Formula 1, kao i sve ostale motorsport kategorije, ovise o velikim umovima, inženjerima. Jedan od pionira inženjerstva u prvoj polovici 20. stoljeća definitivno je Talijan mađarskih korijena Vittorio Jano (ili po mađarski Viktor János). Jednostavan čovjek briljantnog uma i spretnih ruku zapisao je svoje ime među najveće inženjere u povijesti, a definitivno je bio najveći inženjer svog vremena. Prema pričama, njegov utjecaj na Grand Prix svijet je jednak utjecaju koji je ostavio Colin Chapman.

Vittorio Jano ispred Alfinog modela P2 u Monzi

Rodio se 22. travnja 1891. u Piemonteu u obitelji mađarskih doseljenika. Otac mu je bio upravitelj u jednom od dva turinska skladišta oružja. Godine 1909. se, nakon završenog školovanja, zapošljava kao mladi inženjer u Rapidu, tvornici automobila u vlasništvu Giovannija Battiste Ceiranoa u Turinu. Dvije godine kasnije prelazi u Fiat te nedugo nakon toga postaje glavni inženjer u Fiatovom sportskom odjelu. Pažnju na sebe je skrenuo s uspješnim modelom 805/405.

Sve to vrijeme u Fiatu blisko je surađivao s testnim vozačem Luigijem Bazzijem. Bazzi prelazi u Alfa Romeo 1923. gdje ga je dočekao vrlo neuspješan model P1 te je sugerirao ekipi da dovedu Janoa u tehnički odjel. Tako je Alfin Giorgio Rimini pristupio Janou i ponudio mu plaću od 3500 lira. Kako je u Fiatu dobivao 1800 lira, Jano prihvaća izdašnu ponudu Riminija i prelazi u Alfu.

Po dolasku, Jano počinje raditi na novom modelu koji je završen 1924. Model je nazvan P2, a mogao se opisati i kao nadograđena verzija Fiatovog modela 805/405. Bio je opremljen dvolitrenim rednim osmocilindrašem koji je razvijao, za to vrijeme revolucionarnih, četiri konjske snage po kvadratnom inču površine klipa, odnosno 134 konjske snage pri 5200 okretaja u minuti.

Alfa Romeo P2

“Kada sam napravio motor rekli su mi ‘Hah, to je samo Fiat-Alfa Romeo’, a kad su mi Fiatovi ljudi prišli i pogledali ga rekli su ‘Nije ovo naše’. Upijao sam znanja u Fiatu i nakon promatranja kako drugi rade razvio sam svoje ideje koje sam primjenio,” rekao je Jano o modelu P2.

Najprije je prototip P2 testiran u Monzi, a nakon toga je premijerno nastupio 9. lipnja 1924. na zahtjevnoj brdskoj utrci između Parme i Poggio di Bercetoa. Vozilo se pet krugova na stazi duljine 64.3 kilometra. Za volanom je bio Antonio Ascari (otac Alberta Ascarija) koji je na kraju i pobijedio s ukupnim vremenom od dva sata, dvije minute i četiri sekunde. Osim Ascarija, za Alfu su u utrkama model P2 vozili i Giuseppe Campari i Louis Wagner, a četvrti bolid su dijelili Enzo Ferrari, Giulio Masetti i Gastone Brilli-Peri.

Krajem 1925. dogodila se prva velika tragedija u Janovom životu. Na utrci u Francuskoj poginuo je Antonio Ascari. Nakon toga Alfin trkaći odjel preuzima Enzo Ferrari, a Jano ostaje kao glavni inženjer i nastavlja raditi na novom projektu – P3 Monoposto. Prvi čistokrvni trkaći jednosjed pogonjen novim osmocilindričnim motorom sastavljenim od dva četverocilindrična bloka. Glavna prednost novog motora u odnosu na stari je bio okretni moment pri manjim brzinama. Nova konstrukcija motora omogućila je i niži položaj vozača u bolidu, što je spustilo težište bolida niže nego kod P2. Novi model je debitirao na Velikoj nagradi Italije u Monzi 1932. i u rukama Tazija Nuvolarija dolazi do pobjede. Te godine momčad je imala, uz Nuvolarija, i Rudolfa Caracciolu, dva najbolja vozača tog vremena, te je na kraju ta 1932. bila jedna od najuspješnijih godina za Janoa dotad.

