Kanađanin Gilles Villeneuve je bez sumnje bio jedan od najpopularnijih vozača svog vremena. U svijetu Formule 1 je proveo šest godina, svih šest sezona vozeći bolid momčadi Ferrari. Tijekom karijere pobijedio je šest puta, a nastupio na 67 utrka. No, uspomene na Gillesa idu mnogo dalje od statistike, pa će mnogi potvrditi kako je bio jedan od najvećih koji su se natjecali u utrkama Formule 1.

Joseph Gilles Henri Villeneuve je rođen u mjestu Richelieu, malom gradu blizu Montreala, u Kanadi. Od malena je pokazivao sklonosti ka utrkivanju, a profesionalnu karijeru je započeo utrkivanjem u snježnim skuterima (snowmobile) u rodnom Quebecu. Nedugo nakon što je prešao na utrkivanje u bolidima jednosjedima, osvojio je naslove američkog i kanadskog prvaka u Formula Atlantic prvenstvima, da bi 1977. dobio ponudu da nastupi u Formuli 1 za momčad McLaren na VN Velike Britanije. Naredne sezone je potpisao ugovor s Ferrarijem gdje je ostao tijekom cijele svoje karijere.

“Svake zime vozili smo snowmobile na ledu preko 150 km/h. Ta čuda su se strašno klizala, što me je naučilo dobro kontrolirati bolid. Vidljivost je bila očajna! Ako ne vodiš utrku, ne vidiš apsolutno ništa od snijega koji pršti na sve strane. Tamo sam naučio reagirati na vrijeme i uopće nisam imao brigu za vožnju po kiši,” govorio je Gilles koliko su mu počeci karijere značili za Formulu 1.

Nakon što je impresionirao Jamesa Hunta pobijedivši ga na nekoliko utrka Formule Atlantic, Huntova momčad McLaren mu je ponudila mjesto za do pet utrka u trećem bolidu momčadi tijekom sezone 1977. Villeneuve je u Formuli 1 debitirao na Velikoj nagradi Velike Britanije, za koju se kvalificirao na 9. mjestu u starom McLarenovom M23 bolidu. Utrku je startao između preostala dva bolida McLarena, Jamesa Hunta i Jochena Massa, koji su vozili nove M26 bolide. Utrku je završio na 11. mjestu, a Britanski mediji su bili oduševljeni.

“Ako tražite novog svjetskog prvaka, ne gledajte dalje od ovog tihog i uvjerljivog mladića,” za The Times je o prvom Villeneuveovom nastupu pisao John Blundsen.

Unatoč fantastičnom prvom nastupu, momčad McLarena je odlučila ne zadržati Villeneuvea za narednu sezonu jer im se činilo kao da bi ih mogao skupo koštati. Gilles nije imao drugih ponuda, osim što ga je Wolf Racing razmatrao za mjesto u momčadi, ali od toga nije bilo ništa. Dosta se šuškalo kako je Ferrari zainteresiran za njega, pa se u kolovozu 1977. godine Gilles ukrcao na avion i otišao u Italiju naći se s Enzom Ferrarijem.

“Istog trenutka kada sam ugledao ovog malog Kanađanina (piccolo Canadese), u njemu sam prepoznao Nuvolarija (predratnog Europskog prvaka) i odlučio sam mu pružiti priliku,” opisivao je Enzo svoj prvi susret s Villeneuveom.

Gilles je dobio mjesto u Ferrariju za dvije posljednje utrke sezone 1977. i sezonu 1978. Bio je to trenutak kada su mu se sve želje ispunile, jer je sam govorio kako bi njegove tri želje nedvojbeno bile da se utrkuje, utrkuje u Formuli 1 i utrkuje u Formuli 1 za momčad Ferrarija.

U momčad je stigao kao zamjena za Nikija Laudu. Prva utrka u Ferrarijevom bolidu nije prošla sjajno, naletivši na ostatke ulja na stazi, izletio je i odustao. Na posljednjoj utrci sezone 1977., VN Japana, sudario se s Ronniejem Petersonom koji je lansirao Villeneuveov bolid u zrak. Bolid je sletio u publiku koja se nedozvoljeno nalazila uz stazu. Nastradali su jedan od gledatelja i jedan sudac, a deset ljudi je povrijeđeno. Nakon istrage, Villeneuve je izjavio kako je jako tužan radi žrtava, ali i da se ne osjeća odgovornim za to što se desilo.

Sezonu 1978. nije započeo sjajno, počeo je s nizom odustajanja, ali su stvari krenule na bolje na VN Italije, koju je unatoč kazni od 1 minutu za nedozvoljen start, završio na drugom mjestu. Pred kraj sezone došao je i najsjajniji trenutak Gillesove karijere. Tada je postao, a i do danas ostao, jedini Kanađanin koji je pobijedio na VN Kanade.

“Pobijediti na velikoj nagradi je neopisiv osjećaj,” rekao je držeći u rukama trofej u obliku javorovog lista. “Pobijediti po prvi put doma, e to je nezamislivo. Ovo je najsretniji trenutak u mom životu.”

