Velika nagrada Kanade 1999. godine, predstavljana kao XXXVII Grand Prix Air Canada, bila je šesta utrka sezone i vozila se na stazi Gilles Villeneuve u Montrealu. Utrku je s prve pozicije startao Michael Schumacher i bila je to prva utrka sezone za koju se na prvo mjesto nije kvalificirao Mika Hakkinen. Iz drugog reda, iza Schumachera i Hakkinena, startali su njihovi momčadski kolege, Eddie Irvine i David Coulthard.

Uvijek je bilo jasno kako je zadnja šikana na stazi Gilles Villeneuve prilično teška. Nastavlja se na najduži pravac na stazi, a nakon nje slijedi još jedan, dug pravac. Zadržavanjem brzine kroz šikanu može se uštedjeti puno vremena, ali nekoliko rubnika u kombinaciji sa zidom s desne strane šikane mogu dovesti do totalne katastrofe. Upravo toga se sjećamo iz šeste utrke sezone 1999., održane na stazi Gilles Villeneuve na današnji dan, utrke za Veliku nagradu Kanade.

Ne može se reći da prije 1999. godine nije bilo incidenata tijekom VN Kanade, konkretno u zavoju broj 13, no 1999. je zid u tom zavoju dobio nadimak “Zid prvaka”, kada je kao žrtve odnio pet prvaka, od kojih su trojica s ponosom nosili titule prvaka svijeta u Formuli 1.

Prva žrtva slavnog zida bio je Ralf Schumacher, prvak Formule Nippon iz 1996. godine, kada je tijekom kvalifikacija pustio svoj Williams na ulazu u šikanu i zabio se u zid.

Nakon samo tri kruga od početka utrke, nekadašnji prvak Formule 3000 i osvajač FIA GT prvenstva, Ricardo Zonta, zahvatio je zid zadnjim kotačem svog bolida momčadi BAR, što je bilo dovoljno da slomi ovjes i Brazilac je bio izvan utrke. No, to je bio samo početak. U 15. krugu sličnu stvar kao i Zonta napravio je svjetski prvak Formule 1 iz 1996. godine, Damon Hill, izgubivši kontrolu nad zadnjim krajem bolida i okrznuvši zid. Bio je to kraj za još jednog prvaka, ovaj put Formule 1.

Dok je vodio utrku i gradio prednost u odnosu na drugoplasiranog Miku Hakkinena, Michael Schumacher se spremao za otići u boks. Tada već dvostruki svjetski prvak je rijetko štedio bolid i pokušavao je grabiti svaku prednost koju su mu staza i utrka pružale. Neposredno pred ulazak u boks, Michael je bio možda malo i pohlepan, pa je dohvatio rubnik u posljednjoj šikani kruga i znao je da to može biti kobno za njegovu utrku. No, isprva se povukao, a u 30. krugu je ipak otišao previše preko ruba, što je bilo sasvim dovoljno da se dvostruki prvak pozdravi s utrkivanjem tog dana.

Ali valjda ni Schumacher nije bio dovoljan, pa je staza sebi morala uzeti još jednog prvaka. Pet krugova nakon Schumachera, Jacques Villeneuve, koji je također u svojim referencama imao titulu svjetskog prvaka, se također zabio u zid.

 

Utrku je završio samo jedan od prvaka u Formuli 1 koji su ju i startali, Mika Hakkinen. Mika je, osim što je uspio završiti utrku, uspio i pobijediti. Iza njega, na pobjedničkom podiju našli su se još Giancarlo Fisichella i Eddie Irvine. Kako je Ralf problem sa zidom riješio još tijekom kvalifikacija, u utrci nije imao problema, pa ju je završio na četvrtom mjestu.

Tijekom utrke za VN Kanade 1999. godine, sigurnosni automobil je na stazu izašao četiri puta, što je u to vrijeme bio rekord, a bila je to i prva utrka koja je završena pod vodstvom sigurnosnog automobila, koji je na stazi bio zbog sudara Heinz-Haralda Frentzena četiri kruga prije kraja utrke.

Vidjeti toliko nevezanih sudara na istom mjestu u utrci bilo je dovoljno neobično, a još neobičnije je bilo ostati bez tri bivša svjetska prvaka na istom mjestu. Upravo zbog toga, zid uz zavoj 13 staze Gilles Villeneuve, dobio je naziv ”Zid prvaka”.

1
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
1 Komentara na temu
0 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
1 Autori komentara
avatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
mody

f1 u 90 je bila odlićna kad gledam ovoi onda onda je bilo bolje