Jedno interesantno desetljeće u Formuli 1 okončano je 1. prosinca s utrkom u Abu Dhabiju. Lewis Hamilton je slavio i time upotpunio svoje nevjerojatno desetljeće u kojem se okrunio s čak pet vozačkih naslova. Kroz desetljeće dominirale su dvije momčadi, gledali smo Red Bull i Sebastiana Vettela kako osvajaju vozačke i ekipne titule u V8 eri, potom Mercedes i Lewisa Hamiltona te Nico Rosberga (počasni spomen Valtteriju Bottasu) u još većoj dominaciji koja je i dan danas aktualna.

Hamilton je ostvario vrtoglavih 73 pobjede u desetljeću, uvjerljivo najviše što je pošlo za rukom jednom vozaču u povijesti sporta. Sebastian Vettel osvojio je 48 utrka, što je dovoljno za treće mjesto u povijesti. Između njih našao se Michael Schumacher, koji je od 2000. do 2006. ostvario 56 pobjeda. Kada bi se gledao prosječni broj pobjeda po sezoni, onda bi Schumacher imao u prosjeku 9.3 pobjede u svakoj od tih šest sezona, a Hamilton 7.3 pobjede u deset sezona. Hamilton i Vettel osvojili su prvenstvo u devet od deset sezona, preostala titula otišla je u ruke Nice Rosberga, koji je osvojio 23 pobjede u desetljeću, dovoljno za osmo mjesto na povijesnoj ljestvici.

Sveukupno gledajući, u prošlom desetljeću na utrkama je slavilo samo 12 različitih vozača, od kojih su njih šestorica svjetski prvaci – to najmanji broj različitih pobjednika u svih sedam desetljeća. Desetljeće također nije bilo lako za dvije najveće ekipe sporta, Ferrari i McLaren. Ferrariju je ovo prvo desetljeće u kojem nisu osvojili naslov konstruktora (izuzev ’50-ih, ali njih ne računam jer se nagrada dijeli od 1958. godine). McLaren na konstruktorski naslov čeka već 22 godine, ali su u prošlom desetljeću imali možda i najgori niz u povijesti momčadi, a na pobjedu čekaju još od 2012. i VN Brazila kada je slavio Jenson Button.

Ovaj mali statistički odlomak dobro mi je poslužio kao uvod u tekst u kojem ću pisati pregled svake sezone, počevši s 2010. godinom. Pregled će obuhvaćati tri teksta.

SEZONA 2010.

Prva i najbolja sezona u desetljeću. Po mome mišljenju sezona o kojoj se premalo priča i jedna od najboljih sezona ikada. Godinu 2010. pamtimo kao posljednju godinu u kojoj je Bridgestone bio proizvođač guma, kao prvu godinu s novim sustavom bodovanja (25-18-15 itd…), Brawn GP postao je Mercedes kojem se pridružio i legendarni Michael Schumacher nakon trogodišnje mirovine. Nadolijevanje goriva se zabranilo, promijenjen je kvalifikacijski format, Jenson Button se kao aktualni prvak pridružio Lewisu Hamiltonu i McLarenu i time oformio najjaču vozačku postavu na gridu. Fernando Alonso je potpisao s Ferrarijem, a Kimi je otišao voziti rally. Iz sporta su se povukli i BMW (postaje Sauber) te Toyota, a pridružili su se Lotus, Hispania i Virgin. Ah, dobra vremena.

Može se reći da je razina uzbuđenja i očekivanja bila izuzetno visoka, a sezona je uspjela nadmašiti te visoko postavljene standarde. Sezona je započela s utrkom u Bahreinu na kojoj je Alonso slavio nakon što se Vettelu pokvario motor, s tom pobjedom Alonso je postao tek šesti vozač koji je slavio u debitantskoj utrci s Ferrarijem. U Australiji je Button obranio svoju pobjedu iz 2009., a Vettel je pobijedio u Maleziji. Zanimljivo – u cijeloj godini nijedan vozač nije pobijedio na utrci dok je vodio u prvenstvu. Button je s pobjedom u Kini postao prvi vozač s dvije pobjede, a zatim je Webber povezao dvije pobjede u nizu te mu se pridružio.

