padam na drugo mjesto sa samo 2 boda zaostatka za osobom pod nadimkom Altair GP. Rekoh sam sebi: ”Nakon Brazila slavit ćeš 2 titule i bit će to super!” U subotu (netom prije kvalifikacija) postavljam svoje zadnje predviđanje. Alonso 1., Vettel 6., dovoljno za naslov, a opet da ne budem presubjektivan i izbacim Vettela iz bodova. Utrka je završila tako kako je, ali eto nečeg pozitivnog. Vettel doista jest 6. što znači 10 bodova, Alonso je 2. što znači 5 bodova. Sada još samo treba pričekati obradu podataka i znati ću jesam li najbolji u regiji ili nisam. Rezultati nisu bili objavljeni sve do nekog doba u noći, stoga sam odlučio pogledati ih ujutro. Čim sam se probudio, upalio sam komp. Neizvjesnost je rasla dok se stranica učitavala i tada napokon vidim broj 1 pokraj svojeg imena. Krajnji rezultat: 672 boda, 6 više od drugoplasiranog, dovoljno za prvo mjesto u regiji i 347. u svijetu.
Cijeli dan sam razmišljao što bi mogao dobiti kao nagradu. Normalno kao i svakom F1 fanu, prva pomisao su mi bile karte za neku od utrka iduće sezone. ”Bilo bi lijepo ponovno (nakon Mađarske 2009.) otići pogledati uživo ono što najviše volim.” – pomislio sam si. Ali moj entuzijazam oko nagrade je svakim danom sve više nestajao. Nije bilo odgovora s GP1 portala i sve je već pomalo palo u zaborav. Kao i svakog dana otvorio sam stranicu portala i pogledao što se novo zbiva u svijetu F1. Iznenadilo me kada je kao glavna vijest bila nagradna igra: ”GP1 vas vodi na VIP Snow Queen Trophy!”. Rekoh sam sebi zašto ne. Otvorio sam mail i poslao poruku. Na samu staru godinu GP1 portal je objavio listu dobitnika. Letimično sam pogledao piše li moje ime negdje i doista na 17. mjestu je pisalo Matija Plašć. Odmah sam si pomislio, eto ti nagrade za Castrol Edge. Svoje misli sam morao podijeliti na Facebook stranici GP1 portala. Kratkim komentarom: ”hvala.. smatrat ću ovo nagradom za castrol edge 🙂 ” zaključio sam praćenje i komentiranje formule preko ovog portala za 2012. godinu. Okrenuo sam se novoj 2013. 3. siječnja otišao sam u hotel Westin po osvojene karte, ali svega nekoliko sati poslije na Facebook mi je došla poruka od gospodina Štetnera, kojeg sam upoznao na zajedničkom gledanju utrke u lipnju prošle godine. U poruci je pisalo: ”Matija bok, jesu te kontaktirali iz GP1 u vezi nagrade za Castrol predictor?”. Pomalo uzbuđen i zbunjen otišao sam provjeriti mail. Istina, gospodin Vetma mi je poslao poruku da mi GP1 portal daruje V.I.P karte za žensku utrku i da se javim gospodinu Štetneru koji će mi sve objasniti. Dado me nazvao i rekao da će me sutra, u uredu Kreator grupe, čekati 4 ulaznice za Gold tribinu i da mi želi lijep provod. Zahvalio sam mu. Sada je još trebalo naći 3 osobe koje će ići sa mnom i riješiti se 2 karte dobivene na nagradnoj igri. Poslao sam poruku nekolicini ljudi, a prve su mi se javile Iva, Nikolina i Željka. To smo riješili. Sada još trebam dati nekom 2 karte za stajanje. Ubrzo sam se i tog riješio.
Iduće jutro otišao sam do ureda Kreatora gdje me srdačno dočekala gospođica Marina. Uručila mi je pakete i zaželjela dobar provod. Dogovor je bio da se Iva, Željka i ja nađemo na Črnomercu malo prije 13 h, kako ne bismo zakasnili na bus za Gornju Bistru, odakle se osobe s V.I.P ulaznicama kombijima prevoze do staze. Tamo bi se trebali naći s Nikolinom kojoj je lakše bilo doći direktno jer živi na granici sa Slovenijom. Zamolio sam Ivu i Željku da ne kasne jer bus ide svakih pola sata i ne bi bilo dobro da moramo čekati, ali Željka nam je morala priuštiti trenutke nerviranja i uletiti u bus u posljednjem trenutku. Pola sata vožnje i u Bistri smo, mjestu gdje je bila planirana izgradnja staze za auto-moto utrke (između ostalog i F1). Ubrzo nakon nas, došla je i Nikolina te smo mogli krenuti prema kombijima. Prošli smo sigurnosnu provjeru, dobili narukvice i ukrcali se. Ugodna 15-minutna vožnja uz prekrasan pogled na Hrvatsko zagorje.
S obzirom da smo Iva i ja bili prošle godine na Gold tribini, znali smo kamo trebamo ići i što nam je činiti, a Željka i Nikolina su nas pratile.
Opet smo prošli par provjera i napokon smo stigli na naše odredište – Gold tribinu. Imali smo još sat i pol do prve vožnje te smo odlučili pogledati što ima u šatoru. Za razliku od prošle godine, ove godine je za predjelo (uz nareske) bila sarma. Ima li išta boljeg? 🙂
Nakon što smo pojeli i popili zaputili smo se na tribinu da vidimo što se događa. Već je bilo 15 h i vrijeme je bilo za početak programa. Sljemenom se pročuo glas mojeg i Nikolininog (isto prati F1) najdražeg komentatora, gospodina Blažička. Ivica nas je polagano upoznao sa svime što nas čeka do kraja dana. Ubrzo su se niz stazu počeli spuštati mladi skijaši noseći zastave.
