Retrovizor: Evoluzione della Scuderia

Duhovito je s kojom točnošću dolazak ljetnih vrućina koincidira s raznim teorijama o kadrovskim promjenama među vozačima, koje obično kulminiraju kroz ljetnu kalendarsku stanku. Većinom se radi o nagađanju na temelju vrlo labavih indicija skupljenih tko zna odakle, ali ipak ― jedan od potencijalno slobodnih kokpita ima toliku važnost, a uostalom i povijesnu težinu, da ga se teško može zanemariti.

Pogađate, radi se o Ferrarijevom kokpitu, onom u garaži preko puta Alonsovog a pod inženjerskom palicom Roba Smedleya, u kojem Felipe Massa vozi svoju tešku sedmu sezonu. Nećemo se sad hvatati nekakvih sumnjivih argumenata “ovaj je rekao da je onaj rekao da je treći…” i slično, nego razmotriti što bi koji ishod mogao značiti za stanje snaga.

Nema veze što ne ističu svima ugovori sljedeće godine ili one poslije ― svjedočili smo posljednjih godina raznoraznim rošadama i transferima koji su, kad se skupilo dovoljno volje i novca, mimoišli postojeće ugovore i dogovore. A ni sama Scuderia nije bila izuzetak u takvim manevrima (iako, ne znači da će baš namjerno ići rastavljati neki ugovor ako je već na raspolaganju netko slobodan).

Za početak, razmotajmo malo klupko oko Brazilca. Felipe Massa sad već vozi više od dvije trećine svoje F1 karijere u Ferrariju, i može se reći da mu je ovo zasad daleko najgora sezona otkad je stigao u Maranello. (Doduše, ne računajući onu strašnu 2009. kad ga je povreda udaljila sa staze, ali početak te sezone je rezultatski zapravo djelovao bolje nego 2012.)

Jedno šesto, jedno deveto i jedno deseto mjesto u osam utrka sigurno su ispod očekivanja di Montezemola, Domenicalija i društva oko njih, osobito kad u istom trenu momčadski kolega vodi u prvenstvu. U redu, vjerojatno nitko nije ozbiljno niti očekivao da bi Massa Alonsu predstavljao veliku prijetnju, ali nakon onih izvrsnih vožnji koje je odradio 2008. ipak nije bilo previše očekivati barem češće završavanje u bodovima i pokoje postolje.

Jasno, začas su krenule pretpostavke da će mu 2012. biti posljednja godina u Maranellu, i to ― nažalost za mnoge Brazilce i njegove navijače ― zasad djeluje vrlo mogućim. Vodstvo Ferrarija načelno mu daje podršku, ali se ne zalijeće s pričama o beskrajnom strpljenju, pa čak ni sam Felipe ne daje komentare koji gledaju dalje od sljedeće utrke.

Ali i zadržati ga još kroz 2013. možda nije nezamisliva opcija (iako, ponovimo, ne i vjerojatna), ako odradi drugu polovicu ove sezone kako-tako, a Ferrari zapravo cilja nekog vozača uzeti tek 2014. Jer, dovoditi nekoga u međuvremenu, na jednu godinu, moglo bi donijeti više kaosa nego napretka, osobito ako nije jasno koliko bi se on uklopio u sistem. S Felipeom, međutim, nema rivalstava ni nemira “na brodu”.

Problem s tom varijantom je što njom Ferrari praktički odustaje od utrke za konstruktorsko prvenstvo. Jer, nemojmo se zavaravati, sve jake konkurentske ekipe imaju dobre duete vozača, i nitko, pa ni Alonso sa svojim banzai-vožnjama ne može ni u snu skupiti dovoljno bodova da pokrije dvojicu. Naravno, to bi razočaralo i mnoge čvršće Tifosije kojima je normalno da Ferrari mora biti i u utrci za konstruktorsku titulu, a prihvaćanje borbe samo za vozačku im je “luzerski”.

Omiljen kandidat koji se spominje u kontekstu skorog dolaska u Ferrari je Mark Webber. I, nije teško uočiti cijeli niz razloga zbog kojih bi ovo, barem teoretski, trebalo funkcionirati: Webber je brz, zna donositi bodove kući i dobar je kompanjon Fernandu Alonsu pa ne bi trebalo biti niti trenja po tom pitanju. Pišem “ne bi trebalo”, jer djeluje ipak malo nategnuto da bi u situaciji u kojoj mora propustiti Alonsa za pobjedu, to Australac mirne volje napravio. Kako je svojevremeno legendarno skresao Christianu Horneru “not bad for a number two driver (engl. nije loše za vozača broj dva)”, zašto isto tako ne bi i Stefanu Domenicaliju? On bi možda u Scuderiji morao biti malo više broj dva nego što je to u Red Bullu. No opet, sama ideja vožnje za Ferrari mogla bi mu biti dovoljno sjajna da prihvati tu cijenu, osobito ako mu karijerni planovi više nisu dugoročni. Tu faktor igra i pitanje zbog čega bi se micao iz Red Bulla, ako već jest u ekipi koja vjerojatno može ponuditi najbrži bolid?