VN Turska nam je dobro poznata; Webber je bio na vrlo dobrom putu da slavi treći utrku zaredom. Ključna riječ – bio, sve do 40. kruga kada je momčadski kolega Sebastian Vettel želio preuzeti vodstvo. Red Bullovi vozači su se sudarili, Vettel je odustao, dok je Webber uspio završiti na najnižoj stepenici postolja. Na VN Njemačke se dogodio slavni “Felipe, Fernando is faster than you. Do you understand?” trenutak.

Sezona je imala dostojno finale na završnoj utrci u Abu Dhabiju. Alonso je ušao u vikend kao vodeći vozač prvenstva s 246 bodova, Webber je bio drugi s 238, Vettel treći s 231, a matematičke šanse za titulu imao je i Hamilton s 222 boda. To je prvi i još uvijek jedini put da su četiri vozača ušli u zadnju utrku sa šansom da postanu prvaci, a i Jenson Button je dobar dio sezone proveo kao konkurent za naslov. Vettel se kvalificirao prvi, Hamilton drugi, Alonso treći, Button četvrti, a Webber tek peti i time imao najgoru situaciju uoči nedjeljne utrke. Na moju veliku žalost (mi, Nandovi navijači, žalimo za puno toga), Alonso je zapeo iza Vitalyja Petrova i završio tek osmi. Vettel je slavio na utrci i postao najmlađi svjetski prvak u povijest i sporta.

“Uvijek je lako nakon utrke pričati o najboljoj strategiji. S odlaskom u boks sam se obranio od Vettela ali sam prepustio mjesto Rosbergu i Petrovu. Bila je to vrlo teška odluka. Izgubio sam jednu poziciju na startu utrke i sigurnosni automobil nam je otežao posao kasnije u utrci. Morali smo donijeti odluku, nažalost smo donijeli pogrešnu. Ali takav je sport, ovo je utrkivanje. Ponekad pobijedite, ponekad izgubite,” Fernando Alonso nakon utrke.

Image result for 2010 f1 season alonso vettel hamilton webber

SEZONA 2011.

U 2011. godini Pirelli je preuzeo ulogu proizvođača guma. Zbog prosvjeda se nije održala VN Bahreina, a debitirala je Velika Nagrada Indije. Sezonu je obilježila apsolutna dominacija Vettela. Nijemac je slavio na čak 11 utrka, a izuzevši jedno odustajanje, samo jednom nije završio utrku na postolju. Vettel je postao najmlađi dvostruki svjetski prvak u povijesti.

Od zanimljivih trenutaka u sezoni, moram izdvojiti Veliku Nagradu Kanade, utrku s najduljim trajanjem u povijesti. Jenson Button je slavio nakon što je u jednom trenutku utrke bio tek na 21. mjestu, a osim nevjerojatnog marša do prvog mjesta, utrku mu je obilježio i sudar s Hamiltonom. Sažetak ove nevjerojatne utrke i Buttonove vožnje možete pogledati na YouTubeu klikom ovdje.

Vjerojatno se sjećate i groznog sudara Sergija Pereza na VN Monaka kod Nouvelle šikane u kvalifikacijama zbog čega je završio u bolnici i propustio jednu utrku. Malo manje se vjerojatno sjećate da je Vitaly Petrov u utrci nakratko ostao bez svijesti nakon velikog sudara u kojem je sudjelovalo čak pet bolida i zbog čega je utrka prekinuta crvenim zastavama.

Jednu od boljih utrka u sezoni vidjeli smo na Velikoj Nagradi Njemačke gdje su se Webber, Hamilton i Alonso izmjenjivali na vodećoj poziciji, kada je trojka iskoristila slabiju Vettelovu formu. Hamilton je slavio u utrci. Button je imao odličnu utrku te je pobijedio u (njemu posebno dragim) promjenjivim uvjetima na Hungaroringu.

Na VN Belgije se slavila 20. godišnjica od Schumacherovog debija. Sedmerostruki prvak startao je s posljednje, 24. pozicije, ali nakon odlično odvožene utrke završio je na petom mjestu. Vettel je u posljednjoj utrci sezone s 15. pole pozicijom na Interlagosu srušio Mansellov rekord za najviše pole pozicija u sezoni. Webber je pobijedio u utrci, a Felipe Massa je završio sezonu kao prvi Ferrarijev vozač još od Ivana Capellija (1992.) s nula osvojenih podija u sezoni.

Related image

SEZONA 2012.