Villeneuveu je 1979. godine društvo u Ferrariju došao praviti Jody Scheckter, nakon što je Carlos Reutemann prešao u Lotus. Villeneuve je tijekom sezone pobijedio tri puta i nakratko je bio vodeći u poretku za naslov svjetskog prvaka. Da nije slušao momčadske odredbe i da je odlučio ipak napasti Schecktera na VN Italije, možda je i mogao biti prvak. Međutim, Gilles je slušao i ostao iza Jodyja. Njih dvojica su završili kao prva dvojica u konačnom poretku, s tim da Jody imao samo četiri boda više od Gillesa. Tijekom kišnog treninga u petak za VN Sjedinjenih Američkih Država, izvještavano je da je Villeneuve napravio vrijeme za 9-11 sekundi brže od bilo kojeg drugog vozača na stazi.

Villeneuve je u Formuli 1 pobijedio još dva puta, u momčadi Ferrari koju je nazivao svojom malom obitelji. Unatoč tome što bolid i nije bio najbolji, Gilles se nekako dobro snalazio u njemu.

Sezona 1982. je djelovala obećavajuće. Villeneuve je poveo utrku u Brazilu, ali se nažalost izvrtio na stazi i odustao. Treći je završio na VN SAD-a, ali je kasnije diskvalificiran radi tehničkih neregularnosti. VN San Marina je djelovala kao garantirana pobjeda za Ferrari. Kako bi sačuvali gorivo i dovezli se do pobjede, momčad je svojim vozačima naredila da uspore. Usporili su, a Pironi je prestigao Villeneuvea i preuzeo vodstvo. Villeneuve je mislio da to Pironi radi samo kako bi zabavio publiku, pa je uzeo svoju poziciju nazad, ali je Pironi agresivnim manevrom ipak prestigao Villeneuvea, zakačio i oštetio njegov bolid i pobijedio. Villeneuve se zakleo da neće više progovoriti ni riječi sa Pironijem.

Tijekom kvalifikacija za VN Belgije, 08.05.1982. godine, Gilles Villeneuve je poginuo u nesreći na Zolderu. U trenutku sudara, Pironi je imao vrijeme za 0,1 sekundu brže od Villeneuvea. Villeneuve je koristio posljednji set guma koji je imao na raspolaganju pokušavajući popraviti vrijeme i biti bolji od Pironija. Villeneuveov trkaći inženjer, Mauro Forghieri, je kasnije rekao kako je Kanađanin u tom trenutku, iako je stiskao gas u svom stilu, ipak išao prema boksu. Da se nesreća nije dogodila, on ne bi ni napravio ni popravio vrijeme kvalifikacijskog kruga.

Osam minuta prije kraja kvalifikacija, Villeneuve je nakon prve šikane sustigao Jochena Massa koji je vozio prilično sporo. Mass je vidio Villeneuvea i sklonio se da mu oslobodi trkaću putanju, međutim u istom trenutku Villeneuve je prešao na drugu stranu kako bi pretekao sporiji bolid. Gilles Villeneuve u Ferrariju je udario stražnji kraj Massovog bolida brzinom od 200-225 km/h i poletio u zrak. Gillesov bolid je letio stotinjak metara prije nego se zabio u tlo. Udar je Villeneuvea, još uvijek vezanog za sjedalo ali sada bez kacige, izbacio iz bolida dalje od olupine prema zaštitnoj ogradi. Vozači su se zaustavljali pored staze, a John Watson i Derek Warwick su izvukli Gillesa od ograde. Prvi liječnik je stigao samo 35 sekundi nakon sudara, ali Gilles nije disao iako je još uvijek imao puls. Nažalost, nakon što su ga prevezli u bolnicu ustanovljen je fatalan prelom vrata, pa je Gilles po dolasku supruge u bolnicu uz pomoć aparata bio u životu. Preminuo je u 21 sat i 12 minuta, 08.05.1982. godine u bolnici St. Raphael u Leuvenu.

“Gilles mi nedostaje iz dva razloga. Prvo, bio je najdivniji čovjek kojeg sam poznavao. Drugo, bio je najbrži vozač u povijesti utrkivanja. No on nije otišao. Uspomene na sve što je učinio i postigao će uvijek biti s nama,” na pogrebu je govorio bivši Gillesov momčadski kolega Jody Scheckter.

Na stazama na kojima se i danas voze trkaći automobili i bolidi Formule 1 se sjećamo Gillesa Villeneuvea. Na stazi Autodromo Enzo e Dino Ferrari, na kojoj se vozila VN San Marina, jedan zavoj nosi njegovo ime, a na trećoj poziciji na startnom poretku je nacrtana kanadska zastava. To je mjesto s kojeg je startao svoju posljednju utrku. Na ulazu na testnu stazu momčadi Ferrari u Fioranu nalazi se brončana bista Gillesa Villeneuvea. Zavoj na Zolderu na kojem je nastradao je promijenjen u šikanu koja nosi njegovo ime.