Drugi, jednako spominjan kandidat ali koji je u posve drukčijoj karijernoj fazi od Webbera je Sergio Pérez. Nema sumnje, mladi Meksikanac definitivno zna biti brz, član je Ferrarijevog programa mladih vozača pa bi i organizacijski stvar lagano išla, pred sobom ima dovoljno godina da bi se mogao iskovati u dugoročnu investiciju i nekakvog ozbiljnog Alonsovog šegrta, i još uvijek je dovoljno nov u igri da sasvim sigurno ne bi odbio poziv u Maranello.

Vidjevši što je izvodio u Maleziji i Kanadi, uopće nema sumnje da je potencijal tu, ali možda je to za Ferrari zasad malo prevelik rizik: nakon Masse koji je u čvrstoj silaznoj putanji, pitanje je koliko si ekipa može dozvoliti eksperimentiranje s kadrom. Jer, Sergio još uvijek nije jasno konzistentan, što je važna karakteristika za sekundarnog vozača. Jednu je utrku na postolju, drugu izvan bodova. Kao što smo već čuli, lakše je brzog vozača napraviti konzistentnim nego konzistentnog brzim, ali u tom slučaju Ferrari treba dosta strpljenja. Koliko ga ima u rezervi?

S obzirom na okolnosti, bilo bi suludo da Ferrari ne razmišlja o njemu. Ali jednako je moguće da će ga još držati na prijateljskom radiusu ali u nekoj drugoj ekipi da se dodatno rafinira i pokaže ide li u smjeru koji bi Ferrariju bio potreban.

Relativno nova priča je Sebastian Vettel ― dvostruki svjetski prvak uostalom i ne krije želju jednom voziti za Ferrari. Ali da li baš sljedeće godine odnosno 2014.? Jer, to bi za njega prije svega predstavljalo odlazak iz ekipe koja zadnjih godina radi najbolji bolid, u kojoj još k tome ima neosporan status glavnog vozača, i gdje je već osvajao i vozačke i doprinosio konstruktorskim titulama. Što bi ga tjeralo uzeti bolid koji, ako možda nije bitno sporiji, nije toliko konzistentno dobar, i to u društvu Alonsa? Čak i ako ne bi bilo javno, rivalstvo bi sigurno bilo strahovito. To bi možda napravilo dobar show, ali Ferrariju ne treba ono što je McLaren imao 2007. Vettelu bi upravo to rivalstvo moglo predstavljati zanimljiv izazov, ali sveukupna količina mogućih rizika i vozačkih konflikata bi bila malo predestruktivna da se Ferrari samo tako za nju opredjeli. Zato ovo zasad više gledajmo kao zgodnu i umjetno zahuktanu novinarsku priču nego vjerojatnu opciju.

Button je pod važećim ugovorom u McLarenu, ali ga se rado koristi kao kandidata za Ferrarijevo sjedalo br. 2, s argumentacijom sličnom onom Webbera: konzistentan, brz, promišljeno skuplja bodove, nema kompliciran karakter koji bi s Alonsom stvorio kritičnu masu i dobro vozi u raznim uvjetima. Sve to skupa zvuči dobro u teoriji, ali je glavno pitanje ― zašto onda on a ne Webber, koji će možda ionako biti na slobodnom raspolaganju? Uostalom, Buttonu ova sezona zasad nije baš najbolja, unatoč pobjedi na prvoj utrci, i to je još jedan upitnik koji treba dobiti odgovor prije nego što bi bilo kakvi ozbiljni pregovori počeli.

Još “fantastičnija” ideja je Lewis Hamilton, koja je valjda više skeč nego ozbiljna ideja, iz razloga koje valjda ne treba posebno komentirati. Ako mu baš bude dosta Wokinga, prije će razmišljati o Mercedesu, Red Bullu…

Ima tu još jedan niz vozača iz srednjeg ešalona koji bi mogli biti interesantne varijante, iako zasad još ispod žita. Paul di Resta odrađuje korektan posao, ali nije još imao svojih velikih pet minuta slave u kojima bi imao neki strahovit rezultat i nametnuo se kao snažan kandidat “na tržištu”. Romain Grosjean je još prevelika nepoznanica, iako bi nekoliko konzistentnih vožnji moglo rapidno podići interes za njega. I Rosberg je prvom pobjedom ove godine otišao još stepenicu više, ali bi se i on morao suočiti napuštanjem primarnog mjesta u postojećoj, vrlo solidnoj ekipi kako bi negdje otišao na mjesto broj dva. Osim toga, Mercedes bi ga vjerojatno rado vidio i dalje u svojim redovima kroz nadolazeće sezone. Kobayashi je dobar, ali je malo zapao u sjenu Péreza i prvi korak u skupljanju jakih aduta za nove poslodavce bio bi da unutar svoje garaže izravna stvari.

Što vi mislite? Tko će biti sljedeći Alonsov susjed u garaži?

Oton Ribić