Ako je najbolja godina bila 2010., onda je 2012. na drugom mjestu. U sezoni je palo nekoliko rekorda:
1. Kalendar nikada nije sadržavao toliko utrka – održalo čak 20 Velikih nagrada
2. Kimi Raikkonen se vratio u Formulu 1 za volanom Lotusa. S njegovim povratkom na gridu se našlo čak šest različitih prvaka.
3. Čak sedam različitih vozača slavilo je na prvih sedam utrka u sezoni – najduži niz u povijesti.

Lotus je postao Caterham, a Renault je postao Lotus (znam, možda malo zbunjujuće, vodile su se sudske parnice zbog ovoga), a Virgin je postao Marussia nakon što je ruska kompanija preuzela ekipu. Na gridu se našla i meni vrlo simpatična ekipa HRT-a (bivša Hispania, nema veze s našom dragom televizijom). Petrov i Bruno Senna dobili su nogu, a  Raikkonenu se u novom Lotusu pridružio Romain Grosjean. Rubens Barrichelo se umirovio nakon rekordnih 19 sezona u sportu, a na grid se još vratio i Nico Hulkenberg. Daniel Ricciardo je vozio svoju prvu kompletnu sezonu.

Prosvjedi u Bahreinu su se smirili, a u kalendar se vratila i Velika Nagrada SAD-a koja se do današnjeg dana održava na teksaškoj stazi COTA u Austinu. VN Turske je na žalost mnogih navijača izbačena iz kalendara.

Kao što sam već spomenuo, sezona je započela sa sedam različitih pobjednika u prvih sedam utrka. Redom su slavili Button, Alonso, Rosberg, Vettel, Maldonado, Webber i Hamilton. Prvi dvostruki pobjednik u sezoni bio je Alonso na VN Europe održanoj u Valenciji, a utrka je obilježena jednim throwback postoljem, s obzirom na to da su Alonsu društvo činili Kimi Raikkonen i Michael Schumacher. Kad smo već kod Schumija, sedmerostruki prvak je osvojio pole-position u Monaku, ali nažalost zbog kazne radi sudara na VN Španjolske startao je tek kao šesti. Velika šteta jer je to mogla biti zadnja Schumacherova pobjeda (i jedina od povratka 2010.) u Formuli 1.

Alonso je uoči Velike Nagrade Belgije imao ogromno vodstvo od čak 40 bodova u odnosu na drugoplasiranog Webbera, a šokirajuća činjenica jest da Felipe Massa nije bio niti u prvih deset na tablici, s preko čak 140 bodova zaostatka za Španjolcem. Još jedna bolna rana za Alonsove navijače. Za dramatičan početak utrke pobrinuo se Romain Grosjean. Francuz je nesmotreno prestigao Hamiltona koji nije imao izbora nego se nasukati na stražnji kraj njegova Lotusa – obojica su produžili ravnom linijom dok su svi ostali vozači skretali, pritom pokupivši Kamuija Kobayashija (startao je s druge pozicije!) i Alonsa (koji je skoro dobio udarac u glavu od letećeg bolida). Grosjean je postao prvi vozač još od 1994. s kaznom zabrane utrkivanja na jednoj utrci.

VN Italije je obilježilo dvostruko odustajanje Red Bullovih vozača. Međutim, i Alonso je morao odustati na VN Japana nakon sudara s Raikkonenom u prvom krugu. Nekadašnjih 40 bodova Alonsove prednosti sada je iznosila samo četiri s pet utrka do kraja prvenstva. Zbog nedovoljne količine goriva u kvalifikacija Vettel je bačen na začelje grida u nedjelju. Međutim, Nijemac je fantastično odvozio utrku i osvojio je presudno treće mjesto te time zadržao minimalnu prednost u poretku vozača (Alonso je završio drugi).

Finiš sezone na Interlagosu pružao je pregršt drame. Zbog dodira s Brunom Sennom u prvom krugu utrke Vettel pada na začelje. U zadnjih deset krugova utrke Vettel pokazuje izniman duh i probija se kroz poredak sve do šestog mjesta koje mu je nosilo osam bodova. Alonsu je u tome slučaju trebala pobjeda za naslov, a s obzirom na to da je završio tek na drugom mjestu, Vettel je postao trostruki uzastopni svjetski prvak.

Image result for europe gp 2012

Drugi dio pregleda bit će objavljen u četvrtak.

Leave a Reply

Molimo za komentiranje
  Pretplati se  
Obavijesti o