I kao najveća čast, staza na kojoj je pobijedio prvi put, staza na Notre Dame otoku u Montrealu koja je i danas domaćin Velike nagrade Formule 1, nosi naziv “Circuit Gilles Villeneuve”, u čast pobjednika iz 1978. godine. Na startno/ciljnoj liniji na stazi stoji znak “Salut Gilles”. U Berthiervilleu, gdje je odrastao i gdje počiva, 1992. godine je otvoren muzej koji nosi njegovo ime, kao i obližnji park u kome se nalazi njegova statua. Na ceremoniji 1993. godine, postao je član kuće slavnih kanadskog automobilizma. Od 1983. je član kuće slavnih kanadskog sporta. Od lipnja 1997. godine, Kanada ima i poštansku markicu s njegovim likom.

Broj 27, koji je nosio na bolidu tijekom sezona 1981. i 1982., kasnije je koristio Jean Alesi, a i Gillesov sin Jacques, kada je vozio IndyCar i utrku Indianapolis 500. I danas, obožavatelji Formule 1, a posebno Ferrarija, broj 27 povezuju s Gillesom Villeneuveom. Tijekom karijere, Gilles je nosio crnu kacigu sa stiliziranim crvenim slovom “V” na obje strane, dizajnom koji je odabrala njegova supruga Joann. Kasnije će i njegov sin Jacques nositi sličnu kacigu, samo u drugim bojama.

“Naša obitelj je živjela na utrkama… bilo je to puno bolje nego odlasci u školu! Većina uspomena koju imam je s utrka, kada sam gledao oca kako vozi. Većina onoga što se sjećam o njemu je da je bio vozač, da je kod kuće bio rijetko i ako nije bio u bolidu, bio je u helikopteru ili u avionu. No, sve je to bilo normalno, on je bio moj tata.”

“Sretan sam što sam vozio u vrijeme kada su bolidi postali sigurniji, jer bih, vjerojatno, kao i on, dosad bio mrtav. Kao i tata, uvijek guram do krajnjih granica. On bi bio sretan što sam postao vozač, jer to je bio i njegov san,” prisjetio se svog oca Jacques Villeneuve na posebnoj proslavi koju je Ferrari 2012. godine organizirao u čast Gillesa Villeneuvea.

8
Leave a Reply

Molimo za komentiranje
1 Komentara na temu
7 Odgovora na temu
0 Pratitelja
 
Najviše reakcija na komentar
Najkomentiranija tema
2 Autori komentara
avataravatar Autori nedavnih komentara
  Pretplati se  
Obavijesti o
avatar
Član
mody

šteta sta j poginuo sigurno bi bio svjetski prvak ali vozio je agresivno i bez milosti takav vozac se rada 1 u 100 godina ,,,volio bi da se zolder vrati u f1,,,njego duel s arnouxom je najbolji svi vremena

avatar
Član
Desmosedici

Od današnjih vozača Max me podsjeća na Gillesa..sličan stil vožnje.. mislim da je Gilles bio još agresivniji od Maxa..

avatar
Član
mody

još agrrsivniji i ludi da pa pogledaj sta je radio na kisnoj vn kanade 1980 ili vn nizozemske 1979 vozio s 3 kotaca ili ono u imoli s pironijem,,mozda bi giles osvojo 1 ili 2 naslova prvaka da nije poginuo steta to nikad necemo znati

avatar
Član
Desmosedici

Dvoboji Villeneuve -Arnoux u Dijonu 1979.g. i Villeneuve-Pironi u Imoli 1982.g. su “poslastice” za gledanje..evergreen za ljubitelje F1..

avatar
Član
Desmosedici

Da..Ferari je imao odličan F 126 turbo, ali je Villeneuve poginuo a Pironi teško stradao..ostali turbo bolidi brži od atmosferaca ali nepouzdani..Renault turbo sa Alainom Prostom i Rene Arnouxom strašno brz ali nepouzdan..Brabham BMW turbo sa Nelsonom Piquetom i Ricardom Patreseom isto tako..i tada je tako Keke Rosberg osvojio prvenstvo ni kriv ni dužan..i to sa atmosferskim motorom Ford Cosworth u svom Williamsu i sa jednom jedinom pobjedom u karijeri.

avatar
Član
mody

to je bila luda sezona jasam mladi pratim f1 od 1990 ali nikad e nece desiti da u 1 sezoni bude 11 različitih voizaca i da bude prvak s 1 pobjedom to sve govori koliko je luda sezona bila 2 vozacasu poginula u 1 sezoni,,, nije bilo lako voziti te bolide,,,,ali su trke bile neizvjesne od 1 do zadnje kruga

avatar
Član
mody

recimo iz te 82 se ne voze vise zolder long beach imola,las vgas, na parkingu su sada hoteli brabds hatch dijon,hockjheim iaustras u sadaskraceni,, kyalami se ne vozi, orginalni ne postoji vise nego novi jacarepagua srusena…zadvort s vraca detroita nema

avatar
Član
mody

to igovorim takve duele neces vidjet vise nikada andretti kazao tada sta onadva idiota izvode nastazi a takvo sta poslije nij e videno