Nakon toga malo glazbe i pričanja, a potom upoznavanje sa stazom koje je prevodila Ana Jelušić. Svi smo gledali veliki video zid i slušali što Ana govori. Kada je došla do cilja prolomio se pljesak. Ubrzo nakon toga, počelo je natjecanje. Prva se niz stazu spustila Veronika Zuzulova.
Iva i ja smo očekivali od slovačkih navijača da (kao i prošle godine) ispale konfete kada dođe u cilj, ali to se nije dogodilo. Postavila je vrijeme koje će se par minuta kasnije pokazati čak sekundu i pol sporije od Mikaele Shiffrin, buduće Snježne kraljice. U trenucima spuštanja Tine Maze niz stazu, prošli su me trnci. Cijelo Sljeme je grmjelo od navijanja, a Tina je na kraju stigla do drugog mjesta.
Odgledali smo 20-ak skijašica i uputili se nazad u šator kako bismo se malo zagrijali. U šatoru smo proveli dobar dio vremena zabavljajući se. Sarme su bile pojedene, baš kao i naresci, i znali smo da je vrijeme za glavno jelo. Konobari su donijeli meso i povrće s roštilja. Moram priznati da već dugo nisam jeo tako dobar roštilj :). Nakon toga odlučili smo izaći malo na zrak. Pogled na Zagroje je bio fenomenalan. Dobro smo se nasmijali i stranim navijačima obučenim u Superman kostime i Švicarcu koji je neprestano hodao gore dolje s velikim zvonom u rukama.
I tako malo po malo došao je red i za drugu vožnju. Gospodin Blažičko ponovno je uzeo mikrofon u ruke i počeo zabavljati i nabrijavati publiku. Najkomičniji trenutak dogodio se prilikom upoznavanja s drugom vožnjom, kada je Ana zaboravila uključiti mikrofon na kameri, pa smo imali onu scenu: ima slike, nema tona. Kako sve ne bi propalo, Blažičko i njegov kolega DJ Phat Philly piskutavim su glasićima pokušali dočarati što nam Ana govori. Sjajna improvizacija, ako mogu primijetiti. I tako, počela je druga utrka. Skijašice su se redale jedna za drugom skidajući vremena. Svi su čekali nastup Maze, a kada je napokon krenula Sljeme je počelo ponovno grmjeti. Sve je izgledalo odlično do prvog prolaza kada je sve utihnulo. Iako je prolaz bio zelen, Maze je ”jahala” kolac i slavlje je palo u vodu. Mala Shiffrin se spustila do cilja s najboljim vremenom i postala nova Snježna kraljica. Odlučili smo pričekati proglašenje pobjednice. Već viđen scenarij, nema se što tu previše za reći: plašt, kruna i komični problemi pri otvaranju šampanjca. Na trenutke me podsjetilo na slavljenje pobjede u F1.
Nakon toga, posljednji pogled prema Zagorju, zajednička slika i spuštanje do kombija.
Već pomalo umorni, zadnje što nam je trebalo je čekanje u redu za kombi i kašnjenje na bus za Zagreb, ali mi smo takve sreće, pa nas je upravo to dočekalo. Razlozi zašto kombiji nisu vozili nikome nisu bili jasni, pa su ljudi postajali sve nervozniji. Ali nije to bilo tako loše, barem smo se za kraj malo zabavili. Naime dok smo mi čekali u redu, novinari i neki ljudi su mrtvo hladno prolazili pokraj nas i ukrcavali se u naše kombije. To je izazvalo salve negodovanja i dalo logično objašnjenje našeg čekanja. Incident je nastupio kada se nekolicina alkoholiziranih osoba počela svađati s novinarima i zaštitarima. U sve se uplela i policija, a mi smo se odlično zabavljali promatrajući ljudsku glupost. Ubrzo se sve stišalo i počeli su nas puštati u kombije. Ukrcali smo se, a ispred mene je sjedila osoba koju sam već negdje vidio. Bio je to forumaš Krscho kojeg sam upoznao na okupljanju u Prečkom i kojeg ovim putem pozdravljam. Dok smo došli do Bistre, autobus za Črnomerec nam je već otišao, što je značilo novo čekanje od pola sata. Polagano smo se zaputili do stanice. Bus je došao i ponovno smo se vozili pola sata do Črnomerca. Na kraju smo se rastali i svatko se zaputio ka svojem domu.
Sve u svemu bilo je to još jedno odlično iskustvo i zahvaljujem još jednom Dadi i GP portalu što su mi to omogućili.
Matija Plašć
Ljepo je tebi bilo vidim u tom drustvu hehe…samo kreatovci mogli ste se stvarno malo isprsit i dat Matiji karte za Monzu ili cak Monte Carlo..ipak nije lako biti prvi na toj listi a za tih 2-3hiljade kuna za bolju kartu nebi propali
Svaka ti čast na osvojenoj nagradi i lijepo napisanom tesktu, imenjače! 🙂
hvala :))
Nema na čemu…i btw, super ti je avatar! 😉
Vidi znači tako si ti dobio tu kartu za gold haha 😀
Čak si me se sjetio, pozdrav i tebi frende ovime putem 🙂
Takoder moram istaknuti da na slici 7 ( od 9) si me uspio uslikati i da sam se pronašao haha xD
ozbiljno ? hahahhahah slučajnostima nikad kraja :))
Čestitke pobjedniku, trebalo je osim sreće dosta znanja i analiziranja rezultata. Nisam ni ja loš, da Hamilton nije odustao u Singapuru bilo bi sigurno i 30 bodova više…
Više sreće svima u novoj sezoni!