Alfa Romeo P3

Zasigurno je najpoznatija i najbolja pobjeda za Ferrarijevu ekipu i bolid P3 bila utrka za Veliku nagradu Njemačke na Nürburgringu 1935. Nacistički ponos, Mercedes i Auto Union, bili su glavni favoriti za pobjedu na domaćem terenu. Cijelo nacističko vodstvo tadašnje Njemačke bilo je na utrci i svi su očekivali dominaciju njemačkih strojeva, a na kraju je pobjedu ispred svih silnih Mercedesa i Auto Uniona odnio Nuvolari u Alfinom stroju Ferrarijeve momčadi. Ta se pobjeda smatra najvećom u Nuvolarijevoj karijeri.

Nakon toga je došla 1937. Te godine je umro Vicenzo Lancia i Jano dolazi u Lanciu na mjesto glavnog inženjera. U Lanciji je radio na sportskim automobilima kao što je Aurelia B20 GT s odličnim 2.5-litrenim V6 motorom s kutom od 60°. Radio je na uspješnim modelima D20, D23 i D24 koji su se natjecali krajem 40-tih i početkom 50-tih na utrkama poput Mille Miglia, Targa Florio i Le Mans.

Zatim je na red došao i ulazak u Formulu 1 s modelom predodređenim za uspjeh – D50. Srce tog bolida bio je 2.5 litreni V8 motor s kutom od 90° koji je razvijao 250 konjskih snaga pri 8100 okretaja u minuti. To je bio prvi model s motorom kao strukturalnim dijelom šasije – motor zajedno sa šasijom tvori jednu neprekinutu cjelinu i pod jednakim je vanjskim opterećenjima kao i ostatak šasije. Takva je praksa ostala u Formuli 1 do današnjeg dana. Bolid i momčad su debitirali u zadnjoj utrci sezone 1954. u Pedralbesu. Za volanom su bili Alberto Ascari i Luigi Villoresi. Ascari je bio najbrži na treninzima uoči utrke te je ostvario i najbrže vrijeme kvalifikacija, no u devetom krugu utrke je odustao zbog problema sa spojkom.

Lancia D50

Puno se očekivalo od 1955., no Lancijin cjelokupni F1 program je naglo prekinut nakon još jedne tregedije u obitelji Ascari – Alberto Ascari poginuo je u Monzi prilikom testiranja Ferrarija 750 za utrku 1000 km Monze. Lancia svoj cijeli F1 projekt, zajedno s bolidom D50, predaje Ferrariju. Pritom u Ferrari odlazi i Jano. Svoje zvjezdane trenutke doživljava 1956. kada s Fangiom Ferrari osvaja naslov prvaka.

Početkom 60-tih godina pored F1 počinje raditi i na cestovnim modelima, dok glavnu riječ za dizajn F1 bolida sve više preuzima Carlo Chiti. Zajedno s Ferrarijevim sinom Dinom radi na novom V6 motoru. Godine 1965. Jano doživljava i osobnu tragediju, umire mu sin. Nedugo nakon toga se i on razbolio te je odlučio sam sebi prikratiti muke. Oduzeo si je život 13. ožujka 1965.

S lijeva na desno, redom: Luigi Villoresi, Alberto Ascari, Eugenio Castellotti i Vittorio Jano

Veliki um koji je svojim idejama udarao temelje Grand Prix utrkivanja i Formule 1 na tužan način je okončao svoj život. Sigurno velika većina današnjih navijača Formule 1 nije nikad čula za Janoa. Ipak, njegova ostavština živi i danas, jer ideje koje je on usađivao u razvoj Grand Prix bolida su bile osnova za kasnije osnovanu Formulu 1, a i nakon osnutka Formule 1 ostavio je dobar trag u Lanciji i Ferrariju.

4
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
1 Komentara na temu
3 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
2 Autori komentara
avataravatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
Desmosedici

Ovo je kao priča o kokoši i jaju..Alfa i Ferrari..od 1924.g. do danas. Znate li za projekt Alfu 6C 2300 Aerodinamica Spider? ..Vittorio Jano i braća Jankovits u Rijeci..u njihovoj tvornici u brodogradilištu.